End-to-end enkripcija znači da samo krajnji uređaji korisnika u stanju dekriptirati podatke. Kod komunikacijskih protokola dva uređaja mogu ključ razmijeniti direktno pomoću asimetrične enkripcije. Kod backupa vezanog uz uređaj, ključ nikad ne napušta uređaj. Međutim, da bi se backup mogao dekriptirati na uređaju koji nikad nije direktno komunicirao s originalnim uređajem, a da pri tom enkripcija i dalje bude end-to-end, ključ ne smije biti poznat servisu, već ga korisnik mora sam ubaciti u novi uređaj (ukucati, spojiti USB stick na kojem je ključ pohranjen i sl). Ako novi uređaj može povući i podatke i ključ sa servisa, onda to nije end-to-end konekcija.
U pravu si da devotion nije izričito napisao da su podaci vezani za uređaj, međutim, inzistiranjem na tvrdnji da se radi o end-to-end enkripciji, uz poznatu činjenicu da ne postoji ključ poznat korisniku, a nepoznat servisu, implicitno tvrdi i da su podaci vezani za uređaj (jer po načelu end-to-end nekripcije nitko drugi ne može imati ključ).
Kriptiranje podataka na uređaju na način da servis može dekriptirati podatke ili ključ nije end-to-end enkripcija, već client side enkripcija, što sam već napisao u prethodnom postu.
P.S. Umjesto da nagađamo, predložio bih da pričekamo da devotion prezentira dokaze kojima raspolaže.