Teška rugoba!
Montezemolo: "Kad bih rekao što mislim, naštetio bih Ferrariju. Postoji rizik od uništenja legende i zaista mi je žao zbog toga. Nadam se da će ukloniti propetog konjića s tog automobila."
Briatore: "I ja sam vidio Ferrari Luce i po mom mišljenju ima jednu veliku prednost: Kinezi nam ovog neće kopirati!" 😂
Talijanska skola dizajna upravo je pala na lice.
Ružan ko' lopov. Grdobina u rangu Fiat Multiple mada je Multipla bila prostrana i udobna.
Ferrari ima odličnu ekipu dizajnera, a doveli su Ivea koji je nema pojma. Čovjek koji je izumio "kvadrat sa zaobljenim kutovima". Brisače je valjda zaboravio pa su ih naknadno postavili.
Bit će kupaca i za ovo, ružnoća je upadljiva pa možda dodatno naglasi statusni simbol.
Auto nije nužno ružan u smislu da je netko spojio dijelove sa otpada, već je užasno neugodan za gledati što čini cijelu situaciju još gorom jer se radi o pojmu automobilske forme i valjda jednom od 5 dizajnera koje bi i nasumični prolaznik mogao navesti.
Time se pokazuje da se i onima koji su proglašeni najboljima može dogoditi da u potpunosti zaborave ono u čemu bi trebali biti najbolji.
Sama ideja da Ferrari surađuje sa Iveom je suluda, iako se na papiru radi o dva velikana, i posebeno jer bi se činilo da oba tabora rade na upečatljivim formama i linijama, nažalost rezlutat je ovako loš jer njihova filozofija ne može biti drugačija.
Automobil je najzorniji prikaz anti-dizajna.
Svaki dizajn pored banalnih i osnovih elemenata tipa boja i geometrija kod svakog pojedinca instantno probuđuje i propitkivanje:
1. Kome je namjenjen
2. Postoji li kao nastavak postojećeg, razbijanje usuglašenih koncepata, ili je uspješna antiteza koja okretanjem pravila psotavlja nove dosege?
3. Podiže li neku funkcionalnost ili ističe ljepotu
4. Da li oduzimanjem stvara vizual ili vizual gura sa jasno istaknutim elementima i mnoštvo tih elemenata
5. Da li postavljanjem novog trenda odmiču od tradicije ili ju naglašavaju i šire?
Možemo onda ovo analizirati kroz prizmu Ivea, kao usuglašenog "stvoritelja" novomilenijskog Appleovog dizajna i kroz prizmu Ferrarija koji ima etablirani status u očima publike, ali ima i potrebu reagirati na tržištu.
Apple i Ive:
Apple je do ranih 2000ih prešao iz formi opiranja klasičnom PCu u filozofiji Think Different, preko Jobsovih utilitarističkih proizvoda u NEXTu, sve do obojanih, prozirnih i skeumorfičnih iMacova. Početkom 2000ih i generalnim mjenjanjem koncepcije što "računalo" kao uređaj može i treba biti mjenja se i Appleova filozofija jer su tek Napster i pregršt propalih pokušaja diversifikacije proizvodnje dovele do toga da je Jobs prihvatio iPod kao uređaj kojeg će nastaviti razvijati, iako je do tad bio tek interni prototip koji je mogao završiti i u nekoj drugoj firmi. Tada Apple mjenja sebe kako bi nosivi uređaj postao kontinuacija, ali i strahovita opreka onome što je tada bilo na tržištu i onome što je bilo prije, ali konačno i onome što je i sam Apple bio prije toga.
1. Apple je uvijek imao vrlo uspješne strategije pomjene publike kojoj se obraća. Od "drugačije mislećih" pa sve do opuštenih studenata sa kolorističkim, prozirnim iMacom. No onda opet zaokret - od sada su usmjereni na stil, elegnaciju i "čisti" dizajn, lišen svega nepotrebnog (a i potrebnog).
2. Ipod (početno) nije bio proziran i obojen, već se ističe u svojoj bjelini i metalu, lišen svih nepotrebnih tipki. iPhone to diže na novi nivo, jer svodi oblik smartphonea na ono što u suštini i jedino i treba biti - ekran za prikazivanje sadržaja. To je bio i nastavak usavršavanja forme uređaja i razbijanje koncepta da su tipke potrebne, a samim time i antiteza da su tipke i portovi "smart" dio "phonea".
3. Postavljanje isključivo ekrana kao sučelje korisniku mjenja se koncept uređaja, fokus se miče sa olakšavanja fizičkog inputa na maksimalno olakšavanje vizualnog outputa čime uređaj prestaje biti uređaj za utilitarističko i pragmatično kreiranje već postaje - portal za konzumiranje sadržaja - upravo ono što je Jobs i htio postići, jer su mu pokušaji da zavlada PCem, konzolama i laptopima do tad bili ili neuspješni, ili nedovoljno uspješni, a pretvaranjem iPoda i iPhonea u gotovo-pa-totalno uređaje za konzumiranje otvara basnoslovno unosna tržišta za konzumaciju glazbe i aplikacija/videa. No to ništa ne bi imalo takav efekt da je uređaj bio bezličan i crn ili nedaj bože proziran, pa se ističe ono što je najbitnije, ekran, okvir i pozadina.
