Koliko smo radioaktivni?

poruka: 63
|
čitano: 4.662
|
moderatori: vincimus
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
Ovo je tema za komentiranje sadržaja Bug.hr portala. U nastavku se nalaze komentari na "Koliko smo radioaktivni?".
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Al crane:

Odgovorio sam danenu, a mogu i tebi (vidi link u odgovoru danenu) - nije istina da je svaka doza štetna. Pretpostavka je mather of all fuckups.
Ja rekoh
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
PaleRider:

Na dobrom si putu. Nemam pojma da li bakterije sudjeluju u obrani organizma od radijacije, ali itekako pomažu kod drugih stvari. https://en.m.wikipedia.org/wiki/Fecal_microbiota_transplant
Ja rekoh
2 godine
suspendiran
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...
Al crane:

Odgovorio sam danenu, a mogu i tebi (vidi link u odgovoru danenu) - nije istina da je svaka doza štetna. Pretpostavka je mather of all fuckups.

 
If the radiation dose is low and/or it is delivered over a long period of time (low dose rate), the risk is substantially lower because there is a greater likelihood of repairing the damage. There is still a risk of long-term effects such as cancer, however, that may appear years or even decades later. Effects of this type will not always occur, but their likelihood is proportional to the radiation dose. This risk is higher for children and adolescents, as they are significantly more sensitive to radiation exposure than adults.
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/ionizing-radiation-health-effects-and-protective-measures

Ionizing radiation has been proven to be a risk factor for malignancy in the future. Evidence from studies conducted following the Chernobyl accident, nuclear tests, environmental radiation pollution, and accidental indoor contamination reveals consistently increased chromosome aberration and micronuclei frequency in those exposed to ionizing radiation. Ionizing radiation is of significant concern in the United States due to ubiquitous and often unnecessary imaging of patients with computerized tomography and x-rays. With the advent of multi-slice CTs, the indications for this imaging modality and its use is increasing. Although CT scans are often helpful for the clinician in making a diagnosis, they are not without risks. This risk of cancer later in life is most important for children. Ionizing radiation is cumulative. Once received, the effects remain in the body for life. As such, with increased levels of exposure to ionizing radiation to an individual, the greater the risk of malignancy later in life. Because children have more years of life remaining than adults, their cumulative risk of malignancy due to ionizing radiation is higher.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK534237/


Svaka je doza štetna, jer se slažu jedna na drugu čitavog života.

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
2 godine
suspendiran
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?

Feudalac kaže...
PaleRider:

Na dobrom si putu. Nemam pojma da li bakterije sudjeluju u obrani organizma od radijacije, ali itekako pomažu kod drugih stvari. https://en.m.wikipedia.org/wiki/Fecal_microbiota_transplant

 

Nije na dobrom putu. Pa ne može radijacija nekim čudom počet gađat samo stanice bakterija.
Opet siluješ činjenice i logiku. 

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
Poruka je uređivana zadnji put uto 8.6.2021 19:33 (Al Crane).
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Al crane:

I opet - ne. Pročitaj članak koji si linkao do kraja. Ima nešto čudno o štetnim dozama koje ne počinju od nule kao što ti tvrdiš. Članal koji sam ja linkao je friška studija dovršena ove godine i uključuje 320 milijuna ljudi, prva takve vrste. Stoga, ako misliš kao papagaj mlatiti praznu slamu, upotrijebi troskok i nestani
Ja rekoh
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Al crane:

Čitati s razumijevanjem. Ako ne možeš, zamoli nekog da ti pomogne, nije sramota, nisi ti kriv.
Ja rekoh
2 godine
suspendiran
offline
Koliko smo radioaktivni?

"Blablabla tamo nešto piše... srić-srać-truć linkao sam tamo negdje prije... fitilj-fitilj-fitilj ništa ti ne kužiš... blablabla evo ja sve rekoh!" 

Citiraj mi točno to što je kontradiktorno bilo kojoj "mojoj" tvrdnji, umjesto da kao i obično prdiš u prazno, ne skrola mi se stranice tražeći Godoa.
Gdje to piše da se doze ionizirajućih zračenja NE akumuliraju u živim organizmima? Otkrivena je neka nova fizika?
Samo jedna, prva, doza počinje od nule. I ZATO NEMA SIGURNE DOZE! Zar je to tako teško za shvatiti?

Svaki objektivan čitatelj vidi što radiš: samo pokušavaš zamutit vodu praveći se da dociraš s visoka, kako bi zamaglio činjenicu da ti izlijeću bedastoće. Pa niti Danen to ne radi (docira), a imao bi ipak neko opravdanje za razliku od tebe. Mutirani simbiotski mikroorganizmi da mogu štitit od radijacije - LoL!! Pa takva nebuloza se može samo na alternativnim sajtovima pročitat! I još se praviš da nešto znaš! 

