ljudi koji su prošli kroz stresne ili traumatične događaje često govore o povećanoj mentalnoj energiji, poboljšanim međuljudskim odnosima, većem cijenjenju života, otkrivanju novih mogućnosti u životu i duhovnoj stabilnosti – sve redom o osjećaju općeg osobnog rasta i razvoja nakon proživljavanja stresnih situacija. I brojni drugi rezultati psiholoških i bihevioralnih studije sugeriraju da stres, ukoliko ga se pravilno kanalizira, može biti snažan alat za pozitivnu osobnu transformaciju i rast.
Iz osobnog iskustva mogu reći da do prave ili trajne transformacije dolazi tek nakon nervnog sloma - najbolja stvar što mi se organizmu desila u životu. Nakon sloma postao sam efektivno otporan na stres, trajno izliječen od alergija i depresije, um se otvorio i IQ se efektivno povećao, duh je maturirao i rekao bih da sam tek nakon toga sazrio kao čovjek (iako mi se to desilo oko 37. godine života). Naravno, kod nekih je nervni slom povezan sa psihozom (shizofrenijom npr.) ali kod nekih se, kao u mom slučaju, događa vrlo pozitivna transformacija svijesti. Nervne slomove doživljavali su i poznati znanstvenici, poput Newtona i Tesle, a očito ni na njih to nije djelovalo negativno.
Mislim da je ta transformacija slična uzimanju veće doze psihedelika (psilocibin, ayahuasca, LSD, iboga) koje osobno nikad nisam probao. Vjerujem i da je razlog negativnog učinka sloma/psihedelika kod nekih zapravo svjestan ili podsvjestan strah od promjene, često prisutan kod prosječnog čovjeka.