Svijet se mijenja. Stalno.
Što kaže wys nekad su bijelci potamponirani pastom za cipele glumili crnce.
Nekad žena nije smjela pokazati bedro (niti danas ne smije u nekim dijelovima svijeta i zapadnjačka kultura koje ste dio to osuđuje) i to vam je normalno. Jer ono što je danas je normalno, ono što je jučer je nazadno, ono što je sutra je nakaradno...
Dobro kažu, nitko u životu pročitao ta djela nije, ali su ista odjednom jaaako bitna kad su unutra crne grkinje. jer svi znaju daprije par tisuća godina nije bilo crnaca, LOL.
Mene bi bilo sram da sam tako malen.
Postoji razlozi zašto se ta agenda gura i ti razlozi nisu glupi niti se tiču LGBTQXYZ osoba.
Pogledajte oko sebe: svi govorite engleski. Kada pričam s englezima čude se kako govorim pet jezika (ne govorim, tečno govorim tek dva, treći je OK, na četvrom se mogu sporazumjeti ako baš moram a peti mi je želja naučiti samo nema se vremena).
Osim što dolazim iz područja gdje je gramatika zahtjevna i jezik složen, doslovno sam BOMBARDIRAN engleskim jezikom. Kao i moja kćer, kao i njene frendice u školi, kao i sva druga djeca. Ono što oni vide na TV-u je istina. S tim rastu, to prihvaćaju, to im je normalno.
Normalno je da se Moana (pardon, Vayana) bori protiv goruće planine i pobijedi ju. Osobno mislim da su to poruke koje su dobre za djecu. U ovom šupku svijeta kojeg zovemo domovinom toliko nas sprcaju u mozak s glupostima da dok krenemo u svijet nemamo osjećaj da se išta može. Vani nemaju taj problem. A problem nije u njima, problem je u nama.
Zapravo je fascinantno da jedna kultura toliko jaka uopće ima snage boriti se protiv vlastitih stereotipa. Po mnogo čemu mogu pljuvati po zapadnjačkoj kulturi ali po borbi za ljudska prava i jednakost ne.
Vama je problem ženski Ahil. Meni nije. Niti crnkinja Helena. Neka i male crnkinje imaju svoje heroje. Neka znaju da mogu napraviti razliku, da mogu mijenjati svijet, da mogu nekome nešto značiti. Jer mogu.
I neka male bjelkinje znaju da male crnkinje to mogu. Neka kad vide djevojčicu ne vide osobu crne boje kože nego osobu. Točka. To dan danas nisu lake niti jednostavne stvari i kad si na pravoj strani štapa ti je lako ignorirati cijelu priču.
Mene bi bilo sram da sam tako malen.
Imate li djece? Planirate li imati djece?
Koliko možete biti ignoranti, retardi, idioti?
Koliko vam može ne biti stalo?
Koliko možete biti sebični?
Hoće li vas boljeti kada vam dijete naleti na neku prepreku koja nije realna, nego društveni konstrukt? Ili vi postavljate te prepreke?
Zar je tako **jebeno** teško prihvatiti da društvo može biti bolje?
Cijeli život gledate u slikice bijelih-kao-sir Grka iz antike da mislite da je to jedina Prava istina™.
Mene bi bilo sram da sam tako malen.
P.S. Grci nisu bili pederi. Ni gejevi. Kultura antičke Grčke nije današnja kultura.
Grci su vjerovali da se muškost širi sjemenom i u seksualnim odnosima su zapravo dva muškarca postajali "više muški".
Ne znam to iz razloga što sam sociolog ili antropolog, već iz razloga što pričam s ljudima (ovo gore sam konkretno naučio od sociologa koji je - gej. Zamisli!).
Pričajte s ljudima. Ali ne uvijek s istima. S različitim ljudima. Ili bolje nemojte, jer naučiti ionako nećete ništa, jer da možete već bi naučili.
Mene bi bilo sram da sam Tako Jebeno Malen.
Sve se svodi na jedno - tvoja otvorenost zahtjeva moju otvorenost prema modernim ideološkim idejama, ali ako je nema onda sam "malen". Jel to ta diversifikacija i prihvaćanje svih različitosti? Ili je to zapravo jednoumlje pod maskom raznolikosti?
Ne treba gurati pod isto iskonski feminizam (žensko pravo glasa, jednakost u civilnom, obiteljskom i ekonomskom životu, pravo da pokazuju svoje tijelo - bedro kako kažeš) i ovu ideološku nakaradu od koje se distancira originalna LGB zajednica.
