Najnovija procjena broja potencijalno nastanjivih

 ubija planete, pazimo se! ili?

Znanost ima svoj mainstream, i tko se jednom uglavi u taj mainstream taj drugome obično ne daje pravo na drugačije mišljenje. Tako da je znanost sustav poput svakog drugog; ima svojih dobrih ali bogme i loših strana. I to je dobro dokumentirano.

A mi o svojem svijetu još uvijek znamo premalo, a kamoli o svemiru. Treba prihvatiti činjenicu da postoje različita razmišljanja o istim konceptima i da se ljudi ne mogu uvijek složiti ali treba poslušati drugačija mišljenja.

 Bez vrijeđanja. Možda se čovjek nije izrazio kako je nekome po volji. Slušaj utorkom Andromedu na HR2, pa ćeš čuti kako ljudi iznova postavljaju pitanja koja netko smatra trivijalnima. Jučer slušatelju nije bilo jasno da pogonski motor raketa radi učinkovitije u vakuumu ali da je čovjek pročitao barem sljedeći članak, nešto bi mu ipak bilo jasno. Pa ga ne treba odmah zbog toga zabiti u zemlju.

"Notice that there is no free stream mass times free stream velocity term in the thrust equation because no external air is brought on board. Since the oxidizer is carried on board the rocket, rockets can generate thrust in a vacuum where there is no other source of oxygen. "

Rocket Thrust Equation (nasa.gov)

 zašto ste se vi uopće opredijelili za znanstvenu karijeru? ako smijem pitati, mogli ste u svećenike ili filozofe a moguće kako vas, čini mi se, interesira kako, u trbuhozborce ili mađioničare?

 Po čemu filozofija nije dio znanosti? Ako si ti znanstvenik, onda je tvoja konstatacija o filozofiji (mogao je u filozofe) porazna.

ja, sam debil... odgovorno tvrdim!

 To je redukcionizam do besmisla i kao argument nema nikakvu težinu.

Svijet oko nas možda ne postoji, Matrix je najbolji primjer za to, no za nas je taj svijet stvaran i sve svoje odluke temeljimo na pretpostavci da postoji. Svijet oko nas postoji je se svi slažemo da postoji.

Duša je izmišljena u doba dok se o mozgu i svijesti nije ništa znalo i ostala je kao nekakav arhaizam, poput astrologije ili drugih praznovjerja. Niti je pojam te duše uopće jasno definiran, niti ga itko ozbiljno uzima u životu. Duša spada u kategoriju Crvenkapice i Tri praščića, za koje isto ne možemo dokazati da ne postoje, ali nema nikakvog razloga da smatramo da postoje.

Tako da je poistovjećivanje ta dva pojma time što se oba može dovesti do besmisla obična igra riječi koja ukazuje na nedostatak pravih argumenata.

Ja se dobrovoljno odričem svoje 'duše', nek ju uzme kome treba, a jeste li se vi spremni odreći tog 'nepostojećeg' svijeta oko vas? 

Duše mi, nema duše!  

 Čovjek kad dosegne određenu dob postaje svjesniji svoje smrtnosti, a znanstvenici su isto samo ljudi, pa se onda nećkaju - "Pa možda i ima nešto poslije smrti". A i lijepše je tako maštati da smrt nije kraj. Mislim da je to u našoj prirodi. Da li je to strah od smrti ili neki drugi evolucijski mehanizam - ne znam, ali sam to vidio kod jako puno ljudi. Znači tokom života nisu imali veze s vjerom ili duhovnošću, a pod stare dane počnu fantazirati i analizirati svoj život pa se onda pitaju "A što ako ipak nešto ima?". To ti je kao i sa pljuvanjem tri puta kad prođe mačka. Nije da si misliš da će ti se zbilja radi toga nešto dogoditi, ali što te košta 3 puta pljunuti  pa biti siguran.

P.S.

Nisam niti religiozan, niti duhovan niti praznovjeran i ne pljujem tri puta kad mi prođe crna mačka.

 neam pojma i jebe me se, mlad sam, kad se budem našao pred abrahamskim bogom poslat ću ga u kurac, govnar usrani.... pred drugim bogovima moguće budem pristojniji, vidjet ću

 Ja sve više. Sigurno si barem čuo za ljude koji se u srednjoj i starijoj životnoj dobi (ne nužno u penziji) povlače na otoke, u Gorski kotar i uživaju. Napustiti planet ne bi bilo ni približno slično, ali bih barem ostatak svog života proveo izvan dometa korumpiranih medija, zagađenja, pojedinih udava iz svog privatnog i poslovnog života itd.

