Kap koja je prelila čašu neslaganja oko Hubbleove

 od gama do mikrovalnog (2,75 kelvina) za 13 i kusur milijardi godina... uz svo to širenje i crveni pomak, not bad

kažu kad se svemir utrostruči bit će 1 kelvin...

 što bi bilo da je prosjek frekvencije zračenja s jedne strane različit onome s druge strane neba? što nije slučaj, btw...

 koliko mi je poznato to zračenje pokazuje gustoću materije ranog svemira, ono je ostatak zračenja proizvedenog u anihilaciji materije-antimaterije koje je prošlo kroz sito prije rekombinacije... fazne tranzicije plazme u normalnu materiju

 nisam siguran da ima vremena odgovoriti ti... dok se ne odluči probat ću ja što je moguće jednostavnije...

sve je IMO i ono što sam uspio pokupiti na netu, molim da me se ispravi i/ili upotpuni, hvala...

u ranom razdoblju svemir je bio vrlo gust i vruć, toliko vruć da protoni nisu mogli zadržati elektrone u orbitama (postoji i ranije razdoblje), takva vrst materije se zove plazma, kompletan svemir je bio zavijen u tu plazmenu maglu... kad se svemir dovoljno raširio i ohladio na temperaturu od cca. 3000k tek tad su se mogli stvoriti (rekombinirati) prvi atomi odnosno elektroni biti uhvaćeni od jezgara (otprilike), taj se događaj dogodio u momentu svugdje i zove se fazni prijelaz iz stanja plazme i magle u stanje normalne tvari i prozirnosti, u tom trenutku se svjetlost mogla kretati pravocrtno kroz vakuum svemira... inače porijeklo te prve svjetlosti koja je bila zarobljena plazmom je kolosalna anihilacija materije i antimaterije (od koje je ostalo nešto materije, čitav naš svemir je to nešto materije), u svom nastanku ta svjetlost je bila gama zračenje, u trenutku prvog rasapa, raspršenja nakon rekombinacije (cca 3000 kelvina, daljnji gubitak energije, veća valna duljina)... da bi došla do nas rastegla se (crveni pomak) širenjem svemira u mikrovalove odnosno ohladila na 3 kelvina (2,75), u trenutku kad svemir bude 3 puta veći no što je sada temperatura će pasti na cca. 1 kelvin

Ako se radi o čisto filozofskom, odnosno bi trebalo stajati neempirijskom zaključivanju - da ne profaniramo termin filozofski, onda bismo se opet trebali držati logike. Pozadinsko zračenje ne dokazuje da izvan tog nekakvog horizonta ne postoji starija materija, ali ničim ne pokazuje da iza postoji starija materija, mlađa materija, materija iste starosti kao i ova u našem svemiru. Zapravo, ono o čemu ti vjerojatno govoriš je drugi svemir ili svemiri koji, po teoriju multiversa, postoje. 

Sam termin "starija materija" je meni pomalo nejasan. U našem vlastitom opažljivom, lokalnom svemiru, postoji starija i mlađa materija. Starija materija u našem svemiru (a svemir je prostorvrijeme nastalo u velikom prasku), ako govorimo o najstarijem vodiku i heliju koji je nastao u samom velikom prasku, a onda u nuklearnim reakcijama unutar zvijezda i ostala "mlađa" materija nastala sintezom iz ovih elemenata. 

Da se vratimo na početak, možemo jednako tako reći da "iza" pozadinskog mikrovalnog zračenja (loš termin za to jer je ono svugdje - to je, kako je Pluto objasnio, bivše gama zračenje koje je zbog širenja prostora i samo smanjilo svoju frekvenciju i time energiju) nema dokaza da ne postoje vile ili jednorozi. Ok. Kakve dokaze imamo da postoje? 

"Do not multiply entities beyond necessity" varijanta je Okamove/Okhamove oštrice.

Zvir pita da znamo koliko je veličina "našeg" svemira, a ne kolika je veličina "cijelog" svemira. Opet se vraćamo na pitanje konačnosti i beskonačnosti prostora što je, kao  što rekoh, pitanje na koje je nemoguće odgovoriti. Možemo uvijek govoriti da je prostor (svemir) zatvoren u neke granice, ali se odmah poslije toga postalja pitanje: a što je iza tih granica. To nije pitanje koje je počelo s Einsteinovim zatvorenim svemirom, nego još s Aristotelovim isto tako zatvorenim, dakle konačnim, svemirom. Isto tako i s vremenom: sve počinje s Velikim praskom (ili Božjim aktom stvaranja), ali što je bilo prije Velikog praska? Govoriti da vrijeme počinje s Velikim praskom ili da izvan našeg svemira nema ničega (protora) samo ograničava područje istraživanja, čime se ni danas mnogi fizičari ne slažu pa postavljaju teorije koje pokušavaju odgovoriti i na ta pitanja. Tako se vraćamo na prvu Kantovu antinomiju, koju sam već naveo. Riječ je o tome da je cjelina kao takva osjetilima nedostupna, pa je stoga nedostupna i razumu koji ne može ići dalje od osjetila. (Ili modernijim jezikom: teorija ne može ići dalje od eksperimenta.) Ukratko, baveći se pitanjem beskonačnosti upotrebljavamo razum u domeni koja nije njegova. Stoga je svaka diskusija o tim pitanjima besplodna i traje sve dok jedan od zagovornika - bilo konačnosti bilo beskonačnosti - ne odustane. Ja odustajem ne zbog iscrpljenosti nego zbog razumijevanja Kantova Prvog sukoba transcendentalnih ideja u antinomiji čistoga uma. 

ništa ne postoji

 smrt ničemu, sloboda svačemu!

 nebeska sam tijela nekad proučavao iznimno aktivno, neposrednim kontaktom, te stekao reputa(n)ciju. neka su me čak i zavoljela nakratko. otkako sam (malo) stariji, nebeska tijela samo promatram dok pokraj mene prolaze ulicom (i, jasno, na internetu - ne nužno na specijaliziranim stranicama) ...