Empatija na baterije: uspon, pad i pouke "emociona

To što ti nemaš osobnih iskustava s pravim prijateljima, ne znači da nitko nema prave prijatelje.
Za imati prave prijatelje treba biti pravi prijatelj. 
Rekao bih da je u tome problem, a ne u "članku koji idealizira ljude". Jer ih ne idealizira.

 -često je dvosmjerno, komutativno-fidbekano.. koliko (bilo čega) uložiš, toliko možeš očekivati, dali rada, energije, matematički rezultat formule.. ili emocijalno-prijateljstvo.

-problem današnjih generacija je što nisu navikli na 'čopor'.. biti dio nečeg, sela-plemena, obitelj-familja-rod... do nacije, navijačkih skupina ili vrtičko-školske grupe-razreda.. raspada se i obitelj kao temeljna karika, društvo.. na pojedince koji žive za sebe.. i tad naravno nema ni povratne veze, uzvraćenog prijateljstva, geste.. bilo to za rođendan ili u potrebi.

-današnje generacije (paušalna greška trpanjem ljudi u klase-grupe po bilo kojem kriteriju, dob, spol, rasa.. no takvu grešku rutinski radimo pa eto i ja ću..) su recimo sebične, nemaju taj feeling čopora, pomoći drugima, zaštititi druge, članove istog plemena po bilo kojem obilježju.. ono što navijači torcide-bbb imaju samim time koji šal-boju nosiš.. plemenski ratovi oznakama, no izvan nogometa-navijača kao primjera tog više nema u lokalnom društvu, zgradi, školi, ulici.. a bilo je u svemu, do tog da je ulica igrala nogomet protiv druge ulice ili bilo koji 'rat' mi-oni podjelom na takvu pripadnost .. a iz tog ide i nešto što se reflaksno razvije kao rutinska reakcija na npr pomoć, pa kad vidimo osobu s torbama pred vratima (koja nemaju automatiku otvaranja) 'mi stariji' refleksno požurimo-pomognemo, otvorimo vrata, pridržimo torbu.. na ulazu u haustor, bus.. mladi ne. Sebičnost na primjeru koji 'ništa ne košta' tj nije neki veći napor, odricanje.. kao i reći dobar dan u prolazu susjedima.. naprosto to nestaje s promjenama generacija, selo-grad-evolucija, mrvljenje društva s plemena na obitelj a sad i sama obitelj.. pri čemu smo empatični za roditelje-braću, no ne za susjede, ulicu.. jer više ne igramo nogomet i nema djece po parkićima, ne igra se hakl, nema 'borbe' pozitivnog-natjecanja u npr grudanju.. za što istina godinama nedostaje snjeg no nije samo grudanje problem, sve ostalo je isto tako, nema, nestalo.. kao da nema nogometa pa da nestanu navijačke skupine a bez tog nema ni mi-oni, naši-vaši, pa ni refleksnog pomaganja 'svojima' ni pridržavanja torbi dok bakica vadi ključ ili što već..

-danas, djeca.. npr otići u dućan-trgovinu .. nekad, rutina, više puta dnevno... 'skoči po mlijeko, skoči po ..' .. i to je radila svaka susjeda, prvom klincu kojeg vidi, koji je to jednostavno 'morao'.. mada za to vrijeme ne može igrati nogač ili pikulati.. no svi su to morali, radili.. nije padalo na pamet reći 'ne'. .. danas svom klincu ne mogu reći da baci smeće ili odnese pet ambalažu.. da ga pošaljem više puta u dućan imao bi revoluciju potlačenih masa u jednini :) .. i za to sam ja kao roditelj kriv, jer sam sve to radio, oslobodio ga.. kao što su susjede nestale, nestala djeca iz kvarta, ljuljačke su prazne .. ostali su samo nepoznati stanari prolaznici koji ne znaju reći dobar dan, možda čak ni ne govore, možda su marsovci :) .. a to nisu napravila djeca, nove generacije, nego mi, stariji.. jer djeca su djeca, ista, kinez-zagorec, radit će ono što ih naučimo, ponašati se.. za sebe, sebično ili za ekipu.. mi smo sebični, mi smo izvor problema pa i time što smo klincima gurnuli tablet-mobač u ruke da gledaju crtiće umjesto da pikulamo ili zatežemo lanac bicikla u igri s djetetom.. i sad nam tehnološki spas tj pronalazak drugog krivca kao ai, internet, odgovara jer smo time mi postali 'nevini'.. pa čak nalazimo mane aiju kojeg smo mi programirali da radi ono što smo mi mislili da je dobro.. odnosno, biznis, marketing, statistika, .. novac, pa sad imamo i personaliziranu cocacolu na kojoj umjesto cocacola piše pero-stipe-jozo-mara.. onak, za ekipu .. i za to će krv biti ai ili emoi .. ili mi tj marketing-biz kapitalizma koji sve vidi kroz novac?

