Načela pokleknula pred kintom

Po meni Eagle Dynamics ima izvrstan sistem zaštite u svojim DCS simulacijama: http://forums.eagle.ru/showthread.php?t=67747

Imaš ograničen broj instalacija/deinstalacija, ali koje se obnavlajaju. Imaš 8 instalacija mjesečno i 7 deinstalacija. Nakon svakih 31 dan ti se iskorištena instalacija/deinstalacija poveća za jedan, do maksimalno 8/7 mjesečno. JA sam do sada promijenio masu računala i imam instalirano na sva tri računala koja koristim sve DCS naslove koje sam kupio i to sve radi bez greške.

Jako dobar sistem zaštite. 

Ovo je varijanta SecuROM-a, i to dobra, ona prva je bila kao u Bishocku, sranje, morao sam kupovati dvaput Flaming Cliffse kad sam potrošio instalacije i denistalacije. 

Ne mislim da je moje tržište entuzijasta za fsim poštenije - mislim da je ova zaštita stvarno dobra :-)

Par sitnih opaski uz inače odličan osvrt na vjerojatno najzloupotrebljivaniju temu ikad.

Politička analiza kao novinski ili magazinski članak i knjiga su autorska djela, no Istraživanja procesa koji dovode do sinteze novih lijekova mogu se štititi patentom.

Inžinjerski planovi s inovativnim oblicima gradnje također se mogu patentirati, ali dizajn, osobito industrijskih proizvoda se štiti zaštićenim (industrijskim) dizajnom.

U proteklih pedesetak godina, softver se štitio kao autorsko djelo, patentima, ugovorima, kao poslovna tajna te posebnim, tzv. sui generis pravom.

Što se ostatka tiče - Drago je 100% pogodio metu. Prečesto u ovoj diskusiji dolazi do konfuzije i zamjene teza.

Glupost je misliti da su Piratebayevci, financirani među ostalim i kapitalom jednog poznatog švedskog neonacista, nekakvi pozitivci.

Švedski sud je nakon poduže istrage utvrdio da su se isti nakrcali s barem dvadesetak milijuna dolara (koliko je otkriveno) zahvaljujući reklamama

na svom ultrapopularnom i neugasivom sajtu. Te novce sigurno nisu zaradili zbog visoke posjećenosti koju privukli nekim vlastitim stvaralaštvom.

Autor ima pravo raditi što ga volja sa svojim djelom, uključujući:

1) tražiti veliku količinu novca,

2) dopuštati njegovo korištenje pod za korisnika uvredljivim uvjetima

3) ili ga spremiti u ormar, uništiti ili nikad nikome ne pokazati

Autor - autorsko djelo - autorova volja. Autor ima ovaj monopol jer društvo (zakonodavac) smatra da je njegov rad koristan, i da ga treba štititi i poticati,

i zato mu je dodijelio ograničeni monopol. Dok taj monopol traje (razne kategorije intelektualnog vlasništva imaju različite rokove trajanja), društvo autoru garantira zaštitu.

Ukinuti te odredbe bio bi veliki civilizacijski korak nazad, baš u srednji vijek koji Drago spominje. U svijetu bez autorskog prava ne bi ostali bez svih pisaca ili glazbenika,

ali bi ih sigurno bilo mnogo manje, i bili bi manje kvalitetniji.

"Informacija želi biti slobodna" - Interesantno kako većina koja citira tu nesretnu izjavu Stewarta Branda iz 1960tih obično ne zna ili preskoči ostatak izjave

koja u cijelosti glasi:"Information Wants To Be Free. Information also wants to be expensive. ...That tension will not go away". 

Dalje, DRM. DRM, sotonizacijama neuspješnih i priglupih postojećih pokušaja unatoč, zapravo je pozitivna stvar. Tako je, pozitivna.

DRM, dame (ako ih ima na Bugovom forumu) i gospodo, predstavlja prvu tehnologiju u pet stoljeća informacijske revolucije koja autoru, ne izdavaču ili trgovcu, može pomoći da zaštiti svoje djelo i adekvatno ga komercijalizira.

To ne znači da Sonyevi, Appleovi i ostali priglupi pokušaji fokusirani na ograničenje korisnika i maksimizaciju dobiti ne trebaju biti kritizirani. Trebaju, ali ne smije

se izbaciti iz vida potencijal DRM tehnologije da zaštiti onog o kojem se najmanje raspravlja kad se raspravlja o piratstvu i autorskom pravu...autora. 

