Kada se nešto radi, pa tako i kada se nabavljaju vojni avioni, treba misliti i na sekundarne, a ne samo na primarne koristi. Nije nešto korisno samo po onome što se od prve vidi.
Evo nekih sekundanih koristi:
1. Oružje ne služi samo za ratovanje nego i za odvraćenje od agresije. Da je Hrvatska bila naoružana do zuba, sumnjam da bi je Srbija usudila napasti.
2. U slučaju ratnog sukoba Hrvatska bi mogla pružiti logističku pomoć svojim saveznicima. Ako bi imali već svoje avione F-16 lako bi primili američke. Ako imamo već školovane pilote i tehničko osoblje za te avione, lako bi nam naši saveznici mogli isporučiti još veći broj.
3. Servisiranje aviona znači ovladavanje visokom vojnom tehnologijom. Naučene vještine mogu postužiti u druge kako vojne tako i civilne svrhe.
4. Ovladavanje visokim tehnologijama omogućuje da se i mi uključimo u proizvodnju visokotehnoloških proizvoda.
Treba samo usporediti ratne prilike SAD i Hrvatske. Drugi svjetski rat bio je poticaj za Ameriku da razvije nove tehnologije i još da sanira privednu krizu. U Hrvatskoj nismo oružje proizvodili nego ga švercali. Rezultat: porast bezakonja i korupcije u društvu.