- od kud početi.. (klasična dvojba, početak-kraj..), od sredine (ili srži).
Potrošač zaštićen i izvan jamstva
Zakonski tekst tako uključe, među ostalim, odredbu da se, u slučaju popravka kvara uređaja unutar jamstvenoga roka, taj rok produljuje za dodatnu godinu. Jednom kada jamstveni rok istekne, potrošači će morati dobiti adekvatne opcije jeftinog popravka kvarova, a proizvođači će morati osigurati da se uređaji zaista i mogu popraviti (čak i u vanjskim servisima). Sve informacije o popravcima, uslugama servisa te cijenama popravaka najčešćih kvarova, morat će biti transparentno i javno dostupne.
-lijep textić, čak bi se mogli dodati i jednorozi koji prde tratinčice (ne stakleničke plinove..)...
-kako biti kritičan-realan prema nečemu što teoretski koristi svima nama .. ideal, no s manom, nemoguće-nerealno, tj to je 'jedini' prigovor-kritika ovakvim proklamacijama eu birokracije, no tko zna, ljudi mogu svašta, pa i to da u vezi ovog možda griješim i da nije tako (realno) crno, da su tratinčice jednoroga ipak moguće..
-npr podcrtano redom..
-kad jamstvo istekne.. problem, npr običan potrošni materijal, npr printer (papir, toner-tinta.. kao i svi ostali uređaji, usisavači, auti.. sav potrošni materijal za sve uređaje-opremu-strojeve..), uobičajeno-globalno kao nepisano (ili pisano, ne znam svako zakonodavstvo i kako je gdje riješeno) to riješava s minimalnim rokom cca 5-7god od posljednje prodaje, toliko dugo mora biti dostupno na tržištu, potrošni materijal (ne rezervni dijelovi za popravke, no to je odnos skup-podskup, pa ima sličnosti, no ovo je tad x-puta više dijelova nego samo potrošni..). Npr UK je to riješila relativno 'elegantno' za npr printere, jamstvo im je 6god.. i povezano je s trajanjem jamstva, što će reć, ako bi unutar tog jamstva neki potrošni materijal nestao s tržišta, tad bi jednako zamjenu (jer to nije tad popravak kvara) po osnovi jamstva pokrilo samo jamstvo na trošak proizvođača, kraće, nema tinte, potrošač dobije novi printer.. uz to da unutar eu trgovina koja prodaje npr printer, mora tad prodavati i njegov potrošni materijal.. i to je povezano s jamstvom, što je za uk super jer je za printer 6god, no to je samo printer, kap u moru uređaja ili pc komponenti na koje se to ne odnosi, dok je popis rezervnih dijelova za bilo koji popravak neke stvari-uređaja x-puta veći od papir+tinta potrošnog.. što bi servisi morali imati ako žele teoretski popraviti bilo što dok bi to distributer-proizvođač morali imati na lageru ili proizvoditi x-godina paralelno.. i tu je problem, nemoguće, besmisleno, tj tad bi možda sve bilo super-nirvana, za takvu klasu uređaja-strojeva kod kojih nema ni teoretskog napretka, dok su npr gpu suprotan primjer pa pod zamjenu daju novu-jaču kao optimalnije riješenje od držanja na lageru za servisne potrebe pod jamstvom..
