S druge strane, zamisli svijet u kojem imamo, u praktičnom smislu, neograničene količine energije, te imamo mogućnost manipulacije s materijom na najnižoj razini (doslovno, pretvaranje energije u materiju), te imamo resurse za zadovoljniti svačije životne potrebe (ne samo osnovne). Imamo i robote koji su u stanju to sve servisirati. Ljudima preostaju u prvom redu znanost, umjetnost i rekreacija. U takvom svijetu, privatno vlasništvo postaje suvišno, a ako se ljudi razviju dovoljno da im je opći interes važniji od osobne moći, dobiješ sustav koji bi se najbliže mogao opisati kao komunistička utopija, samo u tom slučaju bez otimačine (zašto bih tebi oteo ako svako sebi može "isprintati" sve ono što ti imaš) i bez gaženja neistomišljenika (mišljenje postaje tvoja privatna stvar).
Ako ti je teško zamisliti takav svijet, Gene Roddenberry je to već solidno odradio umjesto tebe.
A gdje smo mi, a gdje je Picard... Možda za 500 godina budemo malo bliže Star Trek društvu, ali s obzirom kako idemo, teško. Na žalost, to je utopija.