Netko tko tjedan dana ore i sije može ograditi njivu, nabaviti vučjaka i dvocijevkom plašiti susjede, ali tim developera koji tri godine kodiraju je dužan pristati na piratizaciju?

Jer informacija želi biti slobodna? To je ta genijalna politička ideja? 

Ako je tako, predlažem modifikaciju - novac, osobito tuđi, želi biti slobodan. Bliže se izbori, bankare nitko ne voli, pa dajte glas AntiBankarskojStranci (ABS) koja će popustiti

sve kočnice blokadi novca u bankama (naravno, to se ne odnosi na moj novac. Samo vaš i svih ostalih luzera koji glasate za mene.  Za referencu preporučam "Genesis" u legendarnom

spotu "Jesus he loves me", lijepo ocrtavajući jednu sasvim sličnu djelatnost).

Sad kad sam to napisao, dolazi onaj dio koji nije sporan. Sustav intelektualnog vlasništva, kao i svaki pravni konstrukt, je daleko od savršenog. Trenutno su neke njegove

mane očite. Open Source pokret, puno konstruktivnije nego talibani poput Stallmana, pokazao je da, barem što se softvera tiče, postoji alternativa preskupom komercijalnom

softveru. Kome je preskupo platiti windowse, os x ili office - ima alternativu koja nije savršena, ali može biti sasvim iskoristiva.  

I drugi digitalni sadržaji (video, glazba, eknjige) su preskupi, a korisnici su često ograničeni u njihovoj upotrebi. To ne znači da su autori pregramzljivi (književnici i glazbenici ionako na kraju dobiju

mrvice), ali zato su tu Creative Commons s milijunima sjajnih autorskih djela dostupnih bez naknade. 

Da sumiram ovaj rant, politička platforma zasnovana na rušenju autorskog prava - sjajne civilizacijske tekovine koja je upravo obilježila 300 godina postojanja - je notorna glupost, kratkovidna i štetna.

Aktivnost na njegovoj modifikaciji je prirodna i dobra stvar. Zašto se npr. ne promijene financijski propisi kako bi dućani poput iTunesa mogli spustiti cijenu sadržaja ispod 1$?

Slabo je rasirena spoznaja da postoji donja granica cijene nekog digitalnog sadržaja, i da ta granica zahvaljujući zastarjelim financijskim propisima nije 1 cent ili 100ti dio centa.

Cinjenica da se digitalni sadržaj moze bez dodatnog troska neograniceno prenositi i umnozavati nije mana, kako misle nase strukovne udruge, nego prednost.

Što se tiče tvrtki koje visokim cijenama iskorištavaju svoju monopolističku poziciju koju im autorsko pravo garantira - odlično, više mjesta za konkurenciju, više proizvoda i 

kvalitetnija i raznovrsnija kultura kao rezultat.

Ne znam za ostalo, ali mogla je izdati e-knjigu putem jednog od brojnih copyleft servisa :-)

Prvo da se razumijemo, ne podržavam niti jednu niti drugu stranu. Kada je o piratskim strankama riječ se slažem s tobom. Također je tako i sa intelektualnim vlasništvom koje zaista mora imati vrijednost i omogućiti autoru da, ukoliko želi i smatra to opravdanim, svoj rad i naplati. To uopće nije sporno. Nažalost, u velikom broju slučajeva najveći dio prihoda od intelektualnog vlasništva ne ide autoru i tu je problem.

Zašto se zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništva nisu donosili ranije? Prije nije bilo ilegalnog kopiranja i piratluka? Potpuno krivo. Glazbu smo odavno presnimavali sa kazeta na kazete, snimali sa radija, filmove sa televizije i iz videoteka. Čak je bilo i jednostavnije nego sada. Zašto se prije 20 ili 30 godina izdavači nisu trudili stati tome na kraj? Zato jer u zadnje vrijeme gube tlo pod nogama.

Kako su Internet, broadband i tehnološki razvoj omogućili lakšu dostupnost informacija i razmjenu podataka, tako su olakšali i pojednostavili distribuciju. Distribuciju tog famoznog intelektualnog vlasništva. Uzmimo za primjer bend koji je nekad, da bi dopro do publike morao snimiti album (što je nekad bilo mnogo skuplje nego danas), a potom još uložiti golem novac u umnožavanje kazeta, ploča ili diskova. Naravno, i medijska popraćenost košta bilo da se radi o reklamnim kampanjama bilo o lobiranju na TV, radio postajama, a to si je malo tko mogao priuštiti bez financijske injekcije. Tu u priču uskaču izdavači. Lihvari i niškoristi. Bankari intelektualnog svijeta koji u velikoj većini slučajeva zarade mnogostruko više od samih autora.

