istina je da ne treba vjerovati svemu sto pise na internetu
Intel 80286
Testirao sam ovu dijetu 2 tjedna i brzo smršavio, ali odustao jer mi se nije dalo toliko prilagođavati život načinu prehrane. Socijalni život previše trpi, ali da je mršavljenje išlo, jest.
Mjesec dana i 8-satni vremenski okvir? OK. Sad ponoviti to isto, ali tijekom minimalno tri mjeseca (idealno barem šest mjeseci), te skratiti vremenski okvir na četiri sata. Pa onda donositi zaključke.
Testirao sam ovu dijetu 2 tjedna i brzo smršavio, ali odustao jer mi se nije dalo toliko prilagođavati život načinu prehrane. Socijalni život previše trpi, ali da je mršavljenje išlo, jest.
Mislim da je ovo u biti poanta kod svih dijeta. Da se u konacnici trajno moraju promijeniti zivotne navike. Ponekad (ili uvijek) navecer istrpiti laganu glad, vise se i redovitije kretati ... itd
Kroz cijeli članak osjeća se potreba da se 16:8 i druge metode dokažu kao pomalo besmislene, da ih se na neki način omalovaži. Sve prožeto znanstvenim zaključcima. I onda skužiš da se radi o 2 tjedna istraživanja. Baš me zanima koliko vremena se istražuje neki lijek ili medicinski postupak. Vjerojatno isto 2 tjedna.
Svi ljudi koje znam, koji su krenuli u neki vid povremenog posta, imali su velike koristi od toga. Najbliže meni, moje supruga, u godinu dana skresala je tijelo sa 67kg na 53. Ali nije samo stvar u kilama, velike je promjene osjetila u općem stanju - san, energija, raspoloženje... Ali govoriti o kilogramima i kalorijama je prebanalno. Koncept kalorija je, po svemu što danas nalazim, već zastario, a puno je važnije metaboličko zdravlje i hormonalni balans. Tako da, kad god čitam o ovakvim studijama, uvijek je dojam da se namjerno rade krivo samo da ne dokažu ono što ljudi sami isprobaju i funkcionira im odlično.
Kroz cijeli članak osjeća se potreba da se 16:8 i druge metode dokažu kao pomalo besmislene, da ih se na neki način omalovaži. Sve prožeto znanstvenim zaključcima. I onda skužiš da se radi o 2 tjedna istraživanja. Baš me zanima koliko vremena se istražuje neki lijek ili medicinski postupak. Vjerojatno isto 2 tjedna.
Svi ljudi koje znam, koji su krenuli u neki vid povremenog posta, imali su velike koristi od toga. Najbliže meni, moje supruga, u godinu dana skresala je tijelo sa 67kg na 53. Ali nije samo stvar u kilama, velike je promjene osjetila u općem stanju - san, energija, raspoloženje... Ali govoriti o kilogramima i kalorijama je prebanalno. Koncept kalorija je, po svemu što danas nalazim, već zastario, a puno je važnije metaboličko zdravlje i hormonalni balans. Tako da, kad god čitam o ovakvim studijama, uvijek je dojam da se namjerno rade krivo samo da ne dokažu ono što ljudi sami isprobaju i funkcionira im odlično.
Slažem se u potpunosti. Em je 2 tjedna istraživanja po meni premalo da bi se vidjelo ikakve promjene.
Meni je IF drastično pomogao da naučim kontrolirati svoju glad. Prije sam doslovno imao po 6-7 obroka na dan (od 6 ujutro kad bi se probudio prije nego bi išao trenirati, pa do 23h navečer prije spavanja), i stalno sam bio gladan i imao osjećaj gladi svakih sat-dva. Do te razine di sam zbilja imao jako promjene raspoloženja (ili nervoza ili depresija
). Sada sam na IF već par godina vjerojatno, post mi obično traje cca 16-18h (nekad i duže) i imam cca 2-3 velika obroka u ostatku dana. Imam rekao bi i više energije nego prije, ali nemam taj pad i osjećaj gladi zbog čega ne bi mogao ništa raditi dok ne pojedem.
Kroz cijeli članak osjeća se potreba da se 16:8 i druge metode dokažu kao pomalo besmislene, da ih se na neki način omalovaži. Sve prožeto znanstvenim zaključcima. I onda skužiš da se radi o 2 tjedna istraživanja. Baš me zanima koliko vremena se istražuje neki lijek ili medicinski postupak. Vjerojatno isto 2 tjedna.
