na slici iz datacentra, jel to ibm blade server?
Ako je za orijentirati se prema onoj KVM konzoli pred kojim stoji lik, moglo bi biti da se radi o IBM tehnologiji. Ali ja na slici ne vidim niti jedan blade.
P.S. Mislim, ne vidim šasiju, ali onaj blade kojeg izvlači iz ormara - ja bih rekao da je IBM.
Nakon ovog srceparajućeg opisa nadnaravno uspješne Tirane evo malo i realnosti;
U predgrađu Tirane su kuće i vile koje vrijede vjerovatno kao nekoliko naselja u gradu. Do njih šatori, barake, gdje žive obitelji. Raskoš i bijeda. Da bi predstavio ovaj neobičan grad, predstavit ću i njegovog neobičnog gradonačelnika kojeg se često na radnom mjestu ili sastanku može vidjeti u Dieselovoj majci ili outfitu koji više priliči nekoj rock zvijezdi. Za sebe kaže da je rock zvijezda među gradonačelnicima ali i gradonačelnik među rock zvijezdama. Nikada se ne bih uhvatio mjesta gradonačenika da je riječ o nekom drugom gradu. Ovom neobičnom mjestu normalan gradonačelnik ne može pomoći. Da bi ulaskom u Tiranu barem nekome navukao osmijeh na lice pobrinuo se gradonačelnik Edi Rama. Otkad je stupio na vlast 2000. godine, krenuo je u bojanje grada. Ne onakvo bojanje na koje smo navikli od naših političara već doslovce, bojanje grada. Edi Rama je naredio da se krene u oživljavanje gradskih fasada, pa tako danas, kad se ulazi u grad, imate dojam da ulazite u dječji vrtić ili cirkus. Kako drukčije objasniti da fasada zgrade nije jedno ili dvobojna već šarena. Zelena, žuta, plava, crvena, ljubičasta, zelena, balkoni u kockicama, to je ono čime se gradska arhitektura danas krasi. Grad je bio zatvoren, država je bila zatvorena, sve je bilo sivo i nekako „bez sutra“ jedanput je kazao Edi Rama. Inače, aktualni gradonačenik je i umjetnik ne samo zbog ove ideje već je zbilja bio slikar. Držao je izložbe od Albanije, Europe do južne Amerike. Sretan je, kao i većina Albanaca, što se njegova zemlje riješila paranoidnog ludila Envera Hodže, koji je veći dio zemlje zatukao, ruku na srce, barem tristo godina unazad. U razgovoru s kustosicom muzeja saznajem da dok je odrastala u cijeloj Tirani nije postojao niti jedan kafić. Čak i danas, geografske karte izazivaju čuđenje pa i divljenje lokalnih žitelja, jer onaj tko bi je posjedovao u vrijeme Hodže završio bi u zatvoru s opisom: državni neprijatelj. Na spomen prvog čovjeka grada zakolutala je očima, jer je pretjerao sa bojanjem fasada, ali ipak je posadio nešto zelenila u gradu što je do pred koju godinu bilo nezamislivo.
Ipak Tirana, kao i cijela Albanija ima problema, od nedostatka pitke vode, gomile smeća na svakom uglu, do organiziranog kriminala. 2003. godine grad je službeno brojio 340.000 žitelja da bi 2008. taj broj iznosio oko 860.000, istina je negdje sasvim više. Procjenjuje se da Tirana ima oko miljun i koju stotinu tisuća ljudi i barem dvaput više automobila.
Nakon ovog srceparajućeg opisa nadnaravno uspješne Tirane evo malo i realnosti;
U predgrađu Tirane su kuće i vile koje vrijede vjerovatno kao nekoliko naselja u gradu. Do njih šatori, barake, gdje žive obitelji. Raskoš i bijeda. Da bi predstavio ovaj neobičan grad, predstavit ću i njegovog neobičnog gradonačelnika kojeg se često na radnom mjestu ili sastanku može vidjeti u Dieselovoj majci ili outfitu koji više priliči nekoj rock zvijezdi. Za sebe kaže da je rock zvijezda među gradonačelnicima ali i gradonačelnik među rock zvijezdama. Nikada se ne bih uhvatio mjesta gradonačenika da je riječ o nekom drugom gradu. Ovom neobičnom mjestu normalan gradonačelnik ne može pomoći. Da bi ulaskom u Tiranu barem nekome navukao osmijeh na lice pobrinuo se gradonačelnik Edi Rama. Otkad je stupio na vlast 2000. godine, krenuo je u bojanje grada. Ne onakvo bojanje na koje smo navikli od naših političara već doslovce, bojanje grada. Edi Rama je naredio da se krene u oživljavanje gradskih fasada, pa tako danas, kad se ulazi u grad, imate dojam da ulazite u dječji vrtić ili cirkus. Kako drukčije objasniti da fasada zgrade nije jedno ili dvobojna već šarena. Zelena, žuta, plava, crvena, ljubičasta, zelena, balkoni u kockicama, to je ono čime se gradska arhitektura danas krasi. Grad je bio zatvoren, država je bila zatvorena, sve je bilo sivo i nekako „bez sutra“ jedanput je kazao Edi Rama. Inače, aktualni gradonačenik je i umjetnik ne samo zbog ove ideje već je zbilja bio slikar. Držao je izložbe od Albanije, Europe do južne Amerike. Sretan je, kao i većina Albanaca, što se njegova zemlje riješila paranoidnog ludila Envera Hodže, koji je veći dio zemlje zatukao, ruku na srce, barem tristo godina unazad. U razgovoru s kustosicom muzeja saznajem da dok je odrastala u cijeloj Tirani nije postojao niti jedan kafić. Čak i danas, geografske karte izazivaju čuđenje pa i divljenje lokalnih žitelja, jer onaj tko bi je posjedovao u vrijeme Hodže završio bi u zatvoru s opisom: državni neprijatelj. Na spomen prvog čovjeka grada zakolutala je očima, jer je pretjerao sa bojanjem fasada, ali ipak je posadio nešto zelenila u gradu što je do pred koju godinu bilo nezamislivo.
