mene su osnovnoj učili da paprika ima najviše C vitamina
Hm, zašto u ovoj priči nije spomenut glavni glumac, šipak, tj plod divlje ruže. Ima oko 450 mg/100g vitamina C.
Daleko više od spomenutog voća i povrća. Hrpa ga raste uz puteljke , rub sume, ljudi ga dosta beru za pekmez, caj, ukusan je.
Navodno zadrzava visoku koncentraciju vitamina c i nakon stajanja, sto nije slučaj s ostalim namirnicama kojima sadržaj vitamina c brzo opada nakon ubiranja.
A zanimljiva je i priča kako je šipak spasio i djecu i odrasle u 2. svjetskom ratu.
Najviše vitamina C ima u šumećim tabletama. 
Ima ga u skoro svemu, koristi se i kao konzervans u industrijsko prerađenoj hrani, dodaje u sve i svašta, tko danas ima nedostatak tog vitamina ili štrajka glađu ili je iz krajeva u kojima je nestašica bilo koje hrane, subsaharska afrika i slično.
moja susjeda tvrdi kako kura c vitamina čini čuda za njezin opći tonus. 
Ja sam negdje čuo - čitao da je C vitamin (uz još neke) topiv u vodi i da sve što je previše uzeto tog i ostalih vodotopivih vitamina bude jednostavno preko bubrega izbačeno u urin i izbačeno van iz organizma, dok u krvi ostaje samo onoliko koliko je potrebno za normalno funkcioniranje organizma. To znači da je opasno pretjrivati sa mega dozama, jer na taj način preopterećujemo sustav za čišćenje organizma, i mijenjamo i kemijske reakcije kalcija kojeg previše gubimo a svi znamo da je to loše za naše kosti.
Svaki lijek i, oopćenito, sve što unosimo u organizam ima terapijski indeks. To je omjer letalne i djelatne (terapijske) doze. Za neke je lijekove (vitamine) mali, za druge veliki, ali ni za jednu ne može biti beskonačan. To vrijedi i za vitamin C, kao što, konačno, vrijedi i za vodu i za sol. Zašto vitamin C ne ide pod otrove? Zato što mu je terapojski indeks (letalna doza) tako visoka da se njime ne možemo otrovati (niti naškoditi zdravlju) bez obzira što jedemo. S tabletama je pak drugo, jer se s njima možemo predozirati (ako se povodimo za nevaljalim savjetima).
Ja sam jednom kupio kapsule vitamina B u ljekarni. Jer kao nedostatak vitamina B uzrokuje umor i bla, bla bla svašta od toga se reklamira, a pogotovo u ovo vrijeme prehlada. I pročitam ja da se uzima jedna kapsula dnevno nakon obroka. I tako sam uzimao. Kad odjednom kada sam išao urinirati, vidim da mi je urin žut. Ne normalno žut kao kada ste dehidrirani, nego neproziran i žut kao juice i ovaj moj avatar. I onda si razmišljam što sam jeo i pio da bi se to dogodilo. Pa se sjetim tih kapsula. I onda pročitam malo pažljivije etiketu. Piše "uzimati jednu kapsulu dnevno nakon obroka" i ispod toga piše "jedna kapsula sadržava 1500% preporučenog dnevnog unosa." I onda na netu potražim "simptomi predoziranja vitaminom B." I piše da je jedan od simptoma bojanje urina u žuto. Eto tako. Kvragu sve te tablete, prirodna hrana je najbolja.
Imam sve te vitamine, ali one jeftine iz konzuma. Nisu prevelike doze, možda ni nema efekta, jer jedem i hrpu povrća uz to.
Počeo prije 2 godine, osjećao umor a tad nisam baš jeo zdravo. Uzeo 200mg magnezija i preporodio se, od onda uzimam svaki drugi dan.
