Prava potrošača - reklamacije, povrat, zamjena...

Molim te bez haluciniranja. Gdje te vrijedjam? Ja sam jasno naveo budalastine koje pises koje uporno cutas te slabodobitno proglasavas da te netko vrijedja :)

Evo da te podsjetim.

Vjestacenje

vještačenje je stvar suda i priča za djecu, plašenje.

Vjestacenje 2

plašenje s troškovima vještačenja je samo plašenje. Vještačenje postoji tek ako ideš na sud, privatna tužba

Vjestacenje 3

-ne, neće te kontaktirati inspektor s 'plašenjem' da ćeš vjerojatno platiti vještačenje.. to radi bunker i trgovac, ne mingo.. tj to je stvar privatne tužbe i suda, ne prijave na mingo-inspektoratu.

I onda imamo ovo

Europa.eu nije zakonodavac (ako mislis na taj citat). Europa.eu je portal. Zakon je na nn.hr. Jednostavno sam te trazio clanak gdje je definirano "zakonsko jamstvo". Kratko i jasno.

Opet 5 eseja da pricas kako postoji 3 razine prijave, pa onda navedes ovakvu recenicu iz koje se iscitava da materijalni nedostata = zakonsko jamstvo. Sto je onda?

Dal postoji zasebno "zakonsko jamstvo" definirano u zakonu, ili je pak "zakonsko jamstvo" (kako ga navode na europa.eu) u biti ono sto je u zakonu o obveznim odnosima navedeno pod "materijalni nedostatak". Kratko i jasno.

Ostavi se "uvodjenja nove terminologije". Dal je "zakonsko jamstvo" = "materijalni nedostatak"? Il je to treci pojam. Ako je, gdje je citat? Ako nije, sto to tocno uvodis i po cemu je prijava gdje se pozivas na "materijalni nedostatak" neispravna a "zakonsko jamstvo" ispravna? Pisi kratke recenice da ne zbunis sam sebe.

A ovo je vjerojatno srz problema tvog nerazumjevanja (uz nerazumjevanje o vjestacenju opcenito). Ne, navodjenje "ne radi" ne podrazumjeva da se trgovina ne moze pravit glupa ZASTO ne radi te trazit vjestacanje. I to je ono osnovno sto ti NE RAZUMIJES. Uporno tvrdis da ako navedes "ne radi" da oni moraju napravit "da radi". E pa nije tako. Odnosno, moraju, ali mogu pri tome trazit vjestacenje i velike su sanse da ce inspektor takodjer trazit vjestacenje, kao sto sam ti vec okacio sliku.

Nemojte se svađati.

Puna podrška Bunkeru.

-točno, naveo si konkretne-moguće scenarije, protokol.. osim jedne-par-nekoliko sitnica čisto da ti omogući zaključak o vještačenju..

prvo točno, prosjedit će ovlaštenom servisu, osobi koja je ovlaštena-stručna-relevantna za takve procjene kao i prihvaćanje ili odbijanje reklamacije koja tad mora imati obrazloženje.

-možemo tu riješiti terminologiju? nije tvorničko jamstvo, tj stari naziv (samo) jamstvo ili garancija, odnosi se na proizvođača (ako je s eu područja) tj u pravilu-većini na uvoznika-distributera-zastupnika (ovisno kako organizira mrežu-logistiku.. ugovori) koji tad daje jamstvo i osigurava mrežu servisa, logistiku.. tj ne koristi se riječ tvorničko jamstvo nego ili jamstvo ili proizvođačko, dok se već u starom kad je to potrebno korisit i riječ-termin komercijalno jamstvo.

- Novo, koristi se termin komercijalno jamstvo. Tako ćemo izbjeći nesporazume.. svima je jasno na što se odnosi. To je jamstvo koje daje proizvođač-uvoznik za tržište, može i ne mora postojati, ali ako postoji tad se primjenjuje. Trgovac s tim nema 'ništa', ne daje, ne odlučuje, samo prosljeđuje kao karika u lancu. Klasično daju 2-3god, poneki 5 pa i duže npr kia auto 7g, ram moduli 10g... (UK ima elegantno riješeno 6g time eliminiraju minimalno trajanje servisa i rezervnih dijelova unutar jamstvenog roka..).

-tim jamstvom trgovac nema trošak, tj ima trošak logistike, no to je normalno poslovanje s distributerom, vele-malo-prodaja.. jednako kao što dobije robu za prodaju istim kanalom vraća do distributera-servisa itd. ili riješava zamjene, povrat itd. To tad nije na njegov trošak, ne odlučuje trgovac nego ovlašteni servis.. i ne miješati 'onemanband' kad je to sve jedna-ista osoba (pravna-fizička..) tj maloprodaja, mali-kranji kupac, potrošač. Ostalo nije potrošač, nije za firme itd. i time se zakon o zaštiti potrošača ne primjenjuje na ostale kupce dok je termin potrošač konktetno definiran, mali-kranji kupac, osobnu upotrebu, ne poslovno, ne veleprodaja itd.

druga dva termina, već sam napisao, sad postoje tri jamstva, komercijalno, zakonsko, produljeno... produljeno je samoobjašnjivo, brandovi kao hp-lenovo.. nude, kupiš-platiš, vrijedi odgovarajući rok recimo +1god ili +3god.

i novo, zakonsko jamstvo, koje pokriva ono što eu propisuje, zakon, zato i taj naziv, jer ga daje zakon (eu-države, zakonodavac kao eu i vlade-ministarstva država kroz parlamente-ratifikacije itd.). Stranice kao eu, vlada, mingo su službene, držvane-vladine ili eu i oni su relevantni izvor, oni su 'zakon'.. dok za hr kad izađe nešto u NN, kad se neki zakon ažurira, kao što je trenutno 2022.05. s recimo 'pravom na popravak' ili produljenje sa 6mj na 12mj za vještačenje po materijalnom nedostatku... kad će ostala ažuriranja-usklađivanja, možda nikad, jer je to samo text, terminologija.. možda sutra ili nakon stanke-godišnjeg.. no to što sandokan111 traži da mu dam članak zakona u kojem je naveden termin zakonsko jamstvo.. je onak, bezveze.. točno, nema tog termina, ali iza ovog novog stoji eu-vlada-zakon, ne netko s foruma tj nije valjda da moram dokazivati da je termin zakonsko jamstvo i ostale direktive eu ili vlada-gov-mingo.. =zakon, da se primjenjuje-tumači upravo kako oni kažu, jer su oni koji provode i tumače zakon, ne ja-ti-peroperić nego vlada-ministarstvo a izvor su upravo oni.

- to je službeni izvor, eu-link..

- primjer texta poslovni.hr listopad 2021.. ne pišu gluposti napamet, nego ono što se uvodi, terminologija, upravo komercijalno, zakonsko i produljeno jamstvo (kao primjer tih tri termina, kad se što mijenja, kad će koji zakon proći sabor, izmjene-usklađivanje texta zakona i objavu u NN.. ovisi. Taj link nije službeni izvor kao vlada-eu-gov-mingo.. no nisu ni pali s kruške, tj ono što pišu je u skladu s izvorima zakona, izmjene-evolucija, normalan proces u relativno svježem zakonu + 27 zemalja i ratifikacija-usklađivanja.. ali to nije nešto izmišljeno, nije izvor ja-ti-forum-peroperić nego institucije eu-hr, vlade, oni koji donose-predlažu zakone i provode, tumače ih. Relevantni.

