Sindrom iritabilnog muškarca – stvarna bolest,  ma

Čudo je kako su ljudi prije uspjeli preživjeti i doživjeti starost bez kreatina, lavlje grive, suplemenata vitamina D, B, E, C, A i ostalih, dodatnog selena i cinka i ne biti iziritirane pi*ke samo zato jer su prešli neku dob. 

Moj pokojni otac je preživio jedam svjetski rat, jedan lokalni, u 80-toj još popravljao suhozid oko kuće, išao spavati prije deset, dizao se u pet i doživio 99 godina bez suplemenata bilo koje vrste i bez histeričnih i agresivnih ispada. Slično vrijedi i za njegovu braću i sestre. 

Srećom su umrli prije nego je medicina našla lijek i za njihov slučaj.

Ovo malo nezgrapno zvuci, "srecom pa su umrli..." ;)

Nije toliko stvar medicine koliko farmakologije. Big farma je na svakom koraku, vecina reklama na TVu se odnosi na tu industriju.

poštovani kolega budući performanse utječu i na primateljicu, sjetimo se jednog vica koji je  pogodio u samu srž problema:

 

idu muž i žena na stočnom sajmu i dolaze do šampionskih rasplodnih bikova....

 

žena pročita prvu plaketu i okrene se s (pod)smijehom mužu i veli: o dragi, pa ovaj bik je prošle godine naskočio sto puta uspješno s zdravom teladi!

 

na drugom, još dranatičnije: oho, a ovaj je naskočio dvjesto puta!

 

dođe do prvaka, pročita plaketu i veli slavodobitno mužu:

 

Ovaj prvak je naskočio tristo puta u godini! Što veliš na to, mužiću dragi?

 

A veli muž: Zaboravljaš - on nije naskakivao na istu kravu....

Zašto ne provjeriti razine vitamina D aka D3 ?

 

Unatoč dojmu da bi građani Hrvatske, kao mediteranske zemlje, trebali imati povoljan status serumskih vrijednosti vitamina D (25-hidroksivitamin D), najnoviji podaci istraživanja koje je provela istraživačka grupa prof. dr. sc. Dragana Primorca, objavljeni u znanstvenom časopisu Nutriens, pokazuju sasvim suprotno. Analiza koju su proveli Primorac i suradnici (Kelemen J, Bulić L, Brlek P, Zadro R, Pavlović J, Vučić M i Brenner E) na 829 odraslih osoba, kojima je uzorak krvi vađen tijekom rutinskih kliničkih pregleda otkrila je iznenađujuće niske razine vitamina D: čak 49.2% ispitanika imalo je umjereni nedostatak vitamina D (između 50 i 75 nmol/L), dok je 43,7% sudionika imalo teški nedostatak vitamina D (manje od 50 nmol/L). Razine vitamina D ispod 50 nmol/L povezuju se s povećanim rizikom nastanka niza metaboličkih, imunoloških, mišićno-koštanih i multifaktorijalnih poremećaja.

 

Ne uzimaju svi dopunske vitamine i minerale bez smisla.

 

Meni je prije godinu dana utvrđen vitamin D 14 nmol/L što je daleko ispod "teškog nedostatka", a normalno odn. zdravo se hranim, treniram.

Nizak mi je i Vitamin B6.

 

Čim prestanem uzimati suplemente oba vitamina mi se brzo srozaju. (razlog nije medicinski objašnjen)

 

Što se tiče niskih razina testosterona dokazano je;

 

Manjak testosterona (hipogonadizam) kod muškaraca manifestira se umorom, niskim libidom, problemima s erekcijom, gubitkom mišićne mase i porastom masnog tkiva, promjenama raspoloženja (depresija, razdražljivost) te smanjenom gustinom kostiju, što može dovesti do neplodnosti i osteoporoze;

 

Dakle, niske razine testosterona ne moraju biti uzrok navedenih problema, a vjerojatno mogu, što ne znači da ne treba uzimati nadomjesni testosteron, ako je npr u pedesetoj godini života razina negdje oko 5 nmol/L (normalne vrijednosti 9.9–27.8 nmol/L).

Uz oprez zbog opasnosti od karcinoma prostate i visokih vrijednosti testosterona liječnik specijalist treba odrediti treba li ga uzimati , ili ne, te u kojem obliku.

 

Čemu strah od suplemenata bilo koje vrste.

Ako su potrebni, svakako ih treba koristiti.

Hm, kontemplirao sam malo nad člankom i komentarima... Od danas pažnju usmjeravam na metabolizam i njegovo prirodno boostanje. Nije jednostavno, ali pošto je sve u glavi tj. volji, barem ću vidjeti kakav sam čovjek, a ako sam pič*a, k'o me je*e.

?

 Neka druga i ljepsa vremena. Sada stres na svim stranama udara...

Da je gradio suhozid još bi bio živ.

Pancete, maslinovog uja (domaćeg), srdele i blitve. 

 To ide samo u sklopu fjake i teskog neradnistva .

Da ne spominjem da, ako radis fizicki posao, da od srdele i blitve imas taman da popunis karijes 

Ne želim previše filozofirati, ali čini mi se da su dva apsolutno najvažnija čimbenika zdravlja i očekivane životne dobi i zdravlja nečija genetika i socio-ekonomske prilike. U Americi je razlika između očekivane životne dobi bogatih u odnosu na siromašne 15 godina za muškarce i 10 godina za žene. (The Association Between Income and Life Expectancy in the United States, 2001-2014 - PubMed).