4. Oduzmanjem tipki i odnosa i igre tipki i zaslona prekida se decenija ispunjna hiljadama Nokijinih ostvarenja u kojima su tipke i ekran vjerojatno postavili u svaku moguću kombinaciju (i boju i teksturu). Slično onome kako su modernizmi ogolili pročelja, ali ovdje je to daleko više imalo smisla i funkcionalnosti. Prosječan čovjek je ipak konzument, pa samim time i ne treba dodatke koji to konzumiranje na bilo koji način blokiraju. To nije bila samo oduzimanje radi smanjivanja cijene ili kompleknosti, već da se uređaj pretvori u nešto drugo. No vizual se i u minimalizmu može gurati jasnim bridom, teškim staklom ili zaobljenjem.
5. Postavlja se pitanje ako je Apple mjenjao oblike, boje, teksture i krajnji cilj tj. krajnju publiku svoje poruke kako je onda zadržao publiku jer se razigrani kreativac drastično razlikuje od hladnog profesionalca. Pa zato što se srž nije mjenjala, naglasak je uvijek ostao da je uređaj u svojoj suštini "savršeno dizajniran za profesionalce kojima je stalo do stila". A nedefiniranjem profesionalca i stila svatko je slobodan objektivno bezličnom komadu stakla i aluminija utisnuti i projecirati svoj profesionalizam i stil. Uvijek je lakše kad kupac sam sebi prodaje uređaj.
Banalno pojednostavljeno, ljudi žele gledati slike, ali da je samo slika bitna, ne bi se prodavali okviri. A ako je fokus na slici, a okvir dovoljno ističe sebe dok pokazuje sliku - onda nisu potrebni komplicirani elementi.
Ferrari:
Pojam, institucija, poligon za razvoj nekoliko dizajnerskih veličina i studija. Nisam pratio svaki model, ali definitvno se može bez ikakve zadrške zaključiti da su definitivno imali modele koji bi obilježili dekadu i postali svojevrsan lajtmotiv za određeni stil života u datom vremenu.
I zašto je onda suradnja dva pionira, dva trendsettera i dva velikana dizajna tako loša?
Jer se nisu dogovorili oko nijedne od početnih 5 točaka. Ali ovo nije neočekivano jer su u Ferrariju a i u mnogim drugim auto kućama već imali slične promašaje.
1. Ne zna se kome je ovo namjenjeno. Modeli auta se mogu spajati, Crossover SUVovi su poharali tržišta upravo zato jer prosječan kupac traži funkcionalnost više i ciljano spajanje funkcionalnosti poput veće komocije i prostora zbog čega je crossover nadjačao sedane i hatchbacke. No pitanje koje se nastavlja i na slijedeću točku, ako nisu zanli kome je namjenjeno koju svrhu su htjeli postići i zašto?
2. - Niti je nastavak postojećeg jer iako je Ferrari imao koncepte limuzina a i donekle uspješan Crossover, ovo je samostalni entitet, nepovezljiv sa ičime prije, sada i poslije.
- Niti razbija usuglašene koncepte jer svaki treći auto iz Kine je povišeni "sedan/suv/coupe" a koncept je toliko prisutan na tržištu da čak imamo i skandale oko nazivlja jer je Renault svoj "povišeni fastback sedan" Ankara morao preimenovati u Megane Conquest na balkanskom tržištu zbog sličnosti sa imenom ratnog zločinca.
- Niti je antiteza jer je tržište sličnih modela u zenitu desetogodišnjeg razvoja. Recimo Smart je bio svojevrsna antiteza, jer dok su se automobili trudili biti veći i snažniji, Smart je okrenuo sveo priču na najmanji mogući element.
3. Ne podiže funkcionalnost jer je veličina, iako donekle potrebna za tu razinu komfora, ipak nepotrebna za drugu svrhu vozila tj. brzinu. I dok se to može spojiti drugačijim dizajnom - Lucid, AMG limzine etc, ostaje zapanjujuće zašto su se odlučili za ovu formu. Porsche je sa Cayenneom doslovno izvukao Carreru za uši i za bokove i povisio ga na neslućene visine. I nekako je funkcioniralo. No ovdje jedno guši drugo. Kod Ferarija smo navikli na tanka svjetla i okrugle stražnje oči da nam zaokupe svu pozornost dok vozimo iza njih, ali crna plastika sprijeda guši oči poput najgorih podočnjaka, a straga stavlja masku koja umjesto da kao kod maske Catwoman Anne Hathaway (ili Zorroa ako ste ljubitelj tog spola) budi žudnju da ju skinemo, ovdje daje dojam nepoznanice, prevare, mračne tajne koja bolje da ostane skrivena u svojoj ružnoći.
4. Cayenne je uspio jer je dodatnih 40cm štula bilo u skladu sa svjetlima, dok su ovdje išli na minimalizam koji razbija bilo kakav sklad i razdvaja dva dijela kao Mojsije crveno (crno) more. Dodavanjem crnih elemenata povisli su auto, ali on ne izgleda kao cjelina već kao da je pravo tijelo auta sadistički podignuto od svoje šasije i ostavljeno da stoji u zraku dok pokazuje svoje ogoljenu crnu nutrinu, koja uništava desetljećima građenu pojavu i strahopoštovanje promatrača Ferarija koji su se svakim ugledanim modelom pitali kakvo li se moćno čudovište nalazi ispod te najelegantnije i najsportskije siluete. Svi smo poželjeli podignuti haubu do poda spuštenog Ferarija, sada nam se nudi ogoljen, ali u totalnom promašaju i samoubojstvu imidža ne nudi nam V12 već samo bezličnu crninu koja guta svaki ushit ili želju da i sami provozamo to moćno čudovište koje smo navikli da tamo stoji. Ovo nije kritika elektrifikacije, jer su kinezi napravili mnoštvo modela koji i dalje upale želju za vožnjom iako znamo da su ispod samo baterija i elektični motori.
