Odličan članak. Na kraju, najgora kletva koju možeš dati gaming studiju je: "Dabogda te Microsoft kupio!"
Microsoft je davno dosegnuo vrhunac nekakve kvalitete, od tada sve ide nizbrdo.
Ponavljam se ali.. aurea prima sata est aetas. Prvo su bila zlatna doba.
Doba gdje je gaming industrija na pocetku imala slobodne ruke, ideje su bile slobodne (jerbo gedanken sind frei/misljenje je slobodno- i treba ostati), i jedina 2 lanca oko vrata bili su budzet i ogranicenja hardvera.
Stvar je napredovala, i u igru su, njuseci kapital i sirenje sfere uticaja, usli razni polit-komesari, woke ideolozi, venture kapitalisti koji nisu klinca razumjeli industriju ali su "imali misljenje" kako to treba izgledati, i radit ces kako ja kazem, jer ja placam racune.
Kao djevojka koja prvo trazi pare, uda se za matorog lovasa a potom zali za propustenim godinama (suzama sam lepila tapete), istu stvar imamo i s gaming industrijom. Imamo etablirane studije koji imaju ime ali od originalnih timova s idejama i drskoscu imaju samo ime, ili neke studije koji se trebaju probiti u distribuciju koju sada kontroliraju strukture koje namecu pravila i treniraju strogocu dok se potpisuju s gender pronounsima da nekoga ne uvrijede. Njih vise ne zanimaju ni prodaja ni brojevi, ni ideje ni grafika. Zanimaju ih druge stvari poput sirenje ideologija kojima treba oblikovati nove generacije. Originalne ideje i motivi su na veliku zalost nestali.
Pogonsko gorivo (Steam - namjerni pun) je nestao. Naslovi su postali blijede kopije ideja i jedna druge, jer kada ubacis sve elemente koje igra mora zadovoljiti (dob, spol, spolna orjentacija, ne smije vrijedjati nikoga, ne smije biti s previse krvi ili psovki da ne udje u neka ogranicenja itd itd), dodjes do neke razvodnjene verzije Hello Kitty Cube Frenzy gdje bi trebao imati neku poluhorror okultnu FPS krkacinu s nekim mind blowing scenarijem koji ce te drzati zakovanim za ekran 4 dana zvacuci cips i kolu (fak jea).
Nikada necu zaboraviti Half Life, i ono prvo putovanje vlakom u Black Mesa kompleks. Radnja. Gdje sam razrogacenih ociju u nekoliko navrata uskliknuo: "pa ovo je jebeni film, a ne video igra!".
Ili Rainbow Six gdje sam doslovno provodio sate sastavljajuci timove i planove za upad u zgrade itd.
Danas se vodstvo gaming studija bira na osnovi nekih korporativnih kljuceva koji na umu nemaju industriju, ne dolaze iz industrije, i industrija ih ne zanima.
Nadamo se jednom, nekad, povratku korjenima, jer trziste postoji, novac postoji, interes postoji. Samo treba razgrnuti slojeve birokrata i parazita izmedju proizvoda i trzista.
Pa dobro, Microsoft kao vlasnik nekog studija ima potpuno pravo to sve razmontirat, raspustit i doviđenja, kao i u bilo kojoj drugoj branši/firmi.
Veća krivica je na vlasnicima koji su odlučili to prodat Microsoftu i napunit džepove, nisu ih ovi kupili na silu...
Pa dobro, Microsoft kao vlasnik nekog studija ima potpuno pravo to sve razmontirat, raspustit i doviđenja, kao i u bilo kojoj drugoj branši/firmi.
Veća krivica je na vlasnicima koji su odlučili to prodat Microsoftu i napunit džepove, nisu ih ovi kupili na silu...
Pomalo je naivno zamišljati da korporativna preuzimanja izgledaju kao vojni puč: netko upadne u zgradu, svrgne upravu, rastjera zaposlenike i odnese namještaj.
Naravno da vlasnici formalno pristaju na prodaju i da ih Microsoft nije kupio „na silu”. Ali ekonomski takeover mnogo je profinjeniji i odavno dobro uhodan postupak.
Tvrtku se prije prodaje može dovesti u položaj u kojem joj se sužavaju tržišni prostor, pristup kapitalu, distribuciji, partnerima i ključnim kadrovima, dok konkurentski i poslovni pritisci postupno rastu.
U jednom trenutku prodaja više nije toliko slobodan izbor koliko najmanje loša od preostalih mogućnosti.
Dakle, potpis na ugovoru postoji, ali to ne znači nužno da su obje strane do njega stigle iz jednako snažne pregovaračke pozicije.
Između „nisu ih kupili na silu” i „prodali su se samo zato da napune džepove” postoji prilično velik prostor stvarne, okrutne korporativne ekonomije.
A pritom ne treba zanemariti ni mogućnost da cilj nekih preuzimanja uopće nije razvoj kupljene tvrtke, poboljšanje njezinih proizvoda ili proširenje ponude.
Katkad se ne kupuje ono što želiš razvijati, nego ono što želiš ukloniti s tržišta.
