U zdravstvu, našem, ovom općem nitko nema veća prava od nekog drugog. Jedini koji ima moć "odlučivat o nećijim pravim" je doktor i to na temelju tvog zdravstvenog stanja. Znači to što ti plaćaš 600kn više zdravstveno od nekog na minimalcu ne znači da ideš prije na MR noge zbog uganuća nego što ide taj na minimlacu na MR glave zbog tumora. I da budemo jasni u startu, tako treba i biti. To što svi misle da je baš njihova bolest najhitnija je nešto sasvim drugo, no zato imamo doktore koji među ostalom uče i trijažu. Isto tako ni sa upalom noge nemaš prednost pred nekim tko je naručen prije tebe i to je opet, kako treba biti.
Ukoliko netko plaća manje, a dobije besplatno više, da, to su veća prava.
"Ozbiljne" cifre nastaju nakon što liječnici definiraju što i kako, najgora stvar je očekivanje hoće li bolničko povjerenstvo za lijekove odobriti ili ne. Jedino efikasno trošenje vremena kod tog čekanja je proučavanje cijena traženog lijeka u svijetu i mogući načini plaćanja.
Tu uopće ne govorim o hitnosti, iako i tu ima nepravilnosti (npr. hitan prijem pacijienta dovezenog vozilom hitne u odnosu na onog u čekaonici, bez obzira što je u pitanju).
O trijaži da ne govorim - u 90% je nepotrebna, ne provodi se kako bi trebalo (u hitnoj medicini potrebna je odmah, s eventualnom retrijažom), ne pet - šest sati nakon dolaska na hitnu, a o punoj trijaži kad je sumnja na slomljenu ruku da ne govorim.
Prednost uvijek ima hitniji sučaj, bez obzira o načinu narudžbe i dolaska. Osim u HR medicini, tu zna biti svega.
Što se osiguranja tiče - ako idemo u smjeru da bude dostupno građanima RH, zaboravi priču o knjižicama, daj osobnu / putovnicu / domovnicu i to je to...
