Prehrambeno-vremenski prozor u zdravlje

 kritično je kad si pimpek vidiš samo u špiglu. 

to zavisi od duzine pimpeka, a ne velicine trbuha 

mbaksa kaže...

Osobno anegdote su problematične, ali kad već tu na temi tvrdite da (nenamjerno) postite, a niste vitki, onda ću i ja iznijeti svoju. 17.8. obukao sam se u biciklističku obleku (tajice i elastična majica uz tijelo), sjeo na beciklin i zgrozio se nad salom na trbuhu, kak mi se stršalo preko pojasa tijeskih tajica. Ne zna čovjek koliko se doista omastio dok mu se tak nešto ne dogodi - išao sam se voziti s prijateljicom i iskreno rečeno, bilo me sram!  Od tada sam na 8-16 postu (koje se poneki dan zna pretvoriti i u 6-18), znači manje od mjesec dana. Izbacio sam slatko i ne prežderavam se - jedem dvaput dnevno, jedem dok se ne zasitim (ali sad mi se čini da bih trebao jesti malo više i masnije, te ba bih se trebao natjerati da više pojedem za prvi obrok, no problem je što mi se ne jede previše za prvi obrok u danu), a ujutro jesam ponekad gladan (pogotovo dok se ne naspavam), ali nije mi neki problem izdržati do mog "windowa". Rezultat? Cajger na vagi (koja pokazuje cca 2 kile previše) je s 87 pao na 83,5 kile. Znači, u mjesec dana sam izgubio tri i pol kile. I više nego sam želio - bio bih zadovoljan i s dvije kile. Gubitak mišićne mase nisam primijetio (ili ga nema ili nije značajan), ali gubitak sala je evidentan!

Prošlo je 8 dana od ovog mojeg posta... Kilaža pala na koji gram ispod 80 kila. I promjene u tijelu, prvenstvno u količini sala, su itekako vidljive. Znači, u pet tjedana s intermittent fastingom izgubio sam pet kila - s 85 na 80.

Tak da... Fakat... Ljudi koji su na (nenamjernom) intermittent fastingu, a vele da ne gube kile (a željeli bi?) - jedete pogrešno i/ili previše. Salo se bez problema topi, jedino moram reći da se najsporije topi na trbuhu, ali ima vremena i za to.

Kako dugo si ostao na toj bolničkoj dijeti i na 100 kila?

Ali u tome i jest cijela poanta! Smršavio si ne znato jer si bio na dijeti s pet obroka dnevno, nego jer si bio na kalorijski restriktivnoj dijeti s, pretpostavljam, bljutavom hranom! Kak ne'š onda smršaviti? A ta dijeta je neodrživa, što znaš i sam iz prve ruke!

S druge strane, intermittent fasting nije dijeta za mršavljenje, iako će ga neki tako i koristiti (možda i većina, odnosno krenut će s tom namjerom, ali ostati iz drugih razloga), nego promjena načina konzumacije hrane. Trajna promjena. Kad dođem na 75 ili koliko već kila (recimo da mi je to cilj, iako se bojim da ću završiti na još manje, odnosno da ću morati namjerno jesti više nego mi tijelo traži), ja ne mislim prestati postiti - i dalje ću se nastaviti hraniti ovako kako se hranim, jer mi odgovara iz više razloga. Ne vidim razlog zašto bih prestao jer mi je na intermittent fastingu bolje. Čak štoviše, moguće krenem na OMAD - jučer bi mi bio prvi dan OMAD-a da me nisu zeznuli - ispekli palačinke pa sam "morao" pojesti nekoliko komada (palačinke i Lino lada - dobitna kombinacija, sad kad više nema Kinder lade).  Ali nisam namjeravao jesti navečer. A kad jedem, jedem ono što mi je (vrlo) ukusno, umjesto da "preživljavam" na bolničkoj hrani.

U ovom videu lik ti objašnjava koja je razlika između puke restrikcije kalorija i posta:

I upravo se to dogodilo u našim slučajevima! Puko ograničavanje kalorija (još k tome da jedeš pet puta dnevno) ne funkcionira na duge staze jer ti povećava glad, umjesto da smanjuje, te jer ćeš brže izgubiti mišićnu masu jer imaš povišeni inzulin kroz dulje razdoblje pa ti tijelo za energiju razgrađuje mišiće umjesto salo. Na intermittent fastingu ili OMAD-u ti se lijepo jednom ili dvaput dnevno najedeš ko čovjek, i dobar dio vremena nisi gladan, a kad radiš restrikciju kalorija uz česte obroke, em se vjerojatno ne najedeš kak spada, em će ti glad svako malo dolaziti (kad je "vrijeme obroka", odnosno kad si potrošiš zalihe glikogena u mišićima i jetri, a inzulin ti je još uvijek povišen).

mbaksa kaže...

