Zanimljivo, trebali bi bugovci otvoriti temu "povijest informatike" iz doba SRH pa do danas
P.s.
Inače kako netko može biti na više mjesta predsjednik a netko se ne može ni zaposliti
Zanimljivo, trebali bi bugovci otvoriti temu "povijest informatike" iz doba SRH pa do danas
P.s.
Inače kako netko može biti na više mjesta predsjednik a netko se ne može ni zaposliti
Šifre su bile snimljene na 5,25-inčnim floppy disketama, koje su se jednom mjesečno nosile u opkoljeni Vukovar po noći, kroz kukuruzišta i minska polja
Nije mi jasno, pogotovo što nisam ni bio rođen prije no što je rat završio pa se ne razumijem u staru tehniku... zašto su prenosili šifru svaki mjesec, te u toj komunikaciji rizikovali život zbog floppy diskete od koliko.. max 1.2MB? sa 1200bp/s vezom se može postići 527kB/h.. dakle u roku nekih 3 sata bi se dala prebaciti cela disketa... prilikom prve uspostave enkriptovane veze, prebaciti sve ostale ključeve koji će se koristiti istog momenta, a onda šifre izmjenjivati po rasporedu, ne? Mislim.. 128 bitova.. to je jaka enkripcija, ako se šifre moraju izmenjivati, što ih ne bi slali putem enkriptovane veze u koju je uliveno toliko pouzdanja? Ta tehnika onda u principu nije nešto jača od Enigme..
Da li je u pitanju činjenica da se komunikacija može loggirati, te naknadno pokušati dešifrirati, te iz tih poruka izvući sve prenesene podatke te i šifre, čime se daju otkriti sve ostale poruke zatim? Stvarno nije postojala dovoljno jaka enkripcija da tako što bude nemoguće?
-Bez ikakve provokacije, samo željan objašnjenja
internet u razrušenom grad?i to još 91.?
Prvo šta svaka vojska radi je da uništi komunikacije
Veliko Vam hvala na tom podvigu!
(ja sam bio klinac u to doba i na Amigi igrao ''Knin Peaks'')
internet u razrušenom grad?i to još 91.?
Prvo šta svaka vojska radi je da uništi komunikacije
Interneta tada nije bilo uopće u Hrvatskoj, tako da se ne radi o internetu.
"Komodorac je spojen putem paket radio modema na očevu radiostanicu Kenwood TR-7850, svi podaci koji su slani su bili kodirani tada impresivnom 128-bitnom enkripcijom, i slani u vukovarski stožer."
Šifre su bile snimljene na 5,25-inčnim floppy disketama, koje su se jednom mjesečno nosile u opkoljeni Vukovar po noći, kroz kukuruzišta i minska polja
Nije mi jasno, pogotovo što nisam ni bio rođen prije no što je rat završio pa se ne razumijem u staru tehniku... zašto su prenosili šifru svaki mjesec, te u toj komunikaciji rizikovali život zbog floppy diskete od koliko.. max 1.2MB? sa 1200bp/s vezom se može postići 527kB/h.. dakle u roku nekih 3 sata bi se dala prebaciti cela disketa... prilikom prve uspostave enkriptovane veze, prebaciti sve ostale ključeve koji će se koristiti istog momenta, a onda šifre izmjenjivati po rasporedu, ne? Mislim.. 128 bitova.. to je jaka enkripcija, ako se šifre moraju izmenjivati, što ih ne bi slali putem enkriptovane veze u koju je uliveno toliko pouzdanja? Ta tehnika onda u principu nije nešto jača od Enigme..
Da li je u pitanju činjenica da se komunikacija može loggirati, te naknadno pokušati dešifrirati, te iz tih poruka izvući sve prenesene podatke te i šifre, čime se daju otkriti sve ostale poruke zatim? Stvarno nije postojala dovoljno jaka enkripcija da tako što bude nemoguće?
-Bez ikakve provokacije, samo željan objašnjenja
Da, vjerojatno radi toga, ako u bilo kojem trenutku veza postane kompromitirana, sva buduća komunikacija je također kompromitirana
Da, vjerojatno radi toga, ako u bilo kojem trenutku veza postane kompromitirana, sva buduća komunikacija je također kompromitirana
Razumijem da je danas lako pričati o enkripciji kada je nivo današnje enkripcije doveden do savršenosti, ukoliko ne uzmemo u obzir moguće političko uplitanje.. Samo mi je glupo da 50-60 godina poslije 2. svjetskog rata još uvijek vojnik dostavlja šifru za komunikaciju i rizikuje život.. Što je sa Diffie-Hellmanom? A i uostalom, zašto bi mislili da je neprijatelj dovoljno napredan da provali u 128-bitnu komunikaciju? Takođe nisam razumio, no sad mi se čini da sam kasno skužio da je ovo jednosmjerna komunikacija? U tom slučaju bi mi bilo jasnije što se događa.