Duša nije nužno neznanstvena tema, kao što to nije ni relativan bog (iako Bog jest).

U mojim znanstvenim teorijama i duša i bog imaju mjesto.

Pogriješio sam jedino upuštajući se ovdje u raspravu budući da radovi još nisu objavljeni a ne želim iznositi detaljnu argumentaciju na svakom ćošku (ne volim se ponavljati).

Iznenadili bi se koliko stvari u religijama proizlazi iz znanosti. Tu posebno mislim na istočnjačke religije (vede,hinduizam). Ima toga i u zapadnjačkim religijama no njihove svete knjige, poput biblije, su masno koruptirane od strane onih koji žele biti tretirani kao Bogovi pa je od znanosti u svetom stvorena fantazija i vjera koja nema veze sa znanošću a niti sa ikakvim Bogom već ljudima koji se njome želi okoristiti.

kad kažem da su te i te (one gore) filozofske ideje kurac, kako ćete mi odgovoriti na to? hoćete li me sa svojega pijedestala znanstvenika jebati titulom ili biste radije željeli znanstvenim činjenicama osporiti moje moguće neznanje? s kojega biste me nivoa željeli rušiti? ako to uopće želite... kakve instrumente sem znanstvenih uopće posjedujete?

Prvo smo imali sukob vjere i znanosti, a sada znanosti i filozofije. Problem je u tome što se to troje brka, ne priznaje im se autonomija, pa na kraju dolazimo do zatucanosti, ali druge vrste. U srednjem vijeku se sve htjelo svesti na religiju, a danas pak na znanost. Filozofija nije znanost, pa se ne može mjeriti znanstvenom mjerom. I da se razumijemo: mlaćenje prazne slame, izbacivanje pseudoznansveih hipoteza, astrologija, parapsihologija, numerologija nije filozofija. Filozofirati znači stvarati racionalni odnos prema cjelini života. Takav odnos uspotavlja svatko tko misli, pa i onaj tko misli da nam ne treba filozofija i da je filozofija glupost, jer i to je racionalan odnos prema cjelini postojanja. No da bi se razumjela filozofija, treba prije svega znati postaviti pitanja i na njih tražiti odgovore, a ne prihvaćati ono što nam se nudi, ono što "svi znaju". Uzmite recimo problem subjekta i objekta, centralni problem novovjeke filozofije. Sve što znamo o objektu znamo samo kao sadržaj svoje svijesti. U kojem onda smislu postoji objekt izvan naše svijesti? Ako crvena boja postoji objektivno, vidjeli je mi ili ne, ne postoji li tako i Bog objektivno, bez obzira vidjeli ga mi ili ne? Postoji li ono o čemu ne možemo ništa znati? Ako kažemo da ne postoji, odbacujemo objektivnost prirode, a objektivnost spoznaje svodimo na subjektivnost. Sve su to filozofska pitanja na koja znanost ne može odgovoriti, naprosto zato što to ne spada u njezinu domenu. Na ta pitanja može dati odgovor samo filozofija. 

Crvena boja, kao elektromagnetsko zračenje određene valne duljine, postoji objektivo, ali kao doživljaj (percepcija) postoji subjektivno. Bog kao doživljaj (vjerovanje) postoji subjektivno, ali kao apsolutno nužno biće postoji objektivno. No i o svjetlosti kao valnoj pojavi znamo subjektivno, jer smo na određeni način napravili neke eksperimente (vidjeli neke fizičke pojave) i na određeni ih način protumačili. Kao što bi neko drugo živo biće drugačije vidjelo crvenu boju, tako bi i na drugi način protumačilo interferenciju svjetlosti. Nisam ovo napisao zato da bih bilo što dokazivao ili osporavao nego zato da bih pokazao da nije lako filozofirati. Puno knjiga (ne natuknica u Wikipediji i komentara na forumima!) treba pročitati da bi se barem malo ušlo u filozofiju. Ona je daleko teža i od Einsteinove teorije i od kvantne fizike: te su dvije fizike toliko teške upravo zato jer pokreću filozofska pitanja (priroda uzročnosti te prostora i vremena, u krajnoj liniji priroda naših spoznajnih moći). "Filozofija počinje čuđenjem", govoraše Grci, no problem je što se neki ljudi nisu nikad počeli čuditi, nego sve primaju zdravo za gotovo, pa onda s prezirom neznalice pišu pogrde o filozofiji.