Ja sam oduvijek igrao RPGove kao stealthy/sniper/persuasion kind of a guy. Ako ide diplomatski - super, ako ne uvijek sam imao načina riješit situaciju izdaleka, a imao sam i asa u rukavu ako je trebalo izbliza.
Bilo je igri gdje "izdaleka" nije moguće i uvijek dođe taj bossfight gdje se mora moć riješit "up close and personal".
Ono što sam uvijek preferirao je, pak, visoka karzima i persuasion, te traženje "dobrih" i "diplomatskih" rješenja gdje su bili dobri ljudi, ali kriminalcima, ubojicama, "slaverima" i sličnima nisam dozvoljavao takvu sudbinu, njih bi "riješio".
CyberPunk bi mogao biti zanimljiv na taj način igrat, samo bojim se da će u toj igri bit puno "sivih zona" i teže za odlučit tko zaslužuje diplomatko rješenje, ukoliko je i moguće.
Pozdravljam igru koja se može dovršit "bez ipasljenog metka", korištenjem razgovora, stealtha i hakiranja, samo neću si sigurno uskratit i pokoji "shooting"/"fighting" skill, kakav god da mi bude zanimljiv.