Nije bas tak jer su ljudi svijesni zakona i nezakonitosti nekih radnji te razlikuju dobro od loseg. Cinjenica je ta da ko je gnjida ili ti smrad online da je isti takav IRL.
Stvar se može analizirati i sa šireg aspekta
19. stoljeće - operna umjetnost, teatar, središte društvenog života, operni libreti - krvi do koljena
20. stoljeće - filmska umjetnost i TV (krvi i nasilja koliko hoćeš)
21. stoljeće - internet i video igre - treba li dalje pisati?
a ima kakva korelacija s pornjavom na netu i "uspjesima IRL"? 
Čak i većina igri koje sam igrao ili vidio nagrađuje "dobro" ponašanje nasuprot "lošeg", primjerice u RPG igrama. NPC-ovi puno bolje reagiraju na nekoga s pozitivnom karmom, reputacijom ili kakav već sustav igra koristi nego one s negativnom. Neke igre su u tom pogledu otišle korak dalje pa su onima koji žele biti "bad guy" dale mogućnosti razvijanja lika u tom smjeru, pa dobiva predmete koje samo takav lik može koristiti ili ih dobije za određeni zadatak, NPC-ove sa kojima se razumije itd. Neke igre favoriziraju "good guyeve" ili "dobro" ponašanje, neke su neutralne ili u sivoj zoni, a neke idu u negativnost, psihopatologiju, primjerice igre Postal, Manhunt.
a ima kakva korelacija s pornjavom na netu i "uspjesima IRL"?
Teorija i fantazija su jedno a praksa i stvarnost su drugo. :D
Odlican osvrt na ovu vrlo cesto zloupotrebljavanu temu izbjegavanja osobne odgovornosti - "they (computer-games/alians/voices-in-my-head) made me do it". Trebalo bi ovim istrazivanjima dati puno vise publiciteta pocev od "kompjuterskih" casopisa pa do "dnevnih" novina. Najvjerojatnije cemo morati pricekati da neki sud odbaci kompjuterske igre kao opravdanje za zlocine nekog psihopata.
Čak i većina igri koje sam igrao ili vidio nagrađuje "dobro" ponašanje nasuprot "lošeg", primjerice u RPG igrama. NPC-ovi puno bolje reagiraju na nekoga s pozitivnom karmom, reputacijom ili kakav već sustav igra koristi nego one s negativnom. Neke igre su u tom pogledu otišle korak dalje pa su onima koji žele biti "bad guy" dale mogućnosti razvijanja lika u tom smjeru, pa dobiva predmete koje samo takav lik može koristiti ili ih dobije za određeni zadatak, NPC-ove sa kojima se razumije itd. Neke igre favoriziraju "good guyeve" ili "dobro" ponašanje, neke su neutralne ili u sivoj zoni, a neke idu u negativnost, psihopatologiju, primjerice igre Postal, Manhunt.
Jok.
Ideš i pucaš 4-100 sati i na kraju gledaš creditse.
Čak i većina igri koje sam igrao ili vidio nagrađuje "dobro" ponašanje nasuprot "lošeg", primjerice u RPG igrama. NPC-ovi puno bolje reagiraju na nekoga s pozitivnom karmom, reputacijom ili kakav već sustav igra koristi nego one s negativnom. Neke igre su u tom pogledu otišle korak dalje pa su onima koji žele biti "bad guy" dale mogućnosti razvijanja lika u tom smjeru, pa dobiva predmete koje samo takav lik može koristiti ili ih dobije za određeni zadatak, NPC-ove sa kojima se razumije itd. Neke igre favoriziraju "good guyeve" ili "dobro" ponašanje, neke su neutralne ili u sivoj zoni, a neke idu u negativnost, psihopatologiju, primjerice igre Postal, Manhunt.
Jok.
Ideš i pucaš 4-100 sati i na kraju gledaš creditse.
Većinu FPS-ova koje sam imao prilike igrati si "good guy" ili vigilante što je siva zona.
Dodajte još tome ovakve likove https://twitter.com/MomsAgainstGam i dobijete ludu kuću, jer hebiga, ipak je lakše okriviti nekoga / nešto nego priznati da si napravio teški fail u odgoju svog djeteta. Ne sjećam se da sam nakon igranja Manhunta u kutu u mraku čekao ljude i davio ih žicom.
Paralela se može povući s poremećenim sustavom vrijednosti kod nas, gdje se djeci u osnovnim školama kupuju high end smartphone-i, umjesto da im se objasne neke stvari o životu. Isto ide i za roditelje djece koji zlostavljaju djecu koja taj isti smartphone nemaju.
Od tvrdnji nepotkrepljenih istraživanjima gore su jedino tvrdnje potkrijepljenje istraživanjima koje s tvrdnjom nemaju veze.
Upravljanje dronovima nije video igra, niti to oni koji taj posao obavljaju tako doživljavaju. Itekako su svjesni da ubijaju prave ljude, a usput i pokojeg nedužnog civila (a ponekad su vjerojatno i sami ciljevi civili). Isto tako se moglo navesti i istraživanje o seksualnim navikama raka samca, pa poentirati 'Evo vidite da igre nemaju loš utjecaj na igrače'.
Što se Buffala tiče, zaključili su da normalni ljudi kada ih se nagovori da u igri naprave nešto što smatraju moralno neprihvatljivim osjećaju grizodušje. Nisu rekli što se događa s onima koji ne smatraju da je to što su radili u igri moralno neprihvatljivo. Ako 99 ispitanika nakon počinjenog virtualnog pokolja kaže da se osjećaju loše, a 1 psihopat da ga je to baš napalilo, pa krene do obližnje škole s kalašom, u zaključku studije to izgleda ovako:
Other studies have established that in real life scenarios, guilt evoked by immoral behavior in the "real-world" elicits pro-social behaviors in most people.
Kao što se svi pijanci ne tuku, tako ni svi igrači ne postaju ubojice, što ne znači da su te stvari potpuno nepovezane. Možda neka studija o rakovima to jednom i dokaže.
Dodajte još tome ovakve likove https://twitter.com/MomsAgainstGam i dobijete ludu kuću, jer hebiga, ipak je lakše okriviti nekoga / nešto nego priznati da si napravio teški fail u odgoju svog djeteta
To je inače sprdnja, čisto da znaš :)
http://kotaku.com/moms-against-gaming-is-my-new-favorite-twitter-account-1597931312
Ajde super, bolje da ja nasjednem nego da toliko blentavi ljudi zaista postoje...