Ja sam jednom kupio kapsule vitamina B u ljekarni. Jer kao nedostatak vitamina B uzrokuje umor i bla, bla bla svašta od toga se reklamira, a pogotovo u ovo vrijeme prehlada. I pročitam ja da se uzima jedna kapsula dnevno nakon obroka. I tako sam uzimao. Kad odjednom kada sam išao urinirati, vidim da mi je urin žut. Ne normalno žut kao kada ste dehidrirani, nego neproziran i žut kao juice i ovaj moj avatar. I onda si razmišljam što sam jeo i pio da bi se to dogodilo. Pa se sjetim tih kapsula. I onda pročitam malo pažljivije etiketu. Piše "uzimati jednu kapsulu dnevno nakon obroka" i ispod toga piše "jedna kapsula sadržava 1500% preporučenog dnevnog unosa." I onda na netu potražim "simptomi predoziranja vitaminom B." I piše da je jedan od simptoma bojanje urina u žuto. Eto tako. Kvragu sve te tablete, prirodna hrana je najbolja.
Boju urina mijenja vitamin B2, on se inače koristi i za bojenje hrane. Ne mora značiti da je došlo do predoziranja - i nakon čaše cedevite će urin biti malo fluorescento žut.
počele su se širiti teorije kako je vitamin C lijek za sve bolesti, posebice protiv raka, pa ga treba uzimati u megadozama
Ovo nije potpuna informacija: vitamin C se dapače koristi terapijski u borbi protiv određenih vrsta tumora, ali ne na isti način kako ga Pernar predlaže. To je ujedno i razlika između eksperimenta spomenutog Linusa Paulinga vs. eksperimenta Mayo klinike koja nije uspjela reproducirati rezultat:
the oral vitamin C doses used in the Mayo Clinic studies would have produced peak plasma concentration of less than 200 μM. In contrast, the same dose given intravenously, as used in the Pauling studies, would produce peak plasma concentrations of nearly 6 mM, more than 25 times higher
Biodostupnost vitamina C oralno je znatno manja jer je to "utrka s preponama" kroz probavni trakt (usna šupljina, želudac, bubrežna reabsorpcija), dok "u venu", kako Mamići znaju, daje "ajmooooo" učinak
Puno je kompleksnija tema od ovoga što sam napisao, a ja nisam nikakav stručnjak, ali reći da se vitamin C uopće ne koristi i nema smisla za tumor je netočna i nepotpuna info.
ja mislim da bug vec godinama nema prave nove korisnike :D
Ko kad sam ja došao prije deset godina na novi posao, a smjenovođa je rekao (odnosilo se na mene)
"stalno nam dolaze sve bedasteši i bedasteši" imal je i prav. :)
Ko kad sam ja došao prije deset godina na novi posao, a smjenovođa je rekao (odnosilo se na mene)
"stalno nam dolaze sve bedasteši i bedasteši" imal je i prav. :)
haha to je definitivno kod nas slucaj :)
Velike količine vitamina C niti najmanje ne pomažu oko raka, provjereno na bliskom članu obitelji, redovito davan vitamin C u čistom obliku (u ampuli) putem igle od strane doktora, nula bodova, čak niti malo poboljšanje
O ljekovitosti vitamina C stvara se mit, a on proizlazi od krivog zaključivanja: 1.) avitaminoza vitamina C uzrokuje pad imuniteta, 2.) pad imuniteta potpomaže razvoj raka; dakle: vitamin C liječi rak. No zaključak je, unatoč svemu, kriv, jer: 1.) ishrana s dovoljnom količinom vitamina C podiže imunitet na maksimalnu razinu, 2.) ishrana s dozama vitamina C višim od optimalnih (dovoljnih) ne podiže više imunitet; dakle: velike doze vitamina C ne liječe rak.
Što reći onda... znam osobu koja je liječena IV vitaminom C od onkologa na HZZO-u (dakle nije riječ o ikakvom eksperimentalnom tretmanu šamana), trenutno je u remisiji (ne samo zbog vitamina C, ali korišten je u tretmanu).
Ovdje imate više o tome, u suštini VitC se ponaša kao prooksidans za tumorske stanice, čime ubrzava njihovu smrt. Sličan je mehanizam hyperbaric oxygen terapije, koja je obećavajuće područje istraživanja.
