Fan sam "šarf" hrane, ali ne i ljute, jer ljuto ubije okus onog što jedem, a volim uživati u okusima. Ali to sam ja, netko voli ljuto, netko voli kiselo, a netko voli slatko.
Prije nego sam otišao na Tajland sam slušao kako se tamo lako otruje hranom i da se pomirim da ću dobiti proljev no kad sam došao i počeo jesti svugdje skužio sam da nisam dobio proljev jer sam se otrovao hranom već ljutinom koju trpaju po defaultu u sve
Prije tri godine, donio mi prijatelj dvije Trinidad Scorpion... Reko idem ja to jesti. Ugl, pojeo sam papriku po porciji, a stukao sam dvije dobre porcije jela.
I par sati poslije odem ja odvježbati.
Kako je znoj curio, tako me je sve peklo. Dobro pa sam odvježbao, inače bih ujutro imao porod...
Što reći nego sjajan tekst. Sad kužim i povezujem pojmove. Piši, riši, Doc, dok te srce junačno i pametno još čuva. :-)
Sjeca li se tko Stanka?
eo i jednog koji ne stavlja nikakve dodatne začine ni u što. ne, niti sol (nekad jesam, tuzlansku, no vrač zabranio sve začine/"pojačivače okusa"), ulje ocat .... niš. ponekad dodam nim ili kurkumu u svjež kravlji sir, bat dec it. oregano na pic*i može. jedan frend mi je savjetovao da pokušam "posoliti" strihninom ili antraksom no nekako sam sumnjičav. upravo je u umjerenosti tajna moje dugovječnosti (59 do ožujka nagodinu) i vitalnosti krepanog konja. usput, čisti kapsaicin kolokvijalno nazivaju "plutonij". 
*zz
eo i jednog koji ne stavlja nikakve dodatne začine ni u što. ne, niti sol...
...Zasad je većini ljudi najznačajniji izvor joda jodirana kuhinjska sol.
Najteži kemijski element koji se pojavljuje u biološkim organizmima je upravo jod. Njegova rijetkost u tlu vodi do nedostatka joda u mnogim živim organizmima, pa i kod ljudi; procjenjuje se da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu i glavni je uzrok pojave mentalne retardacije...
Probo sam ovaj vikend onaj brutalero dimljeni u pizzeriji, to je odlično, dva iduća dana sam imo show na wc-u.
Ja ne podnosim ništa jače od vegete. Jednostavno mi nije fora bol, znojit se i konstantno puhati nos dok jedem. A da ne govorim o želučanim problemima nakon toga.
eo i jednog koji ne stavlja nikakve dodatne začine ni u što. ne, niti sol...
...Zasad je većini ljudi najznačajniji izvor joda jodirana kuhinjska sol.
Najteži kemijski element koji se pojavljuje u biološkim organizmima je upravo jod. Njegova rijetkost u tlu vodi do nedostatka joda u mnogim živim organizmima, pa i kod ljudi; procjenjuje se da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu i glavni je uzrok pojave mentalne retardacije...
Ahahahaha 
Shots fired...
Baš me zanima Ajarova reakcija.
This means war, poslo čovik pasa u vrt da mu iskopa ratnu sjekiru, budimo strpljivi...
Kruha i igala...
Give me fuel, give me fire, give me that which I desire!!!
Ahahahaha
Shots fired...
Baš me zanima Ajarova reakcija.
This means war, poslo čovik pasa u vrt da mu iskopa ratnu sjekiru, budimo strpljivi...
daj ti ne bacaj kosti, ja sam to napisao kao upozorenje 
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
daj ti ne bacaj kosti, ja sam to napisao kao upozorenje
pio sam radioaktivni jod prije nego što su mi mesari iščupali štitnjaču tako da nema više (+ zbog niskog tlaka - sol je smrt). uzimam hormonski nadomjestak + multivitaminskomineralni pripravak. retardacija mi je nasljedna. to nam je u familiji - jedino je pokojna baka bila nešto bolja. u mojem slučaju ni jod iz soli ne bi pomogao, jebga 
e, da: pogledah na jubituu slučajeve koji se čak natječu u broju smazanih tih škorpiona i ripera. i onih koji su samo naivno probali. interesantno je to povezati s navodnim postojanjem inteligentnog života na zemlji. 