5. Ne poštuje tradiciju, ne gradi nešto novo, oduzimanjem tekstura ne gradi nove temelje, ne stvara kurs budućnosti. Štoviše, ovim nakaradnim očima straga podjeća na upravo ono što Ferari jest, ali kako je to ugrađeno na njagori mogući način na kraju to vrijeđa gledatelja koji očekuje jedno, ali ga slika na najgrublji način šokira. Ukoliko primjetimo oči Anne Hathaway očekujemo i njeno tijelo, a ne siluetu svinje.
Čak je i Xiaomi uspio u rekordnom vremenu napraviti vizualno elegentnu, nisku, aerodinamičnu limuzinu koja daje dojam brzine.
Ferrari je sa namjerom da pomno utisne svoje elemnte u auto budućnosti, pomno i sa šokantnom preciznošću stvorio svoju kompletnu antitezu, dok se Ive okrenuo sam protiv sebe, u želji da nastavi svoj potpis i stil, stvorio je upravo ono protiv čega se borio - okvir je proždrio sliku, i uvrijedio gledatelja.
Ferari je definitivno uspio u tome da privuče svu pažnju gledatelja, ali je to učinio na najsadističkiji i najbrutalniji način - onaj da svaki gledatelj momentalno oboli od opsesivno kompluzivnog poremećaja jer apsolutno nijedan element nije na svom mjestu.
Ferari i Ive su definitvno pomaknuli i granice uzimanja inspiracije od uzora, jer kao što je Ive svoj kompletni dizajnerski stil preuzeo od Dietera Ramsa, sad je posegnuo za preko granice u djela nizozemca Eschera pa su stvorili savršene precizne linije vizualnog apsolutnog kaosa, koji zaokupi svakog gledatelja i sadistički ih mrcvari dok im umovi pokušavaju sjediniti te nespojive linije u jednu koheretnu cjelinu.
Remek djelo anti-dizajna.
Iako se slažem da su u Ferrariju uspjeli napraviti antitezu svega što Ferrari predstavlja, auto realno nije ružan. Samo je AntiFerrari.
Gledam te!
Auto nije nužno ružan u smislu da je netko spojio dijelove sa otpada, već je užasno neugodan za gledati što čini cijelu situaciju još gorom jer se radi o pojmu automobilske forme i valjda jednom od 5 dizajnera koje bi i nasumični prolaznik mogao navesti.
Time se pokazuje da se i onima koji su proglašeni najboljima može dogoditi da u potpunosti zaborave ono u čemu bi trebali biti najbolji.
Sama ideja da Ferrari surađuje sa Iveom je suluda, iako se na papiru radi o dva velikana, i posebeno jer bi se činilo da oba tabora rade na upečatljivim formama i linijama, nažalost rezlutat je ovako loš jer njihova filozofija ne može biti drugačija.
Automobil je najzorniji prikaz anti-dizajna.
Svaki dizajn pored banalnih i osnovih elemenata tipa boja i geometrija kod svakog pojedinca instantno probuđuje i propitkivanje:
1. Kome je namjenjen
2. Postoji li kao nastavak postojećeg, razbijanje usuglašenih koncepata, ili je uspješna antiteza koja okretanjem pravila psotavlja nove dosege?
3. Podiže li neku funkcionalnost ili ističe ljepotu
4. Da li oduzimanjem stvara vizual ili vizual gura sa jasno istaknutim elementima i mnoštvo tih elemenata
5. Da li postavljanjem novog trenda odmiču od tradicije ili ju naglašavaju i šire?
Možemo onda ovo analizirati kroz prizmu Ivea, kao usuglašenog "stvoritelja" novomilenijskog Appleovog dizajna i kroz prizmu Ferrarija koji ima etablirani status u očima publike, ali ima i potrebu reagirati na tržištu.
Apple i Ive:
Apple je do ranih 2000ih prešao iz formi opiranja klasičnom PCu u filozofiji Think Different, preko Jobsovih utilitarističkih proizvoda u NEXTu, sve do obojanih, prozirnih i skeumorfičnih iMacova. Početkom 2000ih i generalnim mjenjanjem koncepcije što "računalo" kao uređaj može i treba biti mjenja se i Appleova filozofija jer su tek Napster i pregršt propalih pokušaja diversifikacije proizvodnje dovele do toga da je Jobs prihvatio iPod kao uređaj kojeg će nastaviti razvijati, iako je do tad bio tek interni prototip koji je mogao završiti i u nekoj drugoj firmi. Tada Apple mjenja sebe kako bi nosivi uređaj postao kontinuacija, ali i strahovita opreka onome što je tada bilo na tržištu i onome što je bilo prije, ali konačno i onome što je i sam Apple bio prije toga.
1. Apple je uvijek imao vrlo uspješne strategije pomjene publike kojoj se obraća. Od "drugačije mislećih" pa sve do opuštenih studenata sa kolorističkim, prozirnim iMacom. No onda opet zaokret - od sada su usmjereni na stil, elegnaciju i "čisti" dizajn, lišen svega nepotrebnog (a i potrebnog).
