Možda svemir u svojemu početku, nije bio veći od kutije za cipele. 
Možda svemir u svojemu početku, nije bio veći od kutije za cipele.
Bio je neopisivo manji od kutije za cipele :)
Ti nasi su Slavonci? Kobasičasti svemir....
ciklički svemir (ili bilo što) je jedino razumno objašnjenje. ne mora sve ima "početak" i "kraj" (to je područje religije). a nije niti nepromjenjivo (jer se, jebga, galileo, imao si pravo, kreće). uz uvjet da je takvo objašnjenje uopće ikome i za što potrebno (jer nema nikakvu praktičnu svrhu). i nije jedan svemir nego svi. 
Big wheel keep on turning, Proud Mary keep on burning, Trolling, trolling, trolling on the river.
Možda svemir u svojemu početku, nije bio veći od kutije za cipele.
Bio je neopisivo manji od kutije za cipele :)
Nije, i dalje je bio beskonačan, barem je tako po glavnoj teoriji o velikom prasku.
Koji k*rac?! Ali stvarno, koji k*rac?
Bar mu nije dosadno sa samim sobom. 
Svaka čast dečkima iz hrvatske (manje komentatorima od kojih sam očekivao malo suvisliju raspravu uz čast standardnim izuzecima) ali meni ovo proizvoljno pretvaranje kozmičkih konstanti u "kod nas ona postaje dinamička veličina" zvuči kao igranje. Isto mi izgleda i s problemom entropije. Ono, jedna od najkrućih znanstvenih paradigmi je da entropija raste s vremenom. Dečki su sebi zacrtali da raste, ali se resetira kod novog "bouncanja" svemira. Objašnjenje nestanka entropije, reseta, objašnjavaju sa " Svemir se tada počinje skupljati - u stanju u kojem je gotovo prazan" Ček da pročitam ponovno... sva materija svemira se skupi da bi oni zaključili da je to gotovo prazno 
"doprinos efektivne 'tamne energije' u našem modelu najprije raste - prije nego što promijeni predznak - u jednom trenutku u budućnosti on je dovoljno velik da vodi do uništavanja svih vezanih struktura u svemiru i njihovog raspršivanja" Opet proizvoljno mijenjanje predznaka, nekakvo uništavanje svih vezanih struktura u svemiru... što je to? plazma? ne kontam stvarno. Bajdvej, što u tom slučaju sa strijelom vremena?
Kritiziraju teoriju struna da "stalno dovodi do postojanja neopaženih svojstava prirode kao što su dodatne prostorne dimenzije, a zatim po potrebi uvodi razne ad hoc mehanizme kako bi se oni poništili ili zamaskirali" a oni rade što? Proizvoljno mijenjaju predznak tamne energije (za koju ni neznamo što je uopće) a i ostalim fizikalnim konstantama dodaju "dinamička svojstva" da bi pasalo u ping pong svemir. "Moglo bi se reći da je jedna od glavnih razlika u tome što je naš model općenitog karaktera" dakle dečki, bez uvrede, želite reći da je vaš model nerazrađen ? Takvih modela i ja izbacujem nakon dobre ture večernjeg fumanja sa društvom, nakon što potrošimo ove dnevne teme... jednom sam čak iscrtao pola bloka sa dijagramima, geometrijom, višim dimenzijama, membranama... sve mi je bilo kristalno jasno. Naravno... sutradan mi je sve skupa izgledalo kao vojnićev rukopis. Možda zbog glavobolje.
Ja ne znam otkuda tebi taj zaključak nakon čitanja (ako si ga pročitao) čitav ovaj tekst.
Svaka čast dečkima iz hrvatske (manje komentatorima od kojih sam očekivao malo suvisliju raspravu uz čast standardnim izuzecima) ali meni ovo proizvoljno pretvaranje kozmičkih konstanti u "kod nas ona postaje dinamička veličina" zvuči kao igranje. Isto mi izgleda i s problemom entropije. Ono, jedna od najkrućih znanstvenih paradigmi je da entropija raste s vremenom. Dečki su sebi zacrtali da raste, ali se resetira kod novog "bouncanja" svemira. Objašnjenje nestanka entropije, reseta, objašnjavaju sa " Svemir se tada počinje skupljati - u stanju u kojem je gotovo prazan" Ček da pročitam ponovno... sva materija svemira se skupi da bi oni zaključili da je to gotovo prazno "doprinos efektivne 'tamne energije' u našem modelu najprije raste - prije nego što promijeni predznak - u jednom trenutku u budućnosti on je dovoljno velik da vodi do uništavanja svih vezanih struktura u svemiru i njihovog raspršivanja" Opet proizvoljno mijenjanje predznaka, nekakvo uništavanje svih vezanih struktura u svemiru... što je to? plazma? ne kontam stvarno. Bajdvej, što u tom slučaju sa strijelom vremena?