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
Poruka je uređivana zadnji put uto 8.6.2021 23:48 (Al Crane).
 
0 0 hvala 0
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Al crane:

A šta drugo da ti se kaže kad ne čitaš ni svoje linkove. Tvoja teza je da nema sigurne doze, dokaži je. Već sam ti ukazao na činjenicu da WHO linkani sajt ne dokazuje tvoju tezu, štetne doze u njemu nisu sve doze. Probaj s nečim drugim. I ne pravi se mutav više nego jesi, ova tema ima svega jednu i pol stranicu poruka od čega je polovica tvojih tako da neće biti teško naći jednu moju i kliknuti na link koji izravno dokazuje da prdiš
Ja rekoh
Poruka je uređivana zadnji put sri 9.6.2021 7:22 (Feudalac).
13 godina
moderator
online
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...
Al crane:

A šta drugo da ti se kaže kad ne čitaš ni svoje linkove. Tvoja teza je da nema sigurne doze, dokaži je. Već sam ti ukazao na činjenicu da WHO linkani sajt ne dokazuje tvoju tezu, štetne doze u njemu nisu sve doze. Probaj s nečim drugim. I ne pravi se mutav više nego jesi, ova tema ima svega jednu i pol stranicu poruka od čega je polovica tvojih tako da neće biti teško naći jednu moju i kliknuti na link koji izravno dokazuje da prdiš

 

 

Da, linkovi ne potkrepljuju izvornu tvrdnju.

 

Za sada, usput, imamo dosta kohortnih studija što od Hirošime i Nagasakija, što od Černobilja, a i Fukušima isto daje podatke.

 

Meni je iz kohortne studije Hirošime i Nagasakija fascinantno da je postotak čvrstih karcinoma koji se javljaju 10 godina nakon izloženosti eksploziji i radioaktivnim padalinama porastao za 10%. Dakle, nije 10% ozračenih dobilo karcinome, nego se ukupan karcinoma među ozračenima povećao za 10% u odnosu na kontrolnu neozračenu skupinu. A govorimo o nevjerojatnoj izloženosti tadašnje populacije koja nije imala nikakve ideje kako se zaštiti od radioaktivnosti primarnom zračenju atomske eksplozije i kasnijem sekundarnom zračenju i to na vrlo uskom prostoru. I kojima je atomska eksplodirala na glavom. Dakle, ako u kontrolnoj skupini do kraja života imamo 40% onih koji su dobili neki tumor čvrstih tkiva, kod ozračenih je to 44%.

 

Kanadska studija Černobilja pokazuje da se broj tumora štitnjače na području Rusije, Ukrajine i Bjelorusije statistički povećao za 5.000 slučajeva (govorimo o prostoru od 200 milijuna stanovnika). Nema dokaza za statistički značajno povećanje malformacija kod novorođenčadi.

Kad sam ja bio klinac, plutonij je spominjan kao superzločinac (tzv. hot particle theory) koja je sada posve napuštena, a koja je tvrdila da je jedna čestica plutonija dovoljna da izazove karcinom. U stvarnosti ne postoji model koji bi to dokazao i empirijski imamo ljude s mjerljivim količinama plutonija u sebi (radnici koji njime barataju) i žive. Također je napušten i linearni model model toksičnosti (linear no threshold model) koji je isto bio na snazi dosta dugo.

Slažem se da nepotrebno zračenje, prije svega medicinsko gdje ekipa sama za sebe traži CAT skenove čitavog tijela vjerojatno nije pametno (ali ne na osobnoj razini nego na razini ukupne populacije može dovosti do nekog povećanog rizika od karcinoma, ali na osobnoj razini govorimo o riziku u dijelovima promila), ali paničariti zbog Fukušime ili Černobila se po svemu sudeći čini nevjerojatno pretjerano. U smislu da je vjerojatno opasnije sjesti ujutro u auto i voziti se na posao nego očekivati izravne posljedice odrađenog CAT skena za sebe.

Usput, i nakon černobiljske tragedije jedan dio nuklearne elektrane nastavio je raditi još do 2000., s osobljem udaljenim svega oko kilometar i nešto malo više od uništenog reaktora bez problema.

U Černobilju i zoni ekskluzije se flora i fauna, jednom kad se čovjek makao odatle, nevjerojatno oporavila i vratile su se vrste koje prije toga decenijama nisu viđene, a ostao je i određeni broj ljudi koji su odlučili da se neće iseliti iz zone. Masu je i onih koji su turistički tamo otišli zadnjih 20-tak godina i ti nuklearni turisti također ne umiru ko muhe nije primijećeno da imaju ikakav veći rizik za oboljevanje od bilo čega zato jer su bili u černobiljskoj oblasti. U Slavutiču koji je u zoni isključenja i gdje i dalje živi 25.000  ljudi, 20 puta je veća šansa da ćeš umrijeti od samoubojstva nego da ćeš dobiti rak štitnjače (sam po sebi izlječivu u 98% slučajeva). Samo da se stave odnosi u neku perspektivu.