-mislim da sam time dovoljno 'dokazao' valjanost terminologije, komercijalno, zakonsko i produljeno jamstvo.

-ako nije u textu-članku zakona, bit će.. ili neće jer je to čisto tehnička izmjena dok je promjena sa 6mj na 12mj za vještačenje konkretna izmjena.

-ono što sandokan111 želi poentirati s pitanjem jesu li zakonsko jamstvo i materijalni nedostatak jedna ili dvije stvari, isto ili ne.. je pogrešno pitanje-tumačenje, tj zakonsko jamstvo je pravo, termin, dio koji potrošaču daje pravo, kao što je svaki naslov zakona samo naslov, članak je samo članak-broj-oznaka.. zbog traženja, ne sadržajno.

-što je materijalni nedostatak? to je recimo 'kvar' ili nedostatak na robi (ne proizvod, tj razlika sve su proizvodi, roba je proizvod namjenjen prodaji na tržištu, ne za osobne potrebe itd. ali će se u zakonu i to često koristiti, ponekad pogrešno kao proizvod, skup-podskup ili samo semantika no pravno-ekonomski jasna razlika).

-kvar nije zakon, jamstvo nam daje neko pravo, materijalni nedostatak nam ne daje pravo nego je on razlog ostvarivanja prava, uzrok. Kvar je uzrok dok se tad pozivamo na jamstvo, tj to je semantički-logički razlog uvođenja nove terminologije umjesto stare gdje se materijalni nedostatak (do sad) koristio i kao naziv prava, po osnovi materijalnog nedostatka ili prikrivenog nedostatka..). To je sad samo recimo urednije-čitkije, ne promjena u biti zakona. Moram li linkom na članak dokazati valjanost zaknskog jamstva sandokanu? .. tek kad se tako pretipka text u zakonu i izađe u NN će to biti moguće, no to je već uvedeno od strane onih koji to uvode-odlučuju-tumače-provode.. defacto-dejure.. Sigurno neće izaći danas novi text zakona s tim terminom umjesto starog.. no to ne znači da se ne primjenjuje ili da zakon ne postoji.. tj možemo reći klasično kašnjenje birokracije no za tehničko-semantičku stvar koja je realno nevažna, dok je važno što kaže recimo ministarstvo jer ono tumači i provodi zakon, kao mingo koji će tad djelovati kako mu nalaže ministarstvo a tamo kažu da postoji komercijalno, zakonsko i produljeno jamstvo. Ne kažem to ja, nego eu-vlada, kaže i poslovni prošle godine i ostali izvori.

-citriao sam i jedan od starijih primjera, članak iz zoo koji spominje tad korišten termin.. pravno jamstvo.

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE POSTOJI KOD SVAKE POTROŠAČKE PRODAJE, TEMELJI SE NA ZAKONU, ČESTO SE NAZIVA PRAVNIM JAMSTVOM

-taj termin, pravno jamstvo, sad je termin zakonsko jamstvo.. treba li objašnjavati zašto je riječ pravno zamijenjena riječju zakonsko? to je čisto lexički-semantički-stilski pročišćen text-termin..

-možemo tad reći da je 'zakonsko jamstvo' = 'odgovornost za materijalne nedostatke' ne sam 'materijalni nedostatak' nego + riječ odgovornost, tj zakonski reguliran odnos, jamstvo itd..

-jesu li tad to sinonimi ili istoznačnice? -ne.. no odnosi se na istu materiju, iste članke, zakon, isti-identičan.. samo izmjena-usklađivanje termina, čišće-čitkije (bar bi trebalo biti..)

-Terminologija.. zar je problem prihvatiti termine komercijalno-zakonsko jamstvo? (produljeno možemo odbaciti kao nevažno ili već unutar komercijalnog dok ga može dati i treća pravna osoba osim proizvođača i sl. dok je recimo osiguranje nešto drugo, tad nije popravak nego trošak ono što se pokrije premijom osiguranja ovisno o polici recimo osiguranje od krađe, požara .. može i od kvara, loma.. to su osiguranja, nemaju veze s proizvođačem-uvoznikom-servisom-trgovinom.. osim što sve ima vezu s trgovinom u kojoj se sve to može 'spojiti' prodajom no može biti i odvojeno..)

-dodatno prije nekoliko postova sandokan111 daje dokaz-papir.. o nekom slučaju i odgovoru inspektorata.. pri čemu baš ništa ne znamo, ima ili nema pravo, temelj-info.. nego samo odluka i to od prije 5g oko uvođenja recimo mingo-a i sl kao i zakona na nivou eu, ulazak u eu (uskoro euro-šengen..) itd. i kako se stvari mijenjaju pa i kad posotji zakon od kad je u primjeni ili odgodi-suspenziji.. Kao njegov jedan slučaj koji ne znači baš ništa, no koristi ga kao argument da je to automatski tako za sve ostale kao pravilo, kao argument. Možda je naprosto pogriješio, možda nije na odgovarajući način tražio svoje pravo, tj ako je inzistirao na materijalnom nedostatku tad ga u nekom slučaju mora netko i dokazati. .. ono kad je potrebno (ne kad nema potrebe). Alcapone nije osuđen zbog ubojstava, nisu imali dokaza-svjedoka (živog, sve je pobio..) no to ne znači da nije počinitelj i da ga nije trebalo kazniti, problem je bilo dokazati i tad je on bio 'nevin' mada je kriv. Jednako tako i njegov 'dokument' o kojem ništa ne znamo tj temelj reklamacije, kvar, uvjete.. ništa osim da inspektor kaže da nemaju informacija i da ne mogu donjeti zaključak bez vještačenja.. koje je tad po isteku 6mj (sad 12) na trošak kupca.. i to mu u formalnom obliku priopće.. to čak ne znači da nema pravo i da nije to izgurao-dobio, ili je odustao (a moguće da bi dobio) itd.. čemu tad služi taj dokument? dokazuje što? da ponekad bez vještačenja ne možemo dokazati materijalni nedostatak? -naravno, pogotovo ako se na materijalni nedostatak pozivamo, tad postoji mogućnost da ga moramo i dokazati pri čemu je to 'samo' stvar troška ili tko ga u kojem trenutku snosi, dok po presudi snosi ona strana koja izgubi spor.

- Tj vještačenje nije negativna presuda, nego samo 'zastrašivanje' kojim kupac obično odustane..

-.. to je čak ok, tj ako prijavimo na mingo neki slučaj i dobijemo takav odgovor.. tad recimo odustanemo (ili guramo, naša odluka..).

-pitanje (važno) što je potrebno, kad je potrebno vještačenje? po bunkeru svaki put.. po textu zakona, kad je potrebno, što znači ne u svakom slučaju, ne kad nema potrebe...

evo citata iz zop+zoo:

(4) Materijalni nedostatak na robi i neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom, kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka.

- što piše? boldano + podvučeno?

-postoje li slučajevi kad je to nužno? -da, postoje li kad nije? -da.. tad kad nije nužno, tad se ni ne provodi, tj tad je odgovor mingo-a-inspektora različit od onog kojeg sandokan111 naslikava, tj tad u njemu imamo konkretan odgovor-riješenje bez vještačenja i sl (koje mora obaviti odgovarajuća osoba-institucija, ne trgovac-kupac-peroperić..).

-što u slučaju 'računalo ne pali' treba dokazivati? da ne pali? potrebne kvalifikacije-atesti-certifikati?.. a tko želi tražiti uzrok ono zašto ne pali? kupac ili trgovac?