Poanta ovog istraživanja bila je kao pokazati da nije vremensko ograničenje to što kod posta uzrokuje smanjenje kilaže i poboljšanje metaboličkog zdravlja, nego smanjeni unos "kalorija". Što se toga tiče, istraživanje je krenulo u pravom smjeru, no postavlja se pitanje koliko je bitno dobro odraditi nešto što u pravom redu nema smisla ili stvarne potrebe raditi.
Vjerujem da to jesu kompetentno odradili (mislim na to što jesu radili, a što uopće nije bilo vrijedno truda i potrošenog novca!), no zar je doista toliko bitno je li razlog gubitka kila "vremenski okvir" ili manji unos hrane (koji može biti posljedica hormonalnih i drugih promjena u tijelu), ili neka kombinacija toga dvojeg? Ali dobro, ako su to htjeli nepobitno saznati, onda su taj intervencijski eksperiment morali napraviti tako da nema nikakve sumnje. A to nisu napravili. Kakve pobogu su to intervencije u prehrani koje traju samo mjesec dana (dvaput po dva tjedna)?!
I da - upravo to što si napomenuo - "pobijanjem" da je vremensko ograničavanje hranjenja uzrok smanjenja kilaže pokušava se implicirati da onda intermittent fasting ne donosi do željenih rezultata (iako je evidentno da donosi, samo možebitno ne kroz skraćivanje vremenskog okvira hranjenja ili ne samo kroz to).
Svi ljudi koje znam, koji su krenuli u neki vid povremenog posta, imali su velike koristi od toga. Najbliže meni, moje supruga, u godinu dana skresala je tijelo sa 67kg na 53. Ali nije samo stvar u kilama, velike je promjene osjetila u općem stanju - san, energija, raspoloženje... Ali govoriti o kilogramima i kalorijama je prebanalno. Koncept kalorija je, po svemu što danas nalazim, već zastario, a puno je važnije metaboličko zdravlje i hormonalni balans. Tako da, kad god čitam o ovakvim studijama, uvijek je dojam da se namjerno rade krivo samo da ne dokažu ono što ljudi sami isprobaju i funkcionira im odlično.
Iako je za konceptom kalorija u prošlosti bilo stvarne potrebe, danas je svrha koncepta prehrambenih kalorija prodati ljudima lošu, nutritivno siromašnu hranu (tu ne govorim o energetskoj vrijednosti) kao jednakovrijednu pravoj, nutritivno bogatoj hrani samo zato jer sadrže isti broj "kalorija".
Zar nije najveca poanta 16:8 dijete, osim mrsavljenja, da tijelo regulira secere?
Zbog prehrane danas koja vecinom sadrzi visok GI index i tijela koja se muce procesuiranju istih, pa kad imas 16:8, tijelo stigne procesuirati tj. regulirati secer u tih 16 sati do ponovne prehrane.
naporno do bola.
baksa je lijepo rekao - koliko dugo su testirali?
ja bih dodao - zasto samo na zenama?
nigdje pomena da ideja nije new fensi dosjetka iz lajfstajl magazina, nego je bazirana na nobelovcu https://de.wikipedia.org/wiki/Yoshinori_%C5%8Csumi
i autofagiji.
berecki, yebalo te prepricavanje narucenih studija.
a tko imalo mozga u glavi ima, znat ce da je sve to REKLAMA za gazpacho supice koje srche i izvjesni AP - samo cudom nekako imaju efekt ozempic kozure nakupljene namjesto trostrukih podbradaka.
poanta nije u kilazi nego davanju organizmu vremena da se ocisti od defektnih stanca i inog smeca koje inace lako postane "tumor".
svatko s pol grama mozga zna da je i malo kretanja dovoljno da tada kile idu dolje.
nosi doktore se s reklamama za nabadanja - bilo kakve vrste.
nemojte samo da za koji dan ide tekst o korisnosti HPV vakcina u dojencadi, a mozda i fetusa.
Zar nije najveca poanta 16:8 dijete, osim mrsavljenja, da tijelo regulira secere?
Pod "regulacijom šećera" čini mi se da ciljaš na regulaciju glukoze u krvi. To je jedan od pozitivnih rezultata intermittent fastinga.