Kog ne zanima ne mora klikat i nek misli što želi misliti
Ono za kelj da ima jako puno vitamina C - to je mjereno prije kuhanja?
Ma, taj famozni vitamin C, najopjevaniji u narodu, kao jedi puno toga, te će sve biti okej. Da, bude. Moš mislit.
Nema i nepostoji čarobni štapić, tableta, čarolije. Sve je na vama. Vi ste ono što jedete.
Tjelovježba prilagođena fizičkim mogućnostima, zdrava hrana i pozitivno razmišljanje, to je recept uspjeha kvalitetnog života i ono što vi možete učiniti.
Stvar je umjerenosti i razovrstnosti. Jedite povrće svaki dan, za bilo koji obrok. Ne kao prilog, nego kao jelo. Zdrava prehrana, npr. mediteranska.
Prejedanje, cigarete, alkohol, sjedilački i ležeći način života, zaboravite, te se krećite što više. Zdrav život je kontinuitet, a ne poza ili faza.
To je način života. Sve drugo su izgovori.
Papirka, rulez!
To i mene zanima. Rajčica, kelj, prokulice, čili. Ima li kuhanje utjecaj na količinu vitamina C ili njegovo svojstvo?
To i mene zanima. Rajčica, kelj, prokulice, čili. Ima li kuhanje utjecaj na količinu vitamina C ili njegovo svojstvo?
Da budem konkretan,
termičkom obradom recimo kuhanje dulje od deset minuta od C vitamina ostanu samo ruševine.Recimo kiseljo zelje, to je najbolje jest samo friško ili sirovo bez kuhanja.Moš mislit kaj če ostat od C vitamina, kad eto kiselo zelje kuhaš 30-45 minuta=ruševine od C vitamina.
Kompot od Jabuka=teška glupost na kvadrat, pamet u glavu fino pojest frišku jabuku i to je to.
Ma ti ces meni da je nemoguce pojest 9 kila mesa
Ovaj potpis nije u skladu s propisima.
meni je neobičan pristup da se o radu nobelovca Paulinga govori tako ironično i sarkastično, i dio "autoritet u znanosti ne znači ništa"-
to je točno onako kako se postavljaju i pristupaju ravnozemljaši, jer u ovome dijelu ne spominje se nikakav znanstveni rad koji to potvrđuje/odbacuje, premda jedan nobelovac to zaslužuje,
a i molim da mi javite tko se to ikad otrovao vitaminom c i da li psotoji jedan jedini slučaj (a postoji) da se netko izliječio od teže bolesti uz vitamin c.
možemo naklapati u stilu ravnozemljaša i ovo i ono, kad nemamo pojma o čemu pričamo, ni vi ni ja.
kemičar nije doktor, a teorija koja funkcionira (šta se može ispitati, čak i klinički ili samostalno) je model u dobrom smjeru i ako funkcionira, onda to nije teorije nego nešto šta dobro radi-znači istina (u nekom kontekstu).
autoritet uvijek nešto znači (barem zaslužuje da ga se čuje i posluša i istraži malo), a ovo relativiziranje autoriteta nije popularizacija znanosti nego ravnozemljaštvo, to vodi prema tamo-
ja se nadam da ste me shvatili, jer vjerujem da ste pametan čovjek.
