Krah digitalnih nomada?

 Ili prodaš stan u ZG i za iste novce u nekom manjem gradu kupiš kuću od najmanje 150-200m2 i 500m2 okućnice i vjerojatno boljom internet vezom nego što ćeš je dobiti u centru ZG. I još će ti ostati love. Jer ako ne moraš svaki dan na posao u ZG - zašto bi morao živjeti u ZG? Uzmi npr. Sisak ili Karlovac - sat vremena autom od ZG ako ti baš zatreba, a cijene nekretnina su nekoliko puta manje. Svu potrebnu infrastrukturu (škole, bolnice, trgovine...) imaš u svakom hrvatskom gradu od 15-20-ak tisuća stanovnika pa nadalje, dakle zašto ZG pod svaku cijenu? Najveća prednost home office-a i jest da adresa firme ne diktira adresu na kojoj živiš, zašto tu prednost ne iskoristiti?

 Planiranje tvojeg vremena je tvoja dužnost, a ne dužnost tvojih kolega. Sam si kriv ako u kalendaru ostaviš svima vidljiv free time pa ti onda drugi uvale sastanke kad njima paše. Moj kalendar je blokiran najmanje 30 dana unaprijed na način da mi sastanci mogu biti samo kad to meni odgovara. I inače ne vidim kakve to veze ima s time da li radiš u uredu ili od kuće - taj problem ćeš imati neovisno o tome, osim ako ne radiš u nekoj jako maloj firmi gdje svi sjede u neposrdenoj blizini i vide se svaki dan. Da se razumijmo - uvijek će biti situacija u kojima je sastajanje face-to-face neophodno i/ili puno bolje rješenje, ali takvih situacija je uz današnju tehnologiju remote rada - barem u IT industriji - jako malo. Moj šef i ostatak tima su u USA i širom EU. Zadnji put sam ih fizički sreo prije dvije godine. Unatoč tome svakodnevno surađujemo bez ikakvih problema, ostatak tima u USA i EU isto tako radi remote. I tako posluje i veći dio od 100k+ zaposlenika širom svijeta. Unatoč tome imamo i urede, ali oni imaju kapacitet za možda 30% zaposlenika jer ih više od toga skoro nikad ne dolazi tamo i fokus je na sobama za sastanke s kupcima, a ne na uredima za zaposlenike. Ja idem u ured možda 1-2x godišnje kad imam neke cijelodnevne ili višednevne workshope s kupcima ili suradnicima, sve ostalo radimo remote.

Sve je stvar kulture u firmi, jasne definicije ciljeva, jasne definicije načina njihovog mjerenja. spremnosti managementa da ima povjerenja u vlastite zaposlenike (i da ne zapošljava one u koje nema), spremnosti da se umjesto u fancy open offices sa skupim mašinama za kavu i relax sobama u kojima se nalaze vreće za sjedenje, tobogani, XBox-ovi i stolni nogomet, investira u robusne tehnologije za remote rad, u odabir i obučavanje kvalitetnih managera itd. Problem je što većina firmi to nema, radi se napamet i stihijski, u sred dana se mijenja plan za 180 stupnjeva, sazivaju se ad-hoc krizni sastanci za svako sranje, umjesto kulture povjerenja postoji kultura nadgledanja i mikromanagementa do zadnjeg detalja, svatko je po definiciji kriv dok se suprotno ne dokaže, zaposlenici nemaju pristup tehnologiji i alatima koji bi im omogućili efektivan rad od kuće, firmu vode manageri starog kova koji inzistiraju da vide svoje zaposlenike svaki dan u 8:00 na "njihovom" mjestu bez jasnog razloga itd. To nije problem remote rada, nego takvih firmi, remote rad uvjetovan koronom je samo učinio te probleme jasno i svima vidljivima.

Kao kad uvodiš SAP u firmu - ako uspiješ, znači da imaš robusno i kvalitetno knjigovodstvo. Ako ne, onda to nije problem SAP-a, nego tvog knjigovodstva, samo što si prije SAP-a te probleme nekako mogao gurati pod tepih. 

 This. 

 Znači planiraš da ti djeca nakon što napune 18 godina ostanu živjeti s vama u stanu u ZG u svojoj dječjoj sobi? Do kada, dok ne napune 40? Ako u mjestu u kojem žive imaju veću kvalitetu života za manje novaca, mogućnost da po potrebi za sat vremena dođu do ZG i mogućnost da i oni jednom rade remote - zašto bi (osim radi studija) trajno otišli i ostali u ZG?  

Nije stan u ZG-u nego kuća u Samoboru, u stan će s 18 ako budu htjele na faks. Ne znam koliko imaš godina ali svim mladima je Zagreb san, tu je sve, more mogućnosti, more događanja. Živio sam u SB-u i imam tamo kuću, na povratak ni ne pomišljam. Uhvati me depresija nakon tri provedena dana tamo a ja sam krkan od 40g. Probao sam par dana radi od tamo, odustao. Djeci je još strašnije, znam kako je meni bilo i večini mojih vršnjaka kojima vrhunac života nije birtija i kladionica.  