-volim li dobiti poklon, za rođendan, božić, bez razloga? ... naravno, svi to volimo, no moramo nešto i dati. Najvažnija stvar osobe-čovječanstva-bića, društvo, jer smo društvene jedinke, ne pojedinac-solista.. tj čak kad smo maximalno sebični-egoistični treba nam ostatak društva jer kako biti najbogatiji milijarder na svijetu ako nema ostatka ljudi, nemamo se čime usporediti, i sebičnom tad trebaju ostali makar za forbsovu listu.. jednako zadovoljstvo osjetimo kad bacajući pikado pogodimo cilj, zabijemo gol ili izvučemo prolaz u beli.. mada su nevažne sporedne sitnice, gušt iracionalnog bez materijalne koristi.. biti brži, .. ne u matematičko-fizikalnoj mjernoj jedinici brzine nego od drugih, u društvu.. tad nam to nešto znači, pa je sad rijeka prvak u nogometu a hajduk će jednom možda :) .. pri čemu ovisno o pripadnosti navijačkoj skupini ta činjenica daje gušt ili gorčinu, što je iracionalno gledajući fiziku-logiku, no sasvim ljudski.. ono što nam ekšli više treba nego neka razmna-logička korisna stvar :) .. a da ne spominjemo npr vjerske ratove gdje se zbog bedastoće kao bog-vjera ubijaju milijuni ljudi i to čak opravdaju nekom pravdom.. izrael-iran, povijest.. ili rusija želi još malo teritorija.. onak, nema dovoljno? milijarder želi još milijardu nekih novčanica? .. i mislimo da su problem mladi-nextgen? problem smo mi, mi ga stvorili.. samo 'ljudski' ga želimo prebaciti na drugog krivca, recimo ai i tehnologiju koja otuđuje.. pri čemu je to kao svaki alat samo alat, vilica-calculator ili bager.. mi smo oni koji alatom nešto rade pa i metkom ubijamo mi, ne pištač.. samo nam je draže optužiti drugog, jer naravno, nisam ja, mi.. nego on-oni..

-prijatelji? moraš biti prijatelj da bi imao prijatelje.. moraš biti čovjek da bi postojali ljudi, moraš biti dio društva da bi društvo ostvarilo svrhu društva-čopora, socijale, zaštite, brige.. ono što je industrijska revolucija učinila za proizvdnju-masovno vs komadno, to je društvo za razvoj civilizacije, uređeno-ovisno društvo, gdje pojedinac ima mjesto-ulogu i stvori više, stvori civilizaciju, urbanizaciju, znanost.. stvori ono što pojedinac ne bi mogao i to je intrinistički u ljudima-bićima, svima, čoporu pasa, roju pčela ili jatu ptica.. a mi to gubimo... no to nam ne rade 'oni', to radimo mi sami, banalno, kad nam se ne da ići na rođendan ili nam je nešto skupo za poklon.. zaboravljajući da koliko daš, toliko možeš i dobiti..  :)

Svijet danas nije bitno drugačiji nego što je bio u prošlosti po pitanju dobrote, prijatelja, empatije, površnosti, egoizma i agresije. Površnost, egoizam i agresija oduvijek su postojali. Ništa se posebno u tom kontekstu nije promijenilo.

Zapravo, možemo reći da živimo u najboljem razdoblju ljudske povijesti. Nikada prije nismo imali toliko mogućnosti, sloboda i sigurnosti. Bilo bi dobro kada bismo to osvijestili i naučili biti zahvalni na svemu što imamo. Možda bismo tada zaista počeli više uživati u životu.

Dobri, pristojni ljudi uvijek će biti takvi. Kada je razdoblje većeg izobilja, loši ljudi se ne moraju pretvarati, pa se stječe dojam da su ljudi gori nego prije. To je iluzija - uvijek su bili takvi, samo zbog okolnosti nisu mogli pokazati svoju pravu narav. Zato vrijedi ona izreka: "Pazi s kim se družiš." Ako ti odgovaraju dobri, pošteni i pristojni ljudi, okruži se njima i život će ti biti ljepši. Ljude na poslu ne biraš, pa se moraš prilagoditi. Prilagodba i dobar odabir ljudi bliskih tebi čine život ljepšim.