Tako je bilo nekada. Sada isti taj bend i u nekakvoj "garažnoj" produkciji relativno lako može snimiti pjesmu i uploadati na neki od besplatnih servisa za razmjenu glazbe ili videa da bi bio prepoznat.Istu priču se može primijeniti i na pisce, filmaše, proizvođače softwarea i sl. Dapače, kvaliteta će u ovom slučaju moći prirodnim putem isplivati na površinu i neće morati biti nametnuta masama od strane izdavača koji "zna što ljudi vole". Tada bi možda gledali filmove koji su kvalitetni, na radiju ponekad poslušali i nešto novo i svježe, igrali zanimljivije igre itd. Takvim putem od autora do publike gubi se potreba za izdavačima, a to im smeta.

Svađajte se svi i dalje, ali ništa na ovome svijetu nije crno i bijelo pa tako niti ovo. Pisao bih još, ali mi se, iskreno, ne da pa ću samo uputiti svima lijepi pozdrav.

Fenomenalan tekst i stav. Nema izgovora za besplatno skidanje sa Interneta necega sto zapravo ima cenu, bilo da je to igra, program, operativni sistem, pesma, knjiga, ili sta vec. To sve je neko napravio i taj neko sa punim pravom ocekuje da, ako ces vec da koristis to, on zauzvrat dobije nesto od tebe - novac. Ako neces da mu das pare, a koristices to sto je napravio, onda si najobicniji drkadzija i to je to. Nema rasprave, nema izgovora, nema objasnjenja, skidas stvari sa Interneta jer je to jednostavno za uraditi i nema nekih realnih (negativnih) posledica po tebe. End of story.

Izdavaci mozda i uzimaju najveci deo novca sebi, ali da nema izdavaca, pitanje je koliko muzike bi bilo. Kao neko ko pise kod i zivi od toga, mogu da ti kazem da bez naseg "izdavaca", i ja i firma bismo otisli u tri lepe.

Na primeru pisanja softvera, to izgleda ovako (a verujem da je tako i u slucaju pisanja muzike): izdavac - dakle neko ko ima novac - analizira trziste i pogleda gde bi mogao da zaradi jos para. On skonta da bi se, recimo, neki novi FPS prodavao dobro i da bi tu mogao da dodje do jos novca. On onda unajmi (ili osnuje, svejedno) neku programersku kucu da mu odradi posao i napravi tu igru. Napravi sa njima dogovor i ugovor i svo vreme dok oni prave tu igru, izdavac ih placa iz svog dzepa. Ugovor medju njima je takav da programeri za njega prave tu igru, dakle igra je NJEGOVA. On ih sve placa na sat dokle god ne zavrse igru. Kad je konacno zavrse, on je uzme i proda po kojoj god ceni se njemu cefne. Da li je ta cena 10 ili 50 evra, nebitno je. To je njegova igra i on ce da je prodaje kako hoce. Programerski deo je tu gotov, sem ako treba praviti novi sadrzaj ili popravljati bagove. Sto se njih (nas) tice, kod je otisao u produkciju, ja sad samo imam da ispostujem ugovor da odrzavam proizvod izvesno vreme i to je to. Koliko ce taj izdavac da zaradi para od te igre, mene bas briga, ja sam svoj deo vec dobio.

Problem sa piraterijom je sto ce izdavac, kada vidi da tu igru ne moze da proda, vec se ona za dzabe skida sa Interneta, sledeci put dobro razmisliti pre nego sto opet negde ulozi svoj novac. Umesto programerima, da mu naprave novu igru, on ce novac staviti negde drugde, a programerima ce (sasvim opravdano) reci "Jebiga, dobro ste odradili posao, ali nema tu para za mene, radite nesto drugo, za nekog drugog...". I to je to, to je cela mudrost. Izdavac ostao bez zarade, programeri ostali bez posla, a piratska stranka se igra negde za dzabe i sere kako su u stvari u pitanju ljudska prava, a ne novac...