2. Ipod (početno) nije bio proziran i obojen, već se ističe u svojoj bjelini i metalu, lišen svih nepotrebnih tipki. iPhone to diže na novi nivo, jer svodi oblik smartphonea na ono što u suštini i jedino i treba biti - ekran za prikazivanje sadržaja. To je bio i nastavak usavršavanja forme uređaja i razbijanje koncepta da su tipke potrebne, a samim time i antiteza da su tipke i portovi "smart" dio "phonea".
3. Postavljanje isključivo ekrana kao sučelje korisniku mjenja se koncept uređaja, fokus se miče sa olakšavanja fizičkog inputa na maksimalno olakšavanje vizualnog outputa čime uređaj prestaje biti uređaj za utilitarističko i pragmatično kreiranje već postaje - portal za konzumiranje sadržaja - upravo ono što je Jobs i htio postići, jer su mu pokušaji da zavlada PCem, konzolama i laptopima do tad bili ili neuspješni, ili nedovoljno uspješni, a pretvaranjem iPoda i iPhonea u gotovo-pa-totalno uređaje za konzumiranje otvara basnoslovno unosna tržišta za konzumaciju glazbe i aplikacija/videa. No to ništa ne bi imalo takav efekt da je uređaj bio bezličan i crn ili nedaj bože proziran, pa se ističe ono što je najbitnije, ekran, okvir i pozadina.
4. Oduzmanjem tipki i odnosa i igre tipki i zaslona prekida se decenija ispunjna hiljadama Nokijinih ostvarenja u kojima su tipke i ekran vjerojatno postavili u svaku moguću kombinaciju (i boju i teksturu). Slično onome kako su modernizmi ogolili pročelja, ali ovdje je to daleko više imalo smisla i funkcionalnosti. Prosječan čovjek je ipak konzument, pa samim time i ne treba dodatke koji to konzumiranje na bilo koji način blokiraju. To nije bila samo oduzimanje radi smanjivanja cijene ili kompleknosti, već da se uređaj pretvori u nešto drugo. No vizual se i u minimalizmu može gurati jasnim bridom, teškim staklom ili zaobljenjem.
5. Postavlja se pitanje ako je Apple mjenjao oblike, boje, teksture i krajnji cilj tj. krajnju publiku svoje poruke kako je onda zadržao publiku jer se razigrani kreativac drastično razlikuje od hladnog profesionalca. Pa zato što se srž nije mjenjala, naglasak je uvijek ostao da je uređaj u svojoj suštini "savršeno dizajniran za profesionalce kojima je stalo do stila". A nedefiniranjem profesionalca i stila svatko je slobodan objektivno bezličnom komadu stakla i aluminija utisnuti i projecirati svoj profesionalizam i stil. Uvijek je lakše kad kupac sam sebi prodaje uređaj.
Banalno pojednostavljeno, ljudi žele gledati slike, ali da je samo slika bitna, ne bi se prodavali okviri. A ako je fokus na slici, a okvir dovoljno ističe sebe dok pokazuje sliku - onda nisu potrebni komplicirani elementi.
Ferrari:
Pojam, institucija, poligon za razvoj nekoliko dizajnerskih veličina i studija. Nisam pratio svaki model, ali definitvno se može bez ikakve zadrške zaključiti da su definitivno imali modele koji bi obilježili dekadu i postali svojevrsan lajtmotiv za određeni stil života u datom vremenu.
I zašto je onda suradnja dva pionira, dva trendsettera i dva velikana dizajna tako loša?
Jer se nisu dogovorili oko nijedne od početnih 5 točaka. Ali ovo nije neočekivano jer su u Ferrariju a i u mnogim drugim auto kućama već imali slične promašaje.
1. Ne zna se kome je ovo namjenjeno. Modeli auta se mogu spajati, Crossover SUVovi su poharali tržišta upravo zato jer prosječan kupac traži funkcionalnost više i ciljano spajanje funkcionalnosti poput veće komocije i prostora zbog čega je crossover nadjačao sedane i hatchbacke. No pitanje koje se nastavlja i na slijedeću točku, ako nisu zanli kome je namjenjeno koju svrhu su htjeli postići i zašto?
2. - Niti je nastavak postojećeg jer iako je Ferrari imao koncepte limuzina a i donekle uspješan Crossover, ovo je samostalni entitet, nepovezljiv sa ičime prije, sada i poslije.
- Niti razbija usuglašene koncepte jer svaki treći auto iz Kine je povišeni "sedan/suv/coupe" a koncept je toliko prisutan na tržištu da čak imamo i skandale oko nazivlja jer je Renault svoj "povišeni fastback sedan" Ankara morao preimenovati u Megane Conquest na balkanskom tržištu zbog sličnosti sa imenom ratnog zločinca.
- Niti je antiteza jer je tržište sličnih modela u zenitu desetogodišnjeg razvoja. Recimo Smart je bio svojevrsna antiteza, jer dok su se automobili trudili biti veći i snažniji, Smart je okrenuo sveo priču na najmanji mogući element.
3. Ne podiže funkcionalnost jer je veličina, iako donekle potrebna za tu razinu komfora, ipak nepotrebna za drugu svrhu vozila tj. brzinu. I dok se to može spojiti drugačijim dizajnom - Lucid, AMG limzine etc, ostaje zapanjujuće zašto su se odlučili za ovu formu. Porsche je sa Cayenneom doslovno izvukao Carreru za uši i za bokove i povisio ga na neslućene visine. I nekako je funkcioniralo. No ovdje jedno guši drugo. Kod Ferarija smo navikli na tanka svjetla i okrugle stražnje oči da nam zaokupe svu pozornost dok vozimo iza njih, ali crna plastika sprijeda guši oči poput najgorih podočnjaka, a straga stavlja masku koja umjesto da kao kod maske Catwoman Anne Hathaway (ili Zorroa ako ste ljubitelj tog spola) budi žudnju da ju skinemo, ovdje daje dojam nepoznanice, prevare, mračne tajne koja bolje da ostane skrivena u svojoj ružnoći.
