Nego, konobarska profesija ide silaznom putanjom gledajući mene kao reprezentativni primjerak, svaki puta kada naručim produženu sa šlagom, dobijem sladoledni kup od šlaga. Čisto rasipanje...
Mislim da je "jugoslavenska" kafa sa šlagom trend koji izumire.
U (previše) godina svoje karijere, napravio sam oko 750 kava sa šlagom, i to jer sam dvije godine radio u kaficu u kojem je jedan susjed svaki dan dolazio na kratki espreso sa malo šlaga.
Cappucino je isto trend starkelja (
), kojeg piju samo naši penzići i 40+ njemački turisti.
Latte Machiato je preuzeo trend kao i što se svako malo vraća balkanska starbaksizacija sa kojekakvim hladnim nesom sa toplom pjenom i preljevom za sladoled kojeg je nekom vlasiku kafića uvalio trgovački putnik.
I tople čokolade, koje ili nitko ne naruči cijelu zimu - ili ih naruče svi.
Mi smo u biti nacija u 3 kampa:
1. Oni koji piju "daj mi onu moju kavu" - iako čovjeka vidiš prvi dan - a kava je r²π kapi kratkog, više produženog duplog espresa sa mlijekom koje je u kvantnom toplo-hladnom stanju.
2. Oni koji čuju da se negdje naručilo nešto trendovski pa to i oni naruče - kao i kuhano vino, gin, i "ja baš ne volim pivo ali ovo smeće koje je netko nazvao kraftom i sad ga ja plaćam 40 kuna za 0,33 me baš navuklo"
3. Ljudi koji u životu imaju nešto pametnije i vrijednije pa su u kafić došli odmorit mozak od posla ili pričati s ljudima i piju što im se pije.
(Bonus kategorija su dalmatinci od kojih jedan pije kavu sa ledenim, a jedan sa ladnim mlikom i purgeri od kojih jedan pije kavu s toplim, a jedan sa mlijekom. Svi dobiju *baš* tu kavu *baš onu njihovu*. Svaki put.)
Sve da i imam,otkud mi
