Sredozemlje u trbuhu: najbolje dijete za 2019.

slatki kupus, kelj, integralne žitarice, kuhani oslić s integralnom rižom, grah, kuhano bijelo meso, čak i manje količine integralnog tijesta, kuhani poriluk, kiseli kupus, crveni, bijeli luk. to su namirnice koje najčešće papam zimi.

nekada si pečem i kruh bez kvasca s hrpom sjemenki, integralnim brašnom...mmmmmmilina...

i da, to nije nikakva dijeta već moj uobičajen način zimske prehrane...

 zašto misliš da je to dijeta ?

"U svakidašnjem govoru, riječ dijeta, uglavnom podrazumijeva poseban i kratkotrajan prehrambeni režim, najčešće u svrhu regulacije tjelesne težine. "(c/p wiki)

Ne razumijem.

U  zakljucku clanka pri dnu teksta stoji da njegovi srcani problemi su najvjerojatnije bila genetska predispozicija, a ne posljedica njegove ishrane.

Na sto si htio ukazati sa tim clankom?

hmmm ja se držim one stare: sve što je dobro il' šteti, il' deblja il' je nemoralno...

mislim da bi trebalo provjeriti i povijesnu komponentu nezdravih režima prehrane koje današnji čovjek ima, jer povijest itekako igra ulogu....

Ameri su danas pretila nacija, a sve je to posljedica njihova građanskog rata koji je pogodio većinu populacije (iako samo trećinu današnjeg geografskog prostora) i donio glad i domišljatost kako joj doskočiti - pogledajte malo "Bizzare foods America" po južnim državama, dok vidite one 3 dana ukuhane iznutrice svinjske s  salom, koje se daju kao prilog uz meso.... a to pretjerivanje se najbolje  vidi kroz desert - Snickers umočen u tijesto i spržen u ulju...

Ali i Hrvati su pretila nacija (i ja tu spadam) jer smo bili (i još uvijek jesmo) mala kmetska nacija, do 1960-ih je bilo nestašica još kao posljedica rata, a i prije nije bilo bolje (djed mi je pričao da je do 2.SR najviše mesa jeo u vojsci ondašnje kraljevine Juge - štovali su se katolički i pravoslavni blagdani, pa su dobili meso za Božiće i Uskrse - cijela 4 puta u godini)... i zato je Hrvat najsretniji kad se nakrka, jebo' ti brodogradilišta i F-16, daj još jednu porciju...

a njegov sin, moj otac, plačnim glasom veli kad nema mesa: meni je to puuuusto...

a ovi što ističu post kao najbolju regulaciju, mi se čine najviše u pravu, jer je ljudska vrsta "definirana" u ledenom dobu, na čijem smo mi sad kraju, a tada nit su lovci mogli garantirati ulov svaki dan (vještina, sreća, migracije plijena) nit su sakupljači mogli svaki dan nešto ubrati...

pa može se preživjeti 2-3 dana bez problema, jedino ćeš biti razdražljiv, što nije dobro u modernom, gusto naseljenom društvu...

to je povezano i s onim "Biserjem" o spavanju, naših 8 h sna kao društveni ideal je nametnut industrijskim razvojem i smjenskim radom, a nije prirođen (iako spavanje po noći kad su naša osjetila neučinkovita spram životinjskih ima smisla, ali ne kao jedini nego većinski odmor)...

Pa, sve više se govori o tome kako ljudi uopće ne bi trebali jesti meso. Počeli smo ga jesti silom prilika kad se nismo znali drugačije prehraniti, a danas kad imamo na dohvat ruke sve moguće namirnice ove planete mi i dalje biramo neke primitivne oblike prehrane. Tu sad ne mislim općenito na jedenje mesa, nego na neke tradicionalne specijalitet koji pod broj jedan nisu zdravi, pod broj dva nisu potrebni. No, koliko god ovaj forum nastoji biti liberalan, na spomen ne jedenja mesa svi se triggeraju. 

I what the fuck je ova izjava da ne treba jesti ono što raste u krugu 100-tinjak km? Pa kakve to logike ima? Što ako se roditelji dok je dijete malo presele u 1000 km udaljenu državu, što bi onda dijete trebalo jesti, ovu hranu u radijusu trenutnog prebavilišta ili onog prošlog? 

Što sve neću pročitati..

Eto ga - u početku komentara drvlje i kamenje na autora i Bugov odabir tekstova, a očito je ovdje publika još uvijek u fazi "nemojte jesti kruh ako hoćete smršaviti". 