4. Cayenne je uspio jer je dodatnih 40cm štula bilo u skladu sa svjetlima, dok su ovdje išli na minimalizam koji razbija bilo kakav sklad i razdvaja dva dijela kao Mojsije crveno (crno) more. Dodavanjem crnih elemenata povisli su auto, ali on ne izgleda kao cjelina već kao da je pravo tijelo auta sadistički podignuto od svoje šasije i ostavljeno da stoji u zraku dok pokazuje svoje ogoljenu crnu nutrinu, koja uništava desetljećima građenu pojavu i strahopoštovanje promatrača Ferarija koji su se svakim ugledanim modelom pitali kakvo li se moćno čudovište nalazi ispod te najelegantnije i najsportskije siluete. Svi smo poželjeli podignuti haubu do poda spuštenog Ferarija, sada nam se nudi ogoljen, ali u totalnom promašaju i samoubojstvu imidža ne nudi nam V12 već samo bezličnu crninu koja guta svaki ushit ili želju da i sami provozamo to moćno čudovište koje smo navikli da tamo stoji. Ovo nije kritika elektrifikacije, jer su kinezi napravili mnoštvo modela koji i dalje upale želju za vožnjom iako znamo da su ispod samo baterija i elektični motori.
5. Ne poštuje tradiciju, ne gradi nešto novo, oduzimanjem tekstura ne gradi nove temelje, ne stvara kurs budućnosti. Štoviše, ovim nakaradnim očima straga podjeća na upravo ono što Ferari jest, ali kako je to ugrađeno na njagori mogući način na kraju to vrijeđa gledatelja koji očekuje jedno, ali ga slika na najgrublji način šokira. Ukoliko primjetimo oči Anne Hathaway očekujemo i njeno tijelo, a ne siluetu svinje.
Čak je i Xiaomi uspio u rekordnom vremenu napraviti vizualno elegentnu, nisku, aerodinamičnu limuzinu koja daje dojam brzine.
Ferrari je sa namjerom da pomno utisne svoje elemnte u auto budućnosti, pomno i sa šokantnom preciznošću stvorio svoju kompletnu antitezu, dok se Ive okrenuo sam protiv sebe, u želji da nastavi svoj potpis i stil, stvorio je upravo ono protiv čega se borio - okvir je proždrio sliku, i uvrijedio gledatelja.
Ferari je definitivno uspio u tome da privuče svu pažnju gledatelja, ali je to učinio na najsadističkiji i najbrutalniji način - onaj da svaki gledatelj momentalno oboli od opsesivno kompluzivnog poremećaja jer apsolutno nijedan element nije na svom mjestu.
Ferari i Ive su definitvno pomaknuli i granice uzimanja inspiracije od uzora, jer kao što je Ive svoj kompletni dizajnerski stil preuzeo od Dietera Ramsa, sad je posegnuo za preko granice u djela nizozemca Eschera pa su stvorili savršene precizne linije vizualnog apsolutnog kaosa, koji zaokupi svakog gledatelja i sadistički ih mrcvari dok im umovi pokušavaju sjediniti te nespojive linije u jednu koheretnu cjelinu.
Remek djelo anti-dizajna.
Ako gledamo visoku modu i dizajn, on je rijetko ugodan većini gledatelja. No takav dizajn kao i ovaj auto nije namjenjen većini, čak niti većini Ferrari kupaca.
Iako se slažem da su u Ferrariju uspjeli napraviti antitezu svega što Ferrari predstavlja, auto realno nije ružan. Samo je AntiFerrari.
Ako gledamo visoku modu i dizajn, on je rijetko ugodan većini gledatelja. No takav dizajn kao i ovaj auto nije namjenjen većini, čak niti većini Ferrari kupaca.
Ali upravo to i ističnem, automobil te tjera da ga promatraš i da što ga dulje promatraš da se boriš sa njime. Da te tjera da se sjetiš svega što si znao o tome, svega što si očekivao i onda - šok - auto je ne samo sušta suprotnost, već te toliko neočekivano šokira (oksimoron) da mozak radi više nego što bi trebao.
Razlika u linijama između 250 Testa Rossa i F110 Testaroosa ne može biti drastičnija ali funkcionira i stvara nešto novo na temelju starog, što te u potpunosti oduševi. Ovo ima sasvim suprotan efekt, što meni kao osobi koja obožava dizjan stvara daleko intezivniji ali i izrazito negativniji osjećaj.
Lenovo može izbaciti "Macbook" i MG/Kinez/Renault mogu izbaciti "Ferrari", ali obratno ne vrijedi jer bi sami trebali reći da to nije to.
Audi je u isto vrijeme izbacio "nasljednika" R8 pa iako šokantan, ima više smisla nego ovo.
Suludo je i da su svjetla sa F50 i F40, svojih najeksluzivnijih modela u povijesti, odlučili nastaviti na modelu i formi koja nikako ne može biti nasljednik tih modela. Nitko to ne bi prihvatio pa ni oni sami i zato je to suludo. I oni sami su gradili famu oko tih svjetala i čak radili umjetnu pompu jer nisu dopuštali svakome da kupi takav auto što je bio očito uspješan marketinški potez.