Ja ne podnosim ništa jače od vegete. Jednostavno mi nije fora bol, znojit se i konstantno puhati nos dok jedem. A da ne govorim o želučanim problemima nakon toga.
Ja ne podnosim vegetu - potisne ostale okuse i sva hrana ima isti okus.
* * * nekad jesam, tuzlansku, * * *
meni je problem što se prekomjernom ljutinom skriva nepoznavanje kuhanja... ono, kuha se fiš i sam se baca unutra, dok ne dobiješ narančastu ljutu pastu...
i mi smo znali u kleti kuhati gorički gulaš, sa srnetinom i svako proba i svako stavlja i na kraju dobiješ raketno gorivo, ali uz dovoljnu količinu vina, sve se pojelo...
inače klinka je od mene naslijedila sklonost ljutom i gorkom (vele da je to odlika psihopata, sadista i općenito antisocijalnih tendencija - vjerujte mi, seru, ja sam mila osoba...), žena pak nikako...ali dobro kuha pa nam pravi i ljuta jela.. nasi goreng, chill con carne (pravi, s mesom u kockicama a ne mljevenim)...
kolega jednom donio taj Carolina Reaper, odgrizao komad, sažvakao - problem je nastao jer se odvojio jedan komad i zalijepio za ždrijelo..ali ništa strašno, da se izdržat bez manijakalnog pijenja vode/mlijeka/otopljenog ghee maslaca/naturseckta neke mlade djeve...
veći problem je bio što sam otišao na WC pa si jel'te nadražio Tvrtka... e to je bilo slijedećih dva sata nadraženo ali ne na dobar način...
no želim reći - ne sviđa mi se Carolina Reaper, ima mi miris kao da si ostavio papriku u plastičnoj vrećici na suncu....
a paprika i najobičnija, jaaaako digne svako jelo.....naribajte običnu papriku na pizzu, biti će bolja, bilo koji umak na bazi rajčice MORA imati bar četvrt paprike u komadu pri kuhanju..
a najbolje su one koje te pale dok jedeš, ali nema backfire-a , to je zbilja dokaz da je to zdrava ljutina...
Ja se polako ali sigurno navikavam na ljuto.
Kolicina da je jakost, ali odredjena ljuta paprika ima svoju aromu.
ja volim pojesti ljutu klopu, ali ne pretjerano. Ono što često ljudi ne razmišljaju je da ti ljutina (kad je ima previše) sakriva ostale okuse. I isto tako može sakrivati lošu kvalitetu hrane (primarno meso jel). Naravno za to služe i ostali začini, i zato nikad nije preporučljiov uzimati meso u trgovačkim centrima koje je već začinjeno. Najbolje je u mesnici gdje znaš šta uzimaš i onda sam začinjuješ kako hoćeš. Recimo područje Osijek i Vukovar ima odlične mesnice Bođirković, i mogu reći da u zadnje vrijeme gotovo isključivo kod njih uzimam meso.
Kolega i ja u uredu uzgajamo ljute papricice. Sjeme sko nabavili sa ebaya uglavnom, razne vrste.
Najbolja nam se pokazala zuti i crveni habanero. Znaci ljuta je dosta, treba pripazit na kolicinu, ali da se jest i fina je.
Jedna ta je dosta za nas 3 za rucak.
jedna od 'zabranjenih' tvari u hrani zbog problema kod 'izlaza' 
.
Fan sam "šarf" hrane, ali ne i ljute, jer ljuto ubije okus onog što jedem, a volim uživati u okusima. Ali to sam ja, netko voli ljuto, netko voli kiselo, a netko voli slatko.
Ja pak slabije osjećam mirise (vjerojatno direktna i indirektna posljedica alergijskog rinitisa), tako da mi hrana, da mi bude ukusna, mora imati nešto "konkretno". Znači, mora biti jača "na jeziku", odnosno imati dosta onoga što osjetimo receptorima na jeziku, a da se ne bi pretjeralo s tim, tu odlično dolazi ljuto. Recimo meni je juha bez papra (i graška 
) totalno bezveze - radije je takvu ne bih jeo. Na pizzi su uvijek feferoni, a jela koja slažem volim zapapriti. A Sriracha mi je jako fini umak. 