Mnogi dijelovi svijeta gdje žive ljudi imaju veću prirodnu radioaktikvnost od preporučene, pa ljudi i dalje normalno tamo žive. Ramsar u Iranu, recimo ili dijelovi Kine i Brazila.

Mislim da je problem u tome da ljudi intuitivno vrlo loše barataju omjerima i redovima veličina kada razmišljaju o nečemu, bez obzira što znaju pročitati brojke.

This space for rent!
Poruka je uređivana zadnji put sri 9.6.2021 12:13 (Drago).
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Drago:

Hvala na iscrpnom komentaru, ja osobno nisam išao tako daleko. Više me fascinira što ljudi na temelju “logičnih”, intuitivnih pretpostavki donose dalekosežne zaključke koje su spremni braniti do zadnje kapi krvi iako nemaju nikakvih dokaza za to.

Poznato mi je da se život vratio u okolicu černobilja, srne nisu dobile petu nogu, treću sisu i tako redom. Ali, to očito nikoga ne zanima. Zastor je spušten, fuj radijacija.

Dug je put pred nama.
Poz
Ja rekoh
Poruka je uređivana zadnji put sri 9.6.2021 16:34 (Feudalac).
11 godina
offline
Koliko smo radioaktivni?

Da parafraziram jednog naseg "intelektualca" - Ljudi, kakav azbest, to je nasa trnita!

 

Moj PC  
0 1 hvala 0
11 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...

Poznato mi je da se život vratio u okolicu černobilja, srne nisu dobile petu nogu, treću sisu i tako redom. Ali, to očito nikoga ne zanima. Zastor je spušten, fuj radijacija.

Za jednu razumsku vertikalu kao sto si ti, ovo je prilicno debilno.

5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Ansha:

Očekivao sam da će netko ići s ovom linijom. Naravno da je nastala ogromna šteta, ljudi su stradali i što sve ne. Zbog ljudske gluposti. Pa ipak, život se vratio, priroda je apsorbirala naše smeće i nastavila dalje u većem opsegu nego je to bilo dok su ljudi tamo živjeli. Problem je, očito, naša kontinuirana prisutnost - mi smo rak ovom planetu.
Ja rekoh
4 godine
online
Koliko smo radioaktivni?

ali, ali srna ima četiri sise!

 
4 0 hvala 0
13 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...
Više me fascinira što ljudi na temelju “logičnih”, intuitivnih pretpostavki donose dalekosežne zaključke koje su spremni braniti do zadnje kapi krvi iako nemaju nikakvih dokaza za to.

Koliko puta se kroz povijest pokazalo kako je sve relativno i da ne postoje apsolutni otrovi štetni za sve i u svakoj dozi, opet se tu i tamo pojave ovakvi ispadi.

Pa čak i da se šteta akumulira bez obzira na dozu i skrati život za koji mjesec ili godinu treba li to shvatiti kao štetu ili kao prirodnu regulaciju života u svrhu odžavanja ravnoteže?

Ako ćemo gledati dugoročno, za opstanak planeta a samim tim i ljudske vrste, bolje je da ljudi ne žive tako dugo a sigurno ne neograničeno dugo, jer što su stariji to su više teret sistema s ograničenim resursima nego nešto korisno što pomaže njegovom održavanju i zdravlju.

Svemir.
Poruka je uređivana zadnji put čet 10.6.2021 13:10 (PaleRider).
2 godine
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
PaleRider kaže...

 

 

A što se tiče zračenja, prirodno ne može biti problem, a ni ovo umjetno dugoročno nije problem ako se ne povećava prenaglo previše, s vremenom će organizam evoluirati otpornost na to zračenje.

 Sunce je prirodno i uzrokuje prirodno zračenje. Preveliko izlaganje suncu, odnosno sunčevim UVA i UVB zrakama može jako lako uzrokovat rak kože, pogotovo u ljudi svijetlije puti. Odakle ti ideja da sve što je prirodno ne može uzrokovat probleme? Svako izlaganje kože UVA i UVB zračenjima se akumulira u koži, nebitno da li je to od sunca ili od kvarc-aparata. Nakon određene doze počinje rak kože. Jednostavno.

 

I ljudski organizam ne evoluira tako brzo i na tako velikim skalama. To ide postepeno, kroz generacije i generacije. Tako se na primjer mijenjala boja kože ljudi ovisno o podneblju gdje su živili i tamnija koža je služila (i još služi tome) da koža bolje podnosi puno sunca (Afrika) dok su ljudi na sjeveru to izgubili, zbog pomanjkanja sunca.

