Koje igre trenutno prelazite i dojmovi

Upravo sam prošao Broken Sword 1 SOTT: Director's cut, PC verziju.
 
Još davnih dana igrao sam dvojku za PlayStation 1, a kasnije i jedinicu za PC. Obje igre su mi ostale u lijepom sjećanju
pa kad sam naletio na Humble Indie Bundle gdje su se nudila prva tri nastavka za Steam kupio sam ih.
Tim više što trojku nikad nisam prošao, a prva dva nastavka su remasteri sa dodatnim sadržajima i zagonetkama.
 
Prvi dojmovi:
Igra počinje dan ranije nego original i to sa drugim likom (Nico) što me malo iznenadilo (da ne kažem mrvu i razočaralo)
jer odmah u početku to nije ona ista igra koje sam se zaželio igrati. Ali ajde, kad se pređe preko toga nove zagonetke su mi se
svidjele, a i igra brzo dođe na "pravi početak".
 
Razlike:
Pročitao sam da je ovaj remaster počeo kao igra za nintendo DS i Wii, a tek je kasnije portan na PC, moderne konzole i mobilne telefone.
Zbog toga elementi na ekranu kojima igrač upravlja imaju plave kružnice tako da su lako uočljivi. Ne treba više šarati mišem uokolo da se nešto nađe.
Neke zagonetke (npr. zagonetka sa kozom) su sada puno lakše nego prije, a stvari u inventoriju se zasive kada više nisu relevantne u razgovoru.
Cenzura, odnosno smanjeno nasilje (glavni lik sada ne može umrijeti).
 
Zbog toga je igra puno lakša nego prije što po meni nije dobra stvar. Čini mi se kao da se igrača vodi za ruku, a i izgubila se čar.
Pravi gušt point and click avantura je balansirana težina, a barem jednom mora biti i onaj osjećaj kada si satima na jednom mjestu, sve si probao, već polako gubiš živce (ili si već izgubio), a
onda slučajno otkriješ još jedan prekidač/policu/papirić ili spojiš dva nelogično spojiva elementa pa te obuzme radost jer si konačno prošao taj je*** dio.
 
Sučelje u igri se ne skalira dobro. Gledao sam verzije za različite uređaje i čini se da su elementi fiksne rezolucije pa su na malim
ekranima ogromni, a na velikim sičušni. Na 1920x1080 tekst je bio premali za moj ukus.
 
Dobro:
* Bolji vizualni dojam nego original
* Podrška za moderna računala (i sva tri glavna OS-a)
* Dodatne zagonetke u igri
 
Loše:
* Sučelje se ne skalira dobro, mali titlovi
* Nema podrške za promjenu rezolucije, samo originalne veličine prozora, duple veličine ili fullscreen.
* Prijelaz između novog i starog sadržaja (zvučno i vizualno) je očit pa to smanjuje doživljaj.

Moja preporuka za nekoga tko nije igrao Broken Sword je da prvo prođe originale jer su po menu bolji, a tek remasterirane verzije radi dodatnog sadržaja.
Sve nekompatibilnosti sa originalnim igrama se mogu riješiti igranjem preko ScummVM-a.

Dodatni bonus: Steam verziju sam probao na Windowsima, Linuxu i mac OS-u. Rade identično, a igru sam prošao na Hackintoshu.

Viš, ne sjećam se da li sam prošao četvorku, ali mi je cilj odigrati sve nastavke pa i će i ona doći na red.

Remaster dvojke su po meni napravili bolje nego jedinice, a ovaj puta nisu ništa cenzurirali (ima smrtnih sekvenca).

Kao i jedinica nešto je lakša od originalne igre ali ne previše, bio sam zapeo par puta i bilo mi je drago jer igra i dalje tjera na razmišljanje.

Iz nekog razloga su izbacili mogučnost dvoklika za bržu tranziciju kroz područja.

Frustrirajuće je čekati glavnog lika (George) da se dogega negdje, a samo se želim vratiti da bi na probao nešto na drugom mjestu (put kroz močvaru na primjer).

"Odabir rezolucija" je ostao isti kao i kod prvog remastera s tim da sada fullscreen opcija je neke

neimenovane 4:3 rezolucije (a ne kao kod jedinice, desktop rezolucije) pa treba natjerati monitor ili grafičke drivere da održe aspect ratio. Ali kao bonus toga sučelje je ovaj put pravilne veličine u odnosu na ostatak scene.

Original je imao bug koji u nekim slučajevima spriječava igrača da završi igru. U remasteru je bug otklonjen.