-odnosno, vratimo se na tvoj post, početak.. što piše? pošalje u ovlašteni servis.. oni daju odgovor. Ne trgovac. Ako želi, može on vještačiti, platit će trošak jer on traži vještačenje a po okončanju će trošak snositi strana koja izgubi.. zar ne?

-ako imamo potrebu za vještačenjem, do 12mj ide svakako na trošak trgovca, po presudi na stranu koja izgubi.

-nakon 12mj, ako kupac traži vještačenje, tad plaća.. pa po presudi onaj tko izgubi.

-ako trgovac traži vještačenje.. plaća, po presudi onaj tko izgubi. Tad je besmsleno plašiti kupca vještačenjem ako to traži trgovac, odnosno ako ima ovlašteni servis to je tad adekvatno-prihvatljivo =vještačenje, no u ovoj priči tog nema, trgovac je odbio reklamaciju po osnovi jamstva, istek 12mj, dok nije prihvatio po osnovi zakonskog jamstva 2god, za što nije dao obrazloženje, tj naveo je vještačenje a to nije odgovor zašto je reklamacija odbijena, nego kako se može dobiti kvalificirano-važeće mišljenje-procjena-potvrda o kvaru, tj materijalnom nedostatku. Koje ako kupac želi, plaća.. to je odgovor kao 2+2=4.. njie odgovor na pitanje tj obrazloženje zašto je jamstvo odbijeno.

-odgovor zašto je jamstvo odbijeno bi bio, npr fizičko ošrećenje koje nije pokriveno jamstvom, korištenje na način.. tj odgovor bi sadržavao taj uvjet-objašnjenje-osnovu odbijanja, dok je ovo članak o vještačenu ne odgovor.

-točno pišeš, može trgovac tražiti od kupca da dokaže materijalni nedostatak, vještačenjem.. tj to je tzv pravni lijek, kao što može napisati pravo žalbe na odluku.. no to nije odgovor-obrazloženje odbijanja jamstva.

.. i važno, trgovac tumači da jamstvo istekom komercijalnog ne postoji.. postoji zakonsko jamstvo. Kupac se poziva na to zakonsko jamstvo, 2god, tad odgovor ne može biti da je jamstvo isteklo, tj isteklo je komercijalno ali ne i zakonsko, time je taj odgovor netočan-nepotpun tj trgovac mora znati zakone i mora znati da u eu postoji 2god tog jamstva po osnovi zakona o zaštiti potrošača.

-odbiti s obrazloženjem, .. može recimo ovlašteni servis, trgovac? ako želi obrazloženje bez servisa, tad on mora angažirati vještaka, tad bi imao kvalificirano obrazloženje.. tj da su u odgovoru naveli obrazloženje ovlaštenog servisa to bi bilo to.. a kupac ako želi može tražiti svoje, drugo mišljenje itd.. i možda pobije-dobije, možda izgubi spor. .. ali to ne može trgovac, nije ni ovlašteni servis ni vještak (čime bi bio ovlašteni) tj ako ne zna zakon, ako ne zna da postoji 2god obveza, ako ne zna pravila koja znamo mi-ja-ti-.. a trgovac mora znati, tad je već po toj osnovi nesposoban i zaslužuje kaznu ili upozorenje jer mora to sve znati ako se bavi tim poslom.

bunker.. vještačenje, kad je nužno.. piše. Kako se čita takva rečenica? naravno da kad je nužno, no što kad nije? .. tko tad procjenjuje? trgovac? tko daje kvalitetno obrazloženje odbijanja popravka po osnovi jamstva? ili bi li ti napisao jednak odgovor kupcu ili bi bio nešto drugačiji, sličan ali ne isti? .. kao što si naveo u citiranom postu gore, no primjeti da trgovac ne radi isto, radi slično no ne isto.. i odgovor o vještačenju nije odgovor o razlogu odbijanja reklamacije-jamstva.

** odvojeno-zasebno..

-kad u postovima nagađam .. moguć brand je chuwi.. zašto? to je moguć problem, pravno-carisnki ili legalni šverc kroz razna eu skladišta-zone gdje roba uđe bez carine i izađe na drugi izlaz dok čarobnim štapićem postane eu roba, bez papirologije kao carine i ostalih eu uvjeta kao jamstvo-servis itd.. no za kupce povoljnije, funkcionira, španjolska-mađarska.. ima tog. Da je 'normalna' roba, tad bi bio i normalan uvoz, papirologija pa i jamstva, skoro sigurno 2-više godina (osim apple-a za ajfon.. izuzetci).

-pravno, jamstvo i jurisdikcija.. kupac može recimo kao turista putovati svijetom, npr u kinu.. i kupiti laptop. Nema zaštitu eu zakona, zakona o zaštiti potrošača, jer nije kupljeno tu, nije eu roba za eu tržište i ne primjenjuje se naš zakon pa tako ni jamstva. Ista stvar je ako istu tu robu kupi online iz kina-šopa.. nema nikavih eu jamstava, jer to naprosto nije roba eu tržišta, osobna kupnja, .. ne eu roba, ne eu zakon i jedino kupac može tražiti kinu-državu za zaštitu itd.

-što kad kupi kroz recimo u ovom primjeru kroz mall.hr.. veći-poznati ali ipak webshop, + razna sjedišta-registracije time i mogućnosti (legalni šverc, roba bez adekvatnih papira, jamstvo itd.. roba koja je tu ali nije eu roba, kao da je kupac kupio osobno iz kine.. dok su oni 'samo špedicija' i sl. .. postoji, funkcionira, nema ni poreza.. isplativije (dok netko ne kazni..) no nama kao kupcima ok, dok se ne dogodi problem kao kvar-jamstvo i tad trgovac kreće džonom na kupca APP metodom, zastrašivanje i sl. klasično se prvo uskrati pravo, pa ovisno o upornosti poneki ostvari pravo.. prijavom na mingo postanu 'mili-dragi-uslužni..' i riješe sve za par minuta.

-problem, dok eu nije povezana, moguće je svašta, pa zato ima registraciju u luxemburgu, sjedište poljska, podružnica hr ... inspektorat lupi u 'granična-vrata' (jurisdikciija) no sve se pomalo mijenja-spaja, tako je u slučaju remorker pao nadanvidošević.. tripleiriš shema.. eu i pravila se šire, uskoro šengen, svake godine nešto kao korak naprijed i možda bi danas onaj sandokanov zacrnjeni dokument imao drugačiji odgovor, tj zato postoji eu-portal, sustav-centralizacija ali naravno treba vrijeme dok se posloži-proradi pa ako ne mingo-lokalno tad eu.. dok to ne počnemo koristiti-tražiti i stvorimo kritičnu masu, pritisak, neće ni neke koristi od tog, tj radi se pomalo, danas je bolje nego jučer itd. do teoretski jednog idealnog dana kad će potrošač imati zaštitu, trgovci poštenje i profesionalnost bez otezanja ili 'džon' metodu kako bi nešto utajili ili naprosto ljenost i neznanje što im je zakonska obveza ili protokol npr banalno kod slanja paketa dostavom i mogućih oštećenja kad je moguć ping-pong tko je kriv-odgovoran ili otezanje kad se na neki upit čeka 14ti dan mada se moglo odgovoriti u 14minuta samo zato jer je to kranji rok ili razumni rokovi za popravak i sl.

