Albert Gajšak: "Ne spavam nikad, radio sam i na Bo

 Znači kriv je što mu je proizvod popularan?

Posvetilo se tome puno previše vremena da se napravi običan DIY kit s uputstvima za tuđi projekt. I još se hvale kako su danima i noćima u garaži.

Većina ljudi će to zalemiti po uputama (moraju imati i lemilicu koja nije jeftina baš), upaliti i probati tri gotove igre. Isto što bi i sa Lego kockicama napravili.

Prevelika se moć edukacije tome pridodaje.

Toliko je popularan da je prodao 3000 komada, od toga su valjda većina kickstarter backeri.

To što je nešto opensource ne znači da nema licencu i autorska prava (ili da je besplatno). Znači dečko je napravio fork već postojećeg projekta i dodao mu neku novu vrijednost. 

Pa zašto se to tako ne predstavlja u člancima? Nije to ništa zabranjeno niti manje vrijedno, i vjerojatno ima dozvolu autora. Osim što nije fair ignorirati autore platforme. 

Ali tu mislim na novinare, a ne dečka od 19 godina koji želi nešto raditi i stvarati. Nije prvi put da si oni kroje priču koja paše njihovim interesima.

A gdje su sada Zagrebački računalni savez, Hrvatska zajednica tehničke kulture, i ostale udruge/savezi/zajednice koje uzimaju milijunske iznose iz proračuna.

U zadnje vrijeme se sve manje uopće trudim pratiti ovakve važne vijesti.

Činjenica je da se baš prošle godine žestoko po medijima krenulo s promoviranjem tih DIY stvari kao integralnog djela obrazovanja djece. Od onih nekih robotića koje je onaj neki "poznati" lik donirao školama, do ovakvih '90s igračkica koje bi trebale djecu okrenut i usmjerit u taj "super STEM".  Svi se razbacivali tim pojmom tokom godine. 

No činjenica je i da te DIY stvari i forsiranje djece da sami spajaju, leme, programiraju nekakve robotiće igračkice kao dio obaveznog rezultata neće uopće rezultirati pozitivnim stvarima. Ili djecu zanimaju stvari iz tog područja, ili ih ne zanima uopće i jednostavno žele takve predmete proći sa što manje muke i posla.

Kao što ja nisam pretjerano volio kemiju i biologiju i nikakvo izvođenje pokusa, mikroskopiranje ovoga i onoga pa izvođenje nekakvih zaključaka o ponašanju stanica ili čega već ovisno o čemu već me nije nagnalo da zavolim to, čak štoviše, mrzio sam dan i sat kad sam znao da je danas red na mene da odradim pokus.  Ali je zato bilo ljudi koji bi vrlo rado odradili sve pokuse samo da na informatici nemora napisati 5 linija u C-u.

Dakle, forsiranje takvih stvari na cijeli skup djece neće imati željene efekte. Stoga predstavljanje tih stvari kao revolucije u obrazovanju koja će podići standarde i promijeniti nešto je napuhavanje stvari koje će samo dovesti do velikog razočarenja. 

Ono što također mrzim, a i dobar dio drugih ljudi su eto ovakve p*zdarije iz naslova. "Ne spavam nikad". Ne znam jel stvarno to rekao ili samo novinarska fora. Jer ne možeš ne spavat. Radio je na Božić. Dobro, i hrpa drugih ljudi je radila na Božić, pa ne ističu to kao nešto zbog čega bi im se trebalo klanjati. To je problem, što se ovakvim naslovima i člancima pokušava izdić nekoga iznad ostatka društva, kao da su oni nešto više vrijedni. Nikog ne zanima jel si ti radio, spavao ili k*njao dok o tome ne pričaš. Dok god je u prvom planu proizvod i nove mogućnosti koje dodaješ tom proizvodu. Ali onog trena kad se fokus krene prebacivati s proizvoda na osobu/firmu iza proizvoda i kada se ističe neka njihova superiornost, tad mi mjerač sr*nja skoči over 9000. 