-upravo suprtotno radi biz, pogotovo za printere, gdje se 'novi' modeli-srije štancaju rutinski svakih godinu-max-dvije, kao i sve ostale robe-usluge-paketi, npt telekom paketi mobitela-fixne stalno moraju mijenjati naziv kako bi novi ugovor bio novi, ne stari.. kao što intel mijenja sockete-broj pinova, kao što u printer bizu nije zarada na printeru nego na toneru-tinti i primarno zbog tog i rade promjenu dok je ostatak plastike-kućišta printera sporedan, nova glava-oblik, koja osigura monopol dok zamjesnske tinte-konkurencija ne napravi zamjenu recimo pola godine.. i zato imaju takav ritam, izmjena zbog izmjene same, pri čemu je tinta i dalje ista tinta (osim pr pamfleta koji će govoriti suprotno kao razlog promjene, no to je samo pr-reklama-laž..) radi isto, izgleda isto.. = ''patka'', dok je izmjena u razlogu zarade na tinti dok nema konkurencije-zamjene .. (a kao btw, zamjenske tinte-toneri su legitimna roba na eu tržištu, da nisu bili bi zabranjeni, no eto proizvođačima printera se to dozvoljava.. dok se iz starih vremena i dalje često tumači da je to fejk-lažna roba, kao falsifikat-pirat itd. no da je to tako tad bi ta zamjenska roba bila zabranjena kao i problem da eu tolerira proizvođačima printera osporavanje jamstva pri korištenju zamjenske tinte-tonera.. onak, što da je to gorivo za auto? monopol? slobono tržište? kako to da za printer biz eu-svijet ima suprotan kriterij?).
-a kako to tad usporediti s popravkom? .. prva se tog dosjetila dojčlandija, kao što i mi možemo po većim selima (urbanim sredinama) primijetiti čitave ulice koje su nekad imale servise i druge radnje svakih par metara jednu, sad s papirima pokrivene izloge, prazno-zatvoreno ili skladište.. tj to je ipak kvalificirana radna snaga, nekad cijenjena u dojču i svijetu, 'majstor'.. za razliku od nepalca koji dostavlja pizzu, no tu je i cijena rada, plaća, tj razlog zašto je eu outsourceala proizvodnju u kinu.. i taj razlog nije nestao, ostao je + povećao se rastom standarda zapadne eu.. pa tako 'prava' zapadna-eu, starih 12 članica, imaju standard, plaće, istok-novi nemaju ili pola, pa i mi sad to polako pokušavamo dostići.. no to je politika, migracije, novac, plaća.. nećemo o tome :) .. nego o tome da je to konkretan trošak koji se mora uračunati, satnica, koja za nekvalificirane poslove u eu ide od 12€ naviše, majstor barem 20€.. i time je nemoguće imati jeftin popravak stvari koja ispravna-nova ima cijenu (ne vrijednost) do 50€... a printer je u toj klasi, kao sve ostalo jeftinije, stikići..
-tad ne postoji ekonomski model koji može opravdati trošak popravka ili postoji netko tko pokriva razliku kao eko-zeleni fondovi (što je ekšli dio ispod ove priče o jednorozima.. kao i dio političkih glasova u čemu zeleni drže 30% birača pa su ciljana grupa).
-no imamo i suprotne moguće odgovore.. nezaposlenost, gubitak srednje klase, gubitak takvih servisa-majstora koje eu želi revajvati ovakvim pokušajem, tj ako je nezaposlen (jer je stavio ključ u bravu, što vidimo po zatvorenim radnjama spomenutih sela..) tad mu država daje novac, neovisno kako to nazovemo, pomoć, socijala, mirovina.. plaća ga za ništa, nerad (i ne-znanje koje trune, neiskorišteno a tad i izgubljeno.. jer svaki posao ako se ne radi 'izgubi se' kao vještina-znanje, nogomet, kovačnica, sviranje gitare.. isto je..), tad su se eu države-zeleni-fondovi dosjetili 'čarobnog štapića' i kako pridobiti sve-glasove, win-win situejšn, tj ionako plaćaju nerad, jer stanovništvo-građani moraju od nečeg živjeti ili će krenuti haos, kriminal, migracije.. pa se to iz fondova plaća, dok oni kao nešto korisnog rade i takav rad je tad 'isplativ' kao i moguć poslovni model za takve popravke robe koja je jeftinija od same satnice rada za popravak. .. ekonomski, da i to riješimo, naravno da je proizvodnja na traci, masovna-serija, jeftinija od majstorskog popravka po komadu, optimizacija, radni sati po komadu, lager-trošak alata-materijala za rad itd.. zato je većina popravaka-rekonstrukcija bilo čega skuplja od same proizvodnje od nule, jer nismo više u manufakturnoj proizvodnji nego masovnoj-današnjoj.. po komad bi roba bila skupa i tad bi i popravak i dalje bio isplativ bez potrebe utjecaja politike-fondova na to..
