Obzirom na to, mislio sam napisati poduzi post o st:d, o njegovom mracnijem tonu u ionako mracnoj prici o sectionu31, o konacnoj nesavrsenosti likova u st svemiru, ali mislim da nema smisla, sve pada u vodu kad likovi vriste "u hebote, pederi u svemiru, ko je to jos vidio" ili "uh kolko nelogicnosti, to nije st"..
Stoga, samo cem napomenut da sam kao prosjecni fan jako zadovoljan za sad, i da, po meni , ovo je najbolje sta smo mogli dobiti.. je, volio bi i ja likove i seriju ala picarda, ali tko bi to gledao danas osim hc fanova, a oni ne cine market share, treba isplatit zahtjevne producente danas - citaj, serija mora bit gledljiva nekim novijim generacijama ( vidi j.j.a. filmove).
Dakle, jedino sta smo mogli dobiti od st-a je "moderni" st, prilagodjen nasem vremenu. A to smo i dobili, ja zadovoljan, moglo je i puno gore. Ako vas bas smeta, izbacite st iz naslova i uzivajte u dobrom sfu, za razliku od onog jeftinog smeca dark matter (kako ga je neko gore uopce mogao usporediti sa discoverijem? Tamo nema "pedera" pa valjda doticni tamo nalazi comfort zone, hehe).
Ja sam otvoren prema novom smjeru, sve zajedno je dosta intrigantno. Problem je što mi je nakon zadnje epizode dojam da je serija moderna u svim aspektima osim najbitnijem - scenariju. Male nelogičnosti mi toliko ne smetaju, no gledajući zadnju epizodu sam dobio dojam da je scenarij pisan tehnikom: "ok, trebamo nekako postaviti kapetana na klingonski brod. ok, pošalji ga u nebranjenom shuttleu da se vozika s još jednim likom dok traje rat i nakon što je napravio sve ono što su nabrojali da su napravili klingoncima." Cijela ta scena je bila samo... što? Nisam ni shvatio da nije na Discoveryu dok ga nismo vidjeli u shuttleu. To je upravo razina gluposti zbog koje sam prestao gledati Vikinge.
Onda cijela scena na klingonskom brodu je bila totalno dramski neuvjerljiva. Završnica pogotovo, u jednom trenu šepa i ne može, u drugom skače na noge i prebija klingonku.
If you can handle it by your self and not go mad, then you are on the right path to become insane.
