Jutro je pametnije od večeri, pa da se vratim na fetch quest priču. Ja sam uživao i u AC Odysseyu i u Witcheru 3.
Odyssey je dobro napravio glavne igrine mehanike, npr. raznolika i zadovoljavajuća borba. Kad je to dobro onda ti se da igrati 100 sati igru. Ali također je igra imala i odličnih questova koji su bili kvalitetno omotani pričom, samo ako će netko upratiti. Npr. bio je jedan quest koji je jako podsjećo na Kralja Edipa (ako se netko sjeća iz srednje lektire). Također ono što mi je bilo odlično je da sam imao osjećaj da sam ja mala točkica na ogromnoj mapi i trebam se izboriti za sebe.
U W3 je većina questova bila itekako vrijedna pažnje i stvarno ih je bilo predobrih i emotivnih. Bloody baron, bande podzemlja u Novigradu, hulje od naših prijatelja Zoltana i Dandeliona, itd itd. Također su mnogi questovi imali posljedice. U jednom quesu sam išao u neki napušten dvorac istjerati nešto što ga opsjeda. Tokom questa sam saznao neke stvari i što se dogodilo i na kraju došao do priče s nekim duhom koji me je zajebao i ja sam ga oslobodio. Duh bacio prokletstvo na obližnja sela itd, moj bed. To su bila predobra igraća iskustva. Jebiga borba je postala dosadnjikava nakon nekog vremena ali sve drugo je valjalo.
I odyssey i W3 rade također odlično imerziju u smislu da se stvarno osjećaš kao plaćenik u ratu odnosno lovac na čudovišta. Tako da su meni te igre odlične
A ne igrati W3 zbog upitnika na mapi je blesavo, uopće ne moraš dirati upitnike, ja sam sebi to isključio na mapi, pa na šta naletim - naletim
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