Probao Endless Space 2 maloprije. Problem samnom je taj da cim upalim neku igru, zelim je zagasiti. I tek kad neka uspije uvuci me u svoj svijet, ostanem igrati, a kad se tako zakacim, pa duze vrimena igra odusevljava, onda mi je to to...ova igra to medjutim nije...previse sarena, previse razlicitih botuna, pola radnji je automatizarano, pola nije, desni klik vas vrati natragat na raniji ekran sto mi se svidjelo, ali kad dodjete na mapu ipak morate skrolati, sto mi se ne svidja...igra je u biti nesto kao masters of orion i da je drugacije izvedena, bila bi vrh...ima finih scena kad otkrijete novi sustav, nove planete, ali jednom kad se ushemite nis od toga vise ne dozivljavate i sve su to samo brojke na ekranu i resursi i brojke...za razliko od masters of orion, ova igra ima daleko vecu dubinu, puno vise toga za istraziti, puno, puno vise opcije kod diplomacije i ratovanja, ali s obzirom da je izostalo ono, jos jedan turn pa u krpe, uninstall...

Probao danas Elex. Prvo mi nije dalo da preskocim intro, ali ajde nekako sam izdrzao, i krenuo igrat. Prvi dojam....VAU...drugi dojam: ovako je fallout 3 triba izgledat....treci dojam: fala kurcu postena igra, ovo cu prec garant, igra je gust, i starta ko prava igra, ubijanjem stakora....cetvrti dojam: koliko ovaj lik na kojeg sam naletio moze mlit?...peti dojam: ima li kraja ovoj spici i mudrim epic rijecima pri prvom susretu sa neznancem? sesti dojam: jos melju boktejeba...sedmi dojam: ajde idemo trckarat malo i klat...osmi dojam: jope melje, ajte vi lipo u kurac s ovim, i izasao iz igre i uninstall...

Jucer sam presao prvu sezonu The Walking Dead i The Walking Dead: 400 Days DLC i moj je dojam da je igra fantasticna 

Beautiful : 10/10
Fun : 10/10
The story : 10/10
Action : 10/10
48 of 48 (100%) achievements 

Prvu sezonu sam uzeo freee na humblebundle a DLC sam uzeo Steam Halloween Sale 2017

Sad mi je krivo sto nisam uzeo na steamu dok je bila Bozicna i novogodisnja rasprodaja

The Walking Dead Season 2

The Walking Dead: Michonne

The Walking Dead: A New Frontier 

bok. Prije par dana planirao sam kupiti novi komp i assassins creed, ali su me pritom opelješili kriptomajneri pa sam ostao bez para za put do egipta. Sad pišem neke retro recenzije dok skupljam pare za kartu.

Eto, drugi jednostavno nije mogao bit!

________________________________________________

Evo i druge retro recenzije - ovaj put prvog nastavka Assassins Creeda. Kad već ne mogu do Egipta, onda barem do Izraela!

Kritika je dobrodošla.

Assassins Creed (1)

Iliti kako prodati dobru ideju

Malo igara nudi ono što je glavna snaga ovog serijala, istraživanje širokih, detaljno napravljenih, povijesno utemeljenih svjetova.

Ako to nije dovoljno, tu je i činjenica da se to vrši iz perspektive jednog od Assassina, člana tajnog odreda s glavnim ciljem da spriječi nastojanja njihovih neprijatelja, Templara, da postignu kontrolu nad čitavim čovječanstvom.

Dvanaestostoljetni bliskoistočni gradovi poput Jeruzalema, Damaska, i Acrea tako nisu tek puke turističke atrakcije već mjesta borbe za budućnost koja može biti puna slobode ili tiranije, ovisno o pobjedniku. 

Ubisoft ovom igrom (a kasnije i serijalom) obećava pogled u ono što se je moglo zbivati iza kulisa poznate povijesti (izvor), pa se tako Treći križarski rat (1189.-1192.) pretvara u jedan u nizu sukoba Templara i Assassina i njihovih ideologija.

Koliko je riječ u dugotrajnoj, gotovo vječnoj borbi može se vidjeti iz priče koju se prati paralelno s onom prvom, smještenom u prošlost, a čija se radnja odvija u alternativnoj verziji sadašnjosti, u kojoj Templari i dalje nastoje ovladati svijetom.

Ovaj put uz pomoć tehnologije, preciznije uređaja zvanom Animus, kojim se služe kako bi pristupili sjećanjima protagonistovih predaka u svrhu lociranja moćnih artefakata nepoznata podrijetla.

