YouTube sadržaj, od MIT-a do MrBeasta, poslužio za

Nisam pitao jer ne znam, već mi se čini da smo zašli u post-tech fazu razvoja tehnologije gdje:

1. Starci nemaju pojma koju televiziju gledaju, ali je TV dio njihove svakodnevice

2. Djeca imaju drugačije motoričke vještine jer su navikli na Touchscreen a ne na joystick kao generacija prije

3. Gdje ljudi koji bi trebali nešto i znati o ITu, fantaziraju da je tech toliko napredovao da od računala rade božanske mašine pa je sve objašnjeno tako da, eto, možda danas AI ne može obaviti ni jednu jedinu zadaću, ali u točki singularnosti će moći slušati bitove iz mp3 i prepoznati melodiju.

Čovječe ti nemaš pojma što je racunalo.

Sad mi se one bake koje su mislile da je Oliver Mlakar zbilja u kutiji TVa čine manje lude, dapače to je realističnije objašnjenje nego što se danas pripisuje AIu

 Ne znaš, ali glavno da ti znaš što je računalo.

 Ha? Tu si malo preskočio nekoliko koraka. Za početak, kakve veze trenutni duboki modeli imaju s (nepostojećim) kvantnim računalima? Kako bi to dvoje povezao, barem matematički?

 Okej, ali što je ta sinergija? Imaš matematički model kako današnji AI modeli rade, to možeš pojednostaviti do množenja matrica sa slojem nelinearnosti. Imaš jednadžbe kako bi kvantna računala trebala raditi. Može mali raspis kako bi to djelovalo na banalnom primjeru?

 Upravo tako, otišao sam 30-tak (manje-više) godina unaprijed kada se očekuje singularnost. Odgovor na tvoje pitanje traže i oni koji stvaraju kvantna računala koja nisu nepostojeća, već su još uvijek dimenzijama slična prvim klasičnim računalima (da ne govorimo o potrebi hlađenja na gotovo apsolutnu nulu). Ali to je situacija danas, ako se obistini (očekivani) eksponencijalni rast, kvantna i klasična računala će nadopunjavati jedno drugo, s time da će kvantno računalo najvjerojatnije ostati u oblaku (ne bi išao toliko daleko da kažem da će biti spremno "za po doma"). Tu je poveznica

https://www.iotworldtoday.com/quantum/quantum-computers-beat-classical-at-math-problems

Dakle očekujemo eksponencijalni rast, samo eto ne znamo kako to ostvariti, niti imamo najmanju ideju kako. No to je nebitna sitnica jer vi sci fi već znate kako će to izgledati, a ostavljate inženjerima da osmisle detalje. Ja bih isto očekivao da će se 30 godina riješiti sve značajnije ljudske bolesti, da ćemo kao u star treku imati dijagnostički uređaj koji odmah kaže što nije u redu, jer eto rast i napredak.

No ipak preferiram živjeti u stvarnosti, a ne svijetu bajki.

zzib 

Vidim da je diskusija pošla u potpuno drugom smjeru... ali, ako smijem primjetiti, tu se ne radi od "lažnim" podacima, nego o materijalu koji je umjetno sintetiziran od strane AI-a.

Uzmimo za primjer onaj  fond od 3000 riječi kojim raspolažu četverogodišnjaci, naveden u članku koji si linkao, pa onda davanja zadatka AI-u da od tih riječi smisli priče sa određenom tematikom, i onda u konačnici treniranje nekog drugog AI-a sa tim umjetno generiranim pričama (što bi bila alternativa treniranja AI-a pričama koje su napisali ljudski autori, čije korištenje, bez privole autora, ne bi bilo legalno, ni etično).

I to doista izegleda idelano, jer, u jednu ruku ljudima daje mogućnost da precizno odrede kakve priče žele, a u drugu ruku, nisu prekršili ničija autorska prava jer je ta djela napisao njihov AI.

Ali, tu opet dolazimo do onoga da će AI koji treniraš dječjim crtežima, crtatiti fenomenalne dječje crteže, dok će AI treniran slikama odraslih autora koji slikaju realistične slike, producirati fenomenalne slike realističnih prizora, ali ovaj prvi AI nikad neće biti u stranju napraviti ovo što radi drugi AI, jer je treniran durgačijim podacima.

Pa se onda postavlja pitanje, kakve će rezultate dari AI koji je treniran podacima koja nisu dijelu ljudi nego drugog AI-a?

Ne baš realistične, nego više nalik onome što odeređeni AI drži da je realistično, iako isti taj AI nikad nije "vidio" nešto što je doista realistično.

To ti ga onda dođe kao ona priča o seksualnom iskutvu tinejdžera, kada lik uvjerava svoju ekipu da se poseksao prvi put u životu sa svojom curom, a na kraju ispadne da je on ustvari slušao nekoga tko je pričao kako je gledao nekoga tko je prepričavao priču svoga prijatelja koji je to radio. Ne možeš reći da se radi o podjednakom iskustvu.