-ako mi majstor za popravak starog auta traži par tisuća eura, za staru kramu je tad jeftinije baciti ga i kupiti drugi-stari ali radi.. a to je primjer s onim što se još popravlja, što se isplati.. to nije stikić-printer-pegla.. čak vešmašine više nisu u toj klasi, tj po isteku jamstva na prvom kvaru treba dobro razlmisliti kao kupac isplati li se popravak jer majstor za 'dobar dan' mora uzeti barem 150€ (satnica za dolazak na teren izvan jamstva, naviše..) ili ako plaćamo dostavu-prijevoz koja može biti gratis u kupnji novog.. već taj trošak koji nema veze s radom servisa i materijala može biti dovoljan da se ostalo ne isplati kupcu a tad ni tom servisu jer tad on nema od čega živjeti osim da eu-država to plaća za 'nerad' kao penziće-socijalu neovisno o tome rade li nešto ili ne.. tj na korak do komunizma i startrek modela ekonomije, no jasno nam je da to nije baš realno, više vuče na jednoroge.. a bilo bi lijepo da može.
-ako netko kupi auto za 5-10t€ i ako u nekom periodu dok ga koristi plati popravke-održavanje još toliko.. tad mu je ekšli bolje-isplativije-praktičnije kupiti novi-noviji za dupli iznos ako ništa drugo imat će ispravan auto bez iznenađenja da ujutro ne upali i sl. .. i to je točno za aute, no auti su skupa + složena roba-stvar-stroj.. za održavanje je potrebna stručnost i ostalo.. nije to pegla ili računalo koje klinac može popraviti tj zamijeniti komponentu što je upitno možemo li nazvati 'pravim' popravkom tj zamjena komponente je laka, modularnost, dok bi klasičan popravak bio recimo električar s lemilicom i znanjem-dijelovima.. jedno može klinac (sinonim za nkv radnu snagu, nema posebna znanja-vještine i ne treba specijalizaciju-atest-certifikat..) dok drugo može isključivo kv-radna snaga odgovarajuće struke, dok ni rad u tim strukama nije dozvoljen bez stručnosit-ispita-licence, npr frizer-kuhar-liječnik-električar...
-ili razlika ako nešto možemo sami, npr promijeniti bateriju-žarulju, tinte-toneri.. ako bi to radio 'majstor' bio bi trošak, no .. pranje auta u dojču? kazna 100.000€.. možda na prvu nije vidljivo, no to je direktno povezano, nećeš prati auto u dvorištu nego u praoni, platit ćeš radnika-perača, poreze, zaradu, kao što plaćaš parking, ostalo.. dok je kazna po osnovi zaštite okoliša veća nego za kriminal ili ostale poslovne prevare.