Ali u tome i jest cijela poanta! Smršavio si ne znato jer si bio na dijeti s pet obroka dnevno, nego jer si bio na kalorijski restriktivnoj dijeti s, pretpostavljam, bljutavom hranom! Kak ne'š onda smršaviti? A ta dijeta je neodrživa, što znaš i sam iz prve ruke!

 

S druge strane, intermittent fasting nije dijeta za mršavljenje, iako će ga neki tako i koristiti (možda i većina, odnosno krenut će s tom namjerom, ali ostati iz drugih razloga), nego promjena načina konzumacije hrane. Trajna promjena. Kad dođem na 75 ili koliko već kila (recimo da mi je to cilj, iako se bojim da ću završiti na još manje, odnosno da ću morati namjerno jesti više nego mi tijelo traži), ja ne mislim prestati postiti - i dalje ću se nastaviti hraniti ovako kako se hranim, jer mi odgovara iz više razloga. Ne vidim razlog zašto bih prestao jer mi je na intermittent fastingu bolje. Čak štoviše, moguće krenem na OMAD - jučer bi mi bio prvi dan OMAD-a da me nisu zeznuli - ispekli palačinke pa sam "morao" pojesti nekoliko komada (palačinke i Lino lada - dobitna kombinacija, sad kad više nema Kinder lade).  Ali nisam namjeravao jesti navečer. A kad jedem, jedem ono što mi je (vrlo) ukusno, umjesto da "preživljavam" na bolničkoj hrani.

 

U ovom videu lik ti objašnjava koja je razlika između puke restrikcije kalorija i posta:

 

I upravo se to dogodilo u našim slučajevima! Puko ograničavanje kalorija (još k tome da jedeš pet puta dnevno) ne funkcionira na duge staze jer ti povećava glad, umjesto da smanjuje, te jer ćeš brže izgubiti mišićnu masu jer imaš povišeni inzulin kroz dulje razdoblje pa ti tijelo za energiju razgrađuje mišiće umjesto salo. Na intermittent fastingu ili OMAD-u ti se lijepo jednom ili dvaput dnevno najedeš ko čovjek, i dobar dio vremena nisi gladan, a kad radiš restrikciju kalorija uz česte obroke, em se vjerojatno ne najedeš kak spada, em će ti glad svako malo dolaziti (kad je "vrijeme obroka", odnosno kad si potrošiš zalihe glikogena u mišićima i jetri, a inzulin ti je još uvijek povišen).

 Moram to malo proučiti.

Nego, znam da se je već pisalo o onom showu Život na vagi. Tamo ljudi uredno skidaju kilograme a jedu po naputcima nutricionista koji im strogo uz one vježbe (nisu normalni što ljade tih predebelim ljudima. Muče ih, povraćaju od prenapornoga vježbanja za njihovu kilažu. Mislim da bi oni prvo prije tih "za njih" teških vježbi trebali skinuti bar 30% tjelesne mase ili masti kako ti kažeš pa tek onda krenuti s lakšim ka težim vježbama jer je ovo što vidim nehumano. No, nije to tema) preporučavaju i daju do 6 obroka na dan.

To nisu restriktivne dijete jer se pazi na unos svih potrebnih sastojaka, nutrijenata, da im ne padnu elektroliti itd. Jedino se pazi na potrošnju i unos kalorija.

Koliko pratim svi uredno gube kilograme a pojedinci/ke iz prijašnjih sezona su poskidali i 100+ kilograma te su i dalje na toj prehrani 5/6 obroka dnevno...

Dakle, funkcionira i ta metoda koja se kosi s teorijama intermittent fastinga o "stalno povišenom inzulinu". Njima nije povećan inzulin jer su stalno na malim obrocima. Održavaju razinu inzulina u normalnim granicama a taj način prehrane evidentno "većini" odgovara.

Ako pojedeš 100 grama posnog sira neće ti inzulin skočiti na 14 i ostati takav dva sata već ode s tvojih npr 4 na 5.5 mmol/L i ne prelazi medicinski utvrđenu dozvoljenu razinu.

Inzulin MORA biti u određenim granicama jer dugotrajnim nejedenjem (medicina tako veli) inzulin se može srušiti na 1 mmol/L pa ne da ćeš biti gladan već možeš pasti u hipoglikemiju da ne kažem hipoglikemijski šok.

