Nisam znao za BRCA2.
Pojedem dnevno barem jednu čokoladu, znao sam da je loše za zube i dobro za dijabetes, a sad grižnju savijesti pojačava i BRCA2.
Nisam znao za BRCA2.
Pojedem dnevno barem jednu čokoladu, znao sam da je loše za zube i dobro za dijabetes, a sad grižnju savijesti pojačava i BRCA2.
Jedem burek (sa sirom) i pijem pepsi dok čitam ovo.
Znanost je nepobitna, činjenice su tu jer su se dokazale. Međutim, loša sreća genetske lutrije, izloženost nečemu, svjesno ili ne pod utjecajem "nemam izbora", rad za prehraniti obitelj i stvoriti nešto. U mojoj obitelji sa majčine i očeve strane je veliki postotak u "starosti" umro od tumora. Ima još živih u obitelji koji se jako bore, a nisu "stari". Pošto to znam, išao sam dermatologu zbog madeža. To izdržim, dosada 3 uklonjena, 3 šava pukla. Ožiljak kao da je netko sa užarenom šipkom stisnuo meso. S obzirom da sam još oštećen na druge načine, kronične bolesti, živi brzo, umri mlad.
Tko želi voditi Facebook rasprave, neka ih vodi na Facebooku!
S anonimnim forumaškim računom kopirati ovdje nečije objave s fejsa (koje k tome nemaju nikakve veze s ovom temom) je trolanje!
Svi netematski postovi se brišu, začetnik ide na pauzu od foruma, a ostali dalje molim nastavite komentirati tekst uz koji je ovaj thread povezan.
u alulozi je spas...
Nisam znao za BRCA2.
Pojedem dnevno barem jednu čokoladu, znao sam da je loše za zube i dobro za dijabetes, a sad grižnju savijesti pojačava i BRCA2.
Udri po čokoladi, ne štedi se. Uklizala mi helikobakterija i njen frend Gastritis. Bez frke se odrekao kave, cuge, pečenog mesa, masti, podjelio svu suhovinu od svinjokoljke, svejž kruh zaboravio ali čkolada. Ma sve ide super ali bez čokolade ne ide. Pojedem jedan red čkolade za kuhanje ili obične čokolade i kao nož netko da mi zabode u stomak.
Zato jedi je i nežali.
Dobar članak.
Kako se znade reći, čovjek je ono što jede. Pomognimo svojem tijelu dok možemo. Kada završimo u bolnici, džaba je onda pričati... Prevencija, prije svega.
Maslinovo ulje, povrće svaki dan na stolu (-ne kao dodatak, nego puno zdjela povrča), bijelo meso peradi, riba, kaše, žitarice, voće, voda, mliječni proizvodi, med, sir...samo kuhano, ništa pečeno i prženo...to je uglavnom mediteranska prehrana. Okay, alkohol samo kada se ženite. Kolači samo za rođendan i žićBo.
Junk food samo ako baš morate....malo i rijetko neka bude.
Puno aktivnosti. Hodanje, trčanje, planinarenjem... Naputak za kvalitetni i zdrav život.
Imajte povjerenja u medicinu koja se temelji na dokazima.
Sve je tako kako stoji u tekstu. Hrana/piće/loše navike definitivno utječu na zdravlje.
No, možemo se mi truditi ne znam koliko da zdravo živimo i da se zdravo hranimo ako nam jedna stvar nije kako treba: geni.
Najsvježiji primjer mojih susjeda.
On: 1951. godište, nastavnik u osnovnoj školi. Cijeli život mu rutina, isto vrijeme ustaje, isto vrijeme objeduje, isto vrijeme lijega. Hrana - samo lešo meso, voće, povrće, grama sala na sebi nije imao. Alkohola nije popio 2 čaše u cijelom životu, cigarete nula. Piće - voda. Svaki dan mjerio tlak, odlazio u šetnje, itd.
Ona: 1952. godište, u mlađim danim radila kao poljoprivrednik u polju, kasnije bila trgovkinja. Pušila tri kutije na dan do 45. godine. Povišeni tlak, dijabetičar, pretila (ne pretjerano ali ipak jest).
Jede sve što joj padne pod ruku. U 67. godini dobije leukemiju. Zračenja, kemoterapije, gubljenje kose, itd. itd. Izvuče se iz toga na ljeto 2020. no skrpi je lagana Alzheimerova.