Dizajn uvijek može aludirati na nešto više, zato Nissan Leaf i Prius imaju sportskiji dizajn svjetala, ali ne može sportski automobil imati linije monovolumena jer to nije čežnja i težnja koja je prirodna.
Ali ok, i Mercedes je koračić do toga da napravi auto u obliku svoje trokrake zvijezde, pa što ne bi Ferrari napravio Pickup u stilu F50.
Tko sam ja da sudim :D
"Ružan" odnosno kontroverzan dizajn je samo radi toga da prodaju što manje primjeraka i na kraju kažu - jebiga niko ne kupuje električne Ferrarije nećemo ih više ni proizvoditi.
"Ružan" odnosno kontroverzan dizajn je samo radi toga da prodaju što manje primjeraka i na kraju kažu - jebiga niko ne kupuje električne Ferrarije nećemo ih više ni proizvoditi.
A mislim moguće, ali kako Ferrari prodaje 10+ tisuća primjeraka godišnje, a Xiaomi je prodao toliko SU7 ultri, plus još puno prodanih električnih jurilica ostalih proizvođača, mislim da ne bi odbili 1000 primjeraka godišnje.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Uh, zanci ovaj model ne bu usel u Vasu stalu sa ostalim nizom konjica koje doma glancate?
Bas steta sto Vam se ne svidja.
Meni recimo emocije ostale na nuli, kao i za svaki Ferrari, i tome je tako od davnog trenutka kada sam shvatio koliko kosta.
To je igracka za ljude se extremnim suviskom novca, ja nisam taj pa mi je sve ravno.
Oooooo, cekaj kume. Nemere Ferrari a jevtino. Ne ne.
Mora Musa da odere jarca.
Logika je:
Ako mere AP i Swatch da prodaju plasticne satove za 400 buksi (proizvodna cijena $2,05) - na crno za 12.000 USD!, ili npr Balenciaga VRECU ZA SMECE za 2 iljade' i 600 (slika ispod) ondak mere i jedan Ferrari da kosta ko' Sv Petra kajana.
Koliko je minimalac u RH? Ne pitaj.
Sta nisi ucila dok si bila mala. Ili se dobro udala. Nego kod Bose prodajes kifle.
OK, Luce je ružna 'ko smrt na godišnjem...
ali balenciaga smetnjarska mošnjica za 2zapeta6 kiloojra ?!?
nije bolest samo ono što boli...
sve bi ja to lisicama za motike i kopat - svakome 1 ral i tako mjesec dana, na 3 vrste hrane (gornja, donja kora i sredina kruha) i vodu....
Auto nije nužno ružan u smislu da je netko spojio dijelove sa otpada, već je užasno neugodan za gledati što čini cijelu situaciju još gorom jer se radi o pojmu automobilske forme i valjda jednom od 5 dizajnera koje bi i nasumični prolaznik mogao navesti.
Time se pokazuje da se i onima koji su proglašeni najboljima može dogoditi da u potpunosti zaborave ono u čemu bi trebali biti najbolji.
Sama ideja da Ferrari surađuje sa Iveom je suluda, iako se na papiru radi o dva velikana, i posebeno jer bi se činilo da oba tabora rade na upečatljivim formama i linijama, nažalost rezlutat je ovako loš jer njihova filozofija ne može biti drugačija.
Automobil je najzorniji prikaz anti-dizajna.
Svaki dizajn pored banalnih i osnovih elemenata tipa boja i geometrija kod svakog pojedinca instantno probuđuje i propitkivanje:
1. Kome je namjenjen
2. Postoji li kao nastavak postojećeg, razbijanje usuglašenih koncepata, ili je uspješna antiteza koja okretanjem pravila psotavlja nove dosege?
3. Podiže li neku funkcionalnost ili ističe ljepotu
4. Da li oduzimanjem stvara vizual ili vizual gura sa jasno istaknutim elementima i mnoštvo tih elemenata
5. Da li postavljanjem novog trenda odmiču od tradicije ili ju naglašavaju i šire?
Možemo onda ovo analizirati kroz prizmu Ivea, kao usuglašenog "stvoritelja" novomilenijskog Appleovog dizajna i kroz prizmu Ferrarija koji ima etablirani status u očima publike, ali ima i potrebu reagirati na tržištu.
Apple i Ive:
Apple je do ranih 2000ih prešao iz formi opiranja klasičnom PCu u filozofiji Think Different, preko Jobsovih utilitarističkih proizvoda u NEXTu, sve do obojanih, prozirnih i skeumorfičnih iMacova. Početkom 2000ih i generalnim mjenjanjem koncepcije što "računalo" kao uređaj može i treba biti mjenja se i Appleova filozofija jer su tek Napster i pregršt propalih pokušaja diversifikacije proizvodnje dovele do toga da je Jobs prihvatio iPod kao uređaj kojeg će nastaviti razvijati, iako je do tad bio tek interni prototip koji je mogao završiti i u nekoj drugoj firmi. Tada Apple mjenja sebe kako bi nosivi uređaj postao kontinuacija, ali i strahovita opreka onome što je tada bilo na tržištu i onome što je bilo prije, ali konačno i onome što je i sam Apple bio prije toga.
1. Apple je uvijek imao vrlo uspješne strategije pomjene publike kojoj se obraća. Od "drugačije mislećih" pa sve do opuštenih studenata sa kolorističkim, prozirnim iMacom. No onda opet zaokret - od sada su usmjereni na stil, elegnaciju i "čisti" dizajn, lišen svega nepotrebnog (a i potrebnog).