Vjerojatno je intermittent fasting dobar za gubljene kilograma tj masti no pitanje je odgovara li svaki organizam pozitivno na takvu prehranu ?!

Tu mislim na navedene opasnosti preniske glukoze je znamo da ista može proizvesti neželjena oštećenja cijelom organizmu.

Na poslu sam pa nemam vremena proučiti linkove o tom načinu "života" ali kad se vratim kući hoću, pa ću imati malo bolje spoznaje.

 Nisam nigdje navodio ekstreme ni bolesti povezane s metabolizmom glukoze.

gladovanje može issto i kod zdravih ljudi izazvati hipoglikemični šok, iako rijetko, no to je istina.

To je isto "ekstrem" no prisutan je.

kod današnje medicinske nuttricionističke prehrane od pet "kvalitetnih" obroka dnevno to je nemoguće, samo sam na to mislio.

Dakle, prije svake promjene načina prehrane potrebno se je posavjetovati s nekim stručnjakom za prehranu jer većina liječnika Obiteljske medicine nije dovoljno educirana o prehrambenim novotarijama.

Azo, moj je savjet, ne čitati ovdje postove pa krenuti odmah na intermittent fasting već prvo na temeljitiji zdravstveni pregled da ne bi bilo "nisam znao".

Što se tiče ovih debeljuca iz naše verzije tog showa sedmero ih je skinulo preko 100kg, i dalje mršave, uredno se hrane po naputcima nutricionista.

Ovi koji su se ponovo udebelili su nastavili krkati kao i prije pa je normalno da su se vratili na staro.

Evo, kolegica s posla kupuje novine 24 sata i u današnjem beoju imaš fotku gabrijele, učesnice prve sezone koja je skinula 100kg, ide dalje, nije joj se "usporio" metabolizam, sad je na 110, cilj joj je 70kg.

Prije neki dan u emisiji povezanoj s tim showom gostovao neki momak koji je skinuo prošle sezone nekih 60/70 kg i dalje je na istom režimu prehrane, tu je i Ivan Krolo koji je natjecatelj iz prve sezone od prije 3 godine i na "idealnoj" tjelesnoj težini je. Za njih znam.....

Osobno, kada sam bio na bolničkoj dijeti nakon 5/6 dana mi se smanjio apetit i nisam više osjećao potrebu za većom količinom hrane.

Da sam dan danas ostao na istom režimu vjerojatno bih bio na srednjoškolskih 70 kg.

Mislim, rasprava o prehrani je ozbiljna tema i ovdje bi se trebao priključiti neki natprosječno inteligentniji doktor medicine kao što je naš Dr. Igor Berecki jer iako je spec. pedijatar mislim da bi njegova obrazloženja bila puno relevantnija nego tvoja i moja, pošto on nije ukalupljen u samo svoje područje medicine.

On se je posvetio dugim šetnjama za održavanje zdravlja pa vjerojatno nema vremena. 

Lp

Jedno pitanje - što se dogodi ako se intermittent fasting prekine tu i tamo, tipa unesu se neke kalorije navečer. Ja sam nesvjesno u ovom režimu barem 5 od 7 dana u tjednu. Ima li to kakvog negativnog utjecaja?

Jedan dio jede previše zbog psihološkog stanja, drugi dio jede previše jer su - gladni.  A ukupno gledano bit će gladniji ako će svako malo nešto grickati. U tome i jest cijela poanta priče. Ignoriraš činjenicu da je inzulin hormon za skladištenje masnoća i luči se prilikom svakog obroka. Dao sam tamo negdje pri početku teme graf vezan uz inzulin. Pričat ćeš da ti skokovi inzulina nisu dovoljno, odnosno da nisu dovoljno dugo visoki, a ljudi debeli i pretili! A debeli i pretili su jer unose previše hrane i jer imaju stalno količinu inzulina dovoljnu da taj višak hrane uskladišti u salo. To onda očito znači da skokovi inzulina jesu dovoljno česti, dovoljno dugotrajni i dovoljno visoki. Jer da nisu onda ne bismo imali epidemiju debljine i pretilosti.

Mislim da si u jako velikoj zabludi čist iz toga što nisi probao intermittent fasting. Da si probao, onda bi itekako vidio koliko potrebe imaš grickati između obroka i izvan perioda hranjenja, vidio bi koliko te vuče slatko i sl. Razlika je nebo i zemlja. Inače sam skoro svakodnevno jeo nešto slatkog (jer mi je "trebalo"), a sad od kad sam više od 5 tjedana na IF-u, pojeo sam jedan sladoled u kornetu, jedan snickers, pola Cornyja i dva minijaturna kolačića. I nemam nikakve želje jesti slatko. Kad sam u dućanu uopće nemam želje ni kupiti išta slatko. Znači, nemam nikakvu želju za slatkom hranom, za čipsima i sličnim, a imam želju obroke si obogatiti masnim namirnicama (recimo sirem) i povrćem (a prije sam povrće jeo "na kapaljku"). Probaj IF (uz izbaciavnje slatkog) pa ćeš onda vidjeti da nije (samo) psihologija u pitanju.  Promijenit će ti se želje i potrebe, organizam će od tebe tražiti da unosiš drugačije namirnice.