Kritiziraju teoriju struna da "stalno dovodi do postojanja neopaženih svojstava prirode kao što su dodatne prostorne dimenzije, a zatim po potrebi uvodi razne ad hoc mehanizme kako bi se oni poništili ili zamaskirali" a oni rade što? Proizvoljno mijenjaju predznak tamne energije (za koju ni neznamo što je uopće) a i ostalim fizikalnim konstantama dodaju "dinamička svojstva" da bi pasalo u ping pong svemir. "Moglo bi se reći da je jedna od glavnih razlika u tome što je naš model općenitog karaktera" dakle dečki, bez uvrede, želite reći da je vaš model nerazrađen ? Takvih modela i ja izbacujem nakon dobre ture večernjeg fumanja sa društvom, nakon što potrošimo ove dnevne teme... jednom sam čak iscrtao pola bloka sa dijagramima, geometrijom, višim dimenzijama, membranama... sve mi je bilo kristalno jasno. Naravno... sutradan mi je sve skupa izgledalo kao vojnićev rukopis. Možda zbog glavobolje.
Možda bi čitanje članka (barem onih sekcija bez matematičkog formalizma) pomoglo da se ne izvode proizvoljni zaključci "pa to mogu i ja, nakon 10 pivi." Barem meni je. Konkretno, na sva ova pitanja postoje odgovori i reference u tom PDF-u, a djelomično i u intervju.
Općenito razmišljanje u terminima entropije i strijele vremena pogrešno je po sebi, a forsira se iz nekih mitoloških razloga, što sam već pisao ovdje i samo dovodi do umjetnih kontradikcija i nerazumijevanja fundamentalnijih procesa. Npr. aktualni model velikog praska koji prolazi beskonačnu ubrzanu ekspanziju sigurno završava u de Sitterovom svemiru (onom koji je efektivno prazan) što također odjednom dovodi do nestanka entropije, ali za njega nekako ta kritika ne vrijedi? Čemu takva nekonzistentnost? Zagovornici velikog praska pokušavaju svoj model spasiti od gnijeva mitologije uvođenjem generalizacijog horizonta događaja za cijeli svemir gdje se sprema sva informacija o entropiji, pa iako je svemir prazan, on na horizontu sadrži svu entropiju svoje povijesti (vidi npr. ovdje). Zar to nije već značajno narušavanje jednostavnosti teorije i uvođenje proizvoljnosti koje zaslužuje kritiku? Ono što fundamentalniji koncepti od termodinamičke entropije govore (čitaj: statistička mehanika) da entropija i nije tako fundameltani i općevrijedeći koncept kao što se slavi.
Poanta je da svi današnji kozmološki modeli imaju puno ad-hoc pretpostavki i proizvoljnosti kako bi objasnili opažanja i svaki od njih zaslužuje kritiku u tom pogledu, uključujući i ovaj model cikličkog svemira iz članka. Ipak, u tom slučaju treba te modele promatrati i s filozofskih i metodičkih aspekata. Veliki prasak s te strane stoji vrlo loše: prvo je opisan s teorijom koja sama za sebe kaže da ne vrijedi u tom režimu (Opća teorija gravitacije ne poznaje singularnost, a veliki prasak upravo je to!), drugo, zagovara neponovljivost i stvaranje svemira ex nihilo (iliti dođe bog i stvori svemir), treće, boluje od razno-raznih artefakata koji se popravljaju novim netrivijalnim hipotezama (inflacija za početak) što mu u konačnici daje toliku slobodu da se može nafitati na bilo kakva opažanja. Opisani model cikličkog svemira bolji je barem u prve dvije stavke: kreće od činjenice da OTR ne može biti konačna teorija gravitacije iako očito aproksimativno vrijedi za naše vrijeme, ne stvara svemir iz ničega. O dodatnim se hipotezama može raspravljati, ali one ne mogu biti eliminirajući faktor jer bi to eliminiralo sve naše znanstvene teorije koje bez dodatnih suptilnosti i popravki ne bi ništa mogle objasniti u praksi.
