Krah digitalnih nomada?

 Pretpostavka ovdje znači preduvjet.

 Da, ali prije 20godina većina nije imala ni ADSL. Stvari se mijenjaju. Neće sutra 50% ljudi raditi od kuće, ali kreće se u tom smjeru. Do sada ljudi kod rješavanja stambenog pitanja nisu ni razmišljali o radnoj sobi, sada neki hoće. Oni koji žive u kući mogu prenamjeniti neki prostor, a neki će možda reći svojoj tridesetogodišnjoj dječici da bi mogli polako odseliti. Ima raznih načina.

Ovime se ljude na neki način čini samostalnima i približava poduzetničkom duhu. U tom smislu onaj tko radi od kuće treba preuzeti i neke odgovornosti i rizike. U firmi ti je poduzeće dužno osigurati sigurne radne uvjete, kod kuće si ti to sam i ne vidim potrebu da komisija dolazi provjeravati osvjetljenost ili ergonomiju stolice. Ni Ajaru to ne dolaze raditi. Zaboravlja se da već postoji određen broj ljudi koji radi od kuće i nitko ih ne kontrolira. Odabirom kuće kao radnog mjesta poduzeću prestaje odgovornost za zaštitu na radu. Kao što ti plate 3 kn (ili koliko već) po kilometru za korištenje osobnog automobila, a na tebi je da taj auto bude ispravan i da ga koristiš na siguran način.

Naravno, kao što se plaća upotreba osobnog automobila u sužbene svrhe, tako bi se i upotreba prostora, namještaja i pripadajuće režije trebali zaposleniku kompenzirati i to je ono čemu se nadam u zakonu.

To su jako teški preduvjeti.

Reći kako će ljudi uzeti dodatnih nešto kvadrata za radnu sobu je jako optimistično. Posebno u RH.

Kao što je i jako teško reći "mora se kompenzirati". Mora, ali je pitanje kako, tko će raditi računicu itd.

Yup, to ti je klasičan primjer. Ogromna većina planira povratak u urede, samo je pitanje kad i kako.

I čitao i gledam što se događa "na terenu" - EU, SAD, Bliski istok.

I to "promjena posla" je jako upitno, pitanje je koliko će ozbiljnih firmi prihvatiti HO only.

Ključno je što si programer.

Programeri ni u IT-u ne čine veliku većinu, dapače.

A da jesam proveo više u avionu nego na poslu - jesam. Sad sam na cca 30% ured i 70% doma. Ne mogu ni psihički više stalno biti doma.

Pitanje je li govorimo o digitalnim nomadima ili ljudima koji mogu raditi od kuće.

Neke firme npr. traže, ako radiš iz HO, biti u gradu gdje ti je radno mjesto kako bi mogao brzo doći u slučaju potrebe. Tu ne možeš biti nomad.

S druge strane, brdo freelancera i slično može raditi kao nomad, makar i u slučaju rijetke potrebe sjeli na avion i otišli u ured (ako je potrebno).

IT? Programeri su samo dio priče, imaš tehnike, prodaje i niz drugih odjela (kod klasičnih SI). Striktno programerske firme mogu imati veći broj ljudi u HO, ali i one obično imaju dio ljudi u uredu (za non-core poslove).

O sekundarnim problemima (onboarding, socijalni kontakti itd.) da ne govorimo. Zato firme i gledaju kad će "nazad".

Problem je što se kod tableta i pmaetnih satova mišljenje generira unaprijed, bez iskustva.

Ovdje je pak slučaj generirana mišljenja nakon iskustva. Ja sam već godinama u HO, prije Covida je bar bio slučaj odlazaka na kavu s kolegama, ručkove s korisnicima, konferencije...

A isti "problem" ima jako puno kolega. Jako mali broj ljudi se izjašnjava za full HO rad.

Naravno da odeš, kao i u redovnom poslu.

 Zašto inzistiraš na 100% radu od kuće? Možeš biti i digitalni nomad tri ili šest mjesci u godini, možeš raditi tri dana u tjednu od kuće. Sve varijante u kojima dio vremena radiš od kuće spadaju u tu kategoriju.