-pa podsjetnik, konkretno, što kaže zakon, za vještačenje mora uvjek ili kad je to nužno? .. kad je nužno, tad se vještači (ili odgovarajuća institucija-osoba, ne nužno vještak, npr ovlašteni servis jer tu govorimo o računalima).

-u kojem slučaju je nužno vještačiti, materijalni nedostatak.. ne u slučaju kad ne pali.

-što s baterijom? zasebni dio, odvojiva-izmjenjiva ili nedostupna korisniku, to je gamečenđer kriterij.. uređaj je uređaj i čitav je uključen u jamstvo ili je to zasebno navedeno ukoliko nije tj ako je različito.

-što s recimo fizičkim oštećenjem? vidi ovaj primjer, toshiba..

3 years No Matter What Guarantee including Warranty ExtensionPART NUMBER:  NMW103EU-V

No matter what happens to your laptop, Toshiba will care for it and make sure you’re left with not only complete peace of mind, but also a working machine - whatever might happen: accidental damage, theft or data loss.

-slučajna oštećenja, krađa, gubitak podataka.. uz ilustraciju pada osobe i lom na slici kao i markici koja je tad bila korištena (ono kao mokar-sklizak pod žuti trokut.. posebno istaknuto kao reklama jamstvo..).

-drugi primjer je npr asus, za prvu godinu u slučaju kvara osim popravka dobiješ +novi identičan laptop dok hp godinama rutinski na oznaci modela ima oznake trajanja jamstva u tri dijela, hw, soft, baterija i može biti različito recimo nula-0 a može biti 3y sve 3y/3y/3y.. i tad imaš jamstvo na bateriju 3god.. jer to daje proizvođač, reklama. Trgovac s tim nema ništa, ne daje ni ne može oduzeti, no tad se neće ni koristiti materijalni nedostatak jer jamstvo pokriva sve-duže. Problem nastane kao u ovom primjeru kad je komercijalno jamstvo (proizvođača) kraće od zakonskog i kad se kupac pozvove na materijalni nedostatak.. koji je možda dobar u nekim slučajevima, za neke robe, no za računala je u pravilu bolje komercijalno jamstvo, duže + nema problema s normalnim trgovcem jer nije na njegov trošak osim logistike, dok je materijalni nedostatak na njegov trošak (što sandokan111 također osporava.. mada to navodi zakon, jer je trgovac u maloprodaji odgovoran za stavljanje u promet robe time ona pravna osoba koja snosi trošak u slučaju da nema nekog trećeg kao po jamstvu..).

-što u slučaju recimo kvara pixela na ekranu? svatko ima neko svoje jamstvo, jedan pixel, više 5-7 ili grozdovi (na hrpi, vidljivije).. i kriterij kako tad procjeniti što je ispravno ili neispravno? Postoji li jedan standard-kriterij? -ne.. a problem pixela je što za vidjeti kvar ne moraš biti kvalificirana osoba, jedino ne može slabovidna.. to vidi kupac, trgovac, no ne moraju tumačiti jednako a tad ni vještačenje ne znači ništa jer ni zakon ne definira pixele nego koristi uobičajene standarde, ono što radi većina brandova na tržištu kao u jamstvu.. no pošto ne postoji standard nema ni kriterija recimo da bi to jednostavno bilo za 5 pixela kao granica ili što ako proizvođač daje jamstvo s 1 pixel no u trajanju 1god da kvar drugog pixela je u drugoj godini.. tad vještak nema tu referencu tj može tumačiti da je više od jednog =kvar jer tako navodi proizvođač dok je samo razlika u periodu 1-2god, no ne mora, može uzeti drugi kriterij od recimo 5pixela ili gorzd i tad je ekran ispravan po tom kriteriju, mada bi da je kvar u prvoj godini proizvođač to priznao kao kvar i zamijenio po osnovi jamstva.

-tako imamo problem što ne može sve biti definirano u zakonu + razlike koje nisu ni standardizirane dok zakon obuhvaća sve robe i usluge pa ni ne može biti precizan u takvim primjerima. Tad je često važnije kako kupac nešto reklamira, na koje pravo se pozove, moguće da dva identična slučaja samo po različito navedenoj osnovi imaju dva različita riješenja.. ili treći neko treće. moguće..

-što nam sandokan111 prikazuje svojim dokumentom-odgovorom inspektorata? -ništa, .. tj to da mingo tad nije imao podatke temeljem čega bi nešto zaključio i da je moguće vještačenje ako to kupac želi dokazati, ne znamo ništa o probemu-kvaru, uređaju, načinu reklamacije tj osnovi, jamstvo-rok + podsjetnik na toshiba-hp primjere i time već razlika kako će koji brand nešto dati u jamstvu čak ovisno o trenutnoj akciji-reklami koja je u nekom trenutku aktualna i ako si kupio za vrijeme trajanja takve 'akcije' tad imaš takvo jamstvo, kupiš dan kasnije nema ga.. tj u jamstvu je navedeno što se jamči a to nije nepromjenjivo.

pa ponovo citat.. tri odlomka, koje već znamo napamet :)

Računalo koje ste kupili prije godinu dana više se ne može pokrenuti. Trgovac se slaže da je riječ o neispravnom proizvodu, ali ga odbija besplatno popraviti jer jamstvo proizvođača vrijedi samo jednu godinu. Što možete učiniti?

 Da, Chuwi Lapbook Pro je u pitanju. izgleda da sam bio previše oduševljen njime i previše ga hvalio!  Što se tiče magneta, šarki ili bilo čega drugog, nemam sa time problema. Naprotiv, otvaram ga polako, pažljivo sa dvije ruke i sve je kao i prvog dana! Zasad! Samo me ta baterija šokirala. Punio sam ga kako si napisao, pazio, ali, na žalost, nije pomoglo! Sad recimo, već sat  vremena pokazuje da je baterija na 67%! 

Najviše me je razljutilo ponašanje Mall.hr! 

Jasno mi je da lupce gledaju samo kao % zarade ali malo pristojnosti u ophođenju, makar i glumljene! 

- znači da sam točno pretpostavio... chuwi + tad baci pogled na problem polulegalnog uvoza, legalni šverc i upravo to je objašnjenje problema (jamstva) kao i razlog zašto trgovac ide džonom.. pa prijavi, možda se tad 'smekšaju' :)

-eu, carina-uvoz, pdv države uvoza i recimo riješenje od prije godinu za pošiljke, naša pošta.. (kao i naknada za pošiljke, 5kn, 18-37kn..).

-možeš kao kranji kupac (potrošač) kupiti nešto recimo iz kine, dostava.. naravno, plaća se carina (0%-10% ovisno o robi, sporedno) tj uvozna deklaracija i ostali carinski papiri, koje u klasičnom uvozu za trgovinu obavlja uvoznik-trgovac, dok je mali kupac za osobne potrebe, ne prodaju, oslobođen carinskog postupka (recimo ono što obavlja špediter).. i teorija-kako je zamišljeno, naručiš nešto, ulazna luka-skladište (prepakiravanje, jer roba stiže u kontejnerima, pretovar-distribucija ovisno o dostavi, državna pošta, dhl..) obavi uvozni dio, no ta roba nije za tržište, nije za daljnju prodaju nego kranjeg kupca i ne plaća se pdv te države točke uvoza-ulaza u tržište nego država naručitelja-isporuke-adrese kupca.. i realnost, kad postoji rupa, ljudi je iskorištavaju, zato 'legalni šverc' ili polulegalno, tj kao porezne oaze i sl, što je legalno no služi izbjegavanju poreza.. i kad pitaš, primjeti navodnike, tj zato kažem 'legalni šverc'... jer kako nazvati, je i nije legalno, je i nije šverc.