Uostalom, čak i u tekstu koji si linkao, spominju se stručnjaci koji upozoravaju na opasnot da upotreba sintetiziranih podatka dovede do kolapsa modela, i navode se praktični eksperimenti kada se to i dogodilo.

Možeš naprimjer popisati sve riječi koje je Stephen King koristisio u nekom od svojih poznatih djela, složiti ih abecedno, i dati ih nekom AI treniranom da piše priče, da od njih sastavi književno djelo, ali vrlo mala je vjerojatnost da će taj AI složiti knjiigu iole sličnu (i zanimljivu) kao što je originalno Kingovo djelo, čak i ako AI izgenira nekoliko tisuća različitih verziaj svoga djela.

 O Isuseimarijobožjabistričkakamenitihvrata!

Ne postoji AI, nema inteligencije ekvivalentne osmogodisnjem djetetu, nema nikakve inteligencije, ima samo brza matematička obrada velikih količina podataka.

Ljudi su skloni humaniziranju životinja, pa čak i predmeta, i ta (ne samo tvoja) sklonost humaniziranju računala koje daje nekakve razumljive odgovore i (naoko) razumije o čemu priča je tvoja ljudska slabost, a ne snaga umjetne inteligencije.

 To je ono sto i ja govorim cijelo vrijeme.

Postoji machine learning, postoje modeli koji su trenirani na vecem ili manjem skupu ovakvih ili onakvih podataka, koji generiraju ovakve ili onakve rezultate.

inteligencija je tu samo buzzword, opis tehnologije. ne definicija iste. kao i pametni telefon. da, moj zadnji krik tehnike ej aj powered pametni telefon svakako ima drasticno vise mogucnosti od stare nokie 3210, ali, nije niti promil pametniji. radi samo i iskljucivo ono za sto je programiran. ni manje ni vise. bas kao i nokia.

dakle, nema tu ni pameti ni inteligencije, samo modernija tehnologija i vece mogucnosti. "pametni" je u ovom slucaju samo opis, razlikovanje nove generacije telefona od starih.

dakle, umjetna inteligencija svakako bolje zvuci nego "python isprogramiran machine learning", jer se taj pojam vec asocira s necim drugim, dakle, treba napraviti razliku.

"vidi ai umjetnosti" ipak zvuci mocnije, modernije od "vidi skripte u pajtonu, uspjeli smo isprogramirati da od 10000 slika iskominira neku novu koristeci teksutalni opis.

To vjerovatno je put koji vodi u stvaranje neceg mocnijeg i inteligentnijeg, no trenutno, barem ovo sto je javno poznato i dostupno je svakako nesto ispod pojma "inteligencije" onako kako je mi zamisljamo.

Treba biti posten pa reci da se u biti generalizira, nije svaki model jedna, niti jednako "inteligentan", sve se trpa u isti kos, tako da za neke stvari mozemo reci da su samo "skripte", dok za druge da ipak imaju odlike "inteligencije", no, dug je put....

 Pa da, to je to.... igranje rijecima, marketing.

mozda se samo tu napravila greska sto se trenutna tehnologija i mogucnosti odmah proglasilo "inteligencijom", ako povuces paralelu s telefonom, ovo je "pamet", a slijedece iteracije tehnologije ce se vjerovatno sve vise i vise bliziti pojmu inteligencija

 Koliko mi je poznato, jedini AI otvorenog koda je Meta AI (LLama3). Sve ostalo je proprietary. A to da je u pitanju samo marketing, ne slažem se. Radi se o tome da se točno zna što se želi postići. Krenulo se sa machine learning, danas sa neural networks, sutra nešto treće. Razlog zašto se AI od samog početka zove inteligencijom je da se na tom polju radi još od 50-tih godina prošlog stoljeća (tko je u to vrijeme razmišljao o pametnom telefonu?)

https://www.coursera.org/articles/history-of-ai

Ovdje ti je objašnjeno

https://en.wikipedia.org/wiki/OpenAI

Not to be confused with OpenAL, OpenAPI, or Open-source artificial intelligence.

Nikad nisam koristio Siri, Aleksu ili Google Assistant, ali si me zainterersirao da vidim u čemu se razlikuju

https://www.makeuseof.com/do-alexa-siri-google-assistant-use-ai/

 Pa nije tvoj ***** napravljen od tranzistora. Znanstvenici su pronašli način za prelazak sa nanometarske na podnanometarsku veličinu tranzistora.

https://www.sciencedaily.com/releases/2024/07/240703131811.htm

Ako će ta i postojeća tehnologija omogućiti daljnje smanjenje dimenzija chipova, naravno da će se to odraziti i na neuronske mreže. Za mene je to napredak, za tebe buzzword.

