Najvažniji podataci fale, a to je sama cijena aviona i broj putnika za svaku konfiguraciju, jer ako bude drastično skuplji od trenutnih na tržištu sa upola manje mjesta, đaba mu manja potrošnja goriva ako ti treba 15 godina da da isplatiš tu uštedu. Zanimljiv pristup ali nekako sumnjam da će uspjet u tri godine certificirat i dovoljno testirat sve.
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
veća visina = veća razlika tlaka u kabini i izvan nje, oblik trupa mi se čini manje otporan na kompresiju i dekompresiju u odnosu na klasičan cilindrični. To bi moglo rezultirati kraćim vijekom airframea. Na kraju je upitna ta ušteda na gorivu jer se možebitno kompenzira kroz skuplje održavanje i kraći vijek (skupog) zrakoplova. Najskuplji zrakoplov je onaj koji stoji (ne leti i ne zarađuje).
Da je ideja dobra, izvediva već bi veliki proizvodili takve avione, sigurno su već eksperimentirali s tim egzotičnim oblicima. Kako certificirati ekrane umjesto prozora? AFAIK prozor se smatra sigurnosnim elementom u slučaju nesreće jer pomaže u orijentaciji tijekom evakuacije, a ne može zakazati kao ekran.
Osim toga, priče o evakuaciji u avionima ionako služe samo da se putnici osjećaju bolje, nije da će nekome to zaista pomoći. Kao i prsluk za spašavanje.
Još bolje su ove fore iz članka da do sada nije korišten takav oblik jer bi putnicima mogao uzrokovati mučninu - kako ne, briga za putnike je na prvom mjestu kompanijama koje inače pokušavaju nagurati ljude kao srdele i naplatiti im dodatno čašu vode.
Jos jedan primjer kako stvari drugacije funkcioniraju u SAD-u za razliku od EU.
I to ne malo nego 50000%.
U SAD-u postoji rizicni kapital, ljudi i organizacije spremni preuzeti rizik i donijelti inovaciju. Ne znam koji bi to trebao biti projekt u EU da skupi 3 mlrd EUR investicija prije nego je proizvela klinca.
Samo za usporedbu, populacija Amerike je 340 mil ljudi, EU je 452 milijuna. Svejedno, vecinu banaka u EU drze Amerikanci (ili neki mutni fondovi iza kojih se kriju Vanguard, Blackrock i njihove amebe), a od rizicnog kapitala postoji mali fragment toga sto ima u Americi.
EU se zeli promijeniti? Zeli ici u utrku u bilo cemu s Kinom ili Amerikom? Bez inovacija nece ici.
A inovacije NIKADA NECE BITI dokle god je na vlasti ova troma struktura u Bruxellesu kojoj treba 5 godina da donese odluku o bilo cemu.
U SAD-u postoji rizicni kapital, ljudi i organizacije spremni preuzeti rizik i donijelti inovaciju. Ne znam koji bi to trebao biti projekt u EU da skupi 3 mlrd EUR investicija prije nego je proizvela klinca.
Miješaš državnu uniju i privatne fondove.
Takvih fondova u EU praktički nema, EU, SAD i Kina su potpuno različiti ekonomski sustavi koji se nalaze na istom tržištu i ne može se očekivati kako bi netko u Europi (EU ponajmanje) mogao doći i iskeširati par milijardi eura za neku ideju i prihvatio potencijalne gubitke (iliti, uspije jedna od 5 do 10 investicija).
Zato u SAD i možeš imati nebuloze tipa Tesla (koja je po marketinškoj vrijednosti "vrjednija" od sljedećih 10, ako ne i 15 auto kompanija u svijetu) iako ju većina od njih proizvodno i tehnološki "pojedu za doručak". Kao što se mogu pojaviti Nikole, FTX-i, Theranosi... To je US domena, ne Europska.
US voli kocku i preuzimanje rizika, EU ne.
Nisam shvatio ak popunjavaju rupu kome su onda prijetnja? sami sebi
Odlican point.
Zato i jesmo gdje jesmo i zato idemo kamo idemo.
Jer smo kao neka usidjelica u comfort zoni, zatvorena u stanu, ne idemo van kuce na neke zabave ili u klubove, a mastamo o princu na bijelom konju koji ce doci i odvesti nas iz ovog sela u kome zivimo.
Ali godine prolaze ali se nista ne dogadja. Samo postajemo stariji i ogorceniji. Umjesto aktivni ili proaktivni, idemo putem biranja neimanja rizika, sto blokira promjenu.
Jer promjene i napretka bez mijesanja karata i rizika - nema.
Odlican point.
Zato i jesmo gdje jesmo i zato idemo kamo idemo.
Jer smo kao neka usidjelica u comfort zoni, zatvorena u stanu, ne idemo van kuce na neke zabave ili u klubove, a mastamo o princu na bijelom konju koji ce doci i odvesti nas iz ovog sela u kome zivimo.
Ali godine prolaze ali se nista ne dogadja. Samo postajemo stariji i ogorceniji. Umjesto aktivni ili proaktivni, idemo putem biranja neimanja rizika, sto blokira promjenu.
Jer promjene i napretka bez mijesanja karata i rizika - nema.
Većina ljudi ne želi preuzimanje rizika, i u SAD i EU. No tamo je to u osnovi ekonomskog optimizma, EU naginje realizmu.
Dvije potpuno drugačije filozofije, zato u EU nema baš toliko balona kao u SAD (kao sad s AI), nema naglih i popularnih investicija u "fancy" tehnologije itd., ali ni jakih propasti ili gubitka osobne socijalne sigurnosti.
Prije 30-ak godina sam razmišljao ostati u SAD, sad mi ne pada na pamet. A jako puno ljudi tako razmišlja.