-problem-trik, zašto se to radi, država-točka ulaza robe, kao luka+skladište pretovara, nemaju ništa s tim pdv-om koji se naplaćuje i prosljeđuje državi kupca, tj recimo šplanjolska nema interes to 'strogo' kontrolirati, naplatiti, jer bi to prosljedila recimo hrvatskoj... a hr to ne potražuje, jer nema baš nikakvo stanje-potraživanje-kontrolu..

-pa kako takva pošiljka stigne do kupca, recimo ako ide kroz hr-poštu, ... pošta je btw postala 'carina' tj ovisno o etiketi-deklaracij na kutiji, ako piše da je uvoz, roba izvan eu tržišta, tad skener-automatika naplaćuje carinu+naknadu (ovisno o paketu 18-38kn) mada pošta realno samo želi naplatiti poštarinu no to je već par puta odbijeno, nedozvoljeno a ovim načinom su postali 'carina' i naplaćuju tad na takvu robu-paket carinu+naknadu+pdv i to bi u teoriji funkcioniralo, no nisu predviđeni nikakvi mehanizmi kontrole-slijeda.. npr carinska plomba na šleperu-kontejneru, papiri-dokumenti robe.. i onaj 'čudotvorni čarobni štapići' koji u pretovaru-prepakiravanju robe u ulaznom skladištu naljepi neku eu etiketu-deklaraciju na paket.. tj ako isti taj paket dođe na skener s eu deklaracijom tad nije uvoz, tad nema carine+naknade+pdv nego je to normalna eu roba, samo dostava i to ako ide kroz poštu kao dostavljača koji je dobio i carinske ovlasti, dok ista roba može biti isporučena i drugim dostavnim službama kao dhl... i jednostavno jedan dan roba-paket dođe na vrata kupca, bez carine-poreza, što je nama kupcima super, no pravila-zakon ... zato je to legalni šverc s i bez navodnika, kako god želiš čitati.

-a na to zašto to recimo država ulaza radi-dozvoljava? .. prvo jer nema koristi ako je poštena-stroga, ako policija-carina vidi šleper.. tj klasična simbioza interesa. Poduzetnici-uvoznici, skladište, luka, svi zarađuju tim poslom čisto kao recimo vozač šlepera ili portir, imaju radno mjesto, troše gorivo, plaćaju lokalni porez, rade, radi ulazna luka jer roba stigne brodom upravo zato jer je pravna-porezna oaza i trgovci-ljudi to znaju i iskorištavaju, Da recimo u tom primjeru španjolci traže papire, da kazne poreznu prijevaru, ne dobiju ništa jer pdv ide drugoj državi-uvoza a oni koji rade od luke dalje recimo prijete gašenjem posla, ključ u bravu i preseljenje biza na drugo mjesto tad lokalne vlasti ne žele, policija-carina ne vidi, ćoravi.. jer ništa ne dobiju a mogu izgubiti promet kojim zarađuju, dok je carina zanemariva i trošak-papiri.. kao što i obrnuto, hr ne potražuje taj pdv jer nije u sustavu, niju u fisklaizaciji pa da postoji podatak i potraživanje, hr bi tako dobila neki pdv-uplatu ali realno ne potražuje i sustav je sretniji po tom uhodanom mehanizmu..

+ to rade svi, razne robe, razna skladišta i porezne oaze. Mi smo bili nekoliko puta upozoreni, luxemburg desetak puta više (pogotovo od njemačke..) no i dalje se svi prave ćoravi, jer rade svi, pa tako i njemačka šuti jer i njene firme to koriste kao španjolske, talijanske, svi.. tako je luxemburg najveći proizvođač tjestenina i maslinovog ulja, porezna oaza, legalni šverc, dovoljno da otvoriš neku podružnicu, skladište.. i prenesu poreznu obvezu na drugu državu, koja time što naplaćuje nešto niži porez od okolnih zarađuje x-puta više, tj da je porez jednak nitko to ne bi radio.. ali to je 'samo' za proizvodnju-porez robe eu, koja je stvarno i proizvedena u eu.. i svi šute, ne vide. Mi smo tako postali najveći izvoznici šećera i banana.. (šećer iz kube..).

-no to su robe za tržište, za prodaju u trgovini, ne za kranjeg kupca.. dok ovo iz kine brodovi-kontejneri ide kao tranzit, lakše-brže + zakon ako to kupuje mali-kranji kupac za osobne potrebe, ne za tržište-prodaju i ono što je dozvoljeno za online kupnju prije koje godine + pošta-carina..

-tad se netko dosjeti, neki trgovac-uvoznik.. ima skladište recimo u španjolskoj, roba čarobnim štapićem dobije deklaraciju eu, prolazi eu granice bez problema, legalno.. osim dijela kad se deklaracija bez obavljene carine+poreza pojavila na paketu.. ostalo je legalno, nema razloga na recimo slovenskoj granici nešto naplatiti.. a na hr granici je i dalje to roba, dostava, ista roba koju možeš kupiti online, neovisno jel dostava iz recimo dojčlanda, španjolske ili zagreb-hr.. jer je eu-tržište jedno zajedničko tržište. Važno je da roba ima eu deklaraciju dok se ne provjerava kako je naljepljena tj ima li papire za to, tj jedini koji imaju interes i mogućnost te ulazne provjere su lokalne vlasti mjesta ulaza u eu, kao španjolska u ovom primjeru za chuwija..

-u čemu je fora? trik? .. pa možeš biti trgovac-uvoznik, obaviš carinski dio, platiš.. to je tad eu roba... a fora je u tome što ako to ne obaviš, ako u prepakiravanju-pretovaru čarobnim štapićem roba dobije eu deklaraciju, tad je ona postala takva roba, tj jedina neugodnost ako neka carina neke države na putu zaustavi šleper i traži papire, no to recimo izgleda ok i prolazi, tj možda to eu države-carine znaju, no šute jer to rade svi, sustav je šupalj..

-možeš čak uvesti recimo 100 komada legalno sa svim papirima i recimo 100komada bez.. roba je ista, identična, isti miš, laptop, mobitel, nešto.. isti-identičan, čak se prodaje po ostalim trgovinama u eu, recimo naš konzum-špar-lidl i tehnički mediamarkt i sl. .. čak ne mora biti jedan uvoznik, može ih biti neograničen broj i nitko ne provjerava ima li hr ili danska ili mađarska recimo 'neobično' velik broj uvoznika-distributera neke robe ili količine te robe.

-to je moguće jer je eu jedno zajedničko tržište ali nije jedna država, nije jedna kontrola + kao što i naši carinici ne vide poneki šleper, tako i ostali carinici imaju problema s vidom, jer ljudi su isti, korupcija je ista, svi su ćoravi kao i sama eu, koja smisli neki zakon-pravilo na pola, kao da radiš tor za ovce na pola.. onak, imaš na pola ogradu, pola nema.. svrha? ovce šeću po livadi jer tor ne postoji ako nije 100% napravljen, ako ima rupu što u ovom slučaju nije mala-rupica-rupa nego kontinent koji zjapi otvoreno, tj u usporedbi s torom za ovce, kao da imamo samo vrata bez ograde a ta vrata su ulazna kontrola, carina-porez i to uredno funkcionira u eu, svatko nešto i svi su sretni, ne čačkaj..