Početkom 2021. oboje se zaraze koronom. Relativno blagi simptomi osim upale pluća kod oboje. Nakon tjedan dana on završi u bolnici na respiratoru i tjedan poslije umre. Ona prođe bez posljedica. Ove godine je napunila 72. godine i osim kratkoročnog pamćenja, visokog tlaka i dijabetesa ništa joj drugo ne fali. :D
Preci s njezine strane redovno su doživjeli duboku (90+) starost.
upravo to, ne postoje dvije iste osobe što znači da sve o čemu pričamo (ne)utječe drugačije na svakoga.
genetika prvo, onda sve ostalo...
kad sam vidio kako su neki živjeli, i koliko doživjeli bez tegoba... s druge strane mlad umre netko tko je pazio cijeli život na svaki detalj...
edit; nije da se ne slažem s člankom, samo dodajem da je puno više varijabli u igri
Bio je jedan odlican dokumentarac od bbc ili tak nesto uglavnom uzeli su sve nekakve 100 godisnjake na test da sto tocnije kazu kako su zivjeli sto su radili i cime su se hranili, naravno bilo je tu od pro sportasa do najgorih pusaca koji su trosili po 5kutija cigareta, zakljucak je genetika i nista drugo!
Jedem burek (sa sirom) i pijem pepsi dok čitam ovo.
Burek nije junk food. A za secer se vec dugo vremena zna da je hrana za rak.
Najveći okidač je stres. Mlađim ljudima je to uglavnom nepoznanica, ali kako vrijeme prolazi, sve su tanji živci. Dok jednom ne pukne.
Upravo čitam vijesti iz regije - u Bugojnu umro 32-godišnjak. Liječnik (i to kardiolog!), alpinist, rukometni sudac. Uglavnom, osoba koja je super aktivna umre od srčanog udara.
Geni.
Upravo čitam vijesti iz regije - u Bugojnu umro 32-godišnjak. Liječnik (i to kardiolog!), alpinist, rukometni sudac. Uglavnom, osoba koja je super aktivna umre od srčanog udara.
Geni.
Ništa čudno, u postolara šuplje cipele, moja stara je cijeli radni vijek provela u zdravstvu i nikad, osim jednom kad je slomila nogu i kad joj je upalo neko trunje u oko, nije bila niti na sistematskom, srećom dobrog je zdravlja i dan danas, tako da, da geni ali bilo bi dobro barem jednom godišnje obaviti sistematski koliko god dobre ili loše gene naslijedio životnom lutrijom i bio ti i najbolji stručnjak u kardiologiji. Čovjek je najsubjektivniji, kako ime kaže, prema sebi i ono što će preporučiti drugima za sebe će racionaliziranjem preskočiti, tako da me ne bi čudilo da je taj kardiolog imao naznake i simptome na koje je mogao reagirati na vrijeme ali ih je zanemario.
Sve je tako kako stoji u tekstu. Hrana/piće/loše navike definitivno utječu na zdravlje.
No, možemo se mi truditi ne znam koliko da zdravo živimo i da se zdravo hranimo ako nam jedna stvar nije kako treba: geni.
Najsvježiji primjer mojih susjeda.
On: 1951. godište, nastavnik u osnovnoj školi. Cijeli život mu rutina, isto vrijeme ustaje, isto vrijeme objeduje, isto vrijeme lijega. Hrana - samo lešo meso, voće, povrće, grama sala na sebi nije imao. Alkohola nije popio 2 čaše u cijelom životu, cigarete nula. Piće - voda. Svaki dan mjerio tlak, odlazio u šetnje, itd.
Ona: 1952. godište, u mlađim danim radila kao poljoprivrednik u polju, kasnije bila trgovkinja. Pušila tri kutije na dan do 45. godine. Povišeni tlak, dijabetičar, pretila (ne pretjerano ali ipak jest).
Jede sve što joj padne pod ruku. U 67. godini dobije leukemiju. Zračenja, kemoterapije, gubljenje kose, itd. itd. Izvuče se iz toga na ljeto 2020. no skrpi je lagana Alzheimerova.
Početkom 2021. oboje se zaraze koronom. Relativno blagi simptomi osim upale pluća kod oboje. Nakon tjedan dana on završi u bolnici na respiratoru i tjedan poslije umre. Ona prođe bez posljedica. Ove godine je napunila 72. godine i osim kratkoročnog pamćenja, visokog tlaka i dijabetesa ništa joj drugo ne fali. :D
Preci s njezine strane redovno su doživjeli duboku (90+) starost.
