Posljednji film koji ste gledali - preporuka?

Ne mogu se sjetit da je netko spomenio The Vault/Way Down (koja je ovo spika sa 2 naziva, nisam skužio...). 

Znamo napamet ovakve filmove, gledali smo puno "pljački stolječa". Ne bi ga nikad pogledao da nisam "morao".

Ništa posebno, ništa originalno, ništa interesantno - ali je template ok realiziran i dobije se sve što se očekuje od ovakvog filma.

...

Dodao bi još da su došla teška vremena za nas zgodne. Dobijamo samo uloge negativaca i gadova. Ljudi nas jednostavno ne vole. 

Ajde, baš sam pokušavao jesti.

Kako nekome pada na pamet uopće ići pogledati to sra.. , is beyond me.

A da netko (kao ti) ide  dva puta gledat isti film iz serijala, nemam riječi.

Dajte preporuke za pogledati a ne za ne pogledati.

Evo jednog za pogledati.

"The King of comedy" 1982. god.

Jerry Lewis i Robert de Niro u Krimi-komediji.

- https://www.imdb.com/title/tt0085794/

Francuska kinematografija mi je uvijek bila zanimljiva pa sam si odvrtio zadnjih par dana 2 filma koja sam gledao na faksu.

Delicatessen i City of lost Children su mi najbolji filmovi Jean-Pierre Jeuneta. Oba filma su stilski jako slični i smiješteni su u nekakav surealan i bizaran svijet koji me fascinira, ali i plaši zbog same misterije istog.

Delicatessen je smiješten u distopiji gdje je hrana hvalevrijedan resurs i služi kao novac. Radnja se vrti oko stanovnika jedne stambene zgrade u okolici Pariza koji preživljavaju zahvaljući, khm, neizbirljivosti. Komičan i satiričan, aposlutna preporuka svakom ljubitelju francuske crne komedije i komedije uopće.

City of lost Children mi je film koji me podsjeća na one uznemirijuće i bizarne snove koje sam imao kada sam bio dijete (a snovi su glavna tema filma). Radnja se vrti oko djevojčice i snagatora (kojeg je utjelovio uvijek odličan Ron Perlman) koji izbjegavaju znanstvenika koji treba djecu iz razloga koji neću spoilati. Film me neodoljivo podsjeća na odličan Dark City jer estetika filma i bizarni likovi koketiraju s retro-futurizmom i pojedinim filozovskim pitanjima.

Funfact: Ron Perlman iako ne priča francuski, sve je svoje dijaloge zapamtio na francuskom pa nije bilo potrebe za sinkronizacijom.

Preporuke za oba filma!

 E hebiga,sad bas moram pogledati film!

Infinite

Kada se već govori o nerealnim filmovima,vrijeme je da i ja upozorim na jedan takav.
Infinite je film koji po traileru puno obećava,sa Mark Walbergom to ne može biti loš film,no kao što to obično biva,film je podbacio u svakome pogledu.
Ok,priča drži vodu,ali je dosta loše ispričana-točnije izrežirana.Dijalozi su pomalo robotski,nema tu puno glume,likovi slabo okarakterizirani-a baš su trebali proraditi na tome jer je to bitno za priču!
Postoji hrpetina WTF scena,poput one kada glavnoga lika stavljaju u hi-tech komoru gdje ga moraju ubiti davljenjem,a sve su to mogli isto napraviti i u kanti za mort kupljenoj u Vinkopromu za 20 kn.A totalno nerealne scene ravne onima iz gore navedenim FF,ovaj film ih ima 2-3 komada koji će u gledatelju ostaviti jedan veliki WTF?
Vidim da ima puno ekipe kojima se ovaj film sviđa(u biti svima se sviđa na toj stranici di sam ga gledao),tako da mora da je meni nešto promaklo?
Kako god-od mene:

4 / 10

 Ja ne mogu vjerovati da si ocekivao da ce deveti nastavak bilo cega valjati ista....A pogotovo te fransize u kojoj vec treci nije valjao...;)

Na HRT1 je bio u petak Once upon a time in America i koja je to filmčina. Prvi put sam ga pogledao  i moram reći da je meni osobno ovaj film superiorniji od Kuma s kojim se često uspoređuje. Kum mi je više romantični prikaz mafije, dok mi je ovaj film baš bio surov prikaz što zbog scena silovanja, nasilja nad ženama, djecom i općenitog beskrupoloznog prikaza mafije. Nema svetaca i dobrih ljudi, svi imaju svoju cijenu. Budući da je Sergio Leone europljanin, točno se vidi razlika u stilu, kadrovima i dijalozima koji su u europskom filmu puno suroviji i realniji. Cijeli film je pomalo nihilističan i to je njegov glavni adut. Nema bijega od takvog života, nego samo živjeti dok ne dođe zadnji dan. Morriconeovu glazbu ne moram pretjerano komentirati.