-a što to ima s temom? ... ima, pravi (po pravilima) uvoz ima i riješeno jamstvo, servis, logistiku.. dok ova roba jednako kao da kupac sam direktno kupi iz kine, nema.

-trgovac to zna, zna da nema 'oslonac', zna kad kupi tu robu da s jamstvom ima trošak, tj nema ga na koga prenjeti, no roba je povoljna, tržište traži, prodaje i prihvaća dio rizika recimo 1% škarta koji će se pokvariti i to će pokriti iz džepa, zna to.. no naravno, prvo proba odbiti kupca pri reklamaciji, APP metoda.

-da je normalna roba, s normalnim distributerom time i jamstvom, tad to ne bi bilo trošak trgovca, tj on je tad samo posrednik dok trošak snosi proizvođač-uvoznik koji je inicijalno to morao isigurati za tržište na kojem prodaje kao uvjet prodaje robe na tržištu. Kad taj trošak pokriva netko durgi, tad trgovac ne mora ići džonom na reklamaciju, ne gubi ništa, samo posreduje, zaprimi-prosljedi a odgovor daje distributer, zamjena-popravak ili povrat novca dok to obavi ovlašteni servis kojeg je osnovao uvoznik-distributer opet kao dio uvjeta prodaje robe na tržištu. Logistički su povezani, svi, trenutno se zna gdje je roba, kad stiže, ima-nema, ako zapne recimo brod u suezu itd. zna se za novu robu kad stiže na police, zna se za reklamaciju-zamjenu.. jer su logistički svi povezani i recimo maloprodaja povlači stanje skladišta uvoznika, pa svi mali trgovci recimo u zg imaju u ponudi recimo asortiman msana i recimo rok isporuke 1-3 dana ako nije na lageru maloprodaje.

-ovakvu robu, u ovoj temi treba izbjegavati, tj jamstvo i ostala prava se teže ostvare, jer realno ne postoje a riješenje s trgovcem se svede na pojedino navlačenje, ne na jednostavan postupak koji vrijedi za 'normalne' robe.

-no s druge strane kupac odlučuje a cijena je najbitniji kriterij za kupnju.. pa kad kupite tako nešto, kao i diretkno iz kine, prihvatite i takvu mogućnost, tj nadajte se da kvar-reklamacija neće biti potrebni par godina.. a nakon tog je opet sve isto.. istekom recimo 2god, pri čemu nije problem ovaj brand chuwi.. računala su recimo teoretski jednaka, jedan kupac može godinama biti zadovoljan-radi, .. no što kad se desi kvar a svi brandovi se u nekom postotku kvare, neovisno o brandu, recimo 2% u 2god.. ne da je u tome chuwi različit, čak je možda bolji s recimo 1% .. no onaj kome crkne od te statistike nema ništa.

-problem, zakon daje pravo, da je uredno to ne bi bilo problem, velike trgovine bi to rutinski odradile (jedino možda spora logistika.. npr ako se može za tjedan a obave za 2 tjedna..). Kupac osim po cijeni ne može nikako znati za moguće probleme s reklamacijom i kojim načinom je roba ušla u eu, odnosno ima li pravu logistiku kao distributera-servis i time riješene probleme zamjene-povrata ili nema a tad je trgovac onaj tko to otežava ili se pravi glup, pokuša.. i neobično da to radi ipak malo veća firma kao mall.hr.. no s druge strane, veća frima-veći novac u igri i oni mogu ono što mala trgovina ne može, organizirati sve od kine preko španjolske do kranjeg kupca, kao što organizirani kriminal dila drogu i ostalo.. ne radi to mali kvartovski diler, ne može.

-unutar velikog tržišta, što si veći možeš više poreznih 'olakšica'.. npr naše domaće telekom kompanije imaju recimo registraciju recimo DA.. mada se voze po recimo ZG, veliki to mogu, mali ne a to je jednako legalno, moguće kad si velik kao i uvoz bez poreza i ljepljenje deklaracije eu na paket, koji čak i da kupac sam direktno naruči iz kine može proći kroz poštu i naplatiti sve predviđeno po pravilima, može proći kroz istu poštu bez naplate ičega, kao što može proći paralelnim dostavnim lancima, dok šleperi po čitavoj eu voze sve moguće robe svaki dan, prolaze granice bez problema.. svi znaju, svi su ćoravi, što je to nego legalni šverc ili porezne oaze, kao i tor koji ima samo ulazna vrata dok ograda fali a tako je eu birokracija zamislila sustav uvoza-konrole.. kao da s cjediljkom grabimo vodu, curi malo..

-nije problem to curenje, nego to stvori problem u slučaju kvara-reklamacije, ta roba mada je identična onoj drugoj-istoj koja ima uredno riješeno jamstvo a to ovisi samo o tome tko je kroz koje skladište proveo robu, maštovitost itd.. dok je zakon isti ali tad interesom recimo trgovca teže ostvariv, idu džonom na prvu.. na drugu se umile i riješe no ni poziv inspktorata većim firmama nije neki strah, jer su veće, jer su sjedišta porazbacana po eu, jer znaju da ako se to želi riješiti na nivou eu da će i ostali imati probleme, pa kao što policija kazni malu osobu na ulici ili babu na štandu dok prodaje mrkvu.. veliki prolaze sa šleperima i policija-inspektor ne može skoro ništa, vide a ne vide.. ćoravi.

-postoji šansa, da prijava nadležnima to riješi (da su mali trgovci, lokalni bilo bi to tako, no kad je druga država..), kao i da nema riješenja jer je to eu, kao što za sad nema riješenja za recimo spam .. za ovce treba tor, ograđen prostor, bez rupa, eu ima ulazna vrata i naravno da to nije funkcionalan tor, upoće nije tor nego samo vrata kroz koja prođe tko baš želi a ako ne želi zaobiđe ih i prođe livadom dalje. .. (koliko je to razumljiv opsi, slikovit..) ..

-da istu stvar radi recimo domaći trgovac kao hgsot-adm-links.. netko tko nema mrežu po eu, bilo bi lakše, možda i rade.. možda snose trošak itd. no kad je to netko veći izvan hr tad institucije stanu, tj imamo zato eu no kad će se što napraviti, ima li koristi od prijave.. nema dok je sustav takav, dok se ne spoji u jedan, dok se ne napravi ograda tora. No može se probati, prijaviti i vidjeti rezultat.. nema se što izgubiti tj kupac je već izgubio jer uređaj ne radi a ovo je samo papirologija.. nema vještačenja, tj to je zastrašivanje jer trgovac ne želi pravi spor, ne želi čačkanje po papirima ili da se to jednog dana digne na nivo eu unije kao problem, ako to primjeti tad će po tiho riješiti reklamaciju, no tad je opet svaki slučaj za sebe, ne zakon-pravilo jednako za sve nego tko se kako izbori a to znači da kupac mora tražiti, neće ništa samo od sebe..

-pogledajte teme o carini-pošti-paketima, moderira mbaksa, par tema i promjene kroz godinu npr zabrana naplata 5kn, kao i to kad tko plati carinu+porez i primjeri kupaca koji prođu bez plaćanja.. sve ovisi o deklaraciji na kutiji paketa, o čarobnom štapiću u nekom od ulaznih skladišta.. i tome da svi to rade i nikome nije u interesu to mijenjati tj može dobiti nešto zemlja uvoza no više izgubi onaj tko to radi. Sustav je nikakav.