Live long and prosper.
13 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Filox kaže...

 Sunce je prirodno i uzrokuje prirodno zračenje. Preveliko izlaganje suncu, odnosno sunčevim UVA i UVB zrakama može jako lako uzrokovat rak kože, pogotovo u ljudi svijetlije puti. Odakle ti ideja da sve što je prirodno ne može uzrokovat probleme? Svako izlaganje kože UVA i UVB zračenjima se akumulira u koži, nebitno da li je to od sunca ili od kvarc-aparata. Nakon određene doze počinje rak kože. Jednostavno.

 

I ljudski organizam ne evoluira tako brzo i na tako velikim skalama. To ide postepeno, kroz generacije i generacije. Tako se na primjer mijenjala boja kože ljudi ovisno o podneblju gdje su živili i tamnija koža je služila (i još služi tome) da koža bolje podnosi puno sunca (Afrika) dok su ljudi na sjeveru to izgubili, zbog pomanjkanja sunca.

Govorilo se o radioaktivnom zračenju na Zemlji, ne zračenju sa Sunca. Međutim i u slučaju UV zračenja sa Sunca - kratkoročno možda jest loše, ali kroz duže vrijeme (kroz generacije) se razvije otpornost.

 

I da, ako vjeruješ u apsolutni uniformitarijanizam, onda uvijek trebaju milijuni godina da bi nešto značajnije evoluiralo, no ja sam uvjeren da između tih milijuna godina spore evolucije postoje pulsevi jače (ubrzane) evolucije (a vjerujem da jedan takav i dolazi uskoro) no to je sad već offtopic.

Svemir.
11 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
PaleRider kaže...

I da, ako vjeruješ u apsolutni uniformitarijanizam, onda uvijek trebaju milijuni godina da bi nešto značajnije evoluiralo, no ja sam uvjeren da između tih milijuna godina spore evolucije postoje pulsevi jače (ubrzane) evolucije (a vjerujem da jedan takav i dolazi uskoro) no to je sad već offtopic.

Jel vise o ovome mozemo saznati ako uplatimo Vortex krstarenje?

4 godine
online
Koliko smo radioaktivni?

povećanje demencije bi mogao biti dokaz za jaču (ubrzanu) prilagodbu na čitanje pojedinih postova na temi

 
0 0 hvala 0
5 godina
offline
Koliko smo radioaktivni?

nuklearke su prirodna stvar

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Natural_nuclear_fission_reactor

 

ali daleko im kuća

 
0 0 hvala 0
11 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
PaleRider kaže...
Feudalac kaže...
Više me fascinira što ljudi na temelju “logičnih”, intuitivnih pretpostavki donose dalekosežne zaključke koje su spremni braniti do zadnje kapi krvi iako nemaju nikakvih dokaza za to.

Koliko puta se kroz povijest pokazalo kako je sve relativno i da ne postoje apsolutni otrovi štetni za sve i u svakoj dozi, opet se tu i tamo pojave ovakvi ispadi.

Pa čak i da se šteta akumulira bez obzira na dozu i skrati život za koji mjesec ili godinu treba li to shvatiti kao štetu ili kao prirodnu regulaciju života u svrhu odžavanja ravnoteže?

Ako ćemo gledati dugoročno, za opstanak planeta a samim tim i ljudske vrste, bolje je da ljudi ne žive tako dugo a sigurno ne neograničeno dugo, jer što su stariji to su više teret sistema s ograničenim resursima nego nešto korisno što pomaže njegovom održavanju i zdravlju.

 ekšli, bilo bi puno bolje da ljudi žive puno duže, jer bi tako morali uvidjeti i živjeti posljedice svojih pogrešnih postupaka. ovako im je neshvatljivo da srljamo u propast a živimo bolje nego ikad. 

mladim ljudima je ovako devastiran planet - normalan i neće učiniti ništa da spašavaju ono što je preostalo. zašto i bi, kad žive kao carevi? njima prijetnja uništenjem ne izgleda realnom, kao što im korona nije neka opasnost!

da su živjeli prije 200 ili više godina današnji sterilan i zagađen svijet bi ih bacio u depresiju. 

ako bi ljudi živjeli još kraće bilo bi ih razmjerno i manje briga što ostavljaju iza sebe. uz kraći život bilo bi manje vremena za učenje i stvaranje a borbe za oskudne resurse bi ponovo posložile civilizacijom pomalo zatomljene ljudske nagone i narodne poslovice bi opet imale smisla.

jedino što me muči sa umjetnom inteligencijom je sram koji ću osjećati kad shvati koliko smo glupi.
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Filox:

Osim što može uzrokovati rak kože, Sumce je ujedno izvor života, daje nam potrebne vitamine i čini da se osjećamo bolje. Stvar je u balansu i kao i kod prirodne radijacije, određena doza ne da nije štetna nego je i korisna.
Ja rekoh
5 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
All_or_nothing:

