Poslodavci u EU smiju čitati privatne poruke zapos

Ako se koristi sluzbeni profil na nekom servisu onda je to vlasnistvo firme i logicno da mogu citat kaj se desava na njemu te koja komunikacija ide preko njega.

Danas svi imamo smartphone i ne vidim potrebu koristenja resursa firme za tako nesto. Moze desit da navucete ljude na nesto cega vise nema u slucaju da odete iz firme na koju je vezan servis.

Prije desetak godina sam se registrirao na jedan servis sa sluzbenim mailom i cisto zaboravio. Par godina kasnije sam odlucio resetirat pass i kita. Mail za reset ide na mail u firmu gdi me nema = ne mogu do servisa ako ne nazovem kolegu da mi aktivira mail na domeni kako bi resetirao pass te promijenio email.

jbg. ljudi se opuste i ne razmišljaju. Ali niti WIFI od firme nije siguran, kao niti mreža. Sve se to može pratiti i logirati. U nekim firmama koriste i kamere (provjereno). Sva sreća ne radim u firmi koja logira sve moguće privatne stvari koje radim na poslu (a tehnički gledao ne bih smio jer za njih nisam plaćen), ali posve je naivno očekivati od zaposlenika da će ti 8 sati provesti piljeći u Visual Studio, SQL manager, Photoshop ili nešto deseto. A internet koristiti samo za čitanje MSDN dokumentacije :-)

pa tako to nekako i jest: poslodavac čita, ja tarzan. 

tehnicki me mogu pratiti ali ne i intelektualno :D

ako im ne date da vas prate, nece vas pratiti - tj. ako vas stav govori, bmk sto me pratite, pracenje postaje futilno :D

strah im daje snagu! bez straha i pracenje je beskorisno! :D

Malo je naslov "misleading". Ali na to mi vec preslo u naviku kod Hrvatistantskih novinara.

Ne vidim tu nista sporno u presudi. Koristio je doduse "javni" servis ali u poslovne svrhe, dakle poslodavac je odobrio takav nacin komunikacije. 

Po meni je najspornije sto se uopce koriste takvi servisi za komunikaciju, ne znam, po meni nepotrebno. 

Ali prema meni se nemas sta dopisivati preko xy servisa dok si na radnom mjestu. Na poslu si da obavljas posao za koji si placen, ne da susjedu Marku cestitas rodendan preko facebooka.

Kada bi se u javnom sektoru vise radilo za sto su placeni a manje printalo recepte, citalo vijesti, igralo Solitaire, bi nam drzavna uprava bila mnogo efikasnija.

Opet krive informacije, pa dajte provjerite malo vijest. Presudu je donio Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu koji ima sudbenost na temelju Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prema državama članicama Vijeća Europe (više država članica nego EU, npr. Rusija i BiH). Europski sud pravde sa sjedištem u Luxemburgu je nešto sasvim drugo, ne sudi na temelju međunarodnog prava već prava EU i članicama EU. To je kao da u informatici npr. pomiješate pojmove GPU i CPU; totalno drugačije stvari, sa drugačijim zadaćama, iako u rijetkim slučajevima mogu biti integrirane, kao što je jednom u povijesti Europski sud pravde povukao načela iz Europske konvencije za za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer su sve članice EU ujedno i članice Vijeća Europe.

- da. (ne slučajno).

- nema privatne poruke, to je vlaništvo firme, to je poruka firme, djeltanik koji više nije djelatnik nema pravo na pristup toj poruci... jednako kao što nema pravo na automobil i sl. Ukoliko je korišteno za osobne svrhe, može biti i kažnjivo (ukoliko j ezabranjeno i djelatnik s time upoznat) ali može biti i dozvoljeno, bez sankcija, no nije osobno vlasništvo, nego firmino. Klasičan mail client outlook, vjerojatno u 90% ureda, čije je vlasništvo, čiji je mail, čiji su podaci, adresar itd. (firmino).

pa sad opet, naslov. Zašto si to novine ili bug dozvoljavaju? Dali je interono njihovo vlasništvo drugačije? mail@firma je firmino vlasništvo, djelatnik je samo korisnik ... osobni mail nema veze s presudom ili korištenje osobnih resursa kao mob. Isključivo vlasništvo firme, PC-mail-svi podaci. .. opet, kako to da baš svi forsaju takav naslov? Baš nitko ne zna pravila, zakone? .. ili je kriterij 'bombastik' zbog klikova-rejtinga? U oba slučaja jadno novinarstvo.

U slučaju da žele čitati osobnu poštu, mora imati nalog suda, pa i policija (ne samo poslodavac..). Teško za razlikovati osobno ili poslovno (vlasnika)?

 Svoje privatnosti si se odrekao kad pristanes na takve uvjete. Ja na jednom ekranu gledam pornice, na drugom programiram i na trecem pisem ovu poruku i nema nista nitko da mi kaze. Produktivnost je povecana za 200%, a ti se tresi od straha i prodaje svoje floskule kolegama ovcama.

ovca si ocigledno ti, cim mislis da se nisi potencijalno odrekao privatnosti radeci za nekog drugog, u njegovom prostoru, na njegovoj opremi. stovise, vlasnik svega toga te moze legalno pratiti, uzeti racunalo na kojem radis i analizirati sav tvoj rad na tom racunalu.

jedina razlika izmedju tebe i mene je sto ja konkretno, ne gledam pornice na poslu, te sam svjestan za razliku od tebe, da sve sto radim moze netko u nekom trenutku pozeljeti vidjeti i provjeriti. ne drhtim jer nema razloga, ionako nikome ne pada na pamet zabadati nos u izvor odakle legalno pritjece profit. niti bi meni palo na pamet raditi u takvoj firmi sa takvom politikom. svejedno...

drugi stvar je sto ce taj netko, ako ikad pozeli provjeravati, na mom racunalu naci.

trece, najbitnije, ako si vec takva faca da se ne zelis odreci svog prava na privatnost, zatvoris vrata firme izvana, otvoris svoju i budes sam svoj gazda. tad odgovaras samo sebi... i drzavi... i financijasima... i raznim inspektoratima... i onima koji i dalje sve vide i sve znaju... i tako dalje, nadopuni niz... no to je vec otvaranje jedne nove tematike kojoj ovdje nije mjesto

dakle decko, PRIVATNOST je pojam za naivce koji naivno hodaju svijetom kao mala djeca; zmirecki, misleci da ih tako nitko ne vidi. nema privatnosti, sve se vidi i sve se zna, samo ako postoji zelja i volja da se nesto sazna.

ugasi racunalo, uzmi sjekiru i zavuci se negdje duboko u sume gorskog kotara, pa ti eto privatnosti... donekle... dok sutis i cucis u svojoj rupi te se pravis nevidljiv.