Čudna je i to opreka u konstataciji da ako je model općenit onda je i nerazrađen? Znači li isto tako da su Newtonovi zakoni gibanja zbog svoje općenitosti također nerazrađeni? Uostalom, ako i to zanemarimo, nikad se znanstveni članci ne pišu tako da se u jednom članku izloži sve od osnovnog koncepta do svih fenomena i implikacija modela, zajedno s reproduciranim eksperimentalnim rezultatima. Prvo se stvari ispitaju na načelnoj razini, a ako na toj razini nema zapreka, onda se ide u konkretnije razrade.
Autore upravo treba pohvaliti u toj hrabrosti što kreću u izgradnju svog modela od općenitih razmatranja, a ne da se uhvate specifičnog i onda to modificiraju u nadi da će njihova modifikacija polučiti neki rezultat. Zar nije logično zaključiti da ako opća teorija relativnosti, iako je potvrđena na toliko razina, ipak nije potpuna teorija jer ne uključuju kvantno-mehaničke efekte koji bi se pojavljivali na velikim zakrivljenostima? Jest. Mogu li se te popravke prikazati kao dodatne funkcijske ovisnosti na zakrivljenost u osnovnim jednadžbama OTR-a? Zašto da ne? Ako je direktna posljedica tog postupka brisanje singularnosti, što znači da se svemir može analitički proširiti na sve raniji i raniji period, zar se ne nameće već formalno potreba za beskonačnim svemirom koji prolazi razne faze, cikluse? Nameće. Što onda može takav prošireni formalizam reći o prirodi takvog svemira i kakve međuvjete parametara može dati je ono čime se dvojac bavi u svom radu. Mene samo začuđuje to da netko to prije već nije napravio...
Autore upravo treba pohvaliti u toj hrabrosti što kreću u izgradnju svog modela od općenitih razmatranja, a ne da se uhvate specifičnog i onda to modificiraju u nadi da će njihova modifikacija polučiti neki rezultat. Zar nije logično zaključiti da ako opća teorija relativnosti, iako je potvrđena na toliko razina, ipak nije potpuna teorija jer ne uključuju kvantno-mehaničke efekte koji bi se pojavljivali na velikim zakrivljenostima? Jest. Mogu li se te popravke prikazati kao dodatne funkcijske ovisnosti na zakrivljenost u osnovnim jednadžbama OTR-a? Zašto da ne? Ako je direktna posljedica tog postupka brisanje singularnosti, što znači da se svemir može analitički proširiti na sve raniji i raniji period, zar se ne nameće već formalno potreba za beskonačnim svemirom koji prolazi razne faze, cikluse? Nameće. Što onda može takav prošireni formalizam reći o prirodi takvog svemira i kakve međuvjete parametara može dati je ono čime se dvojac bavi u svom radu. Mene samo začuđuje to da netko to prije već nije napravio...
Nepotrebno te začuđuje, jer ideja cikličkog svemira i svega što iz njega proizlazi nije ideja hrvatskog dvojca, već je njihova varijanta cikličkog svemira ta koja se oslanja na ono što tebi inače smeta u teoriji velikog praska, a to je da se ad-hoc dodaju proizvoljnosti i pretpostavke (kvantna gravitacija) i pokušavaju se "nafitati" parametri s obzirom na opažanja:
"Pavlović tumači da u teorijskom okviru koji oni koriste tzv. 'tamna energija' nije posljedica neke nove nepoznate forme energije nego samo matematička posljedica poopćenja gravitacijskih jednadžbi.
„Ona sada postaje dinamička veličina, a njezin parametar jednadžbe stanja - omjer tlaka i gustoće energije - mijenja se u vremenu. U našem modelu predznak njezinog doprinosa mijenja se u budućnosti pa time efektivna 'tamna energija', nakon sadašnjeg perioda u kojem potiče širenje, postaje uzrok skupljanja“, kaže naš sugovornik..."
Ovo čak nije ni "nafitavanje" nego dodavanje nove nedokazane pretpostavke da bi se stvarnost poklopila s hipotezom (umjesto obratno).
Također nije jasno kako ciklički svemir koji ciklički završava i otpočinje u singularitetima rješava problem nevaženja kvantnofizikalnih i relativističkih teorija?
O nekoj naročitoj hrabrosti autora koji samo razrađuju jednu od hipoteza suvremene kozmologije, ne znam baš što bi rekao, osim da taj termin preolako koristiš, a ponovo, još nije posve jasno kakva točno provjerljiva predviđanja daje ova verzija cikličkog svemira da bi se uopće razmatrala kao znanstvena hipoteza, a ne tek slutnja.