Pitanje je što radiš.

Pa i ide se svaki dan zbog nečeg u ZG.

Škole, aktivnosti, zabave...

To što ti ne vidiš interes očigledno je u suprotnosti s interesom većine.

I meni je ZG bio "san" kad sam bio 18. S 24 mi se počeo gaditi, s 28 sam pobjegao iz njega glavom bez obzira i nikad nisam požalio ni sekunde, kao i puno mojih prijatelja i poznanika sličnih godina. Ostali su uglavnom oni koji su morali - radi posla, jer im firme ne daju da rade od kuće i jer im je predaleko i preskupo svaki dan putovoati iz periferije u grad. Dakle to je prolazna faza. I inače pitanje kokoši i jajeta - periferija propada jer iz nje svi koji nešto vrijede zbog posla odlaze u ZG. Kada bi posao mogli obavljati i bez seljenja u ZG, vrlo vjerojatno bi ih se većina ponovno vratila na periferiju, posebno kad dosegnu određenu točku u život (djeca...) kada je prostor i mir važiniji od toga da u krugu od 50m od stana imaš 70 različitih kafića i trgovina. To bi automatski podiglo i kvalitetu života na periferiji, više bi novca ostajalo tamo, bilo bi više kvalitetnih ljudi i samim time više svega. 

I škole. I aktivnosti. I zabave. I tako...

To i je razlog masovne migracije u gradove, ne na sela koja traje već stoljećima.

Takva osoba ne postoji posebno u IT-u, ako misliš da si nezamjenjiv onda živiš u laži i zabludi. Znam dovoljno takvih ljudi koji su pokušali ucjeniti čak i cijelih odjela, samo bi ih zatvorili. Old Iggy čak vjerojatno ima i više primjera nego ja po tom pitanju.

puno je tu faktora, u dublinu npr cijeli juzni dio sireg centra (docklands i oko grand canala) je krcat psolovnim prostora Big Techa, kao i hrpa prostora u izgradnji..

o san franciscu i seattle-u kao najgorim lokacijima na svijetu za ikakvo zemljiste, da ne pricam..

hrpa gradjevinskih firmi (a i politicara) tu ima vested interes da firme vrate ljude u urede, jer inace gube milijune/miljarde u investicijama, a posto ionako njeguju porezne olaksice i dogovore ispod stola, lako je i ovakve odluke provesti na silu.

s druge strane, ponekad baciti pogled na kolegice iz brazila ili venezuele.. nema tog home offica koji to moze nadoknadit :)

 Odrastao sam "na periferiji", 50ak km od ZG, imao sam škole, aktivnosti, zabave i sve ostalo. Tako je i danas u tom gradu, zapravo puno bolje nego je bilo kad sam ja bio u godinama kad mi je to bilo bitno. Jedino čega je tada u tom gradu bilo, a danas nema, je posao - vlakovi i ceste su svako jutro i popodne prepuni ljudi koji putuju u ZG i nazad - zbog posla ili studiranja i samo zbog toga. Neki su se i odselili jer im svakodnevno putovanje bilo prenaporno i preskupo. Doslovce još nikad nisam čuo za nekog tko se odselio jer mu je nedostajalo aktivnosti i zabave. Ili možda sugeriraš da u Osijeku, Zadru, Sisku, Karlovcu, Rijeci, ... nema aktivnosti i zabave? Nema posla i eventualno fakulteta, to je to. Od moje generacije koja je studirala u ZG nas >80% smo nakon studija i eventualno nekog prvog posla ponovno napustili ZG. Od nas četrdesetak iz moje direktne generacije koja je studirala u ZG devedesetih, u ZG danas živi njih možda desetak, ostali su odselili negdje drugdje. 

Razlog masovne migracije iz sela u gradove nije nedostatak "zabave i aktivnosti", nego nedostatak posla i samim time novaca. I tu sad dolazi rad od kuće. Ne vidim zašto netko tko radi u IT-u, živi u Osijeku, Zadru, Sisku, Karlovcu ili Rijeci i ne treba redovni fizički pristup nekom specijalnom hardveru lociranom u ZG ne bi mogao raditi od kuće za firmu sa sjedištem u ZG? I svoj zarađeni novac umjesto na stanarinu u ZG ostaviti u Osijeku, Zadru, Sisku, Karlovcu, Rijeci i time indirektno utjecati na povećanje kvalitete života u tim gradovima? Ako mnogi ljudi iz tih gradova već godinama rade za firme u USA, Irskoj, Njemačkoj, zašto ne bi mogli za firmu iz ZG? Naravno, uvijek će biti onih kojima zaista "nedostaje" razina zabave i aktivnosti u ZG, ali takvih je vrlo malo, posebno kad čovjek pređe 30-tu i kad mu haligali po birtijama više nije prvi prioritet.

