Nobelova nagrada za kemiju – nagrada za biologiju

Život je, kažu nove teorije, nastao od katalizatora i njima kataliziranih reakcija. No to su već druge priče.

Nove teorije ili nove hipoteze?

Je li ovo s katalizom i postankom života teorija  ili hipoteza, čisto je akademsko pitanje. Ne može se postanak života, kao uostalom nijedan događaj iz geološke ili ljudske povijesti egzaktno dokazati! No treba reći da se na tom pitanju, vezi katalize i postanka života, intenzivno u svijetu radi. Tko ima sapi da čita neka čita: upućujem ga na moj članak

N. Raos i V. Bermanec, Catalysis in the primordial world, Kemija u industriji 66(11-12) 641-654, 

na poveznici: 

https://doi.org/10.15255/KUI.2017.014

Možda bi bilo dobro uvesti dodjelu Nobelove nagrade posthumno. Ako se tako može dobiti medalja, zašto ne i Nobelova nagrada? 

Pa... tjestenina je štetna po zdravlje :-)

 imao bih primjedbu. mnoge sam knjige rasknjigao i nekako mi nailazi da su najbolji pisci u području (znanstvene) fantastike. valjda poradi nevezanosti regulama. p.k. dick, clifford simak, ursula leguin itd. i možda ponajbolji od svih - stevan kralj (shawshank redemption, green mile, dark tower ...). u nas još uvijek meša selimović i ivo andrić. posebno mi se dopao roman dveri od oraha m. jergovića. najboljom knjigom svih doba smatram alicu u zemlji čuda. honorable mentions: emile ajar (tj. romain gary), flann o'brien, john kennedy toole, orson scott card. a tek kad zaglajzam u pojeziju ... (fernando pessoa, w.b. yeats, naš zvonimir balog ...).prekratko se živi da bi se s tiglo sve pročitati pa na koncu razlučiti dobro od užasa (tipa proust). nota bene, dobar je pisac i onaj, kako se zove .... a! nenad raos. 

Nije pitanja žanra, nego kvalitete. I Hamlet je krimić. S užitkom čitam Scherlocka Holmesa jer je napisan izvrsnim stilom (koji se osjeti tek kad se knjiga čita u originalu) i s izvrsnom dramaturgijom. Nasuprot tome uzmite "Ime ruže". Hoće se prodavati nekakva filozofija, nekakva duboka mudrost na banalan, pravo rečeno prostački način. Suvremenoj književnosti nedostaje dubine i širine, ma o kojem se žanru radilo. Kad čitate Tolstoja ili Dostojevskog osjećate da iza svake riječi stoji živ čovjek, pisac sa svim svojim doživljenim i proživljenim životom. Kad čitate "Ime ruže" osjećate da iza nje stoji nekakav napuhani profesor koji prodaje čitateljima prazninu svoje duše. O tome je riječ. Umjetnost uvijek mora polaziti od života i u život se vraćati. Ako to ne čini, onda je prenemaganje, laganje - jednom rječju kič. 

 Kao i sinhronizacija Zločeste djece :D