Ne znam je li ovo prikladno mjesto za moje pitanje, ako nije, uputite me gdje jest. :)
Volio bih čuti vaša razmišljanja, svi vi koji ste studenti ili nekoć bili, je li neodgovorno da roditelji plaćaju za sve (ili gotovo sve, stipendije su uglavnom zanemarive, zar ne)?
Koliko vas uopće radi ili je radilo? Vjerujem u prednosti stjecanja iskustva, dodatni novac, što sve ne, no zanima me više ta etička dimenzija, ako je uopće moguće o njoj općenito govoriti.
Kako biste prosudili one (ili sebe) koji su upleteni u nekim vremensko zahjtevnijim hobijima, sportu, glazbi, nešto sa strane što ne doprinosi (financijskoj) samostalnosti, a da je toj osobi jednako ili više važno kao samo studiranje? Uzmimo u obzir i da student boravi van svog matičnog grada, odvojeno od roditelja/kuće (tad je možda finacijsko pitanje ili pitanje samostalnosti još važnije)...