Istina. Sama po sebi je super, ali recimo jesti jednom ili dvaput tjedno obrok s Vegetom - OK. Jesti svaki dan - da, kao da svaki dan jedeš isto, bez obzira što jedeš. To bi bilo isto kao da si čovjek zašećeri svaki obrok pa onda osjećaš šećer kao primarni okus.
jedna od 'zabranjenih' tvari u hrani zbog problema kod 'izlaza' .
Ne znaš kak se na mađarskome kaže feferon?
Jedeš-peče-se*eš-peče.
Ja pak slabije osjećam mirise (vjerojatno direktna i indirektna posljedica alergijskog rinitisa), tako da mi hrana, da mi bude ukusna, mora imati nešto "konkretno". Znači, mora biti jača "na jeziku", odnosno imati dosta onoga što osjetimo receptorima na jeziku, a da se ne bi pretjeralo s tim, tu odlično dolazi ljuto. Recimo meni je juha bez papra (i graška ) totalno bezveze - radije je takvu ne bih jeo. Na pizzi su uvijek feferoni, a jela koja slažem volim zapapriti. A Sriracha mi je jako fini umak.
Uf to je gadno. A volim i ja tamo malo peče tu i tamo, ali ovisi o kojoj hrani je riječ, odnosno mora biti jelo koje je ljuće po defaultu. Juha bez papra je blasfemija
Ono što ne volim, recimo, dok se kuha grah ili nešto s prijateljima i onda ga netko ubije ljutim paprilkama, biberom i slično. Onda jedeš ljuto sa grahom (ili štogod).
Recimo obožavam chilli. To mi je bomba.
Recimo obožavam chilli. To mi je bomba.
Znam o čemu govoriš. Jednom sam slagao "kineski" stir&fry i unutra ubacio čili papričice i jedan prijatelj se žalio da osjeća samo ljutinu. Drugima je bilo dobro.
Eto, za nekog tko je naučen na ljuće, ljutinu će tolerirati i neće mu baš toliko ubiti sve ostale okuse. Iako, da, bilo je situacija kad je i do toga došlo, kad je i meni bilo preko svake mjere. Recimo jednom drugom prilikom sam unaprijed pripremljeni grah išao doraditi slatkom paprikom u prahu. To je bilo tako ljuto da je bilo gotovo nejestivo, ali je svakako bilo zanimljivo iskustvo. Zato jer nije bila slatka paprika.
Na sve se navikne, stekne potreba, rutina i pritom digne tolerancija, pa povećava doza kiselog, slatkog, ljutog, umami, slanog... ili alkohola. Misliš da si složio baš ukusno, daš nekom i vidiš da je u muci i neugodi kako da ti kaže da je to nepitko/nejestivo. Moj pokojni stari je krcao sol stalno i u sve. To ga je i ubilo. Ja, kao ni Ajar ne koristim sol, ali zato jer znam da je, kao i šećera, ima svugdje - od sira, do sladoleda. Kad se odvikneš, najgore je jesti juhe iz vrećice ili gulaše iz koncerve. To se osjeti sama sol. Kapsaicin konzumiram samo vrlo rijetko. Da ne steknem naviku :)
morrisoN
obozavam ljuto i obozavam runners high :) a fis mora biti jarko crven i skoro nejestivo ljut. ali isto tako mora biti i jako vruc, jer ako nije vruc, nije ni ljut...
meni ljutina ne maskira okus fisa... ili mozda ja zapravo i ne volim fis... hm...
uglavnom, sto bi reko cash, ring of fire :) na baranjski nacin...
a najbolje se ispire spricerom, grasevinom, rizlingom. ako ti smeta, stavi brate vise tijesta. i sa ljutim fisom obozavam masnu ribu, tovljenog sarana mljac...
i bijeli kruh mi ide super uz sve to... valjda se neka kemija dogodi u ustima.