Poanta IF-a je jače aktiviranje autofagije i prebacivanje metabolizma s korištenja primarno glukoze (šećera) za energiju na masne kiseline (slično kao kod keto dijete, samo što je keto dijeta tu puno "agresivnija" i naglasak se stavlja kroničnu ketozu, dok je ketoza kod intermittent fastinga povremena-intermittent i blaga).
To za posljedicu ima smisleniji rad gušterače (inzulin neće biti kronično povišen) i bit će duljih razdoblja gdje neće biti potrebna regulacija glukoze u krvi inzulinom (jer, jelte, bit će dulja razdoblja kad čovjek ne jede i time ne "stavlja" glukozu u krvotok).
Testirao sam ovu dijetu 2 tjedna i brzo smršavio, ali odustao jer mi se nije dalo toliko prilagođavati život načinu prehrane. Socijalni život previše trpi, ali da je mršavljenje išlo, jest.
Mislim da je ovo u biti poanta kod svih dijeta. Da se u konacnici trajno moraju promijeniti zivotne navike. Ponekad (ili uvijek) navecer istrpiti laganu glad, vise se i redovitije kretati ... itd
Da, a na kraju se svodi na puno restrikcija koje po meni nisu psihički zdrave za čovjeka. Poraditi na emocijama i vidjeti uzrok problema s kilažom je ispravan pristup, a ne dodatno uvoditi restrikcije. Ali, to je moje mišljenje koje vrijedi za mene, ne kažem da vrijedi za sve i da svi trebaju tako.
Pa IF niti nije obećanje za smanjenje težine, nego za zdraviji život. I tek nakon 16 sati bi trebalo početi korištenje masti kao izvora energije, ne prije (što je naravno vrlo vrlo VRLO individualno, tako da su to sve neke otprilike smjernice).
Znači ideja je:
- 16+ sati posta za pojačano trošenje masti (što se dodatno može apostrofirati vježbanjem u ovom periodu),
- 20+ za ketozu,
- 24+ za autofagiju.
Ne znam kako drugima, meni je IF pomogao da se limitiram s količinom hrane koju pojedem u danu. Izrazito mi je pomogao kod jedenja iz dosade, recimo.
dok sam radio normalno radno vrijeme 8-4 IF mi je bio super jer sam imao samo dva obroka i to mi je super pasalo kad sam se priviknuo.
samo radi tog jednog obroka manje imam barem 500 kcal manje i brzo se mrsavi
sada kako radim u smjenama 12/24 12/48 nema sanse jer imam drukciji ritam spavanja, i onda bi bio budan i gladan pa nisam mogao izdrzat
Evo podaci iz prve ruke.
Mogu govoriti samo osobno jer otkako sam dosao u klub 50, imamo seriju zbivanja koja su vjerojatno bila prisutna i prije, ali sada postaju izrazena (masna jetra, poviseni seceri itd), odlucio sam nakon odgadjanja pokazati tjelcu tko je gazda i napraviti akciju po tom pitanju.
U zadnjih 2 mjeseca (znam, bas sam odabrao Bozic i NG da pocnem s ciscenjem ormara), jedem meso, ribu, jaja, salatu, nista kruh tijesto itd, i kupujem si one LibreLink senzore koji mjere glukozu u krvi i direktno Bluetoothom salju podatke o glukozi u krvi na aplikaciju na telefonu koja radi statistiku (dnevna/tjedna/mjesecna, pa do unazad 90 dana). Jeb'o 100 evra, vrijedi stvar zlata.
Nije reklama ali preporucam svima s tim problemima. Odlicna stvar i statistika koju app pruza (slika dolje), s grafovina, prosjecnim vrijednostima, peakovima i low-ovima, ostala dijagnostika na crti od 7, 14, 30 i 90 dana, priholoski rade uzasno puno. Cisto da se covjek osjeveri, ali i da vidi real-time ucinak popustanja kocnica.
E pozderao si Madjaricu? Paz' sad value peak iz skok suta, a vrijednost skoci u pm. Onda ti prisjedne i Madjarica i Bugarka i najradje bi uzeo Srpkinju i istresao okvir u vazduh jer si lakomo djubre. Self-hate je uvijek prisutan kada izgubis kontrolu.
Uveo sam prozor hranjenja izmedju 18h do 20h navecer, i onda ne jedem do sutradan do 18h.
Od povisenog secera (average value 9), skucao sam ga na 6.1 average, i guramo dalje/dolje, i cvrsto sam uvjeren da cemo to posamarati jos.