Upravo suprotno. Mladi donose promjene, nećeš vidjeti stare prdonje kako demonstriraju zbog nečistih rijeka, zagađenja i čega već ne, stari uvijek žele zadržati svoj status i bogatstvo, bez obzira na cijenu…
Ja rekoh
Poruka je uređivana zadnji put sub 12.6.2021 10:17 (Feudalac).
13 godina
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
all_or_nothing kaže...

 ekšli, bilo bi puno bolje da ljudi žive puno duže, jer bi tako morali uvidjeti i živjeti posljedice svojih pogrešnih postupaka. ovako im je neshvatljivo da srljamo u propast a živimo bolje nego ikad. 

mladim ljudima je ovako devastiran planet - normalan i neće učiniti ništa da spašavaju ono što je preostalo. zašto i bi, kad žive kao carevi? njima prijetnja uništenjem ne izgleda realnom, kao što im korona nije neka opasnost!

da su živjeli prije 200 ili više godina današnji sterilan i zagađen svijet bi ih bacio u depresiju. 

ako bi ljudi živjeli još kraće bilo bi ih razmjerno i manje briga što ostavljaju iza sebe. uz kraći život bilo bi manje vremena za učenje i stvaranje a borbe za oskudne resurse bi ponovo posložile civilizacijom pomalo zatomljene ljudske nagone i narodne poslovice bi opet imale smisla.

Pa nije li Greta jedna od najjačih aktivistica, a koliko ima godina?

Manje vremena za učenje i stvaranje? Pa bar 2/3 ljudi bježi od učenja i stvaranja novoga, pa da ljudi žive i upola kraće tu ne bi bilo razlike. Nije čak ni problem da ljudi žive duže kad to ne bi bilo nauštrb ostalih vrsta, tj. kad bi bilo održivo za sve a ne samo za industriju s mantrom dok ide ide.

Svemir.
Poruka je uređivana zadnji put sub 12.6.2021 13:26 (PaleRider).
2 godine
suspendiran
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...
Drago:

Hvala na iscrpnom komentaru, ja osobno nisam išao tako daleko. Više me fascinira što ljudi na temelju “logičnih”, intuitivnih pretpostavki donose dalekosežne zaključke koje su spremni braniti do zadnje kapi krvi iako nemaju nikakvih dokaza za to.

Poznato mi je da se život vratio u okolicu černobilja, srne nisu dobile petu nogu, treću sisu i tako redom. Ali, to očito nikoga ne zanima. Zastor je spušten, fuj radijacija.

Dug je put pred nama.
Poz

 

Mala veličina glave i usporen rast tjelesne težine u fetusa divljih japanskih majmuna nakon nuklearne katastrofe Fukushima Daiichi

To evaluate the biological effect of the Fukushima Daiichi nuclear disaster, relative differences in the growth of wild Japanese monkeys (Macaca fuscata) were measured before and after the disaster of 2011 in Fukushima City, which is approximately 70 km from the nuclear power plant, by performing external measurements on fetuses collected from 2008 to 2016. Comparing the relative growth of 31 fetuses conceived prior to the disaster and 31 fetuses conceived after the disaster in terms of body weight and head size (product of the occipital frontal diameter and biparietal diameter) to crown-rump length ratio revealed that body weight growth rate and proportional head size were significantly lower in fetuses conceived after the disaster. No significant difference was observed in nutritional indicators for the fetuses’ mothers. Accordingly, radiation exposure could be one factor contributed to the observed growth delay in this study.

Fukushima monkeys had significantly lower white and red blood cell counts, hemoglobin, and hematocrit, and the white blood cell count in immature monkeys showed a significant negative correlation with muscle cesium concentration. These results suggested that the short-term exposure to some form of radioactive material resulted in hematological changes in Fukushima monkeys.

The effects associated with long-term low-dose radiation exposure on fetuses are among the many health concerns. Children born to atomic bomb survivors from Hiroshima and Nagasaki showed low birth weight, high rates of microcephaly, and reduced intelligence due to abnormal brain development. Experiments with pregnant mice or rats and radiation exposure had been reported to cause low birth weight, microcephaly, or both. We identified one similar study on wild animals, which reported that the brains of birds captured in the vicinity of the Chernobyl NPP weighted lower compared to those of birds captured elsewhere.
...
Radiocesium was detected in mothers’ muscle that had conceived after the NPP disaster (Table 1). Mean muscle radiocesium concentration was 1059 Bq/kg for mothers that mated in 2011 and gave birth in 2012 (n = 14), although the concentration decreased gradually in subsequent years up to 22 Bq/kg for mothers that gave birth in 2016 (n = 3). Because muscle tissue was not available prior to the NPP disaster, muscle radiocesium concentrations for individuals captured pre-disaster could not be measured. However, muscle radiocesium concentrations in wild Japanese monkeys captured in 2012 in Aomori Prefecture, which is also located in the Tōhoku region 400 km north from the NPP, were below the detection limit, therefore, we assumed that the muscle radiocesium concentrations in the Japanese monkeys in Fukushima City prior to the disaster were also below the detection limit.