Svaka čast Drago za post o "robno-novčanoj privredi"!

Pročitao sam gomile teksta na netu tijekom zadnjih 10 godina ali jedina dva koja su me dirnula u srce, dušu i um, nakon kojih sam vikao od zadovoljstva su:

1. Steve Jobs govor na Stanfordu 2005
2. tvoj post...

Svaka čast majstore!

Sve svete knjige svijeta se mogu sakriti pred ova dva teksta...

Svaka čast!

Koki, svijet nije otišao u k. zato što moraš platiti tuđi rad. Otišao je u k. zbog seronja koji misle da imaju pravo na sve što žele besplatno.

Da, jer ti idioti su fakat "revolucionarni". 

Ja znam da idioti i njihovi pristaše misle da rade veliku stvar, ali jednostavno su glupi. Idioti/pirati dovode ljude koji stvaraju nematerijalna dobra u poziciju da moraju dokazivati da njihov rad jednako vrijedi kao i onoga tko proizvodi frižidere, klozetske daske ili raketu za put do Marsa.

Ja nemam nikakav problem s konceptom  besplatnosti. Dapače, ja bih isto  volio da je sve besplatno - od WC papira, preko računalnih programa do kuća i stanova u kojima živimo. 

I jednom ako i kada stvarno sve bude besplatno, naravno da je onda logično da i programi, knjige, glazba, filmovi, holodek avanture i seksualne robotkinje s tri sise budu također besplatni.

Ova spika gdje se krade od onih koji se nateže zaštite od krađe nije "idealizam", ni "utopija", nego lopovluk najniže vrste.

Greskom sam poslo prije nego sam dovrsio, nisam uopce ciljao na placanje tudeg rada.. nego opcenito stanje "demokracije" u svijetu. Tko vodi svijet, kako i zasto ga vodi.

Ispravio sam se:

"Oni jedini idu protiv toka, dok se vi svi ostali jadate kako je svijet otisao u k. a ne mrdnete prstom iz svojih fotelja. Tu prvenstveno mislim na participativnu demokraciju i njezine forkove, reformu trulog patentnog sustava, forsiranje transparentnosti, itd.. itd..."

Kako bi smo rekli, lako je tudjim kuycem kupinu mlatiti. 

NIsam pricao o tome, stitnuo krivi gumb pa nisam do kraja dovrsio ;) .. do toga ionako nikad nece doci, bar ne u tom obliku.

"Oni jedini idu protiv toka, dok se vi svi ostali jadate kako je svijet otisao u k. a ne mrdnete prstom iz svojih fotelja. Tu prvenstveno mislim na participativnu demokraciju i njezine forkove, reformu trulog patentnog sustava, forsiranje transparentnosti, itd.. itd..."

Jesi li ikad cuo za stranku (osim piratske) kojoj glavni dio programa cini neka vrsta participativne demokracije i reforma patentnog sustava? Sa naglaskom na "cuo", jer svi znamo da "negdje" postoje.

<Lopov koji ukrade nešto preko interneta, film, pjesmu, knjigu, gotovo uvijek prolazi nekažnjeno. Zašto?

Zato što to nije "krađa", već neovlaštena upotreba autorskog djela ili kako je već definirano u konkretnom zakonu neke konkretne zemlje.

Piratizacija softvera i drugih digitalnih sadržaja u mnogim zemljama nije kazneno djelo već prekršaj.

Drugim riječima, zakonodavac odnosno društvo ne smatra da je riječ o tako opasnom ponašanju da ga treba proglasiti kaznenim djelom, a ako u nekoj zemlji to i je kazneno djelo (HR, SAD),

onda je to često djelo za koje je zaprijećena kazna takve težine da se radi njega ne pokreće kazneni postupak po službenoj dužnosti, već tek po prijavi nositelja prava.

<Kada već postoje zakoni o intelektualnom vlasništvu koji explicite navode što je autor, djelo, vlasništvo, sa jasnim predviđenim kaznama za kršenjem zakona, zašto se ti zakoni ne provode?

Piratizacija u internetskom okružju često prolazi nekažnjeno zbog same činjenice da a) autor ne  zna da je piratiziran, b) počinitelj redovito se ne nalazi u zemlji u kojoj je autor, pa 

je pokretanje postupka otežano, a i skupo i ne isplati se pojedincu. Zato takve postupke obično pokreću samo velike medijske korporacije - nositelji prava.