Nije normalno da učiš djecu da mogu "sve". Jer ne mogu. Lijepo je pogledati Moanu, Wonder Woman, pa iza odigrati Tomb Raider, opustit se i zabaviti, ali pustiti to da bude identitet tvoje kćeri je žešći propust, jer će je dočekati stvarni život u kojem neće moći sve napraviti, reći i ponašati se - samo zato jer tako želi. Niti je ispravno i normalno govoriti svojoj djeci da samo nek uče, idu na faks i bit će im lijepo i divno u životu (kao što su boomeri radili milenijalcima - jer neće). Na taj način se rade slabi, nesigurni i nesnalažljivi muškarci i žene koji očekuju život bez prepreka i serviranje poželjnih stvari i osoba, a distanciranje nepoželjnih jer eto, tako oni trenutno žele.
Ispravno bi bilo reći im sve što vide na TV-u nije stvarni život i nikada neće biti. Vani nisu cjepljeni protiv tog problema, osim što to vještije kriju od "malenih Hrvata/balkanaca", a najveće rasističke i nacionalističke napade doživio sam upravo u Norveškoj, koja je prema raznim istraživanjima top zemlja za život i otvorena za sve.
Problem nije u rasi, vjeri i izgledu nego po pljuvanju europske kulture i baštine. Reci mi zašto jedna europljanka, kineskinja ili nigerijka nije odabrana za Moanu? Zašto je The Rock odabran za Mauia a nije John Cena? Aha, jer to je njihova kultura i aproprijacija, ali ja nemam pravo na to? Male crnkinje imaju svoje heroje - iz svojih narodnih ili fiktivnih priča (Black Panther, Blade recimo), ne moraju gaziti moju kulturu da bi imali svoje heroje. I sasvim sigurno neće zbog toga moći mjenjati svijet, jer su vidjeli crnu Helenu, niti će magično postati doktori koji će izliječiti terminalne bolesti, jer su davno vidjeli junakinju na TV-u.
Ako vidim bijelu djecu da seru po crnkinjima ili azijatkinjama (npr. Nepalke kod nas) onda ću, ako su moja djeca, doma ih educirati i objasniti da je život svih jednako vijedan, odvesti ih na film koji vjerno pokazuje rasne nemire i posljedice i usadit im u srce da nemaju mržnje. Ili ako su tuđa djeca fino ih nabrati na cesti, prozvati ih za neodgoj i neobrazovanje i upoznat ih sa posljedicama, koliko mogu i isto to ako vidim njihove roditelje. Zašto ne angažirati se u mjesnoj zajednici na neki smislen način?. Sranje po mojoj ili tuđoj kulturi ne vodi ničemu.
Kad mi dijeca nalete na prepreku, materijalnu, duhovnu ili društvenu, naučit ću ih kako da je rješe, ako ne mogu sam, potražit ću pomoć drugih, ali im neću ništa servirati na gotovo niti im pokazivati crtiće i filmove koji će im lažno pokazati da sve mogu. To je jednostvno loše roditeljstvo koja stvara društvene invalide.
Nazivati ljude idiotima, retardima i ignorantima kojima nije stalno do ničega samo zato jer ne dijele tvoje mišljenje je glavna značajka invazivne ideologije koja nam pristiže upravo preko TV-a i filmova. Privhaćam te ako misliš kao ja, ako ne - onda si retard. Jednoumlje jednako štetno kao nacifašizam.
Ti ne vidiš kontradiktornost u tome da ti o antičkoj homoseksualnosti docira osoba koja je gej. Ne vidiš agendu, civilizacijsku i povijesnu reviziju stvarnih događaja i kultura?
I definitivno se slažem da je potrebno razgovarati sa čim više ljudi, različitim kulturama i osobnostima, prihvatiti ih takve kakve jesu, ali definitivno ne treba pihvaćati sve u vlastitu kulturu i život u ime diversifikacije. To nije normalno. Zašto francuzi i talijani toliko vole svoj jezik i kulturu da aktivno odbijaju komunicirati na engleskom? Jesu li i oni đubrat zaostala, odnosno "maleni"?
Držati se svoga ne znači biti malen, nego različit, pa preporučam da zapravo živiš svoju ideologiju u potpunosti i prihvatiš sve oko sebe, pa tako i "malene" i ne prozivati ih ako se ne savijaju prema tvom mišljenju.
I kaj je sa simplokama, da zvučiš učenije/dramatičnije?