Genetska podloga jest bitna ali ne isključivo. Stil života, mentalni sklop/stanje i priroda/stanje stanica utječu na ekspresiju gena. Možda ova žena ima dobru genetsku podlogu ali očito se nije toliko pazila pa ju je možda to učinilo [dodatno] otpornijom. Ako misliš da je zbog gena treba se i zapitati zašto su joj geni takvi - pa možda upravo zato jer joj se preci nisu bojali svega i svačega kao ovaj gore. Jednim načinom života se stječe otpornost, drugim senzibilitet. Kad govorimo o ekspresiji gena koji sprječavaju rak i sl., isti geni (proteini) su tu i pitanju i kod jednog i kod drugog čovjeka a homolozi postoje i kod drugih životinja pa opet neće se isto ekspresirati. Zašto? Uzrok može biti isključivo u hereditarnoj epigenetici ali u većini slučajeva vjerojatno nije. Ovdje je možda bitna i genetika/epigenetika i stanje mitohondrija, a koji imaju i vlastitu DNK odvojenu od genoma (nasljeđuje se od majke). Naslijeđena genetika/epigenetika može korelirati sa određenim ponašanjem i stilom života, što znači da kad se čini da je stvar u genima, možda i nije, može biti u sličnim uvjetima i stilu života. Dobro je uočiti da su preci i nasljednici obično izloženi istom okruženju - žive na istom području (isti mix toksina i sl.).
Jedem burek (sa sirom) i pijem pepsi dok čitam ovo.
Burek je s mesom, pita je sa sirom.
Jedem burek (sa sirom) i pijem pepsi dok čitam ovo.
Burek nije junk food. A za secer se vec dugo vremena zna da je hrana za rak.
Pijem 3. pivu dok čitam ovaj odgovor.
Jedem burek (sa sirom) i pijem pepsi dok čitam ovo.
Dok sam još jeo burek uvijek bih ga jeo s jogurtom, prvi put čujem da ga se jede i sa sirom, sto ljudi sto ćudi, s čim još jedete burek? nemojte mi samo reći s jabukama, zeljem i krumpirom...
Jedem burek (sa sirom) i pijem pepsi dok čitam ovo.
Dok sam još jeo burek uvijek bih ga jeo s jogurtom, prvi put čujem da ga se jede i sa sirom, sto ljudi sto ćudi, s čim još jedete burek? nemojte mi samo reći s jabukama, zeljem i krumpirom...
Znam da susjede to dira u živac ali jbg. Jelo su izmislili Turci, ne Bosanci. I radili su ga sa mesom, sirom i drugim stvarima. Mi u Hrvatskoj jelo zovemo kako su izumitelji jela naumili. A vu u Bosni zovite sirnica i kako god još nepravilno želite.
Znam da susjede to dira u živac ali jbg. Jelo su izmislili Turci, ne Bosanci. I radili su ga sa mesom, sirom i drugim stvarima. Mi u Hrvatskoj jelo zovemo kako su izumitelji jela naumili. A vu u Bosni zovite sirnica i kako god još nepravilno želite.
Nažalost nisam iz Bosne ali sam više aludirao na to kako bi se, imo, trebalo preciznije reći, burek od nečega a ne burek s nečim, pokušaj šale, kenjam bez veze ... valjda neću biti kažnjen.
Oslanjajuci se na genetsku predispoziciju po pitanju zdravlja i kvalitete zivota je samo izlika. Drustvo nam je takvo i tako nas uci. Uvijek je netko/nesto drugo nikada ja, osobna odgovornost ne postoji.
Drugo sto bih napomenuo jest da koliko god clanaka znanstvenici objavili na temu povezanosti zdravlja i prehrane to je apsolutno bezvrijedno za vecinu jer doseg je nikakav usporedbi sa marketingom kojim se drustvo bombardira i kada se uzme u obzir sto se uopce u trgovinama hrane nudi.
I sada jedno pitanje. Preporuka ducana koji imaju bolji izbor za zdraviju prehranu? Konzum, lidl, trznica? Probajamo skenuti raspravu u tom smijeru. Gdje i sto kupiti, prepruke za brzi obrok, sto skuhati da bi se zdravije hranili i poboljsali si kvalitetu zivota.
Mozes imat genetiku kakvu god zelis. Ali p16 i p53 uz ostale glavne "majstore" popravka imas samo jedne. Slon za primjer ima 20 varijacija.
Secer je energija, energije oko nas ima u izobilju. Krenes od zasladenih pica, cokolada, kolaca... drzati tijelo u konstantoj "iber turaži" je kaos samo po sebi.
Puno tu za rec ima i crijevna mikrofauna koju ubijamo sa ovakvom prehranom. Manjak vlakana kao hrana za te iste bakterije dovodi do upalnih procesa. Nedavna istrazivanja pokazuju da u imunologiji i tumor supresiji debelu ulogu imaju crijevne bakterije.
Genetika da, ali nema te genetike koja ce te spasit od naseg nacina zivota.
Ma, nema problema.
Najbolje je kad ti LOM uz antibiotik propiše i Bulardi (kojega moraš sam kupiti) !!
Kažem; A što će mi Bulardi, ima i jeftinijih probiotika, a ona liječnica izbaci vilicu.
Probiotici uklanjaju sve probleme. uništavaju loše bakterije, a oživljavaju i štite dobre.... pa nema ni raka..