Što smo naučili iz ovog teksta? - da nam treba još ovakvih tekstova.

 apsolutno nije jednako dopremiti primjerice pomelo iz tropskih područja ili jesti domaće mandarine, kada se govori o preferenciji lokalne hrane pred onom dopremljenom iz udaljenih krajeva mislim na slične slučajeve... što se tiče osobnih problema ... naveo sam primjer kako se bolje integrirati u društvo, ljudi se mogu i na taj način integrirati a i ne moraju, nadalje način pripremanja namirnica uvijek je prilagođen klimi na lokalnom području pa je i zbog toga pametno naučiti i jesti prema domaćim receptima, primjer, u sjevernoj africi neću jesti težu hranu koju jedu u skandinavskim zemljama i obrnuto...

 odlazimo u ekstreme... ako negdje nema namirnica, ako sam se našao na svemirskoj stanici ili polu neću jesti asteroide ili led...

domaće namirnice su u većini slučajeva dobar temelj za dobru prehranu i od njih se uvijek može sastaviti dobar "sveukupni mikro/makro nutritivni omjer"

 stvari uzimaš doslovno, pa normalo ako u blizini od sto km nema rudnika soli da ću je dopremiti iz udaljenijih krajeva ali ću temeljiti prehranu na domaćim proizvodima, ako si u dalmaciji na ribi domaćem povrću i voću, blitvi a ne na kobasicama i svinjetini... o tome se radi o takvoj prilagodbi, normalno da ću tu i tamo pojesti nešto što se ne vezuje za kraj u kojem živim ali neću temeljiti dijetu na tim namirnicama, znači neću svakodnevno jesti pomelo, durian i indijske cibetke nego raštiku, domaće sezonsko voće i girice...

Idealno bi bilo da se jede čim više lokalne i sezonske hrane, jer paradajz iz Španjolske u 1 mjesecu sigurno nemožemo brojati u pretjerano zdrave namirnice, ali je opet zdraviji od kilo špeka bez obzira koliko on bio "domaći"

U današnjem svijetu je teško bilo što generalizirati, pogotovo kada možeš skoro sve voće, povrće, meso... kupiti svih 365 dana u godini, i zato nije lako doći u trgovinu i kupiti kiselo zelje kad vidiš crvene rajčice, paprikice, salaticu......

Lokalna hrana se potencira najviše zbog poticanja lokalne poljoprivrede, manjega zagađivanja zbog transporta, manjom gužvom na cestama, i nekim osjećajom da ako je npr. krompir iz like i ne iz egipta da si napravio dobru stvar ako su kune otišle u Liku a ne u egipat, pogotovo jer nema potrebe ga uopće uvozit iz egipta. Ogromno je hrane koje se uvozi a za koje nema potrebe da se uvozi, da se manje uvozi češnjaka iz Kine, netko u Slavoniji bi imao interesa da ga uzgaja, možda cijena nebi bila kao onog kineskog ali večina nas bi sigurno radije platila 10% više a da znaš da je lokalno.

Što se tiče zdrave prehrane, ako se smanji (ne izbaci) ubacivanje šečera, obrađenih žitarica (bijeli kruh), masne hrane si več napravio ogromnoooo. Zamjeniš margarin sa maslom, suncokretovo ulje sa maslinovim/bučinim (naravno tamo gdje se može)..... i puno se toga da promjenit bez da pretjerano trpiš.

Npr. meni je sto puta gore za moje zdravlje da ženi nedam komad čokolade nego da pojedem kilo bijelog kruha

 špek uopće nije nezdrav, ako se jede umjereno u hladnoj klimi i uz fizički rad, postoji čini mi se i studija koja pokazuje da svinjska mast čini dobro u prevenciji plućnih bolesti... sa lokalnom prehranom se slažem... što fali paradajzu iz španjolske? zdravstveno potpuno ispravan i nutritivno vrijedan koliko i svaki drugi jedino što se po ukusu razlikuje od nekih drugih vrsta, ono što zamjeram je ono što zamjeram za sve ono što po meni nije dobro a tiče se prehrane iz nelokalnog uzgoja, bolje jesti domaću pomu iz staklenika ako se već nije ili se na može napraviti zimnica

 Pa baš to, to si dobro rekao, genetika a ne prehrana, da je prehrana ja bih bio mrtav odavno, 

 dobra odluka, ipak možda malo manje životinjske masti IMO... ako ćeš jesti prženu ribu i ako je veća napravi si filete gdje prije prženja očistiš srednju kost, prije odrežeš glavu sa škrgama i finim potezom noža izrežeš kosti po grudnom košu, naravno utroba i krljušt (ukoliko je bijela riba) isto očistiš... nije teško, naučiš jednom i znaš za gotovo 90% riba... manje morske, inćun, sardela, girice jedem s kostima, nešto veće pišmolje, trilje... nije problem očistiti u tanjuru, izvadiš srednju i gotovo... problem je kod brodeta, na lešo etc... kako s riječnim ribama uistinu ne znam