Sam protagonist, Desmond, zarobljenik je u templarskoj ustanovi, u laboratoriju farmacijske tvrtke Abstergo (što je ne tako suptilna kritika studija farmacije, koji svojom težinom studente pretvara u buduće control-freakove), te je, iznenađenje... jedan od pripadnika modernih Assassina.

Dobro, premisa je fora, Assassins Creed je valjda pionirski predstavnik žanra SF povijesnog spektakla - ali pravo pitanje na koje treba odgovoriti jest kako to u konačnici funkcionira u samom svijetu igre, te je li ona zabavna ili nije. 

IGRAJMO SE POVIJESTI 

Na drugo pitanje je barem lako naći odgovor.

Nije baš.

Prva stvar koja bode oči je nepreskočivi tutorial koji traje i traje, a koji izgleda kao verzija scene treninga u Matrixu za penzionere. Treba pritisnuti kocku, pa onda iks i tako 10 minuta. A onda se igra crasha, pa ajde opet ispočetka.

Dobro nema veze, preživio sam to, a zatim i malo dosadnjikav uvod koji kao zacrtava neke od premisa odreda, ostao bez svojih oružja i pola health bara, jedva čekao da se maknem iz planina, sjeo na konja i našao se u... 

Kingdomu. 

Centralnom hubu toliko beživotnom da i mako planeti u Mass Effectu izgledaju kao bujajuće metropole. Znači, ne znam stvarno. Ima tu nekih patrola koje treba izbjegavati, random viewpointova kojima se treba popeti, par Templara za poklati. I to je to. Lijepa pustinja ili planine što li već.

Što me dovodi do glavnog problema ove igre i zapravo jedine stvari vrijedne spomena.

Igra je predosadna. Sve je u njoj isto.

Prvi grad možda izgleda fora, ali onda se dođe u Damask, i osim još ružnije palete boja, ništa se nije promijenilo, questovi su isti, prosjaci i dalje dosadni, umjesto templarskih zastavica sad se mogu skupljati one saracenske, 5007 random viewpointova ima 25% drukčije teksture... i to je više manje to.

Priča je mogla biti dobra, ali se zapravo samo ide od makljaže do makljaže, kolju se stvarne i izmisljene ličnosti prvo u Jeruzalemu pa Acreu pa opet Jeruzalemu itd., a prije smrti svaki od likova nešto filozofira, priča nešto o dobru i zlu i slično. 

Gameplay mehanike su OK, samo nerazrađene. Na primjer, prilikom penjanje zgradama prečesto se dogodi da Altair završi na krivom prozoru ili još gore, pločniku. Isto vrijedi i za borbu, koja je OK, ali fali varijacije i zna predugo trajati. Collectiblesi su generični, ali ne smetaju, tko želi može ih skupljati, ali i ne mora.

Sve u svemu, riječ je o igri s velikim potencijalom, odlične premise, ali čija je realizacija upropaštena ili ljenošću ili izdavačkim rokovima, te jednoličnom pričom.

Jedva sam se natjerao da je završim, ali svejedno jedva čekam da vidim što Firenca ima za ponuditi.

+premise

+uniforma

+fast travel 

+kratko traje

-jednoličnost

-repetitivnost

-šlampavost

-Kingdom

Ocjena 57.5 / 100

PS. evo i screenshotova gradova u igri

Nešto me počela pucat nostaglija u zadnje vrijeme pa sam se okrenuo old school igrama

Na Ps4 Pro prelazim Kingdom Hearts 1.5 + 2.5 rmx. Sve igre s stare dvojke u još boljem remasteru, poboljšana grafika, a priča i sve ostalo isto. 

Na Xbox360 igram Gears of war serijal, dobri stari Marcus Fenix, jedini serijal zbog kojeg sam baš pustio suzu onako pravo mušku. Svatko tko nije odigrao definitivno preporučam.

Odigrao Banner Saga, prvi i drugi dio. Uistinu predivna igra, unikatnog gameplaya. Predivna crtana grafika, priča inspirirana nordiskoj mitologijom, govori o svijetu ljudi i divova (Varla) čije zemlje napadaju misteriozni Dredgovi ali iza horiznonta lurka nešto još mračnije. Vrhunska priča, zarazna mehanika borbe, odlično ukomponirani RPG elementi. Nisam nikad ništa slično igrao, ali sam oduševljen. Ogromna preporuka, od mene ocjena 10/10 a i kritika misli slično. S obzirom da je igra jaaako nelinearna upravo krećem s drugim prelaskom...

Dobro si me podsjetio, počeo sam prvi nastavak taman nekih tjedan dana nakon izlaska, ali nisam stigao ponovno zaigrati.