-što s mobitelima koji nemaju izmjenjivu bateriju.. tj već riješeno, besplatno u servisu, no zašto je uopće dozvoljena takva roba u eu? postoje jednokratne robe, što ako se ponude jednokratni printeri, kupiš-koristiš i kad je prazan baciš.. hoće li i oni doći pod zakon bez da je moguće dopuniti potrošni materijal i printati, tj printer-auto-uređaj može biti ispravan, no ako nema 'gorivo' ili potrošni materijal, tad ne radi, nema s čime na čemu.. i opet, upravo s tim potrošnim materijalom kao toner-tinta eu već duže vrijeme šuti, zamjenske tinte-toneri su legitimni, dok proizvođači štancaju 'nove' modele.. pri čemu je izmjena samo u obliku glave-tonera-tinte tj rezervoaru koji sadrži 'gorivo', što čak nije rezervni dio za popravak nego potrošni materijal i nešto što sam kupac-korisnik može sam obaviti-zamijeniti-dotočiti kao za auto gorivo.. za to se ne traži riješenje, dok se traži za popravke? ne možemo 'sitnicu' dok će eu ovim propisima riješiti x-puta veći problem, skup-podskup? .. neće, ni po kojem ekonomskom, logičkom, ideološkom modelu.. mada bi to bilo lijepo, kul, zgodno, čak i kad je neisplativo kao socijala-plaća društveno korisno, tj bilo bi bolje da po ulicama nisu zatvoreni servisi-radnje i male trgovine.. da u njima majstori nešto rade, pri čemu korist nije samo u konkretnom poslu-cijeni-plaći nego suma za društvo koje na kraju opet mora platiti sve, struju, vodu, kruh, policiju, zdravstvo, školstvo.. iz onog poreznog prihoda kojeg kao društvo stvorimo, recimo kao hr ili eu.. samo je pitanje tko će koliko mrvica tog kolača i po kojoj osnovi dobiti, hoće li radnik u takvom servisu raditi za 1000 ili 4000€... u minkenu ili zg-zd-st.. ili će i to raditi filipinci-nepalci? ili zašto je to uopće outsourceano u kinu? zbog zarade-profita.. a to se neće promijeniti, kao što se ajforn i dalje proizvodi u kini..
-kako se misli osigurati održiv model, lager rezevnih dijelova za popravak? koji rokovi će zakonski biti određeni da neki čip-tranzistor-komponenta ili obična žica (određenog oblika-dimenzija-konektora za neki spoj) mora biti dostupna na tržištu tj servisu da bi popravak bio moguć? čak je nevažno što je to neisplativo, isplativo je kroz fondove koji bi inače građanima davali 'helikopterski novac' kao u startreku-komunizmu, no ipak smo kapitalizam pa je to nelogično očekivati ili nerealno kako god se pogleda.
-no naravno, kao politička platforma pred eu izbore, logično, jer svi žele zelene glasove, svi žele radna mjesta i to kv-plaćena, ne konobarenje-konjušare-kurve i dostavljače što i dalje mogu raditi nepalci.. no to je tad politička predizborna kampanja, ne realnost, tj nakon mjesec dana nećemo vidjeti one jednoroge, nego realnost...
-kvar? trajnost?
-što je legitimni prigovor potrošača.. npr da proizvod koji ima jamstvo recimo 2god, crkne nakon 2g + 1mjesec.. i da je popravak skuplji od novog, neisplativ.
-kvar može biti 'programiran' no kad bi to bilo tako, tad bi se otkrilo.. i kaznilo, možda.. recimo barem kao naivni-željni da to nije tako, da nije tako.. da ne posotje takvi kvarovi, nego da su pošteni-slučajni.
-sve što radi, stari, mora se kad-tad pokvariti.. trajnost-izdržljivost-robustnost.. to je direktno povezano s cijenom, materijalima izrade, npr zlato je trajnije od željeza.. nerealno je očekivati da nema kvarova, poštenih, ne onih namjernih... a potrebna trajnost ovisi o robi, poslu.. pa se voyager radi tako da traje i duže od planiranog-nužnog roka, dok se bolid f1 štela tako da se po završetku trke može raspasti što znači da su izvukli max snage (staro pravilo starih majstora..).. pogotovo važno za tehniku-računala-mobitele.. računala imamo i traju dovoljno, 10-20god.. tj veći je problem zastarjevanje nego kvarovi, bacamo-mijenjamo jer novo traži jače, mobitel zbog mbankinga ne može biti stara nokia neovisno što je ispravna.. kao i stari tv-dvbt prijemnici, razvoj-evolucija, staro-novo, staro se baca neovisno što je ispravno i to je u IT branši tako tj vidljivije nego u ostalim branšama kao vešmašine-pegle..
