Drveno željezo.
Nedosanjani "kamen mudraca" mudraca iz Redmonda, desetljećima stari vlažni snovi.
Ukratko, vidi pod "Windows on ARM: A history of failures" nadalje, ovdje:
https://www.forbes.com/sites/jeanbaptiste/2018/08/22/how-arm-just-ruined-the-launch-of-qualcomms-windows-10-pcs/
Ideja "savijanja zadatosti" ide otprilike ovako:
hardware
- Dovoljno jak i specijaliziran ARM SOC (hardware) kako bi mogao bar dijelom emulirati x86 (bar 32-bit apps) plus osigurati pristojne performanse;
- Dovoljnu autonomiju (bateriju), riješeno pregrijavanje i kompaktnost konačnog proizvoda za takav hardware;
- Sve zajedno po cijeni od 600$ za US tržište (ili nižoj).
Uz to (software):
- Dovoljno ARMu prilagođen (dijelom i okljaštren) Windows OS, a da zadržava opću kompatibilnost s "nativnim" (x86 desktop) Windows;
- ARMu prilagođene Windows aplikacije (UWP, web), što više identične onima, već poznatim korisnicima (plus gro novih);
- Sve zajedno dovolno usklađeno za pristojno korisničko iskustvo.
Mislim da je osnovna greška u pristupu tog tvrdoglavog zabijanja glavom u zid kriva premisa. Točnije, više njih.
Ta premisa bi išla otprilike ovako - soft-side:
Ako Linux na nekom jeftinom npr ARM chromebooku može, preko npr Winea, vrtiti Windows aplikacije, zašto to onda ne bi bilo moguće s Windowsima samim, isključivši Linux kao među-posrednika, uz specijalizirani, jaki hardware i optimizirane Windowse / Windows appse za isto?
"Vrag je u detaljima", i to povećim detaljima, i to u puno njih.
Linux Wine ne može emulirati Windowse, već pojedine aplikacije. Windowsi su monstruozno kompliciran, interaktivan sustav - ali nužan u kompletu za identično korisničko iskustvo.
Još poraznije je to da Wine nije emulator, već pretvara dijelove API calls u Linux native - efektivno u stvari pretvarajući Win apps u Lin apps. To više nema veze s Win OS.
Potpuna emulacija (VM - npr VirtualBox, QEMU) je moguća ali drastično padaju performanse.
Sa hardverske strane, priča je još uzaludnija.
Početne, relativne prednosti ARMa su cijena, malo zagrijavanje, velika autonomija (mala potrošnja energije).
No da bi ARM vrtio Windowse, treba mu xx jezgri na xxx frekvencije, čime sva 3 faktora otpadaju: takva nova ARM riješenja su osjetno skuplja (Cortex-A7x CPU - Snapdragon 8xx chipset), griju se osjetno više a i troše više. Riješenja hlađenja i baterije negativno utječu na težinu i volumen proizvoda (poznato je da Surfejsi imaju problema sa pregrijavanjem odn. posljedično sa performansama).
Uz sve to, i dalje je nužna, bar dijelomična emulacija čime performanse, po defaultu, moraju zaostajati za nekim "nativnim" sustavom.
ARM nije x86 i mora emulirati bar dio hardwarea (ili implementirati specijalni add-on hw čime preskupo riješenje postaje još skuplje).
Problem je u tome da su sva ta "savijanja" (odn. prilagodbe i implementacije) jednako primjenjiva i za npr Chrome OS, odnosno isti je također moguće jednostavnije dovoljno "dograditi" (ili npr prilagoditi hardver). No: Chrome OS je u startu prilagođen ARMu (a identično ili bolje radi i na skupljim Intel/AMD x86 CPU).
Zbog toga je startna cijena chromebooka 200$ a nekog "Surface GO" 500$. Mjereno po cijeni, naprosto se više dobiva chromebookom.
Za pristojno korisničko iskustvo pak dostatan je Chromebook od 350-400$, dok je ta cijena kod Surfacea oko 1000$.
TOČKA INKLUZIJE
Sve je moguće ako se to dovoljno želi; tehnologija (znanje, iskustvo) idu naprijed i vjerojatno će doći do trenutka kad ćemo, konačno, imati drveno željezo.
Microsoft i Google surađuju na portanju Windows Chromea na ARM (nema sumnje da će tu biti uključen i Chromium-Edge), Project Campfire bi trebao omogućiti dual-boot Windowsa ba chromebooku/Chrome OSu (za primjetiti ne i obrnuto!), a Google s partnerima ciljano širi ponudu krombuka na skuplje modele (diže prosječnu cijenu na 500$, dok je MS pokušava spustiti). Također, tu su i WSL (Windows Subsystem for Linux) kao i 3rd party web apps, kojim bi se, nekako, trebala proširiti soft ponuda odn. smanjiti "gap" ARM Windowsa.