 - gle, taj detalj ti govori da je goreopisan scenarij u pitanju.. formalno netko postoji kao uvoznik, no da je 'pravi' uvoznik-distributer, tad bi morao zadovoljiti sve uvjete eu tržišta, kao i 2god zakonskog jamstva, mrežu servisa itd.

-znaš tko je ovlašteni servis u hr? systemone.. firma u gubitku 2god, 4 zaposlena smanjuje broj 'radnika' s dva direktora.. ako treba dalje objašnjavati, to je formalno-paravan, pravno pokriće, ne pravi servis, tj to je komad papira i deklaracija, dovoljno da roba po eu putuje bez problema.

-teoretski može recimo kisosk tiska prodavati bilo koju robu (što sad i rade).. recimo prodaju tablet.. dovoljno slično ili 'isto'.. a tko je uvoznik? ostalo.. ne tiče ih se, 'ja samo prodajem' i to je ok, to je realnost jer trgovina samo prodaje robu, samo posreduje i svoj posao naplati jednako kao dostava, maržu.. i za ostalo kažu, 'ne tiče me se..' ili 'nije moj problem..'.. e, pa je.. tj zato je eu smislila zakon, svalila sve na tog trgovca, kranju kariku lanca, normalnog lanca ili onog koji preskoči poneku kariku.. tj ne traži eu distibutera nego elegantno kaže tad je trgovac odgovoran za sve, reklamacije, zamjene, popravak.. i to nije ništa neobično za recimo klasičan pc-shop kao što je adm ili nekad bio hgspot (samo računala dok sad prodaju svašta).

-jamstvo proizvođača, može biti bilo kakvo, može i ne mora postojati.. zakon ne traži da mora, no ako postoji vrijedi.

-zakonsko jamstvo, odredila eu, neovisno o komercijalnom (proizvođača-uvoznika), u starijim textovima zakona spominjano kao pravno jamstvo, tj ono koje propisuje zakon, ne daje netko treći ili proizvođač, pri čemu jamstvo na bilo što može dati bilo tko, ne mora ali ako ga daje tad vrijedi. Pravno ili zakonsko su termini, novi termin koji treba koristiti je zakonsko jamstvo (i time možda manje nesporazuma, terminologija).. ono što je do sad bilo pod materijalni nedostatak, tj jamstvo je odgovornost za materijalni nedostatak robe.. nije sam materijalni nedostatak kao značenje riječi i ono što sandokan111 traži kao slamku semantičkog spasa :) .. no to je taj stari zakon.

-to je zakon koji eu propisuje za sve robe na eu tržištu, a roba je proizvod namjenjen tržištu za daljnju prodaju, ne za osobno korištenje tj kranji kupac-potrošač ili razlika riječi kupac što može biti i firma i potrošač koji je definiran kao fizička osoba, ne firma, ne biz, ne institucija..

-kao što ostale norme, recimo radio signal, napon itd propisuje za razne robe, to je zakon, uvjet, standard koji uvoznik mora osigurati ili proizvođač ako je proizvedeno u eu..

-kod normalnog uvoza, recimo po pravilima, kad se sva prava i papirologija ispune, carina, porezi, deklaracije.. sve to mora obaviti uvoznik (ili za njega špediter), roba bez deklaracije ne smije na tržište, tj to je šverc, ilegalna roba.. a nekim čudom u prepakiravanju po skladištima na paketu se pojavi eu deklaracija.. ista-identična kad radiš po zakonu-propisima ili kad ih recimo zaobiđeš (kao ulazna vrata tora, kao prolaz za ulaz u avion-aerodrom.. bez ograde-izolacije ostalog prostora, bez prave kontrole i kad je inspektorat-carina-policja lokalno ćorava..

-nije problem u atestu, jer roba je ista-identična, tj ne razlikuje se to računalo s papirima od onog bez.. a ti papiri upravo osiguravaju da postoji odgovarajuće jamstvo-odgovornost, tj lanac odgovornosti koji ti efikasno riješava.. a kad nema lanca, kad se preskoči karika tad naprosto nema tj trgovac tad sam snosi trošak jamstva-zamjene-povrata ako prihvati reklamaciju.. tj može ako želi poslati proizvođaču, možda će dobiti zamjenu, no trošak je prevelik, dok papire za povat uvoza nema tj ako je već prešvercao u jednom smjeru sad bi švercao unazad, teže, .. nema ulazne papire, ne može stornirati izdani račun jer bi porezna tražila, jer bi tad recimo kao zbrinjavanje otpada-smeća netko tražio papir, potvrdu da je recimo smeće zbrinuto na recimo jakuševcu.. tj kad nemaš papire tad ne možeš ono što s papirma radiš kao normalno, kao ako voziš bez vozačke i izbjegavaš mjesto gdje policija konrolira.

-ali, nije to jednostavno za sankcionirati, tj ovlasti inspektorata, jurisdikcija-granice.. eu... pomalo, možda je sad bolje, možda je isto, tek kad se stvori sustav tad će možda proraditi, no po primjeru poštanskih paketa vidimo da je to samo besmislen dio sustava tj kao imati vrata tora za ovce dok ne postoji ograda koja bi spriječila prešetavanje ovaca po livadi.. umjesto ovaca staviš riječ roba, umjesto ograde-ulaza riječ granica-država-carina..

-da je kupljeno u kiosku tiska, kako bi bilo riješeno?

-da je kupljeno direktno iz kine?

-.. ovo je kao iz kine, dok su bez prave logistike-supporta distributera trgovci oni koji o tome trebaju brinuti, no često ne brinu, recimo jer do sad nisu prodavali takvu robu kao tisak-kiosk i recimo nisu spremni za reklamacije-popravke tehničke robe dok prodaju novine, cigarete .. robu za koje to nije potrebno, nema.. da prodaju svježe meso morali bi imati hladnjaču, morali bi imati zdravstvene kontrole zaposlenika itd.. teoretski svaki trgovac može prodavati bilo koju robu, osim kad postoji izuzetak..

-ima li roba uvozne papire? ako ja sad kao kupac nešto kupim, to ne mogu znati.. jednako se trgovac u maloprodaji pravi naivan.. tj on kupi od veleprodaje, uvoznika (koji je možda ista osoba, on)... ima li veleprodaja papire? To može znati inspektorat, država.. dođe i traži papire za kupnju robe, deklaracije, ako je uvoz carina-porez.. a tad ovisno o robi postoji jamstvo, mreža servisa itd.

-banalna razlika, npr retail ambalaža, vs oem-karton-kutija.. samo razlika u samoj ambalaži, za maloprodaju i ostalo-veleprodaju. Roba za maloprodaju mora biti u retail, maloprodajnoj ambalaži, zabranjeno prodavati robu koja nije za maloprodaju u maloprodaji.. npr kartonska kutija oem-a, vs retali kutija, recimo logitech miš+tipkovnica.. tko je kad platio kaznu? koji inspektor je to upozorio? ima u svakoj trgovini, jer je jeftinije.. kao što je godinama bila i oem licenca windowsa mada ne smije biti u maloprodaji.. može isključivo za proizvođača i tad kao predinstaliran os na računalu, no prodavalo se kao zasebna roba, artikal. Nikad kazne po toj osnovi..