.. i tako dođemo do zelenih, tj bacanje takvog, čak ispravnog elektroničkog otpada, prvo stvara otpad koji se mora zbrinuti, zagađenje-trošak.. a banalni biroktrat ako to gleda kao 'papirnate brojke' tad ne vidi da je to beskorisno smeće koje se mora baciti zbog 'evolucije', ne zbog problema isplativosti popravka, pa tako stara računala jednostavno moramo baciti mada ih je lako popraviti zamjenom komponente kao napajanje tj nisu ni neispravna, ne treba popravak no nemaju dovoljno resursa-mogućnosti za današnje potrebe koje traže i npr video-konferencije koje su pod pandemijom bile potrebne a to traži cpu snagu kao i ram kapacitet uz odgovarajući soft i gpu .. traži novo računalo, ne popravak starog i tad servis ne može popravkom riješiti smeće nego može zamijeniti staro za novo, pri čemu staro i dalje ostaje otpad koji se baca no tad bi recimo potrošač-građanin imao mirnu savijest jer nije on bacio elektronički otpad, kao što neće u dvorištu prati auto i zagaditi okolinu otpadnim vodama.. no ekšli se ništa ne mijenja, samo osoba koja taj otpad baci...
-tj pod popravak računala možemo imati i takavm nazvat ću ga 'trigger' model (metla? only fools&horses..), pa vlasnik računala recimo starog +10god, može donjeti računalo u servis na 'produljenje života' tj upotrebljivosti za današnje potrebe.. i majstor krene, zamijeni napajanje, mbo, cpu, ram, nvme.. pa i kućište, .. time je zamijenio računalo, nije popravio, no legitimno to možemo tako 'knjižiti' i reći da je eu ostvarila cilj, umjesto bacanja popravak kao i smanjenje elektroničkog otpada jer se eto popravlja i tom logikom nije na smeću kao bačeni otpad.. mada u ovakvom primjeru je, no birokraciji to može biti dovoljno da akciju proglasi uspjehom i da po završetku izbora svi budu sretni i podjele menagerske bonuse-nagrade dok se ništa realnog nije riješilo.
-što možemo s printerom? nakon nekoliko godina rada, počnu znaci starenja, puca plastika koja gubi svojstva kao elastičnost, no može i trajati pa je čitavo, no troši se sve, mehanizam uvlačenja papira, zupčanici, gumeni rolleri, papir više nije dovoljno dobro vođen i zaglavljuje, kao i ćelave gume na autu, recimo relativno jednostavan servis i može opet raditi.. no što s glavom-diznama? pri čemu je glava tintnog printera ekšli 90% cijene printera? a svaki servis sat košta daleko više nego je cijena novog printera? .. pegla? što s peglama koje imaju vodu-paru.. kamenac? koristiti destiliranu vodu ili calgonit kao za vešmašine?.. tj kako često vidimo u reklamama kamenac ubije vešmašinu dok kemijski dodatak u obliku sredstva za pranje to riješava.. no nije li to zagađivanje prirode-ekologije na isti način kao pranje auta koje će biti kažnjeno s 100.000€ dok pranje u vešmašini nije? u čemu je razlika? (odvodne vode? -- završe u istom šahtu, gradskom vodovodu, to je isto..) itd..
-što sa svim ostalim robama, koje se kvare, cipele se raspadnu a šusteri zatvaraju radnje jer nema posla, jer jedan par dnevno nije dovoljno za plaću, jer se cipele više ne popravljaju, ne isplati se u odnosu na velikoserijsku proizvodnju i to je ekonomski logično, no cipele su stvar koja bi teoretski mogla vječno biti 'ista', održavana, jer nije to tv ili mobitel pa da moramo slijediti promjene koje ostatak uvjetuje kao tv signal ili potrebe današnjih mogućnosti mobiltela koji zamjenjuju osobnu-id-vozačku, plaćanje karticom, zdravstveno pa i covid potvrda ili avio karte.. cipele se 'ne mijenjaju' osim modno, tj ako je osoba odrasla tad noga više ne raste kao djetetu, pa može duže biti korištena, no može se promijeniti moda, boja hlaća-čarapa pa da već time te cipele postanu smeće, kao i to da i odrasli čisto starenjem imaju i fizičke promjene, opterećenje tijela, peta-stopalo.. pa i to može biti razlog promjene-bacanja, dok za djecu to radimo rutinski svakih pola-do-godine jer rastu-prerastu.. tako da odjeća-obuća nisu robe koje se treba na taj način načiniti vječnima ili servisirati, no pitanje je kako zakosnki povući granicu ili treba li povući granicu, jer i obuća-odjeća se mogu popravljati i koristiti ili baciti a to je također ogroman dio otpada koji stvara civilizacija višeg standarda kao eu.. uz elektronički otpad ..