Bilo je tekstova o radio amaterizmu, ali doista davno... Više se i ne sjećam jel pisao Oleg (Zli Luđak) ili Goran Vojković (mislim da je on još uvijek aktivan radio-amater).
Ne znam što bih rekao na ovo...
Bavio sam se Commodorom dugo (u stvari, i sad ga palim zbog jednog projekta).
Također, dobro znam i što je packet odnosno ham radio.
Ja sam 124. (ne 204.) Vukovarska brigada, dobrovoljac iz Zg.
Sa mnom je bio i jedan od najjačih C64 hackera uopće ikad, D.H. - Hush.
Ako su iz Buga u kontaktu s Murajom, nek ga upitaju za Husha.
Radili su zajedno neke konverzije igara za Britance npr. (Nek ga i pitaju kad smo mu podvalili Spectrum emulator na C64 u Jagićevoj, a nije provalio da se radi o C64 - a Muraja je bio vrsni programer na Spectrumu)
Hush je poslije pukao, otišao u BiH i poginuo, sad ga lokalni ustašoidi hvale kao svojeg.
Mi smo se uglavnom valjali po blatu, motorola je bila jedina dostupna tehnika na liniji i žičani telefon kao iz WW2. To je ono kad te grdo gledaju kad se briješ (trošiš pitku vodu), tako da o blagodatima civilizacije nema smisla pričati.
Znam da ga je jednom Doc (Anđelić) odveo u stožer da im nešto pomogne i da se ovaj zgrozio, ne da nije bio impresioniran već suprotno.
Ali mislim da im je on i nešto sredio tamo, a to bi me stvarno zanimalo.
Jednom mi je nešto ispričao, u Nuštru, ali mislio sam da je lovačka priča. Ali se ne sjećam da je spomenuo C64, a živio je za C64. Ali moguće je, jer smo prečesto brbljali o C64.
Znam da je bila noćna cb komunikacija iz Vukovara, ali ne znam detalje.
Priča mi je malo prenapeta, iz više razloga.
Hush je prije rata imao PC 386 i Windowse. Ne znam je li bilo DX (sa mat. koprocesorom), ali je bilo neusporedivo jače i brže od C64. Već tad smo imali C64S, slovenski DOS emulator koji je većinu stvari mogao real-time emulirati. Što već time govori koliko je to bio jači hardware. Hush je imao povremeno spojen i pravi C64, i šerao je floppy između PC i C64 (ja sam imao kazić, nisam imao disk).
5,25" disketa za C64 ima 166kB max (bez soft kompresije), ne 1,2MB kao za PC.
Sjećam se da smo igrali Comanchee Maximum Overkill kod njega, neposredno prije rata (sad sam provjerio, službeno je od 1992., valjda je to bio pre-release ili?).
To se moglo vrtiti na Amigi, ni u ludilu na C64.
2) Ometanje je rel. jednostavno. No ok, ako su kraće, rijetke poruke i često mijenjanje lokacija... može raditi. Opet, potrebna je verifikacija da je sve ok stiglo. Tad to nije bilo baš samo tako. Ja sam prije 1 mjesec kablom (a ne radio vezom) prebacivao podatke sa 1541-II (C64 floppy) na PC. Tek neki dan sam skužio da je na jednom fileu negdje greška. A kao sve je prošlo ok, digitalija.
3) Atmosferilije itd. Ovdje je konkretno skoro idealan teren i rel. mala udaljenost, pa nije greda.
Pa dobro, to su bila tri ili četiri odlaska sve skupa kroz neprijateljske crte radi dostave šifri, vjerojatno je bilo i još drugih stvari za dostavu a možda su i odlasci bili češći nego bi dostava šifri zahtjevala.
Ako ćemo baš o riziku, ne vidim zašto bi izviđač koji prođe kroz neprijateljske crte baš više riskirao od pješaštva koje odbija tenkovski napad. Sve je rizik u ratu.
Ako ćemo baš o riziku, ne vidim zašto bi izviđač koji prođe kroz neprijateljske crte baš više riskirao od pješaštva koje odbija tenkovski napad. Sve je rizik u ratu.
NHF, ali na ovo bi ti svašta mogao reći.
Probaj, pa javi.
Kad si pod granatama, možeš kakat u gaće, čekat da prođe i poslije prebrojat udove i frendove jel sve na broju. Nemaš izbora.
A ovo drugo... gle, ja sam nahebao u minskom polju. Dan danas mi je nelagodno ići kroz visoku travu. Pa ti riskiraj.
Da, ima smisla.