Reci joj da se bolje prijavi kao šegrt nekom vodoinstalateru, keramičaru ili tesaru, jer posla ima kao u priči, a nema tko raditi. Nauči posao, otvori svoju firmu, imat će super pare i može raditi na crno ;-)

Može i roletar :-)

Propagirati takvu radnu etiku kao nesto normalno je zapravo promasaj. Tehnoloski napredak nam je trebao donijeti mogucnost da radimo manje i da nam bude bolje a ne obrnuto. Uvijek se rado sjetim rijeci mog dobrog prijatelja koji je prije nekih 10-ak godina u svadji sa direktorom firme rekao "ja zelim raditi sve manje za sve vise novaca". Od onda mi je to nekako glavna misao vodilja. I jako mi dobro ide realizacija - smanjio sam vrijeme provedeno na poslu za trecinu i zaradjujem vise nego sam mogao zamisliti. Ako nemas drugih stvari osim posla da te cine zadovoljnima - jadan zivot zivis.

Pa ok, sad još malo stisni, po 16 sati dnevno, pa ćeš i na četvrti kat, a možda i u upravu. Pa ćeš moći još više raditi za još više para i odgovornosti :-) U radu je spas.

Treba imati neku mjeru. Svi mi radimo malo više dok se mora, al pod broj jedan nije zdravo na dulje staze (ni psihički ni fizički), a pod broj dva produktivnost ne raste, nego baš suprotno.

Slažem se sa Fridayom, to nije nešto što bi trebala biti normalna stvar. Naravno, dok voliš to što radiš onda ti je to i posao i hobi i životna filozofija, ali treba se čovjek malo i odmoriti. Pogotovo što si stariji, dođe obitelj, druge obaveze i odgovornosti kod kuće i sl.

On je još mlad pa može.

Ja nemam nista protiv kad je vrijeme za "bacit se na glavu". Kad se nesto mora zavrsiti, izgurati. Ali takav tempo treba jasno razgraniciti od normalnog tempa jer to nije normalno. Ja sam se znao tjednima buditi u 3 ujutro i raditi na svojim projektima pa onda od 8 ici na normalan posao. Ali nikada nikome nisam rekao "to je normalno" ili "to se tako mora". Ne, mrzio sam to i jasno davao do znanja da to tako ne treba biti. Prekovremeni sati - da ali sa odredjenim ciljem i rokom. Ne volim kad su ljudima uzori Musk ili ona lujka iz Yahoo sto rade 800 sati tjedno. Dajte me nemojte jebati. Kakav je to zivot ako 80% vremena provodis u firmi?

i neprijatelj isto nikad ne spava. navodno ni vrag.

Meni se povremeno desi (nekoliko tjedana godišnje) da za redovni posao trebam odraditi 16 i više sati i nikad to nisam spominjao kao nešto pozitivno, naprotiv. Osim toga da ti se sve svodi na posao, nakon određenog vremena doživiš malo teži burn-out i tih 20 sati koje ovi spominju ne daju nimalo više efekta nego bi 8-10 sati jer postaješ neefikasan. Nadalje, nakon takvog perioda od npr. 3-4 tjedna sljedećih mjesec do dva si u k***u i treba ti vremena da se regeneriraš pa tako opet efektivnop dođeš na redovno radno vrijeme u prosjeku, samo uz mnogo više zamora i stresa za organizam. Osim nekih iznimnih situacija takav način rada je znam ili da se ne znaš organizirati ili da te mgmt hebe za sitne pare jer ti trpaju poslove bez da shvaćaju što zapravo radiš. U takvom slučaju je vrijeme da se spakiraju koferi. Što se tiče dotične MM koja je dobila nogu u Yahoo-u mislim da su je i predugo držali jer ako kao CEO ne znaš rasporediti svoje vrijeme kako će onda upravljati firmom i ljudima...