Kak da ti ja to izmjerim?  Probaj pa ćeš vidjeti. Mršavljenje će ti biti sporije, salo će sporije odlaziti. Logika ti govori što će se dogoditi. Sam ćeš vidjeti kakva će biti razlika ako napraviš eksperiment - jedi jedan mjesec isto kao i drugi, u jednom mjesecu prekidaj post, u drugom nemoj prekidati i gledaj što ti se događa s količinom sala i težinom.

Cijela poanta intermittent fastinga je da potrošiš glikogen u mišićima i jetri pa da ti onda tijelo troši salo za energiju. Ako se ti ne dovodiš u tu situaciju (a to je 10-12 sati nakon zadnjeg obroka, ali može biti i dosta prije ako dugotrajno i intenzivno vježbaš), onda normalno da ti se salo baš i neće previše razgrađivati, odnosno nećeš nužno mršaviti (ovisi o količini i vrsti unesenih kalorija, naravno).

Mislim da nepotrebno dramatiziraš, ali neka ti je.  Liječnički pregled bi zaista bio koristan, baš radi praćenja KKS. Ali ono, što ti se može dogoditi? Pasti trigliceridi?  Mislim, organizam si prebacuješ u stanje da troši salo za energiju! Znači, da te rješava masnoća, da ti "pali mast"! Vjerojatno jedini koji bi trebali konzultirati liječnika su šećeraši. I to opet ovisno o vrsti dijabetesa koji ih muči, jer bi u konačnici IF režim mogao biti idealan način prehrane za dio njih, jer neće više imati takve oscilacije inzulina (jedino brijem da bi oni trebali paziti na hipoglikemijski šok, koji si spominjao).

Probaj na mjesec dana, jer tijelu treba vremena da se s glukoze prebaci na ketonska tijela za energiju. Ispočetka ti možda neće biti baš najbolje, bit ćeš jako gladan, neki su upozoravali na moguće glavobolje zbog inicijalne gladi (ja ih nisam imao), možda ćeš osjećati slabost, ali brzo će se to popraviti (morat ćeš korigirati i prehranu - izbaciti slatko i unositi dodatne masnoće - ja ih unosim u obliku badema, sira i maslinova ulja). Pa javi rezultat. 

Moj rezultat ti je, iako je samo 5 i kusur kila otišlo dolje (znači s 85 na malčice manje od 80, na 176 cm), takav da ponovno mogu kopčati gumb na nekim trapericama koje si do pred mjeseec dana nisam mogao zakopčati. I još moram stegnuti remen, da mi ne padaju.  Ono, da ne znam koliko kila sam izgubio, mislio bih da sam izgubio bar osam, možda i deset. Al to i je cijela poanta - izgubio sam pretežito salo, a salo ima najveći volumen s obzirom na masu pa se i najveća razlika vidi.

Tebi to možda uspijeva, ali većini ljudi je to zamka! Imam jednu takvu prijateljicu, koja se ne bi odricala ničeg za jesti, ali ona je sad krenula na ples, ona će vježbati ovo i ono. Možeš si misliti kak je to završilo - mislim da nikad nije bila deblja nego je sad, zovem je na uspon na Sljeme, a ona kaže da ona ne ide, jer nemre, ona će nas dolje čekati.

Uglavnom, razlog je to što većina ljudi neće vježbom uspijevati potrošiti višak kalorija (nisu svjesni koliko malo kalorija se troši onime što oni inače smatraju idealnom vježbom, tipa jogging ili bicikliranje). I onda će odustati. Jer će smatrati da ne mogu smršaviti. A krenuli su krivim putem! Za većinu ljudi prvo i/ili jedino je - korigiranje prehrane. Ako uz to još mogu i vježbati (netko možda nema vremena, netko možda nema teretanu u blizini ili novac za nju), super. Ako ne mogu - korekcijom prehrane će skinuti suvišne kilograme. Korekcijom prehrane u obliku intermittent fastinga daleeeeko lakše nego pukim smanjivanjem kalorija iz već stoput objašnjenih razloga (bit će gladni, gubit će više mišićne mase a manje sala pa u konačnici većina njih ni neće ustrajati na tome, a ako i izgube kile, prekinut će takvu dijetu jer su "dostigli cilj").