Tlak je znacajno unaprijedjen.
Preko dana radim na hidratizaciji organizma, popijem min 1,5 litru vode tijekom radnog dana, par salica caja od mente pomaze.
Ne jedem nista jer onda (pretpostavljam) ponistavam efekt fastinga.
Psiholoski padovi su najveci bitch u cijeloj prici, jer zahtijevaju izostanak posjeta friziderima u nocnim satima da se krkenzi suhomesnate stvari i svinjarije, ali izbor je jasan. Ili promjena ili srednjerocne/dugorocne terminalne komplikacije.
U zadnje vrijeme cak i primjecujem da kada imam "padove", a ima ih, jer najveci problem u cijeloj prici i je mentalni sklop koji bjezi u hranjenje kao u mehanizam samounistenja jer nemas muda da uzmes oruzje pa se resis nego ides s prezderavanjem do smrti, kada posegnem za necim slatkim, cak i nema ostrih peakova. Skok bude otpr 2 boda pa se vrati u normalu. Znaci reakcija organizma je prisutna i daje rezultat.
Testirao sam ovu dijetu 2 tjedna i brzo smršavio, ali odustao jer mi se nije dalo toliko prilagođavati život načinu prehrane. Socijalni život previše trpi, ali da je mršavljenje išlo, jest.
Mislim da je ovo u biti poanta kod svih dijeta. Da se u konacnici trajno moraju promijeniti zivotne navike. Ponekad (ili uvijek) navecer istrpiti laganu glad, vise se i redovitije kretati ... itd
Da, a na kraju se svodi na puno restrikcija koje po meni nisu psihički zdrave za čovjeka. Poraditi na emocijama i vidjeti uzrok problema s kilažom je ispravan pristup, a ne dodatno uvoditi restrikcije. Ali, to je moje mišljenje koje vrijedi za mene, ne kažem da vrijedi za sve i da svi trebaju tako.
Može se na IF gledati kao restrikcija, ali sve opet ovisi iz koje perspektive gledaš. Ako na primjer gledaš iz perspektive prosječnog čovjeka, koji jede kroz cijeli dan nešto, stalno gricka neke čipseve, čokoladice, jede 3 puta dnevno veće obroke, ne pazi na nutritivnu vrijednost hrane nego samo energetsku, onda je nejedenje doista restriktivno i ekstremno. Iz osobnog iskustva znam da hrana stvara određenu ovisnost, i da njezinim konzumiranjem dobivamo nagradu u vidu dopamina. Pogotovo se to odnosi na sve one čokoladice, sladolede, keksiće, kolačiće, 'voćne' jogurte, ma uglavnom sve ono što si možeš zamisliti da ima u onom super aparatu u hodniku zgrade :) Ali jednom kad staviš hranu na pravo mjesto u svom životu, ovisnost o njoj više nije na tom nivou, i odjednom imaš osjećaj neke kontrole, i još više od toga - imaš neku moć nad sobom i svojim porivima. Odjednom ti više nije važno jesi li taj dan jeo, i kada. Jer hrana je, pored seksualne želje, jedan od dva ključna instinkta. Od kad sam promijenio način na koji gledam hranu (kroz mnoge višednevne postove koji se mainstreamu čine nemogućim i zdravstveno opasnim) puno se toga u meni promijenilo i na mnogim drugim poljima, pogotovo duhovnim. To je taj jedan nevjerojatan nusprodukt postova - osim zdravog tijela i duh ti postaje zdraviji. Kad god sam na postu, osjećam jedan poseban zanos, malo mi se i pogled na stvarnost oko mene promijeni, i osjećam da me to čini boljim čovjekom. To ne može nijedna studija izmjeriti.
Uveo sam prozor hranjenja izmedju 18h do 20h navecer, i onda ne jedem do sutradan do 18h.
Od povisenog secera (average value 9), skucao sam ga na 6.1 average, i guramo dalje/dolje, i cvrsto sam uvjeren da cemo to posamarati jos.
Tlak je znacajno unaprijedjen.
Preko dana radim na hidratizaciji organizma, popijem min 1,5 litru vode tijekom radnog dana, par salica caja od mente pomaze.
Ne jedem nista jer onda (pretpostavljam) ponistavam efekt fastinga.
Znači u rasponu od 24h jedeš u tom vremenu 18-20h i to je to? Koliko kalorija uneseš u ta dva sata?
