Tko bi rekao da ljudi bolje reagiraju na druge ljude, nego na bezdusne robote izgledom malo vece kutije.
-to kako reagiraju kupci na robote je izmišljotina-pokriće.. kao briga za želje kupaca, realnost, robot nije efikasan-isplativ kao jeftin šljaker koji može slagati ili mesti metlom, raditi na kasi itd.
-da je isplativo, zamjenilo bi se, sve ostalo su priče-promo.. odnosno, ovisi tko isporučuje opremu, hw+sw, cijena održavanja itd.
e ljudi, a jeste kad bili u Walmartu?
Walmart je za Amere odrednica vukojebine - kao kod nas dok veliš da selo nema ni birtiju ni crkvu... dakle ako nema Walmarta - to je američka vukojebina...
a najbolje oko ovih robota?
imaju cca 3x više zaposlenih nego kod nas u trgovini te veličine, počevši od debelog klinca koji sjedi na ulazu u plavoj Walmart košulji i pita te što ti je glavno za kupnju pa te tam usmjeri....
Obitelj koja drzi Walmart je u top 10 najbogatijih na svijetu.
Sigurno nece propasti ako budu nastavljali placati samo ljude,jer tim nacinom su dosli do tud gdje jesu.
Odustali su od te robotizacije, zato sto su pametne police jeftiniji i bolji pristup tom rjesenju.
Npr. Standard Cognition - https://standard.ai/
-što su radili? -trošili novac.. tj prvi dio.
da, problem u ideji je kao prvi filmski robot koji je bio .. 'konobar'. Limeni čovjek koji 'robotskim' hodom nosi tacnu, nespretno-besmisleno. Roboti rade u npr autoindustriji kao pnemumatski čekić, ruka za manipulaciju karoserijom ili varilica tj konkretan alat koji je oblikovan po potrebi posla-taska, ne po uzoru na čovjeka i ne koristi 'bošovu' bušilicu koju ne drži u 'ruci' nego mu je to ruka-alat.
-robot-skener koji prebrojava proizvode na polici nema ništa od prednosti, npr može biti dron pa visina ne mora biti problem + nema potrebe za sudaranje s kupcima, dok zapravo robot pregledom stanja robe na polici radi glupi-bespotreban posao koji se može eliminirati običnom logikom-matematikom.. jer roba koja je prodana je registrirana na kasi, osim robe koja se još vozi po trgovini (kupac s kolicima) ili ukradene robe, razlika stanja-prodano daje odgovor koliko na polici treba biti artikala, tj robot je ovdje u ulozi inventure ako to kontrolira a to je recimo nepotrebno tj radi se jednom godišnje ili po potrebi.
-ideja da polica ili što god samo prijavljuje stanje je kao frižider spojen na internet koji radi to isto.. tj naručuje robu koju zaključi da treba-nema. Ne koristi se tj propali koncept.
-robot koji pregledava stanje na polici, nazovimo ga skener, ima samo tu ulogu, tj javlja drugom transportnom robotu odnosno šefu-skladištar-robotu.. i tu se već vidi problem koncepta, jer robot je specijaliziran za jedan task ili ima jedan alat-ruku ili ima izmjenjiv-prilagodljiv alat-ruke kao i taskove koje treba obavljati a u robotskoj hijerarhiji je glupo imati šefa tj nepotrebno jer stanje baze i potrebe tj algoritam koji to određuje je iznad šefa tj ne može šef odlučiti drugačje nego to kaže algoritam npr ako je manje od 5 komada donesi još.. tj šef robot je nepotreban jer svaki robot može izvršiti taj algoritam tj dobiti naredbu-granicu i po tome znati što treba napraviti. Veći problem je tad tko od više jednakih robota, tj jedan se kao dobrovoljac javi prvi odnosno onaj koji je najbliže potrebnom dijelu skladišta i sl što je opet algoritam, ne šef-polsovođa .. tj upravo u tome je razlika, jer ljudi mogu obavljati razne jednostavne poslove bez obuke-specijalizacije, slagati robu, nositi, mesti, brojati.. i jedina stvar je da poslovođa postoji zato da ih tjera na posao, kontrolira, odnosno polsovođa je višak u idealnom svijetu gdje se radnik sam primi posla po potrebi, kao da radi za sebe, u svojoj trgovini bez da mu to naredi neki šef tj bez zabušavanja.