Similarly, although the air dose in the area of Fukushima City inhabited by the Japanese monkeys was 1.1 to 1.2 µSv/h in April, 2011, it has decreased, reaching 0.10 to 0.13 µSv/h in May, 2016 (Table 2). Based on these measurements, it is estimated that monkeys in this area received ACCUMULATED air doses of at least 12 mSv over the five years since the NPP disaster.

https://www.nature.com/articles/s41598-017-03866-8

I tako, ja nemam nikakvih dokaza, dok su tvoje riječi u kamenu na Marsu zapisane... ma užitak je tako raspravljati.  

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
2 godine
suspendiran
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...
Al crane:

A šta drugo da ti se kaže kad ne čitaš ni svoje linkove. Tvoja teza je da nema sigurne doze, dokaži je. Već sam ti ukazao na činjenicu da WHO linkani sajt ne dokazuje tvoju tezu, štetne doze u njemu nisu sve doze. Probaj s nečim drugim. I ne pravi se mutav više nego jesi, ova tema ima svega jednu i pol stranicu poruka od čega je polovica tvojih tako da neće biti teško naći jednu moju i kliknuti na link koji izravno dokazuje da prdiš

 
Ah da, post prije, boldani dijelovi citata iz studije objavljene u Nature - isto ne dokazuju "moju" tezu o kumulativnim utjecajima svih doza zračenja... 

Nego, zašto je tebi toliko teško da lijepo kopipejstaš što točno i odakle točno je kontradiktorno "mojoj" tezi? Nije valjda da samo hićeš krafne u oči?


A dotle, još jednom ću ti iz drugog izvora, i to čisto pro-nuklearnog, pokazati da studija kojom tobože rušiš "moju tezu" o dugoročnom štetnom utjecaju izloženosti ljudi low-level radijaciji TEK TREBA BITI NAPRAVLJENA.


The American Nuclear Society has supported just such a move since a low-dose radiation research program within the DOE Office of Science was defunded and later terminated in 2016. In response to input from ANS and other stakeholders, Congress reauthorized DOE low-dose radiation research in the bipartisan Energy Act of 2020. The Consolidated Appropriations Act of 2021 boosted program funding to $20 million and tasked the National Academies with developing a strategic plan and assembling a committee to make recommendations for research to be carried out by the Office of Science in cooperation with other federal agencies. The National Academies has just released the objectives of the consensus study it will conduct to develop a long-term strategy for the program.

Asking the right questions: All research on low-dose radiation health effects must grapple with the inherent complexity of epidemiology and the human body. The National Cancer Institute estimates that about 39.5 percent of adults in the United States are likely to be diagnosed with cancer during their lifetime. People are exposed to many cancer risk factors, including stress, genetics, health, and occupation, and the most rigorous attempts to ascertain whether low doses of ionizing radiation can increase cancer risk have necessarily been inconclusive*.

“This is an issue that has been around as long as nuclear technology,” said Craig Piercy, ANS executive director and chief executive officer. “There is a lack of understanding of what happens at very low doses, and for so many years the narrative has been the same. The question was always, what is safe? A better question—the one being asked now—is, how do we communicate what we understand about radiation? We’ve tried to shift the debate to focus on real-life problems, deriving practical information to drive better decision-making.”

https://www.ans.org/news/article-2875/national-academies-steers-lowdose-radiation-research-in-a-new-direction/

*tu bih ja dodao da se govori o dozama za stanovništvo u područjima emisija radionuklida normalno upogonjenih nuklearnih elektrana.



Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
Poruka je uređivana zadnji put čet 17.6.2021 4:40 (Al Crane).
2 godine
suspendiran
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Drago kaže...
Feudalac kaže...
Al crane:

A šta drugo da ti se kaže kad ne čitaš ni svoje linkove. Tvoja teza je da nema sigurne doze, dokaži je. Već sam ti ukazao na činjenicu da WHO linkani sajt ne dokazuje tvoju tezu, štetne doze u njemu nisu sve doze. Probaj s nečim drugim. I ne pravi se mutav više nego jesi, ova tema ima svega jednu i pol stranicu poruka od čega je polovica tvojih tako da neće biti teško naći jednu moju i kliknuti na link koji izravno dokazuje da prdiš

 

 

Da, linkovi ne potkrepljuju izvornu tvrdnju.

 

Za sada, usput, imamo dosta kohortnih studija što od Hirošime i Nagasakija, što od Černobilja, a i Fukušima isto daje podatke.

