Fascinantna tema. S jedne strane djeluje i kao obrambeni mehanizam (jer bi bilo grozno sjećati se i biti nemoćan u najranijoj dobi), a s druge tijelo svejedno pamti stres/mirnoću i prema tome oblikuje svijest kasnije.
Ja se jasno sjećam nekoliko trenutaka iz vrlo ranog djetinjstva, uključujuči i trenutka kada sam prohodao po prvi puta. Puzao sam po podu u kuhinji i to mi je dojadilo. Ustao sam od odšetao u sobu. Mama je to vidjela i oduševljeno rekla "pa ti hodaš!" Sjećam se ležanja u kinderbetu i slušanja stihova pjesme na radiu "jer dimnjačar svakoj peči zna popraviti kvar." Zatom droncanja u kolicima po nekoj lošoj pješačkoj stazi pokraj kuće i gnjavljenja teta koje su se navirivale u kolica i pričale kako sam sladak. Itd
Postoje li znanstvena istraživanja koja pokazuju je li moguće hipnozom ili nekim drugim tehnikama aktivirati ili ponovno probuditi ta "zaboravljena" najranija sjećanja?
Postoje li znanstvena istraživanja koja pokazuju je li moguće hipnozom ili nekim drugim tehnikama aktivirati ili ponovno probuditi ta "zaboravljena" najranija sjećanja?
Istraživanja postoje (na njima se i temelji dio ovog teksta), ali pokazuju da ta sjećanja nije moguće ničim prizvati -- jer ih u našem mozgu jednostavno - nema.
U članku je istaknuta činjenica da se ono što smatramo sjećanjima (ona formirana, oblikovana, narativna, u slikama, scenama i situacijama) u mozgu djeteta do treće godine života uopće ne pohranjuje - jer nisu neurorazvojno formirane strukture ("hardver") koji ih je sposoban pohraniti.
expert za istrazivanje ruda i gubljenje vremena na Bol-u.. WindowsPhone die hard fanboy koji ne napušta brod.
"Svako 7-8 godina si novi čovjek što se tiče materije.
U tom periodu se zamijenila svaka stanica od prije 7-8g."
Neuroni su trajne stanice i kad se jednom razviju ne repliciraju se.
Moje naranije sjecanje iz djetinjstva jest kupovina prvog broja Buga na kiosku u Popovači...
Možda malo offtopic, ali ipak blisko temi – kod demencije i Alzheimerove bolesti starijih osoba dolazi do gubitka kratkoročnog pamćenja i propadanja sive moždane tvari, zajedno s pohranjenim sjećanjima. (Barem su nam doktori tako rekli)
Iz vlastitog iskustva s demencijom u obitelji primijetio sam fascinantnu pojavu: osoba koja je već u kasnoj fazi bolesti, kada više nikoga ne prepoznaje i živi u svom svijetu, odjednom se na kratko „vrati“.
U tim trenucima, koji traju možda 20 do 50 sekundi, razgovara sasvim normalno, prepoznaje te, prisjeća se događaja i pokazuje potpunu svjesnost – a zatim se jednako naglo ponovno izgubi u zaboravu.
Što se tada zapravo dogodi u mozgu?
Ako su stanice i sjećanja navodno nepovratno uništeni, kako je moguće da se svijest i memorija na trenutak vrate?
Zar to ne pokazuje da ta sjećanja ipak nisu nestala, nego da ih bolest samo blokira?
Znanost je rekla nešto o ovome, nego mene zanima jedna druga stvar, ako želite odgovoriti...
...kada ste vi došli prvi put u dodir sa Freudom. Mislim, njegovim textovima?
Navodno ima ljudi kaj su već sa 14 godina čitali Marxa, a sa 15, Freuda.
Znanost je rekla nešto o ovome, nego mene zanima jedna druga stvar, ako želite odgovoriti...
...kada ste vi došli prvi put u dodir sa Freudom. Mislim, njegovim textovima?
Navodno ima ljudi kaj su već sa 14 godina čitali Marxa, a sa 15, Freuda.
Kao srednjoškolac sam se dohvatio Castanede, Kierkegaarda, Jaspersa, Sartrea, Hessea i Fromma - tada jako popularnih među nama, adolescentnim čitačima svega i svačega - a to me dovelo i do Freuda.
Tako da sam ga zaista čitao s nekih 15-16 godina.
A nekako u isto doba sam se susreo i s opusom Groucha Marxa. 
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Znanost je rekla nešto o ovome, nego mene zanima jedna druga stvar, ako želite odgovoriti...
...kada ste vi došli prvi put u dodir sa Freudom. Mislim, njegovim textovima?
Navodno ima ljudi kaj su već sa 14 godina čitali Marxa, a sa 15, Freuda.
Ja sam s 14 čitao Kapital (ne i pročitao ), valjda me fascinirala debiljna te knjige, a i Marx je u to doba bio dosta "popularan". Taman dovoljno da se pravim važan pred roditeljima i gostima citirajući ponešto od pročitanog.
A Freuda nisam čitao, nije ga bilo u kućnoj biblioteci...