Velika korporacija dovoljno rano prepozna da netko ulazi u nišu u kojoj joj ne odgovara konkurencija, a zatim godinama može graditi uvjete u kojima će tog konkurenta oslabiti, kupiti, apsorbirati ili ugasiti.
-ispravak tipfelera:
Kao što znamo, i Musk je naredao gomilu igračkih achievementa... sve sam...
neredio..
-i btw, nitko u priči ne primjećuje sarmu? klasično imenovanje johndoa ili smitha, sarma .. kao često korišten opis statističkih činjenica pretočenih u željene rezultate reklame.
-netko će primijetiti, reći, ovo je sharma.. -tipfeler ili fičer :))
Kad se jednom dočepate menedžerske pozicije, tada ste na konju i bilo što da učinite uvijek ćete biti nagrađeni, pa i pod uvjetom da gotovo upropastite kompaniju. Navesti ću primjer kompanije Hewlett-Packard, kojoj je 2010-2011 godine, CEO bio Leo Apotheker. Taj menedžerski genij je na čelu kompanije bio samo 10 mjeseci i za to vrijeme je umanjio njezinu tržišnu vrijednost za 40%, pa ga je zbog "genijalnog" upravljanja kompanijom, nadzorni odbor smijenio po kratkom postupku. Zbog "izvanrednih" zasluga u vođenju kompanije nagrađen je s 13 milijuna dolara kompenzacije: otpremnina od 7,2 milijuna dolara, dionice vrijedne 3,56 milijuna dolara i bonus za uspješnost od 2,4 milijuna dolara, iako je tvrtka izgubila više od 30 milijardi dolara na tržištu. Kao što su rekli stari rimljani, što je za bogove nije za volove, a bogovi se za sebe uvijek jako dobro pobrinu.
Tvrtku se prije prodaje može dovesti u položaj u kojem joj se sužavaju tržišni prostor, pristup kapitalu, distribuciji, partnerima i ključnim kadrovima, dok konkurentski i poslovni pritisci postupno rastu.
U jednom trenutku prodaja više nije toliko slobodan izbor koliko najmanje loša od preostalih mogućnosti.
Naravno da se to sve može, ali nekako ne mogu zamisliti da su se baš takve zavjere događale dok je Microsoft kupovao studije za razvoj igara, ti scenariji su mi više za neke druge situacije, tipa - privatizacija, dobro poznata u HR i odrađuje se politički.
Jel nije za Microsoft puno jednostavnije ponuditi vlasnicima iznos koji se ne odbija? Barem oni to mogu, nego tu smišljat nekakve spletke i vojne operacije...
A kad vidimo cifre koje MS izdvaja za svoje akvizicije, jedino logično je pretpostaviti da se upravo to događa.
Također, lako moguće da je određen broj kompanija koje je kupio MS, svakako loše financijski poslovao pa je pitanje dana kad bi propale da im ovi nisu malo ušpricali kapitala i produžili vijek trajanja.
Katkad se ne kupuje ono što želiš razvijati, nego ono što želiš ukloniti s tržišta.
Što nema nikakve logike kad su gaming studiji u pitanju, kupiš ga eventualno da prebaciš njegove ekskluzive na tvoju platformu, a ne da se makne sa tržišta.
Pa mislim da je ovdje glavni problem ovih 14 slojeva menadžmenta između šefa i studija.
Kako su uspjeli složiti takav sistem je vjerojatno tema za "case study" i film. Kako nešto što je po naravi kreativni proces - pravljenje igara, jednako kao i bilo koji drugi kreativni proces - pisanje filmskih scenarija, snimanje filmova, glazbe - bilo što što ovisi o kreativnom nadahnuću čovjeka ili ljudi koji na tome rade, može biti toliko birokratizirano?
Ali čak ne ni birokratizirano na način na koji bi organizirao katastar ili, štajaznam - državni arhiv ili poreznu upravu - dakle nešto što ovisi o strogo definiranim pravilima i procedurama - nula kreativnosti kojoj u takvim poslovima nema mjesta.
Ovo je kao u nekakvoj kazališnoj predstavi Gogolja ili Kafke ili Iljfa i Petrova i njihovog Zlatnog teleta u kojem se izruguju svim tim zaduženima za organiziranje ovoga i onoga, a sami nemaju pojma ni o čemu.
Toliko o efikasnosti kapitalizma.
Kako može lead story ili kako mu već glasi titula raditi išta smisleno i očekivati normalnu potpornu korporacijsku infrastrukturu oko sebe kad između njega i Sharme stoji 13 slojeva... nečega? On "trebuje" wc papir za svoj tim, tri tjedna kasnije dobije pošiljku lizalica uz poruku "Po vašem trebovanju, šaljemo vam ove stolice."
14 slojeva unosi horor u duplex komunikaciju. Moj komp vjerojatno ne može pronaći računalo u svijetu do kojega mu treba 14 hopova za ping, ovi unutar jedne firme imaju 14 slojeva između onih koji rade i onih koji odlučuju o njihovom radu.