Poslovni ručkovi nisu baš praksa za većinu ljudi, u kafiću se možeš naći i bez odlaska u ured, na konferenciju isto tako možeš otići bez ureda.

https://www.moj-posao.net/Vijest/81278/O-trendovima-na-trzistu-rada-i-radu-na-daljinu-koji-nikad-nije-bio-blize/6/

 On to ne zna iskoristiti. Rad od kuće ne znači uvijek da moraš biti prikovan za stolac od ve do ve. Osim ako ti poslodavac ne instalira softver kojim te prati ili od tebe zahtijeva da si non stop logiran i aktivan. Ako dobiješ zadatak (ili si između dva zadatka), zašto ne bi malo odšetao do trgovine na pola sata, razbistrio pamet i onda se vratio i radio? To i jesu preporuke onih s iskustvom rada od kuće kako čovjek ne bi prolupao i kako bi ostao produktivan.

Pa to se radi pod normalno. Dapače, milijun drugih stvari,no problem je i "brisanje" granice radnog i privatnog vremena, posebno ako radiš i za druge države.

Onda nekima ispadne da su od jutra do večeri "napola" za računalom, nikad stvarno "off".

To ti je normalan posao, ne samo na Balkanu.

Dapače, u nekim kulturama praktički nema pravog posla do sastanka uživo, pijenja kave / čaja / ručkova / večera, praćenja tko je otkud i kome došao, kojim redom itd.

Malo ljudi ima taj striktni pristup poslu i jako puno ljudi slušam kako se žale oko toga. To je teško povezati (ili odvojiti). Ne samo kad nadodaš vremenske zone, tu nekad imaš i različite dane vikenda, npr.

Kao tehnička osoba, i ja su guštom prihvatim ručak s osobama s kojima sam dobar. Ostalo što moram, moram. Negdje je to jednostavno standardan način poslovanja.

Bolje na ručak nego na Mirogoj, iako je i on bolji od nekih mjesta gdje sam bio.

Treba znati da ima ozbljnih firmi, s dobrim upravljanjem i poslovnim procesima i loših firmi, tj. loše organiziranih. Kad je sustav posložen radna etika je na višoj razini i timovi su stručno sastavljeni (to je puno kompliciraniji posao nego neki laik može i zamisliti, mislim da bar 90% HR-ovaca nema pojma o tome) onda je rad u uredu produktivniji, naročito na dulji rok. Postoje i radna okruženja u kojima se možete izdvojiti, ne samo fizički tj. i na mjestima gdje rade u open spaceu imaju urede za rad nasamo, nego i vremenski gdje svaki zaposlenik ima pravo biti potpuno nedostupan kolegama recimo 3 sata dnevno, iako je u uredu, ako ga kontaktirate dobit ćete nešto kao out-of-office notice. Ima dosta poslova koji se mogu raditi od doma, koji se mogu raditi samostalno ali ne trajno, ne svaki dan, tu dolazi do problema organizacijskih, motivacijskih, vremenskih, nedostatak kontrole... što rezultira smanjenom produktivnošću, rastom troškova, sfušarenim projektima itd. Sve zavisi koliko je poslovni proces složen, a to je donekle uvjetovano i time što se točno radi, ne samo koji je proizvod/usluga već i u kojoj je fazi. Radne zajednice i postoje iz sinergijskih razloga, inače mogu svi raditi kao nodovi, pa što ispadne. Pri tome je jedino sigurno da će negdje zapeti.
Zaključak: mislim da rad od kuće neće biti bezuvjetni prvi izbor još bar 20 godina jer toliko će trebati da se promjeni paradigma poslovne organizacije, stvari su puno kompliciranije nego se čine.

Nije malo, neke analize su pokazale i više, ali to poprilično pada.

Mene je iznenadilo u jednoj firmi s kojima radim bilo je puno više problema s ukidanjem službenih auta nego smanjivanja plaće.