 

Meni je iz kohortne studije Hirošime i Nagasakija fascinantno da je postotak čvrstih karcinoma koji se javljaju 10 godina nakon izloženosti eksploziji i radioaktivnim padalinama porastao za 10%. Dakle, nije 10% ozračenih dobilo karcinome, nego se ukupan karcinoma među ozračenima povećao za 10% u odnosu na kontrolnu neozračenu skupinu. A govorimo o nevjerojatnoj izloženosti tadašnje populacije koja nije imala nikakve ideje kako se zaštiti od radioaktivnosti primarnom zračenju atomske eksplozije i kasnijem sekundarnom zračenju i to na vrlo uskom prostoru. I kojima je atomska eksplodirala na glavom. Dakle, ako u kontrolnoj skupini do kraja života imamo 40% onih koji su dobili neki tumor čvrstih tkiva, kod ozračenih je to 44%.

 

Kanadska studija Černobilja pokazuje da se broj tumora štitnjače na području Rusije, Ukrajine i Bjelorusije statistički povećao za 5.000 slučajeva (govorimo o prostoru od 200 milijuna stanovnika). Nema dokaza za statistički značajno povećanje malformacija kod novorođenčadi.

Kad sam ja bio klinac, plutonij je spominjan kao superzločinac (tzv. hot particle theory) koja je sada posve napuštena, a koja je tvrdila da je jedna čestica plutonija dovoljna da izazove karcinom. U stvarnosti ne postoji model koji bi to dokazao i empirijski imamo ljude s mjerljivim količinama plutonija u sebi (radnici koji njime barataju) i žive. Također je napušten i linearni model model toksičnosti (linear no threshold model) koji je isto bio na snazi dosta dugo.

Slažem se da nepotrebno zračenje, prije svega medicinsko gdje ekipa sama za sebe traži CAT skenove čitavog tijela vjerojatno nije pametno (ali ne na osobnoj razini nego na razini ukupne populacije može dovosti do nekog povećanog rizika od karcinoma, ali na osobnoj razini govorimo o riziku u dijelovima promila), ali paničariti zbog Fukušime ili Černobila se po svemu sudeći čini nevjerojatno pretjerano. U smislu da je vjerojatno opasnije sjesti ujutro u auto i voziti se na posao nego očekivati izravne posljedice odrađenog CAT skena za sebe.

Usput, i nakon černobiljske tragedije jedan dio nuklearne elektrane nastavio je raditi još do 2000., s osobljem udaljenim svega oko kilometar i nešto malo više od uništenog reaktora bez problema.

U Černobilju i zoni ekskluzije se flora i fauna, jednom kad se čovjek makao odatle, nevjerojatno oporavila i vratile su se vrste koje prije toga decenijama nisu viđene, a ostao je i određeni broj ljudi koji su odlučili da se neće iseliti iz zone. Masu je i onih koji su turistički tamo otišli zadnjih 20-tak godina i ti nuklearni turisti također ne umiru ko muhe nije primijećeno da imaju ikakav veći rizik za oboljevanje od bilo čega zato jer su bili u černobiljskoj oblasti. U Slavutiču koji je u zoni isključenja i gdje i dalje živi 25.000  ljudi, 20 puta je veća šansa da ćeš umrijeti od samoubojstva nego da ćeš dobiti rak štitnjače (sam po sebi izlječivu u 98% slučajeva). Samo da se stave odnosi u neku perspektivu.

Mnogi dijelovi svijeta gdje žive ljudi imaju veću prirodnu radioaktikvnost od preporučene, pa ljudi i dalje normalno tamo žive. Ramsar u Iranu, recimo ili dijelovi Kine i Brazila.

Mislim da je problem u tome da ljudi intuitivno vrlo loše barataju omjerima i redovima veličina kada razmišljaju o nečemu, bez obzira što znaju pročitati brojke.

 
A koja je to izvorna tvrdnja? Da je svaka i najmanja doza kancerogena, ili da je svaka opasna jer se AKUMULIRAJU dok prije ili poslije ne postanu kancerogene/mutagene? I da nije decidirano kada će ta akumulacija imati efekta, jer npr. fetusi i mala djeca su osjetljiviji od starih raga. Ima i tamo i u Fukušima zoni staraca koje će prije ubiti starost nego išta drugo, vjerojatno.
Žive i u Majaku ljudi, ali to je već druga priča - ono malo što se može otkriti ispod zastora ruske vlasti otkriva strašne stvari. 

Da, životinjski svijet u Černobilskoj zoni zahvaljujući odsustvu čovjeka buja, ali nije istina da ne trpi od radijacije.

Dok tek nekolicina ljudi živi u zabranjenoj zoni oko područja bivše elektrane, biljke i životinje pokazuju znakove visoke radijacije.

...

