Litij-ionske baterije mogu se puniti i značajno br

Malo je to sve skupa kontradiktorno jer je za navedenih 320 km autonomije potrebno barem 50 kWh, a baterija smije biti zagrijana samo 10 minuta, inače gubi svojstva? Za kapacitet od 50 kWh u 10 minuta potreban nam je punjač snage 300 kW, što se baš ne uklapa u korištenje postojećih punjača.

Pa to Tesle vec rade. Uneses u navigaciju put, ona ce ti isplanirati gdje ces ici na SC, i onda ce prije nego sto dodjes pripremiti bateriju za punjenje, tj. zagrijati ju.

 

Novi SC imaju 250kW, ne punis naravno cijelu bateriju jer na kraju brzina punjenja opada, bolje je puniti do cca 2/3 i onda stati jos jednom kad se isprazni, jer inace ti snaga padne ispod 100kW, a to nema smisla bolje potrositi bateriju i puniti se na 200+kW

 

A kad imas recimo M3, 400 odnosno 500 km (i to po EPA, po WLTPu je to 560), sasvim ti je dosta napuniti nesto manje od 300 km i onda stati na 15ak minuta i opet puniti. V3 superchargeri pune 180 milja u 15 min. Zdravo je i stati svakih nekoliko sati i malo protegnut noge i odmorit oci.  

 

2500 ciklusa po 400 km, dakle manja baterija na M3 je milijun kilometara.

"bilo je to dobro vrijeme,

sve na kredit, sve za raju, jarane.

u auto naspi čorbe

pa u trst po farmerke."

 

 Jarane, nije ti to Yugo četrespet, nego nove bakterije o kojima sanjasmo (dobro, nisu nove, ali tehnologija punjenja je). Još kad naprave baterije 10 puta jače, 5 puta jeftinije i da ih možeš potpuno napuniti za 5-10' stvar će konačno biti riješena u korist elektrike. Drago mi je da si me podsjetio na tu pjesmu, dobra je.

Nije istina. Tesle griju bateriju ako je temperatura ispod nule ili oko nule, ali je hlade i pri punjenju kad je temperatura baterije veća. Da to ne rade, uništile bi se jer ne smiju dugo biti zagrijane.

Za pouku zadnjem čitatelju kako znanstvenici dobivaju lovu. Znanstvenik dobiva lovu na temelju rada na projektu, a ne za izvršeni test ili objavljeni članak. Znanstveni radovi se ne honoriraju, štoviše neki časopisi traže novac da bi se članak u njima objavio. To je i logično. Trošak znanstvenog istraživanja daleko je veći od visine ponajboljeg autorskog honorara. Znanstvena istraživanja većinom plaćaju porezni obveznici, osim ako nije riječ o istraživanjima koje provodi neka tvrtka za svoje potrebe. No rezultati takvih istraživanja obično se ne objavljuju. Objavom rezultata istraživanja, u što ulazi i pisanje znanstvenog rada, znanstveni dokazuje da je izvršio postavljeni zadatak i tako zaslužio svoju plaću. (Inače, pisanje znanstvenog rada čini tek 5-10 % posla znanstvenog istraživanja, uz neznatni materijalni trošak.)