-pa do onog što je možda najveći problem otpada, plastika-ambalaža i hrana.. ogromne količine, svaka roba ima abalažu, plastika koja se baca.. pa uvedu kartonske slamčice dok je poklopac plastični, besmislice, beskorisno ili kap u moru, dok se svakodnevno od hrane računa da se baci 30%.. naravno pretjeruju, no baca se i stvara biootpad koji je teoretski super-ok, stvori se sustav odvajanja-obrade, pa se od tog radi humus.. super, .. osim što nije, tj i zg ima kompostanu, često ne radi, ne zaprima jer je prepuna, jer čak dijele građanima besplatno humus, no previše ga je.. onak, na papiru super no problem je kad nečeg ima previše i kad se stvarne brojke pojave umjesto varijabli na papirnatom planu.. ponovo, to je super plan, problem su same količine.. višak s kojim se nema kamo, samo što to sad nije smeće nego humus, promjena etikete.. i naravno trošak jer sustav mora trošiti, djelatnik dobiti plaću.. a sad bi mogli to donirati recimo afrikancima-sirotinji.. no to bi opet bio trošak, transport, dok prodati ne možemo, ne u eu jer i ostali imaju isti višak-problem.. zatvoreni krug. Kao što i smeće-plastiku-pet ambalažu pojedine eu države recimo izvezu u neku afričku državu koja to 'zbrine'.. što bace u more i opet morskim strujama dođe do eu-obale, recimo na jadranu.. umiru kitovi, ribe, .. opet zatvoren krug, kao i za co2 i proizvodnju u kini pri čemu je čak za globalnu klimu-zrak-co2 svejedno proizvede li usa-eu firma ajfon-nešto tu ili u kini, co2 je isti, kao i mjesto prodaje-zarade, koji se vrati u eu dok klimatske promjene opet čine zatvoren krug koji je nemoguće prevariti-razbiti ili pretvoriti u nešto drugo..
-a to su ako pogledate trenutne platforme svih eu političara, uz naravno mir-rat i lokalne teme koje mogu biti zanimljive jednoj državi-naciji, manje ostalima...
-odnosno, mada je ideja možda u namjeri 'dobra', kao s dobrim namjerama, ponekad ne ispadne tako dobro, a za ovakve stvari je nerealno ili samo ako se gleda kratkovidno-površno-naivno moguće.
-što bi bio cilj 'prava na popravak'? zapošljavanje kv radne snage 'majstora' što je eu pomalo već izgubila? zarada? eko-zeleno? uvođenje reda-pravila kao za print-biz? zaštita potrošača od namjerne loše prakse i programiranih kvarova? .. ili ušteda za potrošača koji to na kraju uvjek plaća bilo kojim načinom ili porezom.. kao i to trebamo li to gledati kao bolje za mene ili ostale-društvo u cjelini, tj meni može biti bolje ako se nešto masovno kupuje-prodaje ako sam trgovac, ako sam serviser tad mi odgovara popravak kvarova, tj želim da se stvari kvare, ne da traju, ako sam država želim naplatiti poreze od zarade-promete svima no mora kroz socijalnu politiku spriječiti raspad društva i uništenje standarda, tj pretakanje svih bogatstava u onaj 1% vlasništva onih koji posjeduju sve tj raspodjela da svi dobijemo dovoljno.. što je bliže strartrek komunizmu dok smo i dalje kapitalizam.. onak, što je cilj-svrha ili nada?