Tako primjerice ptice oko Černobila imaju znatno manje mozgove od onih koje žive u nekontaminiranim područjima, stabla rastu sporije, a to područje nastanjuje manje paukova, pčela, leptira i skakavaca.

Studija objavljena u časopisu Oecologia pokazala je da je posrijedi nešto još više zabrinjavajuće. Naime, radijacija je utjecala i na mikroorganizme, gljivice i neke vrste insekata koji su zaslužni za proces truljenja. Ovi su organizmi odgovorni za ključnu fazu svakog ekosustava – recikliranje organskih materijala natrag u tlo. Autori studije smatraju kako nefunkcioniranje ovakvog osnovnog procesa poput truljenja može imati zabrinjavajuće posljedice na čitav ekosustav.

S obzirom na nesvakidašnje rezultate istraživanja na koje su nailazili tijekom analize ovog područja, tim stručnjaka odlučio je istražiti ovo pitanje. „Područje Černobila istražujemo od 1991. godine i od onda primjećujemo nakupljanje velike količine otpada. Osim toga, mrtva stabla u Crvenoj šumi, poznatoj po tome što su svi borovi nedugo nakon nesreće poprimili crvenkastu boju, se ne raspadaju.
...

„Rezultat ovog eksperimenta pokazuje kako radijacija onemogućava mikroorganizme u razgradnji sloja otpalog lišća na tlu“, smatra Mousseau. „To znači da se hranjivi sastojci ne vraćaju u tlo, a to može biti jedan od uzroka sporijeg rasta stabala u okolici Černobila.“

Druge studije pokazale su da području oko Černobila prijeti požar, a sloj otpalog lišća koji se nakuplja već 27 godina je dobro gorivo za veliki požar koji bi se mogao dogoditi. Ovakav scenarij mnogo je više od ekološke katastrofe – požar može prenijeti radioaktivne čestice izvan zabranjene zone.

Nažalost, zasad ne postoji učinkovito rješenje za ovaj problem. Jedino što se može učiniti jest držati na oku ovo područje i brzo ugasiti požare koji bi mogli izbiti. Za to vrijeme, Mousseauov tim surađuje s timom japanskih znanstvenika kako bi provjerili je li područje oko Fukushime također ekološki mrtva zona poput ove.

 

https://geek.hr/znanost/clanak/sume-oko-cernobila-ne-razgraduju-se-kako-bi-trebale/

I ima za turiste sigurnih zona, a ima i radioaktivnih "vrućih točaka" kojima je pametnije ne prilaziti.

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
2 godine
suspendiran
offline
Re: Koliko smo radioaktivni?
Feudalac kaže...
Filox:

Osim što može uzrokovati rak kože, Sumce je ujedno izvor života, daje nam potrebne vitamine i čini da se osjećamo bolje. Stvar je u balansu i kao i kod prirodne radijacije, određena doza ne da nije štetna nego je i korisna.

 

Pretpostavljam da je suvišno pitati odakle ti to da je određena doza prirodne radijacije korisna.

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
Poruka je uređivana zadnji put čet 17.6.2021 10:35 (Al Crane).
2 godine
suspendiran
offline
Koliko smo radioaktivni?

Bio tako početkom prošlog stoljeća u Americi izvjesni Eben Byers, industrijalac, sportaš, bonvivan i onovremeni selebriti... i počeo na preporuku jednog pseudoliječnika zbog povrede ramena (bio je vrhunski golfer) pijuckati vodicu zašećerenu radijem 226 i 228, ne naročito jakim emiterima alfa-čestica (dobro, stvar je malo kompliciranija, no nije bitno za ovu priču, ideju imate)... zatim si je utuvio u glavu kako mu taj napitak podiže raspoloženje i potenciju, pa ga je krenuo trošiti na duže staze...

Uglavnom, ovo je on prije, i nakon 3 godine (oko 1400 doza) te "terapije":





Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
 
0 0 hvala 0
2 godine
suspendiran
offline
Koliko smo radioaktivni?

Bile tako u to doba i neke radnice u nekoliko tvornica u kojima su se brojčanici i kazaljke satova premazivali istim tim radijumom, koji je lagano svijetlio u mraku (i kod nas je bilo takvih satova, moj stari je imao ručni, a vekerica nam je veselo svijetlila u mraku)... radnice su umakale kistove s bojom u usta kako bi ih ušiljile i bile preciznije... treba li posebno govoriti što se i s njima desilo?

https://en.wikipedia.org/wiki/Radium_Girls

Svi smo čuli da će milijun majmuna koji lupaju o milijun pisaćih strojeva na kraju reproducirati cjelokupna Shakespeareova djela. Sada, zahvaljujući Internetu, znamo da to nije istina. - R. Wilensky
Poruka je uređivana zadnji put čet 17.6.2021 10:40 (Al Crane).
 
0 0 hvala 0
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice