No kroz 50-100 godina vjerovatno budu
Od otkrića fisije do civilnog fisijskog reaktora je prošlo desetak godina.
Ovi se pate nemilo koliko ono desetljeća, a nisu dosad ništa smisleno napravili i neće. Kao i oni iz Đikić&co. koji otkrivaju lijek za rak po stoti put.
Pa ne bi reko. Malo prouči knjige pa onda pričaj.
Nuklearna fuzija je prvi puta spomenuta kao takva još1895 (znači teorija), a prvi puta kontrolirano demonstrirana 1938. Prvi reaktor za proizvodnju struje je bio EBR-I 1951.
Od 1938 na dalje, samo amerika je trošila skoro 10% BDP-a na razvoj atomske bombe i nuklearnih generatora. Da su to napravili još 1970-tih za fuzijske, odavno bi bili u funkciji.
Vrijedilo bi pročitati i čovjeka koji je 25 godina radio na fuziji.
Fusion reactors: Not what they’re cracked up to be - Bulletin of the Atomic Scientists (thebulletin.org)
Prije nego pročitam, samo budem rekao jednu rečenicu, koja je za razmisliti... Kakav si ti stručnjak, koji si uložio 25 godina, da bi rekao da je sve uzalud? Što si radio 25 godina da ti je trebalo da to skužiš?
I razlika su mali reaktori, zato se radi ITER, jer simualcije kažu da što je reaktor veći, efikasnost raste eksponencijalno. Jedini pravi problem je novac (kao i za sve što nema veze sa vojskom i ratom)
Ja sam pročitao tekst stručnjaka koji je radio na tome 25 godina, i koji je pri tome jako puno toga skužio. Ne nekakve kopi-pejst materijale koji papagajski ponavljaju jedne te iste floskule o nekakvim superštrumfastičnim elektranama iz slikovnica i neistraženim konceptima od prije 70 godina. Pročitaj i ti pa ćeš možda shvatiti i da novac nije najveći problem. I da se, između ostalih neistina koje šire takvi diletanti, nuklearno oružje može i te kako dobivati pomoću fuzijskih reaktora. Dakle prestani pričati napamet.
Evo ako ti se neda napraviti taj klik, dio o nuklearnoj proliferaciji. Ako je jezik problem, postoje razne internet usluge i za to:
Nuclear weapons proliferation.
The open or clandestine production of plutonium 239 is possible in a fusion reactor simply by placing natural or depleted uranium oxide at any location where neutrons of any energy are flying about. The ocean of slowing-down neutrons that results from scattering of the streaming fusion neutrons on the reaction vessel permeates every nook and cranny of the reactor interior, including appendages to the reaction vessel. Slower neutrons will be readily soaked up by uranium 238, whose cross section for neutron absorption increases with decreasing neutron energy.
In view of the dubious prospects for tritium replenishment, fusion reactors may have to be powered by the two deuterium-deuterium reactions that have substantially the same probability, one of which produces neutrons and helium 3, while the other produces protons and tritium. Because tritium breeding is not required, all the fusion neutrons are available for any use—including the production of plutonium 239 from uranium 238.
It is extremely challenging to approach energy breakeven with deuterium-deuterium reactions because their total reactivity is 20 times smaller than that of deuterium-tritium, even at much higher temperatures. But a deuterium-fueled “test reactor” with 50 megawatts of heating power and producing only 5 megawatts of deuterium-deuterium fusion power could yield about 3 kilograms of plutonium 239 in one year by absorbing just 10 percent of the neutron output in uranium 238. Most of the tritium from the second deuterium-deuterium reaction could be recovered and burned and the deuterium-tritium neutrons will produce still more plutonium 239, for a total of perhaps 5 kilograms. In effect, the reactor transforms electrical input power into “free-agent” neutrons and tritium, so that a fusion reactor fueled with deuterium-only can be a singularly dangerous tool for nuclear proliferation.
A reactor fueled with deuterium-tritium or deuterium-only will have an inventory of many kilograms of tritium, providing opportunities for diversion for use in nuclear weapons. Just as for fission reactors, International Atomic Energy Agency safeguards would be needed to prevent plutonium production or tritium diversion.
Fusion reactors: Not what they’re cracked up to be - Bulletin of the Atomic Scientists (thebulletin.org)
Ukratko pročitat ću svakako kada ulovim vremena. (uvijek pročitam sve što me zanima, posebice ako je je kvalitetno arguemntirano štivo)
Ali vidi se koliko si jako otvoren za argumentiran razgovor, jer ukratko tvrdiš da je "sve ostalo propaganda", deseci tisuća ljudi kroz par desetljeća rade na tome gube vrijeme, a za uzvrat to pravdaš sa jednim jednim člankom i jednim stručnjakom.
Nije to malo "balkanska pamet" mentalitet?
Kad startaju ITER pričamo dalje. Do onda pronađi malo više pravih znanstvenih radova koji će reći isto ili barem slično što ti i jedan "stručnjak".
Je li ti jasno na čemu točno toliki ljudi desetljećima rade? Jel na ostvarenju principa pomoću eksperimentalnog prototipa - ili na rješavanju konkretnih problema oko eventualnog komercijalnog fuzijskog reaktora? Ako je ovo drugo, objasni na temelju čega tako misliš... gdje, na primjer, u tim bombastičnim izvještajima o sekundama i minutama samoodrživog rada, piše kako bi rješavali problem parazitske potrošnje energije, osjetljivost materijala na neutronsko zračenje reaktorske posude i okolnih instalacija, industrijskom proizvodnjom potrebnih količina tricija, uklanjanjem radioaktivnog otpada...?
I, jesi pročitao, ili misliš da je tekst jednog od najvećih autoriteta za plazmenu fiziku i dugogodišnjeg šefa razvojnih projekata upravo fuzijskih reaktora, nedostojan tvoje pažnje? I još meni kažeš da ja trebam malo proučit knjige...
I nemoj ti meni solit pamet s "balkanskim" etiketiranjem, jer to je obična budalaština kojoj pribjegavaju neznalice bez argumenata.
) - stvar je u tome da KOMERCIJALNI fuzijski reaktori nisu izvedivi zbog hrpu zahtjeva koji postoje i unutar i izvan tehnologije - kao recimo ekonomičnost. U eksperimentalnim fuzijskim istraživanjima se NE BAVE pitanjem ekonomičnosti. Bave se samo time može li to raditi neko vrijeme. Nitko nema pojma koliki bi uopće mogao biti radni vijek komercijalnih reaktora, osim da niti u teoriji ne postoje takvi štrumfastični materijali koji bi duže od postojećih izdržavali neutronsko bombardiranje. A trebali bi izdržavat puuno duže nego što izdržavaju sada u fisijskim reaktorima (koji su već preskupi da bi konkurirali na slobodnom tržištu) - i trebali bi izdržavat još intenzivnije bombardiranje koje nastaje pri fuziji.
Kruha i igala...