Filmčina i po koja je svakako vrlo dobar prikaz "obećane zemlje" i što je to obećana značilo pojedincima! 

Apsolutno!

Leone je western napravio onakvim kakav je. Surov i okrutan. 

Dolje sam satvio dvije slike. Na jednoj je pokojni talijanski glumac Gian Maria Volonté, a na drugoj američka legenda Lee Van Cleef.

Volonte nije bio u američkoj produkciji dok Van Cleef je, ali pogledaj kako ih je Leone izjednačio s bliskim kadrovima. Iako su državljani različitih zemalja, nema onog Hollywoodskog glamura iz tog perioda. Znoj, brada, koža uništena od sunca i pijeska i pogledi koji sve govore. To je za mene western, "rugged look" kako bi se reklo i nepristupačan pustinski teren gdje je toliko vruće i puno gamadi da poželiš iz kože iskočiti. Kada gledam njegove westerne, pejzaž toliko lijepo prikaže da ožednim koliko sve suho izgleda 

Američki westerni su dobri, ali su sterilni i kada pogledaš Leoneove westerne, postanu kamilica (westerni iz tog radzoblja).

Bilo jednom u Americi mi se najviše svidio iz onog realnog prikaza kada su protagonisti klinci. Mali ulični džeparoši koji žele biti veće od života i kojima su jaja puna pa nose onoj susjedi kolač kako bi im dala p****. Dojmila me je scena kada jedan od likova donese njoj tortu i onda ju čeka dok ne dođe pa ne može odoljeti i pojede tortu. Na kraju dana ipak je dijete, a ne gangster. 

Sva ta surovost života ovjekovječena Morriconeom daje neku poetičnost cijelom filmu.

Moguće je kao što vidiš 

Godinama mi je već na popisu filmova, ali nikako ga pogledati. Sada sma i to odradio i ponovno ću ga pogledati kroz određeno vrijeme. Filmski klasici nikada ne ostaju zaboravljeni i to je s razlogom.

Što se tiče superhero filmova, nije moj ukus. Svaki slijedi istu schemu i trpanje svega i svačega tako da su ti sva osjetila aktivarana non stop i nemožeš se na nešto usmjeriti. U cijeloj priči me žalosti što se takvim filmovima daje medijska pompa, a današnji filmski kritičari su beskičmenjaci i nedovoljno "kulturno osviještena" klika koja se rukovodi masom i novcem.

Stariji filmovi imaju onu dinamiku gdje se možeš prepustiti audio vizalnom dojmu koji traje i traje i očarava te. Suvremeni CGI fest filmovi s natrpanim svime i svačime su nažalost realnost, ali očekujem da će ovo stoljeće biti revival, tj. filmska renesansa. U cijeloj priči me žalosti što se takvim filmovima daje medijska pompa, a današnji filmski kritičari su beskičmenjaci i nedovoljno "kulturno osviještena" klika koja se rukovodi masom i novcem.

Obožavatelj sam Leonea ali ne bih rekao da je Kum romantični prikaz mafije u odnosu na Leonea. U Kumu brat ubije brata zbog posla, proračunato. Supruga je doživotni zatočenik, mafijaški vojnici su potrošna roba, izdaja, hobotnica sve do Vatikana...te na kraju spoznaja promašenog života.

Oba prikaza su remek djelo.

Jesi ga nadrobil, jedan stari film vrijedi  više nego sve kaj je rađeno u zadnjih 10 godina.

Mislim, ti gledaj kaj hoćeš, ali nemoj tu pisati teške gluposti.