Neka mi netko pokaže istraživanje koje pokazuje da uzimanje bilo kakvih suplemenata ili bilo koja količina tegovane nekome mogu povećati očekivanu životnu dob za 15 godina....

 

Ima i onih istraživanja koja pokazuju da je siromaštvo samo po sebi jednostavno čini glupljim jer stalan stres i borba za goli opstanak uzima danak funkcioniranju kompletnog organizma (https://www.princeton.edu/news/2013/08/29/poor-concentration-poverty-reduces-brainpower-needed-navigating-other-areas-life) - što je, usput, posve suprotno tvrdnji da je inteligencija manje-više urođena biološka karakteristika, a ne produkt društva.

U Rusiji nakon sloma SSSR-a u 4 godine 90-tih bez ikakvog rata očekivani životni vijek muškaraca smanjio se za 5-6 godina - to je ekivalent smanjenja očekivanog životnog vijeka u slučaju velikog rata (https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC1483877). 

Normalno, zdrav život općenito (fizička aktivnost, umjerenost u svemu, ali ne i asketizam koji je obično znak nekog psihičkog ili psihološkog problema, povezanost s okolinom) sigurno imaju utjecaja na duljinu života, ali ova opsjednutost pronalaženjem onoga što krivo jedeš i što ti fali je simptom društva, kao famozni pseudopsihološki priručnici za "samopomoć" gdje se sociekonomski odnosi posve apstrahiraju, a sav "neuspjeh", nesreća, nesigurnost i općenito nezadovoljstvo životom je "krivica" onoga tko se tako osjeća, a ne sustava koji je organiziran tako da ga iscrpi do zadnjeg atoma i da mu proda doslovce sve aktivnosti koje su dio drutšvene naravi ljudske egzistencije: pjesmu, smijeh, sport, zabavu..., pa kad si ovaj nešto ili sve od toga ne može priuštiti i psihosocijalno je iscrpljen, kriv je što je "neuspješan", a ne može mu društvo pomoći niti ga treba mijenjati, već si sam treba pomoći.

 

I tako je "rješenje" za sve u stvarnim životima ljudi: trebaš si dodatno kupiti ovo, ovo i ovo, jer ti to navodno fali da bio zdrav.

Ja što sam stariji sve više pazim šta jedem. Jako rijetko pojedem nešto iz pekare možda svakih par mjeseci i to ako sam na putu negdje. Slatko...čokolade, bomboni, kolači, keksi itd. sve izbacio. Kruh kupovni ne jedem. Radimo kući zdrav kruh ili palačinke, tortilje. U početku kad sam prestao jesti slatko jeo puno više voća i onda se to smirilo. Sada popijem zdravi šejk. Zobene, mlijeko bez laktoze, borovnice, orasi bademi, banane, čia sjemenke...
Taj šejk mi bude taman za potrebu za šećerom. Vježbam zgibove, sklekove i ostalo svakih par dana, ali kad sam slobodan i odmoran. Hvala Bogu sa svojih 50 godina nikad veća motivacija za vježbanje i zdrav život. Što se tiče prostate konstantno pijem i jedem origano (obični) i od kad to koristim stanje odlično. To sam negdje pročitao i barem u mome slučaju stvarno pomaže. Žena kaže da će mi morati sakrivati origano:) Ali, prvo sam morao promijeniti stanje u svojoj glavi. Postepeno sam izbacivao iz prehrane dio po dio. Godine se osjete i to ne možeš izbjeći, ali ako te zdravlje posluži definitivno možeš kvalitetnije živjeti. Pod time mislim da nisi konstantno umoran, razdražljiv i sl. Pomaže i to što sam se klonio mnogih negativnih ljudi. Ne pijem ni proteine više za vježbanje ni kreatin (prije jesam svako toliko). Probao sam sve to maknuti da vidim kako će tijelo reagirati. Već dugo vremena sam zadovoljan sa stanjem.

Depresija koja nosi masku bijesa: „red flags“
trajna razdražljivost i kratki fitilj bez jasnog okidača
gubitak interesa i povlačenje, uz „samo me pustite na miru“ stav
poremećaj sna (nesanica ili pretjerano spavanje), umor koji ne prolazi
porast konzumacije alkohola ili drugih oblika „samoliječenja“
porast konflikata na poslu i kod kuće, osjećaj „sve mi ide na živce“
kognitivna usporenost, slabija koncentracija, pad učinkovitosti
osjećaj beznađa, krivnje ili praznine (često zakopan ispod cinizma)

 

Ne znam ali meni ovo su sve simptomi prve godine nakon rođenja djeteta :D :D :D :D :D :D  

"Rakije , rakije amo jer utjehe nema u vodi"!

Što se tiče viška kortizola u prirodi se vidi čemu služi , gledah od Sira Davida doku. o orangutanima i mužjak napokon zaveo ženku , dođe napokon do njega nabacuje mu se no on je čuo drugog i većeg mužjaka te je spreman za borbu i odbija ženku , čak mu je počela onanisati a on ju drsko odbio.

Što se tiče sličnih sindroma ali one blaže varijante čak i PTSP u nekom blažem obliku je dosta neka "umaženost" i preosjetljivost muškarca i njegovog ega, ono čuješ Trumpsona o Srbima, masonima i komunistima koji hoće da nas rastave te odmah suza na oko krene, mrziš cijele narode i spreman si rezati vene a zapravo dosta se radi i o egu, te zrela i zdrava jedinka bi se trebala izdići iznad toga kao i iznad ovakvog sindroma iratibilnog alfe. Ta nismo životinje , trebali bi imati i intelekt.