2. Ipod (početno) nije bio proziran i obojen, već se ističe u svojoj bjelini i metalu, lišen svih nepotrebnih tipki. iPhone to diže na novi nivo, jer svodi oblik smartphonea na ono što u suštini i jedino i treba biti - ekran za prikazivanje sadržaja. To je bio i nastavak usavršavanja forme uređaja i razbijanje koncepta da su tipke potrebne, a samim time i antiteza da su tipke i portovi "smart" dio "phonea".
3. Postavljanje isključivo ekrana kao sučelje korisniku mjenja se koncept uređaja, fokus se miče sa olakšavanja fizičkog inputa na maksimalno olakšavanje vizualnog outputa čime uređaj prestaje biti uređaj za utilitarističko i pragmatično kreiranje već postaje - portal za konzumiranje sadržaja - upravo ono što je Jobs i htio postići, jer su mu pokušaji da zavlada PCem, konzolama i laptopima do tad bili ili neuspješni, ili nedovoljno uspješni, a pretvaranjem iPoda i iPhonea u gotovo-pa-totalno uređaje za konzumiranje otvara basnoslovno unosna tržišta za konzumaciju glazbe i aplikacija/videa. No to ništa ne bi imalo takav efekt da je uređaj bio bezličan i crn ili nedaj bože proziran, pa se ističe ono što je najbitnije, ekran, okvir i pozadina.
4. Oduzmanjem tipki i odnosa i igre tipki i zaslona prekida se decenija ispunjna hiljadama Nokijinih ostvarenja u kojima su tipke i ekran vjerojatno postavili u svaku moguću kombinaciju (i boju i teksturu). Slično onome kako su modernizmi ogolili pročelja, ali ovdje je to daleko više imalo smisla i funkcionalnosti. Prosječan čovjek je ipak konzument, pa samim time i ne treba dodatke koji to konzumiranje na bilo koji način blokiraju. To nije bila samo oduzimanje radi smanjivanja cijene ili kompleknosti, već da se uređaj pretvori u nešto drugo. No vizual se i u minimalizmu može gurati jasnim bridom, teškim staklom ili zaobljenjem.
5. Postavlja se pitanje ako je Apple mjenjao oblike, boje, teksture i krajnji cilj tj. krajnju publiku svoje poruke kako je onda zadržao publiku jer se razigrani kreativac drastično razlikuje od hladnog profesionalca. Pa zato što se srž nije mjenjala, naglasak je uvijek ostao da je uređaj u svojoj suštini "savršeno dizajniran za profesionalce kojima je stalo do stila". A nedefiniranjem profesionalca i stila svatko je slobodan objektivno bezličnom komadu stakla i aluminija utisnuti i projecirati svoj profesionalizam i stil. Uvijek je lakše kad kupac sam sebi prodaje uređaj.
Banalno pojednostavljeno, ljudi žele gledati slike, ali da je samo slika bitna, ne bi se prodavali okviri. A ako je fokus na slici, a okvir dovoljno ističe sebe dok pokazuje sliku - onda nisu potrebni komplicirani elementi.
Ferrari:
Pojam, institucija, poligon za razvoj nekoliko dizajnerskih veličina i studija. Nisam pratio svaki model, ali definitvno se može bez ikakve zadrške zaključiti da su definitivno imali modele koji bi obilježili dekadu i postali svojevrsan lajtmotiv za određeni stil života u datom vremenu.
I zašto je onda suradnja dva pionira, dva trendsettera i dva velikana dizajna tako loša?
Jer se nisu dogovorili oko nijedne od početnih 5 točaka. Ali ovo nije neočekivano jer su u Ferrariju a i u mnogim drugim auto kućama već imali slične promašaje.
1. Ne zna se kome je ovo namjenjeno. Modeli auta se mogu spajati, Crossover SUVovi su poharali tržišta upravo zato jer prosječan kupac traži funkcionalnost više i ciljano spajanje funkcionalnosti poput veće komocije i prostora zbog čega je crossover nadjačao sedane i hatchbacke. No pitanje koje se nastavlja i na slijedeću točku, ako nisu zanli kome je namjenjeno koju svrhu su htjeli postići i zašto?
2. - Niti je nastavak postojećeg jer iako je Ferrari imao koncepte limuzina a i donekle uspješan Crossover, ovo je samostalni entitet, nepovezljiv sa ičime prije, sada i poslije.
- Niti razbija usuglašene koncepte jer svaki treći auto iz Kine je povišeni "sedan/suv/coupe" a koncept je toliko prisutan na tržištu da čak imamo i skandale oko nazivlja jer je Renault svoj "povišeni fastback sedan" Ankara morao preimenovati u Megane Conquest na balkanskom tržištu zbog sličnosti sa imenom ratnog zločinca.
- Niti je antiteza jer je tržište sličnih modela u zenitu desetogodišnjeg razvoja. Recimo Smart je bio svojevrsna antiteza, jer dok su se automobili trudili biti veći i snažniji, Smart je okrenuo sveo priču na najmanji mogući element.