Taj post je zbilja zahtjevan ljudima koji rade fizičke poslove, znam za slučajeve kolabiranja.
Evo podaci iz prve ruke.
Mogu govoriti samo osobno jer otkako sam dosao u klub 50, imamo seriju zbivanja koja su vjerojatno bila prisutna i prije, ali sada postaju izrazena (masna jetra, poviseni seceri itd), odlucio sam nakon odgadjanja pokazati tjelcu tko je gazda i napraviti akciju po tom pitanju.
U zadnjih 2 mjeseca (znam, bas sam odabrao Bozic i NG da pocnem s ciscenjem ormara), jedem meso, ribu, jaja, salatu, nista kruh tijesto itd, i kupujem si one LibreLink senzore koji mjere glukozu u krvi i direktno Bluetoothom salju podatke o glukozi u krvi na aplikaciju na telefonu koja radi statistiku (dnevna/tjedna/mjesecna, pa do unazad 90 dana). Jeb'o 100 evra, vrijedi stvar zlata.
Nije reklama ali preporucam svima s tim problemima. Odlicna stvar i statistika koju app pruza (slika dolje), s grafovina, prosjecnim vrijednostima, peakovima i low-ovima, ostala dijagnostika na crti od 7, 14, 30 i 90 dana, priholoski rade uzasno puno. Cisto da se covjek osjeveri, ali i da vidi real-time ucinak popustanja kocnica.
E pozderao si Madjaricu? Paz' sad value peak iz skok suta, a vrijednost skoci u pm. Onda ti prisjedne i Madjarica i Bugarka i najradje bi uzeo Srpkinju i istresao okvir u vazduh jer si lakomo djubre. Self-hate je uvijek prisutan kada izgubis kontrolu.
Uveo sam prozor hranjenja izmedju 18h do 20h navecer, i onda ne jedem do sutradan do 18h.
Od povisenog secera (average value 9), skucao sam ga na 6.1 average, i guramo dalje/dolje, i cvrsto sam uvjeren da cemo to posamarati jos.
Tlak je znacajno unaprijedjen.
Preko dana radim na hidratizaciji organizma, popijem min 1,5 litru vode tijekom radnog dana, par salica caja od mente pomaze.
Ne jedem nista jer onda (pretpostavljam) ponistavam efekt fastinga.
Psiholoski padovi su najveci bitch u cijeloj prici, jer zahtijevaju izostanak posjeta friziderima u nocnim satima da se krkenzi suhomesnate stvari i svinjarije, ali izbor je jasan. Ili promjena ili srednjerocne/dugorocne terminalne komplikacije.
U zadnje vrijeme cak i primjecujem da kada imam "padove", a ima ih, jer najveci problem u cijeloj prici i je mentalni sklop koji bjezi u hranjenje kao u mehanizam samounistenja jer nemas muda da uzmes oruzje pa se resis nego ides s prezderavanjem do smrti, kada posegnem za necim slatkim, cak i nema ostrih peakova. Skok bude otpr 2 boda pa se vrati u normalu. Znaci reakcija organizma je prisutna i daje rezultat.
Sve je to od slucaja do slucaja. Ljudi koji rade teze fizicke poslove jednostavno ne mogu tako zivjeti na dulje vrijeme. Doduse, mogu dati otkaz.
Testirao sam ovu dijetu 2 tjedna i brzo smršavio, ali odustao jer mi se nije dalo toliko prilagođavati život načinu prehrane. Socijalni život previše trpi, ali da je mršavljenje išlo, jest.
Mislim da je ovo u biti poanta kod svih dijeta. Da se u konacnici trajno moraju promijeniti zivotne navike. Ponekad (ili uvijek) navecer istrpiti laganu glad, vise se i redovitije kretati ... itd
Da, a na kraju se svodi na puno restrikcija koje po meni nisu psihički zdrave za čovjeka. Poraditi na emocijama i vidjeti uzrok problema s kilažom je ispravan pristup, a ne dodatno uvoditi restrikcije. Ali, to je moje mišljenje koje vrijedi za mene, ne kažem da vrijedi za sve i da svi trebaju tako.