E vidiš, Građanin Kane je odličan film s razlogom. Čak bi rekao da je film tehnološki ispred vremena s obzirom na godinu u kojoj je snimljen dok je priča u drugom planu (iako je odlična). Wells i slični redatelji se više neće ponoviti. Ima li boljih filmova od njega? Naravno da ima, ali status najboljeg filma ima ili je imao zbog tehničke strane jer je u ono vrijeme bio nešto neviđeno i danas je relevantan u nekoj mjeri.

forumaš romantični je prikaz iako brat ubije brata, zatočenu ženu, topovsko meso i slično. Sve je to u svijetu i životu mafije i mafijaša način života. Film čak donekle idealizira mafiju (ne otvoreno, ali na američki način) i ima obilježje tragedije gdje uvijek junak umire. Istina da je film mračan, ali nije niti približno kao Bilo jednom u Americi koji je kao da gledaš dokumentarac. Pogotovo jer su protagonisti ljudi od krvi i mesa i točno im osjetiš na licima emocije koje osijećaju u tom trenutku. Hvala Leoneu na bližim kadrovima!

Film je takav stilistički i takav je s razlogom. Leone kao europljanin uvijek za razliku od amerikanca može stvari sagledati iz drugog kuta. Sjeti se Dobar, loš, zao i scene prije uništavanja mosta kada se bore sjevernjaci i konfederacija. Niti američki film nije tako jednostavno prikazao rat koji razara naciju kao što Clint kaže: nisam nikad vidio toliko puno ljudi potraćenih na loš način. Ta rečenica sumira čitav taj rat bez obzira na stranu i daje drugačiji osvrt na cijelu situaciju.

Wild Bunch je odličan western, ali s jednim razlogom. Godina snimanja. Film je nastao 1969.g. kada su se surovi špageti westerni već udomačili i dali drugačiju sliku zapada koji nije idealiziran i bajan, već krvav i nemilosrdan. Točno vidiš kako se westerni mijenjaju nakon Leonea (ali tu je dijelom i kulturna revolucija po svijetu pa su određene uštogljene norme pale) i postaju ozbiljniji, krvaviji i više nihilistički fokusirani. Pale rider mi pada na pamet kao jedan od takvih filmova, kao i Unforgiven koji si spomenuo. 

Runaway Train mi je bio odličan. Hladnoća i pakleni stroj koji juri prema neinomnom su mi se urezali u sjećanje i film s razlogom uživa kultni status. Jon Voight koji igra antijunaka i Eric Roberts prije nego je otšiao u klinac su mi izvrsni. Fun fact: isti taj vlak je korišten i u Under siege 2 sa Seagalom.

 Ukratko leže ti filmovi koji su visoko budžetni, zabavni za gledanje i manje zahtjevni za mozak s minimumom drame.

Od svih nabrojanih dva najkvalitetnija su ti "teška glupost" i "bože žali vremena", tako da je kvalitetniji blockbuster mainstream idealan izbor za tebe.

 Ajde barem si zabavan sa svojim pisanjem.

Meni je super ekipa koja se fura na onu "eh nema više glazbe/filmova/hrane/žena..." kao što je nekad bilo...  Ja tvrdim da ima i uvijek će biti, bilo je i onda sranja od filmova i vrhunskih filmova kao i danas. Razlika je što je danas sve daleko dostupnije i imamo veći izbor pa je donekle i teže raditi selekciju, s druge strane svako malo otkrijem nekakav "dijamant" i oduševim se.

Rope i Seppuku nije spominjan u postu koji sam citirao, a što sve voliš nemam pojma, ali od onoga što si u tom postu izdvojio sam napisao svoje mišljenje.

WHiplash i Nightcrawler su izvrsni filmovi, a to što ih ti ne kužiš ili ti tematski nisu bili zanimljivi je isključivo tvoj subjektivni dojam. Meni je jednom davno "Pulp Fiction" bio takvo sranje da nikako nisam shvaćao što ljudi vide u njemu, pa opet nisam šetao okolo i pričao da je taj film sranje. Mozart i Bach su mi bili dosadni do boli, Picasso netko tko crta na nivou djeteta, a gastronomski vrhunac pizza i hamburger. Da li sam trebao zaključiti da je moja osobna percepcija jedino mjerilo kvalitete?

Drago mi je da te zabavljam.:)

Volim filmove s dobrom glumom i s pričom koja me uvuče u radnju.

99% današnjih filmova mogu komotno ugasiti nakon 10 minuta, jer nemaju ništa od ovoga gore.

Pulp Fiction mi nije niš posebno makar volim Tarantina (kao redatelja naravno).