Definitivno remekdjelo, i inače obožavam takav sistem borbe u RPG-ovima, a toga ima sve manje i manje, na žalost.

Preporuka i od mene 

Titanfall 2. Tek sada sam otkrio ovu odličnu single i multi player igru. 

Crysis 2:

Grafika je blizu fotorealisticne, ali ipak nije to bas to, kao sto se reklamira. Prica je relativno zanimljiva, ali nazalost nije tipa da vas vuce naprijed da zavrsite igru. Cutscenes su odlicni i razlog zbog kojeg sam non stop ucitavao kad bih poginuo umjesto da samo quittam po obicaju. Za razliku od svog prethodnika, koristi napredniji cryengine, trojku, i vrti se fino na E5800 i GTX 9800+ na 1080p. Igra je cool, i ukoliko ste je propustili odigrati, ima moju preporuku, pogotovo sto se u danasnje doba moze nac za sichu.

Mass Effect 2:

Igra iz 2011-e. Igra koja se prodaje kao RPG, ali u kojoj nema takticke pauze. Igra u kojoj je sva borba u stilu pucacina, ali su sva oruzja osim mozda snajpera izrazito neprecizna. Igra u kojoj se grafika sastoji od zidica, par racunala, nekavih kutija, vas i neprijatelja, ali koja zauzima 20 GB. Ajd, prica je na razini, mehanika igre je ok, bugove nisam primjetio, i imate poprilicno sati igre za odigrati. Dosao do dijela kad sam dobio IFF i tu sam stekao dojam ko da su mi prikazali lice muskog porno glumca taman kad cu...jel...I to sve zato sto su me nakon vrhunskih poprilicno sati igre isli tjerati da radim sajdkvestove za svakog clana mog tima. Ko da muzete kravu i veselite se kolicini koju je dala, a onda se krava ritne i srusi kablic. Meh. Upornijima je mogu preporuciti, ali to se tako ne bi smjelo raditi. 

Dragon Age 2:

Vrtio sam ovo na integrusi svog i3 530, na minimum detaljima, i radila je pristojno. Stekao sam dojam da gledam film, a ne da igram igru, no za film je predugackog trajanja, a za igru jednostavno ne igrate bas puno. Igra je pojednostavljena verzija prethodnika, koji mi je mozda i najbolja igra koju sam ikad igrao, iako ga nikad nisam presao jer mi je bio pretezak. Lika birate ovisno o tome kako zelite igrat, npr knight ima stun i mac i stit, dok rogue ima multiple hits, poison i slicno. Bilo mi je pretesko proci neke neprijatelje sa knightom, pa sam krenuo ispocetka sa rogueom i potaracao sve zivo bez frke. Imate nekih 25h igre za odigrati, a cak i sidequestove sam rado obavljao, sto mi inace nije obicaj, jednostavno su to uklopili kak spada. Nazalost, primjetio sam na njihovom forumu da korisnici traze da nastavak bude jos vishe filma, i josh manje igre. Igra nit smrdi nit mirise, ali sam je presao, sto je bonus in my book, i zabavljao sam se dok sam igrao, ali nije nista sto cete pamtiti kao nesto super, epic elemenata u igri nema, ali imate jedan predivan osjecaj da vam nije bed ici u fajt, nego ga prizeljkujete i veselite se klanju novih neprijatelja, odmah trcite na njih cim ih spazite, sto je rijetkost dozivjeti u bilo kojoj modernoj igri.

U konacnici, mada nije kompleksna kao prethodnik, igru se isplati odigrati. Ipak je to Bioware.

ABZU:

Igra je predivna, ima lijepu grafiku. Mislim da ju svatko može shvatiti na neki svoj način pošto nema ono nešto što određuje tvoj put. Ne znam kako to objasniti. Igra je kratka, ali slatka. Nakon što ju odigrate, možete birati chaptere. Opisala bih ju kao život-isprva je jednostavna, no onda postaje teža i teža i na kraju ronilac kao da umre (ošteti mu se odijelo), ali onda se respawna i sazna da je sve bio samo san. Mene ta igra inspirira i potiče na razmišljanje.

Call of Duty:World War 2:

Igra je igriva, grafika super ako igrate na 4K, detalji razrađeni do detalja. Iako je to pucačina, ima svoju priču. Daniels je, koliko sam ja shvatila, ušao u vojsku da se oduži svom poginulom bratu Paulu koji je poginuo u šumi nakon ugriza vuka, a Daniels nije znao pucati iz puške. Par puta tijekom igre Daniels dobi flashbackove, prisjeća se svog brata, i tuguje za njim.