Kažu da svaka osoba na planetu "poznaje" bilo koju drugu osobu na planetu u šest koraka (six degrees of separation).
Tako da bi lead prije do Satye došao prijateljskim vezama nego unutar korporativne strukture. 
Gledam te!
A pritom ne treba zanemariti ni mogućnost da cilj nekih preuzimanja uopće nije razvoj kupljene tvrtke, poboljšanje njezinih proizvoda ili proširenje ponude.
Katkad se ne kupuje ono što želiš razvijati, nego ono što želiš ukloniti s tržišta.
Velika korporacija dovoljno rano prepozna da netko ulazi u nišu u kojoj joj ne odgovara konkurencija, a zatim godinama može graditi uvjete u kojima će tog konkurenta oslabiti, kupiti, apsorbirati ili ugasiti.
2005e bračni par osniva Diapers.com stranicu koja prodaje pelene i dječije potrepštine.
U knjizi o tome autor navodi kako je Amazon prvo poslao svog VPa da vlasnicima kaže kako eto, sasma slučajno i Amazon ulazi na tržište pelena pa da im je najbolje da prodaju firmu Amazonu. Oni to isprva nisu učinili.
Tijekom samostalnog poslovanja koristili su Kiva Sytems robote u skladištima. Ubroz su počeli širiti ponudu i na druge proizvode vezane za djecu, te druge stranice tipa Soap.com.
Amazon ubrzo počinje mahnito širiti svoju ponudu dječijih potrepština. No Diapers.com stabilno raste. Ubrzo su primjetili da Amazon prodje iste proizvode i do 30% jeftinije. Kako su osnivači bili tehnološki startup, njihovi developeri su počeli mjenjati cijene, da bi dokazali kako Amazon skalpira cijene sa Diapers.com i mjenja ih ovisno o njihovoj cijeni.
Investitori su im savjetovali da razmisle i o prodaji.
Kad su počeli razmatrati ponude Wal-Marta, Amazon paralelno izbacuje Amazon MOM platformu koja pored drastično nižih cijena nudi i svakojake druge benefite za majke i djecu.
Odbor firme je izračunao da bi Amazon po toj poslovnoj i prodajnoj strategiji trebao gubiti 100 milijuna dolara mjesečno.
Amazon ih je na kraju kupio za 550 milijuna. Teško se može reći da su "izgubili" - osim što se radilo o 2010oj i tada su još mogli postati opaka konkurencija Amazonu.
Ali dokazuje da je velika kompanija u mogućnosti progutati ogromne gubitke kako bi uništila konkurenciju.
U biti točnije je reći - Amazon nije imao gubitke veće je svjesno prodavao robu za ništa jer su imali toliko keša. A otkud toliko keša?
Amazon je imao genijanu šemu gdje je sav svoj IP prebacio u druge "komapnije"- AmazonSaVelikimNosomBrkovimaNaočalama jdoo pa bi Amazon koji je zaradio plaćao "pamet" tom drugom Amazonu kako bi smanjivao profit i otpisivao sve na trošak "inovacije".
Amazon je 2015e ugasio sve povezano sa Diapers.com i povezanim tvrtkama.
E i pitate se zašto sam rendom spomenuo Kiva System robote? I njih je kupio Amazon, pa ugasio.
Ima desetak naslova koji su započeli kao zbilja kreativna ideja ali su u šamaranjima po odjelima direktora mjenjani u sve i svašta ovisno koja se igra bolje prodala na tržištu tijekom razvoja.
Redfall od Bethesde i Suicide Squad su dva poznatija slučajeva gdje na kraju nitko na svijetu nije znao što te igre u biti i jesu, jer čak nisu imale ni do kraja razvijene Live Service komponente koje su direktori pošto poto htjeli da konkuriraju Fortniteu.
On "trebuje" wc papir za svoj tim, tri tjedna kasnije dobije pošiljku lizalica uz poruku "Po vašem trebovanju, šaljemo vam ove stolice."
(Ovo gore je trebala biti kuhinja sa šankom ispod prozora i 2 barske stolice, ali je Gemini uporno stavljao stol sa 3 klasične stolice jer je tako ljepše :D)
Toliko o efikasnosti kapitalizma.
Inače djelom mislim da je ona scena kada Magneto (Jobs) Seth Roganu (Wozniak) kaže nešto za onaj njegov komplicirani sat pa da to pokazuje da (parafraziram) svijet treba kapitalističku gamad za dirktore da neuglednim štreberima i pačenicima sanjarima kao Wozniaku prodaju biznis - u biti samoostvarivo proročanstvo, pa su svi "entrepenuri" postali oni koju baš kuže biznis al ono baš kuže i sad će oni Wozniacima svijeta prodavati biznis.
Jadan EA place, nije vise "pojam" predatorskog crony kapitalizma u gaming industriji.
p.s. fantasticno je samo sto vise itko na ovoj planeti moze "vjerovati" u postenu trzisnu utakmicu. Pogledati za one koji jos uvijek neznaju sto je to "americki san" https://www.imdb.com/title/tt1054588/