Može se na IF gledati kao restrikcija, ali sve opet ovisi iz koje perspektive gledaš. Ako na primjer gledaš iz perspektive prosječnog čovjeka, koji jede kroz cijeli dan nešto, stalno gricka neke čipseve, čokoladice, jede 3 puta dnevno veće obroke, ne pazi na nutritivnu vrijednost hrane nego samo energetsku, onda je nejedenje doista restriktivno i ekstremno. Iz osobnog iskustva znam da hrana stvara određenu ovisnost, i da njezinim konzumiranjem dobivamo nagradu u vidu dopamina. Pogotovo se to odnosi na sve one čokoladice, sladolede, keksiće, kolačiće, 'voćne' jogurte, ma uglavnom sve ono što si možeš zamisliti da ima u onom super aparatu u hodniku zgrade :) Ali jednom kad staviš hranu na pravo mjesto u svom životu, ovisnost o njoj više nije na tom nivou, i odjednom imaš osjećaj neke kontrole, i još više od toga - imaš neku moć nad sobom i svojim porivima. Odjednom ti više nije važno jesi li taj dan jeo, i kada. Jer hrana je, pored seksualne želje, jedan od dva ključna instinkta. Od kad sam promijenio način na koji gledam hranu (kroz mnoge višednevne postove koji se mainstreamu čine nemogućim i zdravstveno opasnim) puno se toga u meni promijenilo i na mnogim drugim poljima, pogotovo duhovnim. To je taj jedan nevjerojatan nusprodukt postova - osim zdravog tijela i duh ti postaje zdraviji. Kad god sam na postu, osjećam jedan poseban zanos, malo mi se i pogled na stvarnost oko mene promijeni, i osjećam da me to čini boljim čovjekom. To ne može nijedna studija izmjeriti.
Slažem se s tobom, pojam restrikcija je isto tako individualan. Npr. IF meni nije bio restrikcija interno, zapravo sam se osjećao slobodnije, kako i sam navodiš. Restrikcija mi je bio isključivo iz socijalnog aspekta gdje sam zaključio da ne želim biti "rob" dijete. Jedem ujutro cijeli život, tako da je jedina opcija IF bila 6-14 ili 8-16. To znači da nakon posla nema više hrane. Ako nemam planove taj dan, super. Međutim svaki drugi dan sam negdje - ili na pivi/večeri s frendom, ili na kvizu, ili odem kod mame koja mi nešto želi skuhati itd. Može se to sve uskladiti s dijetom, naravno da se može i bliski ljudi to trebaju razumjeti, ali meni je taj aspekt postao naporan jer sam takav. Kad se ide na kviz, ja sam tip osobe koja želi gricnut čips i popit pivu/dvije 😄
Taj post je zbilja zahtjevan ljudima koji rade fizičke poslove, znam za slučajeve kolabiranja.
Vjerojatno znaš za slučajeve kolabiranja ljudi koji ili su se izgladnjivali ili se još nisu prilagodili trošenju masnoća umjesto glukoze. Do "kolabiranja" dolazi kad ti je tijelo još naučeno da koristi puno glukoze (umjesto masnih kiselina i ketona) pa glukoza u krvi padne. Uzrok može biti i premali unos soli, jer ljudi koji unose manje ugljikohidrata tijekom procesa adaptacije (a možda i dulje od toga) trebaju povećati unos elektrolita.
Drugim riječima, prije okrivljavanja intermittent fastinga ili keto dijete, čovjek bi trebao biti siguran da točno zna što se dogodilo i zašto. Nakon desetljeća prehrane bogate ugljikohidratima tijelo se ne može preko noći prilagoditi ni na intermittent fasting, ni na keto dijetu. Prilagodba može trajati tjednima, a može trajati i mjesecima, a potpuna prilagodba će možda zahtijevati i koju godinu.
Znači u rasponu od 24h jedeš u tom vremenu 18-20h i to je to? Koliko kalorija uneseš u ta dva sata?
Taj post je zbilja zahtjevan ljudima koji rade fizičke poslove, znam za slučajeve kolabiranja.
Ne brojim kalorije i ne pristupam tome previse studiozno u ovom momentu jer ovo sto sad radim predstavlja velik napredak na ono ranije. Vjerojatno cemo doci do toga kasnije ali sada jos ne.
Ono sto napravim za prvi i glavni obrok je da bacim na tavu 3 odreska na naravno koje popaprim i umjereno posolim (ili gamberi, neka riba bilo losos ili oslic) , 4 jaja, i velika zdjela salate koju lagano ali lagano posolim, vise popaprim, ocat, maslinovo ulje, bucino ulje.
