"...a potom se liječi nalaz, umjesto uzroka."
Najbolja rečenica u tekstu.
Inače sve pohvale za tekst.
Dodao bih iz ugla pacijenta frustraciju činjenicom (a što je na tragu svega rečenog u tekstu) da me porodični ljekar ne prepoznaje na hodniku, na ulici, u ordinaciji jer me nikad nije pogledao. On gleda u nalaz, izdaje uputnice specijalisti, propisuje terapiju.. To bi sve jedan humanoidni robot (ne mora nužno biti ni humanoidni) jednako dobro obavio. Postao je obicni automatizirani skretničar puta pacijenta od šaltera do šaltera.
Čak ni specijalisti skoro nikad ne žele saslušati pacijenta nego se usko drže vrijednosti u nalazima i traže onu koju treba dovesti u red, a koja je iz njihove branše ne vodeći računa o onima izvan nje.
Rijetko ko želi uzeti u razmatranje činjenicu da je pacijent cjelina, dakle biće koje osjeća svoje tijelo i štošta zna o njemu, o anamnezi, o historiji bolesti, o simptomima i međusobnim vezama o njima jer, pobogu on živi 0-24 s njima, te bi kao takav ponešto možda znao o njima.
morrisoN