C64 si mogao staviti u ruksak, tv si tad mogao lakše naći bilo gdje nego li nositi monitor. Jasno mi je za Vu, ali ova strana iz Đakova je imala jaku komunikaciju sa Zg, plus tamo u Mimozi su imali tehniku, a radio amateri su po defaultu techno freakovi, svaki je valjda imao bar 286. Ali valjda je ovo: provjereno, već radi, pa da ne izmišljamo toplu vodu.
Sad si me podsjetio, da, Hush je rekao da je nešto složio na C64 za HV (ne znam je li baš za ove iz Đakova), i imao je neku žešću argumentaciju. Hardverski je zbog nečega C64 bio superioran PC, možda zbog vlage, prašine ili akumulatorskog napajanja... Mutno se sjećam da sam ga tad pitao "pa zašto to nisu s Amigom složili", pa je rekao nešto u stilu "pa vidiš da su dilajle", morao bi ih prvo naučiti što je to i "gdje ćeš naći toliko Amiga". Mislim da mu je glavna argumentacija bila nekonzistentnost PC hardwarea (i softwarea), s C64 si uvijek znao na čemu si.
Opet, po Hushu, on bi im pobacao sve 286 (pa i jače) i postavljao samo C64. Bio je nerealan u prezentiranju mogućnosti C64.
S druge strane, nikad nisi znao da li pretjeruje: lik je imao svoj softver sa 32 sound kanala (SID u C64 ima samo 3 +generator šuma). Pa bi 90% ljudi reklo da je to teoretski nemoguće.
Za usporedbu, Jean Michel Jarre je tad svirao na vrhunskom Mirageu ("Oxygene") koji je u sebi imao ta ista 3 SIDA - samo 12 kanala.
Hushu je teže bilo napraviti verziju demo verziju "Blue Monday" (New Order) da to izdemonstrira, da ih čuješ kako se pale (dodavao je neke zvončeke i gluposti samo da bi se razlikovalo), nego li napisati ovaj music player.
A njemu je riješenje bilo prozaično i jednostavno: pa natjeraš VIA-u (grafički procesor) da svira na SID-u (muzički procesor). "Kao da hardware zna dobiva li (muz.) podatke od vie ili sida..."
Nek to netko danas proba da ga vidim.
Ako ćemo baš o riziku, ne vidim zašto bi izviđač koji prođe kroz neprijateljske crte baš više riskirao od pješaštva koje odbija tenkovski napad. Sve je rizik u ratu.
NHF, ali na ovo bi ti svašta mogao reći.
Probaj, pa javi.
Kad si pod granatama, možeš kakat u gaće, čekat da prođe i poslije prebrojat udove i frendove jel sve na broju. Nemaš izbora.
A ovo drugo... gle, ja sam nahebao u minskom polju. Dan danas mi je nelagodno ići kroz visoku travu. Pa ti riskiraj.
Što da probam, pa prošlo je.
Što je posao izviđača nego da osmotre, uoče i prođu. Tko je to još pokrio cijelu crtu i kod nas i kod njih i kod bilo koje vojske na svijetu.
Rizik nije ništa veći za one koji koliko toliko znaju taj posao nego da si u satniji koju je napalo par tenkova pa ti izvadi RPG pa ih zaustavi.
Ovdje bar imaš jednu prednost, izbjeći kontakt, a ne ostvariti ga.
Žao mi je što si naletio na to, nadam se da je ona mala, ni ime joj neću spomenuti, i da nemaš veće posljedice.
Što je posao izviđača nego da osmotre, uoče i prođu. Tko je to još pokrio cijelu crtu i kod nas i kod njih i kod bilo koje vojske na svijetu.
Ovdje bar imaš jednu prednost, izbjeći kontakt, a ne ostvariti ga.
Osmotri i uoči gdje se u tom trenu nalazi ic sniper. Pa izbjegni kontakt u minskom polju. Svaki prolaz kroz nepoznato je preuzimanje rizika.
Rizik nije ništa veći za one koji koliko toliko znaju taj posao nego da si u satniji koju je napalo par tenkova pa ti izvadi RPG pa ih zaustavi.
To ti nije rizik već nametnuta situacija. Kad moraš da bi preživio, ne izlažeš se riziku već smanjuješ rizik pogibelji. Za ostalo bježi sakrij se - šansa da rokneš 84 točno ispod kupole i da nakon tog preživiš bar od kolege mu je manja nego da sad ideš rudarit bitcoin i obogatiti se. Tko (nepotrebno) riskira, ne profitira već je ...
Ali nekad imaš i svog Mađara i mulce koji vode tenkove u gustoj koloni, opetovano...
Svaka čast Rambu i Mađaru, ali ako nemaš pt mine ili bar zapreke, pješadija bez vlastite artiljerije nema puno šansi pored tenkova. Vu, Nuštar itd je izuzetak.
Sve je to vrlo relativno. Nerma tu pravila. Nema manjeg većeg / manjeg rizika, samo ne/potrebnog.
