Svaka civilizacija sebe "tješi" kako je uspješna i superiorna. U najrazvijenijim zemljama su česti dokumentarci o siromaštvu u ostatku svijeta gdje bi se dobio dojam da mi nemamo ni wc, pa se onda iznenade kad na godišnjem vide struju ili internet brži nego doma. Siromašne zemlje koje nisu pale u beznađe kao mi "uzvrate" dokumentarcem o 80.000 ljudi u New Yorku koji spavaju na ulici (ili pod ulicom).
Životni genetski potencijal ljudi je otprilike oduvijek jednak, a periodi i mjesta i uvjeti kad se taj maksimum ostvario u povijesti je teško rekonstruirati. Lako je za zadnjih 100-200 godina naravno, ali to je prekratak period. Veliki broj studija potvrđuje ogromnu smrtnost prilikom rađanja i u djetinjstvu - otprilike 50% bi umrlo do 15 godine.
Nakon toga bi 2/3 lovaca i sakupljača doživjelo 68-78 godina, a ostatak bi "pojeli lavovi" ili bi imali neku sličnu nesreću (analiza iz 2007 rađena na osnovu 12 tradicionalnih društava). Zato je bolje porediti očekivanu žuvotnu dob s 18 godina, a ne pri rođenju. Tada a i uzimanjem u obzir ove DALY statističke mjere se vidi da smo najveći tehnološki uspjeh (ogroman) ostvarili u smanjenju smrtnosti pri porođaju i u djetinjstvu. U starosti je taj napredak dobar ali ne toliko impresivan.