Ipak Tirana, kao i cijela Albanija ima problema, od nedostatka pitke vode, gomile smeća na svakom uglu, do organiziranog kriminala. 2003. godine grad je službeno brojio 340.000 žitelja da bi 2008. taj broj iznosio oko 860.000, istina je negdje sasvim više. Procjenjuje se da Tirana ima oko miljun i koju stotinu tisuća ljudi i barem dvaput više automobila.
Slazem se s tobom! Medjutim isto tako hrvati imaju previsko misljenje o sebi i hrvatskoj! Susret sa realnoscu je bolan, a to ce vecina ljudi shvatiti sa ulaskom u EU (ako bu jos postojala).
Mi smo se u Europi dokazali !
U kojoj god smo zajednici bili raspala se, pa tako našim ulaskom ne predviđam ni Europskoj Uniji sretnu budućnost 
Ako je za orijentirati se prema onoj KVM konzoli pred kojim stoji lik, moglo bi biti da se radi o IBM tehnologiji. Ali ja na slici ne vidim niti jedan blade.
P.S. Mislim, ne vidim šasiju, ali onaj blade kojeg izvlači iz ormara - ja bih rekao da je IBM.
kvm nisam ni skužio
Ako je za orijentirati se prema onoj KVM konzoli pred kojim stoji lik, moglo bi biti da se radi o IBM tehnologiji. Ali ja na slici ne vidim niti jedan blade.
P.S. Mislim, ne vidim šasiju, ali onaj blade kojeg izvlači iz ormara - ja bih rekao da je IBM.
kvm nisam ni skužio
A meni je pak upravo KVM prvi upao u oči
Ja sam imao srecu posjetit oba, Kosovo i Albaniju. Kosovo hvata polako prikljucak, a albanija po meni nesto vise nego 6 godina iza hrvatske, po tehnoloskom razvoju. Albanija je vrlo opasna zemlja, i unatoc sto sam imao pratnju i vodica, idalje se moras misliti dvaput sto ces reci i gdje ces ici. Nesto bolje sam se osjecao na Kosovu, gdje su ljudi vrlo gostoprimivi, te nas Hrvate izrazito cjene i vole.
Ja sam imao srecu posjetit oba, Kosovo i Albaniju. Kosovo hvata polako prikljucak, a albanija po meni nesto vise nego 6 godina iza hrvatske, po tehnoloskom razvoju. Albanija je vrlo opasna zemlja, i unatoc sto sam imao pratnju i vodica, idalje se moras misliti dvaput sto ces reci i gdje ces ici. Nesto bolje sam se osjecao na Kosovu, gdje su ljudi vrlo gostoprimivi, te nas Hrvate izrazito cjene i vole.
to definitivno, prvo pitaju odakle, kad kažeš zagreb, hrvatska, odmah ste prijatelji, neki su vojsku služili, neku radili a neki imaju familiju u hrv
Na Kosovu baš i nisam naišao na najbolje Ćevape (bolji su mi u regiji okolo), ali zato imaju odlične Kebabe i razne tavice. Osim Versa tamo radi još dosta HR firmi - neki projekti su gotovi, a neki traju već dvije godine i još će trajati godinama (informatizacija svih škola na primjer). Jel je Oleg posjetio i urede tih firmi na Kosovu?
Na Kosovu baš i nisam naišao na najbolje Ćevape (bolji su mi u regiji okolo), ali zato imaju odlične Kebabe i razne tavice. Osim Versa tamo radi još dosta HR firmi - neki projekti su gotovi, a neki traju već dvije godine i još će trajati godinama (informatizacija svih škola na primjer). Jel je Oleg posjetio i urede tih firmi na Kosovu?
Kad je vec prica o hrani, nadam se da si posjetio Tifani restoran u centru Pristine, tamo sam jeo nezaboravni Dzuvedz i Mantia ili nesto tako. Ima jos dosta dobrih restorana, ali mi je ovaj najvise ostao u sjecanju. Tamo su me odveli nasi hrvati kojih ima poprilican broj, ili je barem tada bio. Nebih preporucio pricat Hrvatski na javnom mjestu, jer moze biti pogubno, ionako dosta ljudi prica engleski.