Kad kažem "autoritet u znanosti ne znači ništa", to ne znači da "autoritet" ne treba poslušati, o njegovoj teoriji razmisliti, istražiti, provjeriti, itd., itd. No svaka je hipoteza samo hipoteza dok se znanstveno (ekspereimentalno) ne potvdi, ma od koga ona potjecala. A za provjeru hipoteze o ljekovitosti vitamina C bilo je i vremena i novca, u takva su se istraživanja uključili i naši znanstvenici, Pauling je svoju teoriju popularizirao u knjigama koje su provođene na sve jezike (na i na hrvatski). U svakom slučaju Linus Pauling nije bio čovjek kojem je bilo tko zabranio da govori i radi. I na kraju malo pa ništa. Istina je malo kompleksnija. Znanstvenici pod stare dane znaju biti malo nekritični prema sebi, pa misle da su im sve hipoteze valjane. Imao sam prilike čuti svakakve hipoteze od svojih starijih kolega, koji se ne samo kose sa činjenicama nego i logikom, zdravim razumom, npr.: da su ljudi evoluirali od semiakvatičnih sisavaca (životinja nalik kitovima, tuljanima, ili morževima) ili da olovo liječi rak (jer "depolimerizira RNA"). Jedan je pak došao na ideju da bi se, kao u kemiji, sve moglo označiti simbolima (formulama), pa je iznašao univerzalni znakovni jezik, bez ikakve veze s bilo kojim jezikom, nemajući očito pojma (ili ne hajući za to) da je upravo razvoj fonetskog pisma (Sumerani - Feničani - Grci) omogućio razvoj pismenosti. Nisu pomogli ni argumenti da ima riječi koje u jednom jeziku postoje, a u drugom ne - u hrvatskom mi nemamo npr. riječ koja bi odgovarala engleskoj riječi "uncle", a u mađarskoj nema riječi koja bi odgovarala našim riječima "prijatelj" i "prijateljica". Na kraju, kad bi znakovni jezik bio tako dobar, zar ne bi svi išli učiti kinesko pismo?
To i mene zanima. Rajčica, kelj, prokulice, čili. Ima li kuhanje utjecaj na količinu vitamina C ili njegovo svojstvo?
Naravno da ima...vitamin c se otapa u vodi...kuhanjem se znaci otapa u vodi i ta voda se vecinom baca posle.
Evo detaljnije sta se desava kod razlicitih nacina obrade:
Što reći onda... znam osobu koja je liječena IV vitaminom C od onkologa na HZZO-u (dakle nije riječ o ikakvom eksperimentalnom tretmanu šamana), trenutno je u remisiji (ne samo zbog vitamina C, ali korišten je u tretmanu).
Ovdje imate više o tome, u suštini VitC se ponaša kao prooksidans za tumorske stanice, čime ubrzava njihovu smrt. Sličan je mehanizam hyperbaric oxygen terapije, koja je obećavajuće područje istraživanja.
Kog ne zanima ne mora klikat i nek misli što želi misliti
isto je bilo i u mom slučaju, nikakav šaman, doktor iz javne bolnice u javnoj bolnici u klinici sa sestrama daje takvu terapiju i nije ni najmanje pomoglo.
mislim da nije stvar izliječenja u vitaminu C već u drugim bitnijim stvarima gdje vitamin C dođe samo kao pripomoć na te procese, nikako kao glavni lijek tj. uzrok pomoći
Ovo što kaže Ges je točno. Pri jakim terapijama daje se vitamin C radi oporavka pacijenta od djelovanja lijekova.
Istina, previše isto nije dobro. Ali koliko je premalo? 90 mg dnevno je možda dovoljno da se ne dobije skorbut, ali to ne znači da više nije bolje. Većina životinja sama proizvodi vitamin C, a neke "sretne vrste" koji su se u prošlosti hranili hranom bogatom vitaminom C (npr. mnogi primati) izgubile su taj enzim bez da ih je to koštalo izumiranja. Dakle koliko C-a trebamo? Nabrzinu sam našao na internetu: pas proizvede dnevno 40 mg po kilogramu težine, a koza čak 200. Tvrditi onda da je humanoidima optimalno 1 mg/kg je dosta optimistično, jer svi znamo koliko su koze mudre :-) Valjda postoji razlog zašto ga životinje toliko proizvode, evolucija nastoji eliminirati nepotrebno.
Omiljeni argument protivnika je da se većina unesenog vitamina C izluči kroz bubrege. A šta drugo očekivati ako se uzme čisti vit. C u prašku i tijelo preplavi njime? Životinje ga proizvode kontinuirano a ne u mahovima, pa nema problema sa ekstremnim koncentracijama. Ja to pokušavam riješiti tabletama sa vremenskim otpuštanjem - uzmem pola ujutro i pola navečer. Nadam se da koliko-toliko funkcionira.