Za razliku od svih onih groznih dijeta, svrha intemittent fastinga nije na brzinu skinuti kile i vratiti se starim običajima, koji su ih i doveli u debljinu, odnosno pretilost, nego je svrha intermittent fastinga trajna korekcija načina prehrane pa da ti tijelo za energiju troši što je moguće više (uskladištene) masti, umjesto jednostavnih ugljikohidrata iz prehrane.

Očito nešto ima u tom intermittent fastingu... Došao na vjenčanje od frenda, nudi me s jelom i pićem, ja mu velim - ništ, daj mi samo mineralnu. Kaj je? Ha čuj, na dijeti sam. I njegov kum, kojeg nisam dosad nikad u životu vidio, onda pita - to si na onom intermittent fastingu?  Je, kak si znal? Čini se da, uz malo discipline - stvar funkcionira. I nekako si mislim da će ljudi polako odjebavati sve ostale dijete i početi postiti. Jer baš moraš biti "spec" da ne izgubiš kile na 8-16 postu! 

 Inače, problem kod slatkoga je i u samoj konstrukciji jezika.

Čitao sam nekoć nešto na tu temu, da nema svatko jednako razvijene određene zone osjeta na jeziku (kak se to već stručno zove).

I to je istina, eto vidimo vas dvojicu kao dva totalno oprečna primjera; baksa inače voli slatko, a anđeo ne baš, ali može.

A ja sam još ekstremniji slučaj, meni uopće slatko ne stvara neki osjećaj ugode dok jedem (valjda bi tad trebao se dopamin ubaciti u igru), ali izrazito me "pali" ljuto, gorko, kiselo, ali ne i slano.

Uglavnom, to mi je još jedna prednost, jer takva hrana je uvijek manja kalorijska bomba nego slatka hrana.

Ali, kad moja squaw nakupuje toga i ostavi na stolu ja to podsvjesno počnem grickati, pogotovo čips i čokoladne bananice.

A ništa ne osjetim.

I tak sam se neki dan uhvatio u razmišljanju - zakaj to radim?

Očito navika od ranije.

I još onda popijem i pivicu (izgleda da mi paše najveći drlog - gorki šrot lageri) i onda sam skužio da zapravo na kraju ispadne da u IF-u zapravo nije stvar da tijelo ne traži takve stvari, jer sad i dok se ne držim toga isto mi je.

Očito se zapravo čovjeku i mozak prebaci u mod: to moram izbjegavati i zbog toga nestane ljudima želja za tim.

A zato kaj sam svjestan da ove druge stvari koje volim nisu toliko "štetne" odmah mi postanu još ukusnije 😁

(a i pomažu kod hemeroida uzrokovanih sjedilačkim načinom života ☺️).

Uglavnom, ovaj moj post je trebao imati neki zaključak, želio sam nekaj reći, ali sam se sad sav pogubio jer slinim zamišljajući oveći habanero ili morugu (može i trindad)....

Imaš ovdje https://www.krenizdravo.rtl.hr/prehrana/osmosatna-dijeta-sto-je-to-i-kako-funkcionira

Nego, danas krećem.

Prestajem jesti u 18 h i nije mi nikakav problem ne jesti do sutra u 18h. Kada prođe mjesec dana amožda već slijedećeg petka krenut ću i na 36 satni post. ako već izdržim do 18 sati mislim da neće biti problem ne jesti još 12 h. U nedjelju se probudim oko 7h pa će to biti 37h.

Trening u jutro nekih 45 minuta, pojedem nešto zdravih ugljikohidrata, pa ručak u 13 h bez kruha, pečenih krumpira i ostalih bezvrijednih kalorija, te trening ili vožnja bicikla sat vremena te lagana večera oko 18h, npr 150 grama posnog sira. Onda opet ne jedem do odlaska na posao pa ću obet biti na 14h postu. Ništa to nije strašno ni neizvodljivo.

Mislim, ta vrsta dijete je psihološki dobro osmišljena jer te samo razmišljanje o tvom režimu uvodi u stanje kada se počneš "brinuti" o redovitim treninzima, izbacivanju visokokalorične hrane pa na kraju sve to ima nekog smisla.

Bez obzira jeli vi pet puta dnevno manje obroke koji ne frustriraju inzulin, pa vježbali dva puta dnevno to su kompletne promjene životnih navika jedenja.

Čujemo se u ponedjeljak.

Ako roknem u nesvijest, nayebali ste.