Budućnost plastičnih masa koje se jednostavnom des

Teško je na sva ta pitanja odgovoriti, jer ovdje se radi samo o jednom, i to prvom, znanstvenom radu, ne o razrađenom tehnološkom postupku. U radu ne piše ništa o sudbini drugih polimera, no temperatura reakcije i destilacije je preniska  da dođe do njihova taljenja, osim taljenja PE, pa drugi polimeri ostaju nepromijenjenji. Dodana kiselina se ne troški, služi samo kao katalizator, pa bi se nakon depomimerizacije PDXL može regenirirati (isprati, ekstrahirati) iz smjese. Tako bih ja to na prvi pogled vidim. No osnovna ideja čitavog postupka je da se napravi čitav niz polimera na bazi cikličkih acetala i da oni zamijene sve druge polimere. Otvara se dakle područje jedne nove tehnologije polimera, a što će na kraju od svega toga biti, vidjet ćemo. 

Vidi, vidi - i ja se toga sjećam. Evo prilike za male obrtnike. Mrežica bi se mogla isplesti od biljnog vlakna, pa bi se - kad bi propala - mogla baciti u kontejner za papir. Inače, takvih je proizvoda nekoć bilo na pretek. Kupovali su se "kod slijepaca" u Oktogonu, naime od proizvođača koje je zapošljavao slijepe radnike. Zašto tako nešto ne obnoviti: briga za prirodni okoliš + briga za osobe s invaliditetom = jeftin proizvod + profit? 

Problem je da dokle god su plastične mase jeftinije za proizvesti iz nafte neg iz reciklaže, dotle će tržište koristiti te iz nafte a ne reciklirane