Moje prvo sjećanje seže u doba kad sam imao 4 godine. Radilo se o djedovoj smrti, i toga se sjećam kao da se je dogodilo jučer.
U toj dobi sam došao do knjige Povijest Hrvata. Knjigu je otac nabavio na crno, jer je bila zabranjena.
Nisi takve knjige mogao naći ni u knjižnicama, ni u slobodnoj prodaji "u slobodnoj Jugoslaviji".
Tek s 20-21 godinom sam počeo čitati filozofe, a s nekih 25 me počela zanimati psihologija i gutao sam literaturu.
To su tzv. lažna sjećanja.
Mozak te zaje**** 
"Svako 7-8 godina si novi čovjek što se tiče materije.
U tom periodu se zamijenila svaka stanica od prije 7-8g."
Neuroni su trajne stanice i kad se jednom razviju ne repliciraju se.
Čak se i molekule/atomi u neuronima izmjenjuju.
Ko kaže da se ne sjećam?
To su tzv. lažna sjećanja.
Mozak te zaje****
da prisnažim, pogledati godinu izdanja:
https://www.antikvarijat-biblos.hr/knjige/povijest/povijest-hrvata-i-v
a imaš i reizdanje iz 1980.
Tolko o zabranama iz tvog posta iznad ovog na koji se referenciram, a potvrđuje ovaj post......
To su tzv. lažna sjećanja.
Mozak te zaje****
Ne nisu, ako se obtelj potvrdi da su ista i čude se kako se sjećam detalja
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
odgovor je dolje, zaboravio uključiti citat :/
Implicitna memorija je temelj i uzročnik podsvjesnih obrazaca koje koje radimo kroz život. Traume su tu jako bitne jer nas mogu kočiti cijeli život a bez da svjesno znamo što nas točno koči. Rad s tim traumama je često vrlo zahtjevan ali definitivno vrijedi i transformira osobu.
Dodatno, preporučujem proučavanje internal family system-a, grane psihologije koja točno tvrdi da smo svi mi na neki način podvojene ličnosti, što je točno, jer svaki emocionalno stimulirajući događaj prilikom našeg odrastanja ostavlja utisak na našu psihu i stvara podverziju nas samih iz tog perioda kada je nastao taj utisak, a gdje ta podverzija živi u našoj podsjvjesti, i ako se ne probavi na nama zadovoljavajći način, ostavlja traumu u obliku obrazaca ponašanja kojima se nosimo sa situacijama koje nas podsvjesno asociraju na tu traumu. Naša uvjerenja obično vuku korjene upravo iz takvih utisaka, i naši pogledi na situacije s kojima se susrećemo su pogledi nas kad je stvoren taj utisak (npr. privlačnost prema ženama koje imaju ponašanje koje nas podsvjesno asocira na ponašanje naše majke, ili potreba za pripadanjem koje nas podsvjesno asocira na strah od napuštanja koji smo doživjeli u djetinjstvu itd itd.)
Postoje li znanstvena istraživanja koja pokazuju je li moguće hipnozom ili nekim drugim tehnikama aktivirati ili ponovno probuditi ta "zaboravljena" najranija sjećanja?
Da, osim hipnoze, regresija je jedna od njih, zatim Elmanova indukcija (vrsta hipnoze), dijanetika (baza scientologije)...
U načelu sve su svrsishodne, samo je zadnja otišla u paket crkve, makar se ne mora odraditi u okrilju iste. Sve se svodi na vraćanju svjesnih i podsvjesnih sjećanja, te rješavanja potisnutih problema, događaja, trauma.
Znam par ljudi koji su riješili dosta stvari. Prvo je spremnost pojedinca da želi ući dublje u probleme (npr. strahove) koje ima, zatim naći adekvatnu (stručnu) osobu koja ima praksu i iskustvo sa jednom od gornjih metoda.
a imaš i reizdanje iz 1980.
Tolko o zabranama iz tvog posta iznad ovog na koji se referenciram, a potvrđuje ovaj post......
Bla, bla bla moja knjiga je iz 1928.
To izdanje je bilo zabranjeno.
Nije ju napisao Klaić, već čovik kojega partija nije voljela.
(citiraš pogrešan post))
Ferdo Šišić?
s liste Hrvatsko-srpske koalicije?
ah, dobro, treba razlučiti povjesničara od oportunog političara, ali ne znam da je njegova "Povijest Hrvata u doba narodnih vladara" ikada bila zabranjena...
malo je romantičarski naivna, ali nikako "opasna" po ničijim uzusima...
ja se ničeg ne sjećam iz ranih dana, a vi ostali ste valjda pogledali bladerunnera...
Ti si onda poput Benjamina Buttona.
Bioloski komp (mozak) nema punu funkcionalnost rodjenjem.
Treba vremena, nutrijenata, razvoja itd da dodje u moment poimanja samog sebe, vremena, nekih ponavljajucih ciklusa itd.
Bioloski komp (mozak) nema punu funkcionalnost rodjenjem.
Treba vremena, nutrijenata, razvoja itd da dodje u moment poimanja samog sebe, vremena, nekih ponavljajucih ciklusa itd.
Još je u "Alfa" fazi V1.0