Nista kruh. Nekada zamjenim salatu s kiselom ciklom ili kiselim krastavcima, ili sto mi vec radi taj dan. I to pojedem da se najedem do full tanka.
To drzi do 8 navecer, onda eventualno ili ubacim neku jabuku ili ako je stiska, neki bademi ili tako nesto. Nije to zapravo ni glad neka nego vise psihicka neka zbrka, promjena, a organizam trazi povratak na staro.
Kriza ili krize su najbitnije u svemu. Jer imam tu naviku da zavrsim stvari necim slatkim. Tu imam 2 linenke Pepsi max-a od 0.3l (i to cu gledati reducirati na jednu ali sam za sada slab, trebam dvije).
Next step koji sada razmatram je kuhanje na pari. Kcer mi je uzela taj neki set, pa cu steamati gambere i ribu na pari krajem ovog tjedna. Moram mijenjati stvari lagano da mi ne dojadi, jer ovdje je psiholoska bitka najgora stvar. A protivnik si sam sebi.
Zar nije najveca poanta 16:8 dijete, osim mrsavljenja, da tijelo regulira secere?
Zbog prehrane danas koja vecinom sadrzi visok GI index i tijela koja se muce procesuiranju istih, pa kad imas 16:8, tijelo stigne procesuirati tj. regulirati secer u tih 16 sati do ponovne prehrane.
Ovo.
Bio godinama na IF, povremwnu u chankovima po par mjeseci. Skidanje kila mi je bilo zadnje na pameti. Balans hormona, regulacija probave, generalno bolji osjecaj i više energije nego kada se prežderavam cijeli dan.
Kroz cijeli članak osjeća se potreba da se 16:8 i druge metode dokažu kao pomalo besmislene, da ih se na neki način omalovaži.
Ovo je jedan u nizu ponavljajućih ciklusa.
Ni prvi ni zadnji put da se kao prstom u oko guraju slični članci gdje se želi praktikante sličnih metoda opisat kao "jadna vam neuka pamet, međusobno se obmanjujete".
U čemu nastaje problem?
Javi se 15-20 ljudi sa pozitivnim iskustvima. Pokušao-probao-uvjerio se pojedinac.
Te naiđu dvojica kojima je "naškodilo", no mi ne znamo kojih oni problema inače imaju.
Zatim se mlin okreće i asfaltira se put "istine" u kojem će ova dvojica potkrijepit članak kojem je cilj osporavanje metoda.
Stoga bi najbolje bilo ne sudjelovati u komentarima ovakvih novootkrivenih spoznaja.
Probaj i donesi sam zaključke.
Njagore se s rogatima bost. Ako sam u 2024, 6 mjeseci živio, jedan obrok unutar 24g i sada se kajem što sam izašao iz tog ciklusa.. jer se tada nisam nikada bolje i zdravije osjećao u životu.. nema nikakve koristi da svoje testove i navike ovdje nekom guram pod nos.
Prošle godine pričam sa poznanikom patologom. Bla bla bla..kažem mu kako mi se nakon posta od 72 sata na vodi, vratio vid koda mi je 15 godina i njuh koda sam pas... svaki receptor istančan.
On mrtvo hladno kaže..evolucija.. svaka životinja kada ogladni, šire joj se zjenica, pojačava njuh, i cijeli se naoštri.
Dakle, to su ljudi koji zadrto slijede evolucijska načela. Mrtvo hladno bi oni i Isusu, 40-ti dan posta u pustinji rekli.. "to ti je Darwinov poučak".
Heh, jedes tokom 8 sati, a onda 16 ne.. 🤣🤣, a ja bas kontra i super je, nema problema sa tezinom, 30godina konstantna, +/-2kg u tom razdoblju.. to im je bolje istrazivanje.
Što manje jedes dnevno, organizam pamti da mora spremit hranu jer tko zna kad ce ponovo dobit 😉, ... i sta onda se jednom, dvaput dnevno najedes ko magarac i unistis organizam, +gusteracu,stitnjacu koja moraju odjednom odradit brdo posla da se hrana probavi kvalitetno.
Samo treba ukljuciti mozak i razmisliti,, jel lakse neki teret odnjeti jednom pa shebati kicmu,... ili u 4-5 puta malu tezinu da ni ne osjetis da si nesto nosio. Tako je i sa hranom. Ok je nekad i napravit pauzu duzu pa preskocit veceru. Ja dorucak inace nikad ne preskacem.