 To stoji, državna uprava je definitivno problem, ali i to samo zato što se velik dio posla i dan danas obavlja analogno, preko papira. Tehnički nema razloga zašto velik dio državnih službenika svoj posao ne bi mogli obavljati i od kuće uz preduvjet da je poslovanje digitalizirano. To je problem kojeg tako i tako treba riješiti, rad od kuće je samo jedan od 1000 benefita koje bi to donijelo.

Ne vidim kako bi kaos koji proizlazi iz multitaskinga bio manje bolan ako umjesto od kuće radiš u uredu, jer to je ovdje tema. Ne vidim zašto bi online sastanci bili generalno manje produktivni od sastanaka licem u lice u istoj prostoriji koju neki još zovu "posao"? Ne govorim o specijalnim situacijama koje se dešavaju jednom godišnje, nego o day to day poslu. Možeš li navesti nekoliko konkretnih primjera gdje si neki konkretan problem uspio uz fizičku nazočnost u uredu riješiti za gorespomenutih "10 sekundi", a čije bi rješavanje putem online meetinga bilo nemoguće ili puno teže/dulje, naravno uz pretpostavku da ti na raspolaganju stoje sve blagodati moderne tehnologije? Malo mi je teško pratiti taj mindset, obzirom da već 14 godina uspješno radim gotovo isključivo remote za najveće i najuspješnije firme na svijetu. Nemam doduše ambicija biti CEO, ali i ovako sam dogurao dovoljno daleko da mi apsolutno ništa ne fali.

Što se baleta tiče - ha gledaj, ako spadaš u onih 0,01% populacije koja se aktivno bavi baletom, onda ćeš morati u jedan od tih gradova koje si nabrojao (koliko vidim i Čakovec to ima), ali opet ne nužno u ZG. Ja da živim u HR i da mogu raditi od doma i da mi treba škola baleta, svakako bih za život prije odabrao bilo koji od tih drugih gradova nego Zagreb, tim prije što u ZG nemam niti rodbine, niti prijatelja, niti bilo čega drugog što bi me za njega stalno vezalo. Na koji to konkretno oblik zabave misliš kojeg redovno koristiš i koji postoji samo u ZG i zbog kojeg se definitivno isplati preseliti u isti iz nekog drugog grada? I kakve to ima veze s radom od kuće? I u Zagrebu možeš raditi od kuće. 

Da se vratimo na temu: rad od kuće znači da imaš slobodu izbora gdje ćeš živjeti, neovisno o tome gdje je registrirana firma za koju radiš. To je sve. Tko želi neka to iskoristi, tko ne želi ili iz nekih drugih subjektivnih ili objektivnih razloga ne može, neka i dalje bude tamo gdje mu je firma i neka i dalje ide svaki dan na posao, who cares. Kao što rekoh, ja živim u blizini jednog europskog velegrada (u kojem mi je poslodavac) i prije 12 godina kad sam kupovao nekretninu bila je opcija za iste pare ili 4 sobni stan od stotinjak kvadrata u tom gradu, ili nova kuća od 250m2 sa okućnicom na rubu šume, nekih sat vremena vožnje van grada u mjestu od nekih 10.000 stanovnika, osnovnom školom, gimnazijom, bazenom, svim trgovinama za dnevne potrebe, tri apoteke, 4-5 restorana, nogometnim stadionom, bolnicom i klizalištem na 7km udaljenosti, nekoliko autoservisa, tada 30Mbps kabelskim internetom (danas 1Gbps down i 50Mpps up) itd. Nismo se ni sekunde dvoumili što ćemo. Ok, na koncert ili u kazalište se moram voziti sat vremena, so what. 

Meni je day-to-day rutina rad na trenutno osam projekata od CEE prko Bliskog istoka do Južne Afrike. Timovi iz HR, CEE, MEA, Indija, SAD.

Samo u RH mi je nekad dovoljno imati ekipu u sobi da slučaju call, interaktivno sudjeluju u pozadini, nekad dignu ruku ili proslijede info u sekundi.

Remote - imam call s korisnikom, tad s njima, pa opet s korisnikom i tako i do u par iteracija (iako nekad imamo callove u paraleli, npr.). O jednostavnijem brainstormingu do običnih tračeva da ne govorim.

Balet je samo jedan od primjera. To je samo jedna od aktivnosti koju su mi djeca imala zadnjih 10+ godina. Zagreb nema konkurencije u RH, jedina varijanta je neki veći grad vani.

Ženi mi je pak Zagreb ili nigdje (u RH), što se posla tiče.

Rad od kuće za neke je dobar. Ja sam više sklon hibridnom. Nekad stvarno moram u ured da se maknem od doma, nekad mogu u kuću na moru, vikendicu itd., ali za puni komfor Zagreb nema opciju.