-u drugim djelatnostima nije svaki radnik jednak, specijalnost, na traci za sklapanje auta ili bilo kojeg takvog posla postoje 'specijalci' relieefmeni koji uskaču po potrebi kad neki radnik treba pauzu-pomoć odnosno svaki radnik zna samo svoj dio posla ostalo ne zna što je blizu specijalizacije robota tj upravo razlika između autoindustrije-trake gdje se repetitivno ponavlja ista radnja kao varenje a važna je preciznost-brzina dok slaganje police pa i prebrojavanje nije stvar brzine ili preciznosti, tj može biti nevažno jel u košari sto vrečica bombona ili 87 vrečica.. tj obična vaga može banalno težinom javiti da je stanje u košari-polici ispod postavljene granice tj task za popunu i time je robot višak + nepotrebno kompliciran pa ga sam KISS eliminira odnosno promašen koncept (jer postoji daleko jednostavniji način za ostvariti isti cilj-svrhu). .. slično tj na tom principu radi samonaplatna kasa, kupac sam provlači barkod-robu, sam naplaćuje dok je kontrolna vaga dovoljna konktrola jer su svi podaci za svaki artikal poznait tj težina i nema mogućnosti prevare običnim 'glupim' mjerenjem težine-mase tj kako se roba barkodom čita tako se mora popuniti vaga-polica odgovarajućom težinom ili se javi greška i dođe djelatnik. Već taj koncept je dovoljan da ovakvog robota eliminira kao promašaj tj lošu ideju, pogrešnu u osnovi tj kao što je promjena u proizvodnji iz manufakture gdj ejedan radnik radi od početka do kraja jedan proizvod, revolucija je bila izum proizvodnog porcesa, tj proizvodna traka ili razbijanje proizvodnje na etape-dijelove i time višestruko povećana proizvodnja za isto vrijeme u redu x40 veličina i više jer se naprosto ne gubi vrijeme na promjenu alata, traženje itd.. dok se po potrebi broj radnika u pojedinom dijelu prlagodi tj eliminira se usko grlo većim brojem radnika. Paralelizam i proizvodna traka, koji usputno eliminira i potrebu za polsovođom tj osoba koji dežura i tjera radnike na rad, jer sad su zaposleni na traci i svaki prekid je trenuto vidljiv, nema skrivanja.. odnosno tad uskače relifmen..
-robot može tražiti, preslagivati robu, vraćati ako je nešto na pogrešnom mjestu npr kupac premjesti-ostavi.. i robot to može raditi 100% točno tj po algoritmu, no problem može biti kod potrebe prilagodljivog algoritma, tj problem trgovačkog putnika-rute ili granice jer računala dobro rade s konkretnom granicom kao neki broj, npr broj 10 komada ili kilograma.. ali u pravilu nemaju koncept približno-dovoljno-potrebno-odokativno-optimalno.. tj osoba može pogledom zaključiti ima li na polici robe i ima li dovoljno.. dok robot to ne može nego prebrojava a pri tome uopće nije važna preciznost pa ni to hoće li donjeti 5-50 ili koji broj proizvoda nego je samo važno da robe ima, da je na polici ako kupac treba kupiti dok nije važno ima li 10 ili 11 komada odnosno zna se kojim tempom se nešto prodaje i kad će približno zatrebati mada je u tome statistika-matematika loša tj nije taj model nego model kaosa pa tako ljudi kupuju kruh i mlijeko npr ujutro i tad te police treba brže dopunjavati dok popodne može stajati par komada i nema potrebe za dopunom jer tad mali broj kupaca kupuje tu robu dok recimo kupuju cocacolu i čokoladu.