3. Ne podiže funkcionalnost jer je veličina, iako donekle potrebna za tu razinu komfora, ipak nepotrebna za drugu svrhu vozila tj. brzinu. I dok se to može spojiti drugačijim dizajnom - Lucid, AMG limzine etc, ostaje zapanjujuće zašto su se odlučili za ovu formu. Porsche je sa Cayenneom doslovno izvukao Carreru za uši i za bokove i povisio ga na neslućene visine. I nekako je funkcioniralo. No ovdje jedno guši drugo. Kod Ferarija smo navikli na tanka svjetla i okrugle stražnje oči da nam zaokupe svu pozornost dok vozimo iza njih, ali crna plastika sprijeda guši oči poput najgorih podočnjaka, a straga stavlja masku koja umjesto da kao kod maske Catwoman Anne Hathaway (ili Zorroa ako ste ljubitelj tog spola) budi žudnju da ju skinemo, ovdje daje dojam nepoznanice, prevare, mračne tajne koja bolje da ostane skrivena u svojoj ružnoći.
4. Cayenne je uspio jer je dodatnih 40cm štula bilo u skladu sa svjetlima, dok su ovdje išli na minimalizam koji razbija bilo kakav sklad i razdvaja dva dijela kao Mojsije crveno (crno) more. Dodavanjem crnih elemenata povisli su auto, ali on ne izgleda kao cjelina već kao da je pravo tijelo auta sadistički podignuto od svoje šasije i ostavljeno da stoji u zraku dok pokazuje svoje ogoljenu crnu nutrinu, koja uništava desetljećima građenu pojavu i strahopoštovanje promatrača Ferarija koji su se svakim ugledanim modelom pitali kakvo li se moćno čudovište nalazi ispod te najelegantnije i najsportskije siluete. Svi smo poželjeli podignuti haubu do poda spuštenog Ferarija, sada nam se nudi ogoljen, ali u totalnom promašaju i samoubojstvu imidža ne nudi nam V12 već samo bezličnu crninu koja guta svaki ushit ili želju da i sami provozamo to moćno čudovište koje smo navikli da tamo stoji. Ovo nije kritika elektrifikacije, jer su kinezi napravili mnoštvo modela koji i dalje upale želju za vožnjom iako znamo da su ispod samo baterija i elektični motori.
5. Ne poštuje tradiciju, ne gradi nešto novo, oduzimanjem tekstura ne gradi nove temelje, ne stvara kurs budućnosti. Štoviše, ovim nakaradnim očima straga podjeća na upravo ono što Ferari jest, ali kako je to ugrađeno na njagori mogući način na kraju to vrijeđa gledatelja koji očekuje jedno, ali ga slika na najgrublji način šokira. Ukoliko primjetimo oči Anne Hathaway očekujemo i njeno tijelo, a ne siluetu svinje.
Čak je i Xiaomi uspio u rekordnom vremenu napraviti vizualno elegentnu, nisku, aerodinamičnu limuzinu koja daje dojam brzine.
Ferrari je sa namjerom da pomno utisne svoje elemnte u auto budućnosti, pomno i sa šokantnom preciznošću stvorio svoju kompletnu antitezu, dok se Ive okrenuo sam protiv sebe, u želji da nastavi svoj potpis i stil, stvorio je upravo ono protiv čega se borio - okvir je proždrio sliku, i uvrijedio gledatelja.
Ferari je definitivno uspio u tome da privuče svu pažnju gledatelja, ali je to učinio na najsadističkiji i najbrutalniji način - onaj da svaki gledatelj momentalno oboli od opsesivno kompluzivnog poremećaja jer apsolutno nijedan element nije na svom mjestu.
Ferari i Ive su definitvno pomaknuli i granice uzimanja inspiracije od uzora, jer kao što je Ive svoj kompletni dizajnerski stil preuzeo od Dietera Ramsa, sad je posegnuo za preko granice u djela nizozemca Eschera pa su stvorili savršene precizne linije vizualnog apsolutnog kaosa, koji zaokupi svakog gledatelja i sadistički ih mrcvari dok im umovi pokušavaju sjediniti te nespojive linije u jednu koheretnu cjelinu.
Remek djelo anti-dizajna.
*ebe mi se za ferrari, ali me zanima, ihushe spavaš li mirno?
sve bi ja to lisicama za motike i kopat - svakome 1 ral i tako mjesec dana, na 3 vrste hrane (gornja, donja kora i sredina kruha) i vodu....
Eeee vidis. Point.
A time klincima vrte glavu.
Onda imas "Anđelina se družila s poduzetnikom pa ga odlučila ucjenjivati za milijune."
Iliti balavica od 23 bacala se pod jaja brdjanu od 63 godine s gradjevinskom firmom da ga ogule za milijune. Jerbo "sve osmislila 23-godišnja Anđelina H. koja je navodno došla s idejom da zarade na račun iznude."
Jel' krenulo od kuce?
Zlahka mogoce.
Imam i sam doma jednog doma od 15 god koji sanja o tome da bude "digitalni nomad" i kojekakve zum zum price koje skupi na tiktoku.
Zanimljivo. Likovi iz Ferrarija su htjeli odmak i zato su zvali dizajnera koji će napraviti odmak. J.I. je odličan dizajner, bez iskustva s dizajnom ekstremnih automobila poput Ferrarija ili Lamborghini.
Sad se prave grbavi i okrivljuju J.I. Pa znali su i po prvim skicama da to nije Ferrari. Hej!
pod prvo, ovo nije ferarri nego nesto sa ferrarijevom znackicom. Veze sa ferarrijem druge i nema.
pod drugo, j.i. je vjerojatno najlosiji dizajner ikad icega. Ako ima sto kopirati jos i dobro odradi to. Ako pokusava biti originalan jad, bijeda i cemer. Nesto kao AI prije AIja...