Ovo je sa C64, prigodno:
Žao mi je što si naletio na to, nadam se da je ona mala, ni ime joj neću spomenuti, i da nemaš veće posljedice.
Dijelimo žal :-) Kuruza potezna, dvije točnije. Drugoj je upaljač zakazao, živjela JNA ;-) Nema posljedica, spaljen sam u vugla bio prije rata, a što te ne ubije učini te još žiteljom bug foruma.
Ne, imao sam sreće (obzirom na okolnosti), neće grom u koprive, ovo je onak, fora za zahebavanje metal detektora i mađioničarske trikove sa magnetom. Možda imam višak željeza u krvi (pa sam hrvi) ali sam zato razminirao svoj dio Hrvatske.
A ne znam, to je stvar zapovjednika da odluči u granicama zadanih resursa što je potrebno a što ne.
A da se nije prolazilo, jeste, nitko nikad nije mogao pokriti cijelu crtu.
Htio bih nesto razjasniti oko komunikacija u opkoljenom Vukovaru. Najprije malo o situaciji u gradu. Grad nema struju osim mjesta koja su imala agregate. To su bila uglavnom zapovjednistva, bolnica, sklonista ("Borovo commerce"). Sve zicne telefonske veze su prekinute, jer su sva sela oko Vukovara, kroz koja su prolazili telefonski vodovi bila okupirana. Koliko mi je poznato, u bolnici je radio jedan mobilni telefon. Vjerojatno se radilo o NMT mobitelu kojeg se moglo slusati sa skromnom opremom. Zapovjednistvo obrane je imalo jedan telefon koji je preko radio relejnog uredjaja imao vezu prema Vinkovcima i prema ostatku RH. Neprijatelj je slusao tu telefonsku vezu. Bili smo svjesni toga, ali druge mogucnosti nije bilo. Osim navedenih sredstava za komunikaciju, u zapovjednistvu se nalazio Commodore 64, sa modemom i radio amaterskim uređajem. Slicna konfiguracija se nalazila u Vinkovcima pa je uspostavljena veza koja je radila do kraja rata. Nesto kasnije, u ovu radio mrezu se ukljucuje i skupina PRC iz Djakova. U Djakovu je bio jedan vojnik iz Zagreba koji je napisao program za kriptiranje. Kljucevi su slani radio putem. To nije najbolji nacin, ali drugog izbora nije bilo. Nije bilo nikakvog nosenja floppy diskete. Postoji jedna povijesna cinjenica. Od 1. 10. 1991. do pada grada nitko nije usao u Vukovar. Osim konvoja koji su Srbi propustili nakon teskih pregovora. Svatko tko vam kaze kako je nakon 1. 10. 1991. isao u Vukovar, laze. Ne shvacajte ga ozbiljno. Osim onih koji su sa konvojem isli.
Pročitao sam ovu priču ovih dana i nisam se mogao načuditi kako ugledan časopis poput BUG-a objavljuje ovakve neprovjerene priče, koje ne znam čemu bi moble služiti osim samopromociji autora! U nedostatku točnih informacija, nastaju mitovi ili lovačke priče poput ove! Čovjek koji se navodi kao organizator ove komunikacije ne poznaje ključne detalje koje navodi komentator alpha64! I prosječni čitatelj može zaključiti da ova priča "ne pije vode" i u ostalim navedenim detaljima. Svaka čast alphi64 na opisu situacije glede komunikacija s Vukovarom tijekom bitke za Vukovar; očito je da ovome sudjelovao na neki način! Istinita priča je puno zanimljivija od ove, a budući da poznajem neke od sudionika, probat ću ih zamoliti da napišu nešto na ovu temu, ali onako kako je stvarno bilo!
đemsbondovski napeto.. ili đačko štivo :)
-u priči je moguć c64, jer je par desetljeća prije ostalih imao interfejs (modem-slušalica, prva na 300bauda s čičkom..) aka modem.. no u 90tima je modem već tu kao i PC.
-komodorac je koristio single sided, 180KB disketu.. predratnih godina prebacijem sav soft sa c64 na pc (286-386, dos-w31), pogotovo zbog printera (koji je za c64 bio kao pinkasti slonovi + skup)
-nisam ja.. no tko zna kako te priče (narodne, usmena predaja uz logodrsku vatru, domaću brlju..) krenu i kako završe.. jedan banalni soft napravio za svoje lokalne (stražu).. a pošto smo bili centar veza, 99% da su ostali koristili. Banalno do bola, tj. čak je A4 bio prevelik (i bacanje papira ili kog će ti vraga u džepu dok je četvrtina bila taman, ko kutija cigareta) pa se na jedan list printalo x4 komada, to je zapravo bio 'najzahtijveniji' dio :)). Taj trokut i spominjanje Đakova.. :)) pa nisam! ali zvuči jako poznato.