.. i tad dođemo do AI ili 'osjećaja' za odokativnu procjenu nečega, tj overkill je za ovakav task planirati nekog ai-superrobota koji radi idiot posao umjesto da u cernu razbija atome, tj pandan da profesor matematike peće pizzu samo zato jer je u igri temperatura-termodinamika i jedan od procesa kao magnetizam-elektroni-gibanje za koje je potrebno znanje da bi se razumjeli.. običan seljo zna kad je nešto pečeno, bez dana škole kao što može raditi umacdonalsu i štopericom pržiti burgere i pomfrit.. osoba pogledom vidi policu i zaključi treba li robe kao što pogledom vidi pizzu.. no pećnica za pečenje pizze (što rade talijanci, strašno, sve..automatika) može u desetinku točno biti programirana i svaki put ispeći savršenu pizzu jer to je tad jedan kontrolirani task ali može biti kontroliran samo ako je uvjek identična količina tjesta tj omjer brašna-vode-soli-sastojaka, napon na strujnom grijaču u milivat kontroliran.. bilo koja promjena-odstupanje i potrebno je rekalibrirati pečnicu tj podesiti vrijeme pečenja i razlika je što to osoba radi 'intuitivno' dok računalo isključivo po algoritmu, osim ako imamo AI.. što je overkill za pečnicu-klase mikrovalna-vešmašina i sl. tj ne treba, jer i glupi uređaj radi dobro, ali je tad čovjek potreban za sam rad i to je simbioza, tj smisao, tj prirodno stanje stvari pri čemu se ono optimalno koristi i ne forsira se ono što nije optimalno, npr traktorom oremo dok bolidom formule 1 jurimo, obrnuto je neefikasno-pogrešno mada su u osnovi 'isti-jednaki'. Konje jašimo, brži smo i jači i tako smo ih koristili stoljećima.. tj smisao-korisnost, ali ih nismo koristili za onaj posao za koji konji nisu npr zidanje zida što radi bauštelac-zidar, ne zida konj jer ima kopita (nema ruke) ali može nositi teret. Glupi bauštelac tad neće pogriješiti i dati konju pogrešan posao.. a to se znanstvenicima recimo u ovakvom slučaju dešava, jer ili nikad nisu radili na konkretnom radnom mjestu ili uopće nemaju pojma što je ekšli problem.. tj slušaju šefa-direktora ili šljakera i uzmu te argumente kao činjenicu dok su samo dio priče-pogled-perspektiva ovisno jel šef ili šlajker.
-čipovi, obična vaga, tisuće načina no programer da bi prilagodio algoritam mora imati prave-relevantne podatke-činjenice, ne interpertaciju koja je možda pogrešna ili podložna poziciji prosudbe, dok inžinjer koji stvara alat mora znati što taj alat mora raditi, čekić-šarafciger-gedora ili švicarski nožić, senzor za toplinu, težinu, kamera, nešto deseto ili sve?.. a podsjetimo se što je bila prva industrijska revolucija? upravo to 'sve' razbiti na dijelove, manje složenje taskove, poslove.. tj robot koji će zamjeniti glupog radnika u skladištu nije vešmašina-klasa nego superrobot-ai klase cern .. ili neće moći ono što se očekuje jer to nije samo prebrojavanje robe jer to samo za sebe nije ni potrebno pa čak do te mjere da im je jeftinije ukaljulirati dio ukradene robe nego rješenje protiv krađe, osiguranje itd.. tj stvar isplativosti-troška .. i smisla.
-ima li na polici 100 komada žvaki ili čokoladica, ili ih je 94.. je nevažno, mada to znači da je 6 komada pogrešno stanje ili su u košarici ili negdje drugdje... dok je interes biza da zaradi, više, nižim troškom, efikasnost itd.. a to ovakav robot ne može, promašaj.