 Prvo računalo ENIAC (1945) koji je imalo masu od 16 tona  (negdje stoji 30 tona) pretvorilo se u Micral N, prvo osobno računalo (1973). Današnje kvantno računalo nema toliku masu. No ono bitno je da se u svega 30-tak godina, ogromna masa pretvorila u nešto upotrebljivo za široke mase. 

Već sam odgovorio kako će se kombinirati: tako što će klasična računala napredovati iz nanometarske u podnanometarsku dimenziju, a kvanta računala će se zbog ogromne brzine (kvantne sprege) koristiti u specifičnim situacijama kada klasično računalo ne daje rezultata. Dakle, kvantno računalo ostaje do daljneg u oblaku.

AI ostaje vezan za klasična računala. Kvantna računala će samo potrebi vršiti složene izračune za potrebe AI.

Nisu ti jasne osnove. 

Jedno je reći "iz nanometarske u podnanometarsku dimenziju" (zašto ne u Planckovu dimenziju, primjerice?) međutim poluvodička (silicijska) veza od 1 nm sastoji se od (statistički) 2 atoma silicija. Kažem statistički jer na toj skali atomi gube svoja čestična svojstva i postaju sličniji valovima i "cure" i nestaju iz takvih veza. Problem kvantnog tuneliranja postoji i sada kod daleko većih višenanometarskih proizvodnih procesa, usput.

"... a kvanta računala će se zbog ogromne brzine (kvantne sprege) koristiti u specifičnim situacijama kada klasično računalo ne daje rezultata". 

Nemam pojma je li znaš što znači "kvantna sprega", čini se da ne znaš i da da tražiš buzzworde, što je već McTawish rekao, ali kvantna računala se i sada zbog svoje "kvantne sprege", koriste, kad se koriste, tako da im klasično računalo pripremi specifičan problem na vrlo specifičan način na koji ga oni mogu obraditi, dakle posloži početnu konfiguraciju kubita koji onda "magično", odnosno trenutno daju konačno rješenje za tako postavljeni problem u kvantnom računalu. 

Praktički problem je što još nije dokazano da priprema problema u oblik potreban za njegovo rješavanje na kvantnom računalu kraju daje ukupno brži rezultat u stvarnom svijetu. Ako je problem iterativne prirode (u računalstvu uvijek slučaj, btw) onda je i rješevanje problema u kombinaciji klasično-kvantno računalo uvijek i dalje ovisno o klasičnom računalu koje mora prirediti podatke u oblik pogodan za stavljanje u kubitnu matricu kvantnog računala. 

D-Wave o kojem smo prvi puta pisali prije 10 godina navodno rješava opracije 10^8 brže od klasičnog računala, koje mu "samo" treba pripremiti podatke u oblik koji njegov procesor može obraditi (trenutno). Ispalo je da taj "samo" problem do sada nije riješen i da kad se zbroji vrijeme pripreme problema i vrijeme rješavanja - na kraju D-Wave ne rješava problem brže od običnog računala. 

Quantum or not, controversial computer runs no faster than a normal one | Science | AAAS

Dapače, nakon 10 godina kompanija (D-Wave) koja je proizvela "prvo funkcionalno kvantno računalo" (rečeni D-Wave) i koja je tvrdila da je njihovo "žarenje" (annealing) prvi put za kvantno računalstvo sada odustaje od toga i pokušava proizvesti klasična logička vrata u kvantnom obliku. 

Analogija s ENIAC-a i klasičnog tranzistzorskog računala, usput, ne postoji, jer ENIAC nije koristio tranzistore. Dakle, između ENIAC-a i "prvog osobnog računala Micral N"  (odakle ovo sada...) stoji, dakle, nekoliko doslovce nobelovskih otkrića i na njima baziranih izuma koji su ideju automatizacije logičkog-aritmetičkih operacija i minijaturizacije tehnologije učinile mogućom. 

Problem s kvantnim računalstvom je da je osjetljivo na smetnje, pa tako kvantni procesor koji nije ništa veći od nekog uobičajenog poluvodičkog čipa stoji u krio-komori u kojoj je izoliran od vibracija i zračenja svih vrsta, uključivši termalno), a čitavo takvo računalo koje ima kapacitet od nekoliko do svega nekoliko desetaka ili stotina kubita dolazi u kištri veličine ovećeg ormara, a nalazi se u posebno kontroliranoj, zvučno i vibracijski izoliranoj prostoriji.

Bikoz kvantna fizika i kvantna dekoherencija. 

Vrlo nonšalantno "esktrapoliraš" rješavanje stvarnih problema za koje sada ne vidimo tehnička rješenja metodom "analogije", ali analogije za nekoga tko nema pojma o čemu priča pa mu je "analogija" ako su, recimo, dvije stvari iste boje - zamislimo bijeli fićo i bijela raketa za put na Mjesec, pa analogno poznavanju performansi fiće zaključi i da ta raketa ide 120 na sat.