Poanta je zapravo jesti sve, umjereno!!!!, i sto raznolikije, od juhe, glavnog jela sa prilozima, salate... izmjenjivati tokom tjedna, mjeseca sve, od mesa, bez mesa,paste, ribe, manestre...
Zar nije najveca poanta 16:8 dijete, osim mrsavljenja, da tijelo regulira secere?
Zbog prehrane danas koja vecinom sadrzi visok GI index i tijela koja se muce procesuiranju istih, pa kad imas 16:8, tijelo stigne procesuirati tj. regulirati secer u tih 16 sati do ponovne prehrane.
Ovo.
Bio godinama na IF, povremwnu u chankovima po par mjeseci. Skidanje kila mi je bilo zadnje na pameti. Balans hormona, regulacija probave, generalno bolji osjecaj i više energije nego kada se prežderavam cijeli dan.
Mozda je problem "prezderavam" cijeli dan.
Bitno je ne pretjerati kako sa hranom, tako i sa pićem.
Što manje jedes dnevno, organizam pamti da mora spremit hranu jer tko zna kad ce ponovo dobit 😉, ... i sta onda se jednom, dvaput dnevno najedes ko magarac i unistis organizam, +gusteracu,stitnjacu koja moraju odjednom odradit brdo posla da se hrana probavi kvalitetno.
Samo treba ukljuciti mozak i razmisliti,, jel lakse neki teret odnjeti jednom pa shebati kicmu,... ili u 4-5 puta malu tezinu da ni ne osjetis da si nesto nosio. Tako je i sa hranom. Ok je nekad i napravit pauzu duzu pa preskocit veceru. Ja dorucak inace nikad ne preskacem.
Izmišljanje bez pokrića (još k tome izmišljanje nečeg što ne odgovara činjenicama) ne znači uključivanje mozga. Bilo bi bolje da se uhvatiš knjige i naučiš kako metabolizam funkcionira. Posebno se usredotoči na hormon inzulin.
najveći dio evolucijskih antropologa vele da se Homo sapiens definirao s krajem zadnjeg ledenog doba...
dakle trčkaraš okolo cijeli dan, nemaš tenisice s amortizirajučim potplatima, ne trčiš po stazi s gumiranom podlogom, nego po šumama i gorama, tegliš toljagu i primitivno koplje, nakon par dana trčkaranja uspiješ zatuči neko živinče, poždereš malo mesa, koju bobu i odeš spat, i onda opet isponova...
stoga, prekidani post je normalan kao i kretanje većinom dana, a nasjedavanje i stalno grickanje nije, da uostalom jedemo pravu hranu tim tempom i toliko, spalili bi žvakanjem dosta unesene energije i svi bi imali čeljusni profil Arnieja...
PP je normalan ritam, dok su vam djedovi i bake hrmbali po poljima mislite da su jeli zajutrake s mueslima i bobičastim voćem?
ne, morao si se dići prije Sunca, da dođeš na polje, oko podneva si pojeo komad kruha/orehnjače (legendarnim riječima moje prabake za 14 km marš do goric/vinograda u 4 ujutro, mlaćenje motikom cijeli dan i povratni marš od 14 km - a kaj ste jeli ? - 3 vrste 'rane - donja kora, mekča i gornja kora - AKA - kruh) i kad si oko 18-19h došao doma dobio bi neki obrok kuhani, nahranio blago i legao spati...
problem modernog homo sapiensa je da ima previše slobodnog vremena i postao je KONZUMENT - najgori zločinac prema sebi i svijetu - dosadno ti je, pa vrtiš programe TV-a, dosadno ti je, pa ideš malo žvakati visoko procesiranu hranu napucanu šećerom i raznim E-ovima...
motike u ruke i graditi prugu od Rijeke do Mađarske - mi gradimo prugu, pruga gradi nas!
najveći dio evolucijskih antropologa vele da se Homo sapiens definirao s krajem zadnjeg ledenog doba...
dakle trčkaraš okolo cijeli dan, nemaš tenisice s amortizirajučim potplatima, ne trčiš po stazi s gumiranom podlogom, nego po šumama i gorama, tegliš toljagu i primitivno koplje, nakon par dana trčkaranja uspiješ zatuči neko živinče, poždereš malo mesa, koju bobu i odeš spat, i onda opet isponova...
Hoćeš reći da nisu imali balansiranu prehranu? 
I pet obroka dnevno?