.. istovrmeno, ima primjera recimo čarape, inspektor traži deklaraciju i trgovac u pola noći hitno printa iz worda i lijepi deklaracije jer na starima nije bio naveden postotak vune-sintetike.. ne smije biti na polici bez deklaracije, čarape... ili kazna. Ima li kupljeno računalo-laptop deklaraciju? ambalaža uključuje i to, pa tako wc papir ima na sebi na svim jezicima eu deklaraciju.. paket wc papira praktički pola pokriva ta deklaracija na jezicima kao hr, slo, mađ, njem, polj.. i bez tog ne smije na tržište.. a to je wc papir i ima uredno deklaraciju, dok recimo chuwi nema.. tj ima formalno uvoznika koji to nije, ima formalno servis koji ne servisira, .. formalno je to eu roba jer na kutiji ima eu etiketu i ako prođe korz poštu dobit ćeš paket bez carine+poreza.. jer ima eu etiketu, pri čemu skener pošte ne može provjeriti ima li potrebne papire i jeli prilikom uvoza u npr španjolskoj sve obavljeno kao i to postoji li servis, jamstvo itd. Jednako kao da sam direktno naručiš iz kine i tad ćeš platiti carinu i pdv pri čemu nećeš imati eu jamstvo, zakonsko jamstvo, deklaraciju itd. ili kao naručiš isto to drugom dostavom kao dhl dobiješ isto bez carine i poreza.. čudo? .. čudo eu birokracije i sustava kojeg stvore, svi ćoravi jer svima odgovara, osim tebi kad se dogodi kvar i kad iz tih razloga imaš problem ostvariti zakonsko jamstvo, dok bi u uređenom poslovanju to bio najmanji problem.. trgovac bi zaprimio reklamaciju, prosljedio i za par dana bi dobio novo, popravljeno ili povrat.

-to je razlika kad je trgovac samo kakrika u lancu ili kad je on sam za sebe, bez one karike koja preuzme na sebe trošak popravka a to je uvjet uvoza u eu za one koji uredno to obave.. dok oni drugi to zaobiđu, no tad recimo jeftinije kupiš istu robu. .. i to je ok, za većinu, za recimo 99% ostalih koji su kupili no nije za tebe-1% kad imaš kvar.

-poslati proizvođaču? svatko u lancu može poslati onom od kog je robu uzeo-kupio.. proizvođač s tobom nema baš ništa, tj može postojati nešto kao globalno jamstvo, globalni servis, možeš ako postoji poslati njima, možda u španjolsku.. možda u kinu. Kako ćeš poslati? hoćeš li imati troškove? što ćeš napisati na kutiju, što je to? tj ako šalješ u kinu to kineska carina vidi kao robu, carina-porez.. tj moraš navesti da je to povrat-reklamacija a za to trebaš papire i poveznicu na kupnju te robe iz kine, tad se po toj kupnji vrši povrat, po tom računu, broju spisa, ugovora.. ne na ćoravo, ne ti brandu chuwi nego po papiru kojim je chuwi izvezen iz kine i uvezen u eu,.. a to nemaš, tj ima uvoznik.. koji nije obavio uvoz nego samo u skladištu prepakirao robu i naljepio etikete eu.

-stariji se prisjete, kako se recimo ostvarivao povrat austrijskog mewerstojera.. potvrdiš na granici izvoz.. tad možeš podići novac, ne bez potrvde a to daje carina na granici kad robu izvezeš. Razlika je sad što to nije austrija nego eu-kina, ostalo je slično-isto.

-čemu služi npr registracija firme u luxemburgu ako uvozi španjolac a prodaje u hr? dok je vlasništvo trgovine u poljskoj? .. služi upravo tome da se papiri 'zagube' no tad i problem ako želiš istim putem-logistikom nazad, tj moraš imati papir za 'storniranje' za povrat moraš imati izvozni papir iz kine.. nemaš, tj ima uvoznik.

-za firme registrirane u eu možemo koristiti eu zakone, pokušati sakncionirati, no svaka granica neke eu države je i dalje prepreka.. za kriminal imamo interpool.. za ovo imamo samo birokraciju koja napravi tor tj samo vrata-ulaz, ali nema ogradu, nema ostale mehanizme koji bi to provjerili-sankcionirali a bez tog je neuhvatljivo i zato su svi ćoravi + podsjetnik na poštanske razlike kad tko plati carinu+pdv (+naknadu) a kad ne.. za istu robu, za identične primjere u temi i ovisi kojim kanalom je nešto isporučeno, tj kroz koje čudnovato skladište prođe ...

-jedini izuzetak za kojeg znamo je ajfon-apple, daje jamstvo 12mj.. za ostale koji daju kraće od zakonskog u eu je vjerojatnije ovaj drugi scenarij u pitanju. Više robe ima duže od 2g nego kraće jamstvo, to su recimo leglane-legitimne robe s normalnim lancem i jamstvima u kojim se reklamacije u pravilu riješe pozitivno-jednostavnije. Sve ostale robe koje daju kraće jamstvo bolje izbjegavati ili prihvatiti rizik-cijenu-jamstvo kao kriterij u startu.

-sporedno sad za primjer da ajfon crkne nakon 12mj.. po zakonu ide na teret trgvoca, ne proizvođača koji daje jamstvo 12 tj snosi trošak do 12mj.. tj jasno je koja je razlika za trgvca ako trošak snosi apple-proizvođač ili on-trgovac... to je po komadu trenutno trošak od nekoliko tisuća kuna, tj minus u mjesečnoj zaradi veći nego što ostvari maržom na sve prodane uređaje i kad mu se dogodi takav kvar prirodno će pokušati odbiti odgovornost tj trošak sa sebe.. to je normalna reakcija, pogotovo za manje trgovine koje s par takvih troškova mogu staviti ključ u bravu.. a tad problem recimo lokalnih vlasti koje gube posao, porez, država dobije nezaposlene.. nikome lokalno to nije u interesu i zato su svi ćoravi, naši-španjolci-mađari.. svi.

Ihush ne me krivo razumit ali brate tvoje postove osim tebe ja mislim da nitko ne čita i to samo zato što su romani, ajd napravi nam svima uslugu i pokušaj sumirat šta želiš reći jer ne treba na dugačko i široko svaki detalj objašnjavat.

 Bogme ja sam ih sve procitao 😄. Evo me na moru (godišnji) nakon svakog kupanjca zavalim se u debelu hladovinu i odmah na temu. Procitao sam sve upise 😄, je da treba malo vremena i koncentracije da se to sve procita sa razumjevanjem ali svaka cast kolegi ihushu na pojašnjenjima 👍

 -smisao pisanja je upravo to, tj oni kojima se ne čita.. preskoče, ne čitaju, nije to školska lektira za ocjenu (obavezno).. :)

-tj smisao je ako ikako možemo nešto napraviti, pomoći.. a to ponekad nije jednostavno, ne nekom kratkom rečenicom dok sami zakoni koij su uključeni imaju više stotina stranica...

edit:

veliki pero..

-kao što si se uključio, kao što sugeriraš, možeš i sam, uključi se, pomogni.. ne meni nego osobi koja ima problem reklamacije ili ostvarivanja prava po zakonu o zaštiti potrošača.

-imaš prijedlog? imaš mišljenje?.. super.

-ne, nitko drugi-treći ne može ništa osim potrošača-osobe koja posjeduje uređaj, koja ima račun, odnosno pravni zastupnik-odvjetnik koji je recimo za to ovlašten, no za to je potreban odvjetnički status-licenca..

-ja ne mogu reklamirati nešto što ne posjedujem, ne mogu prijaviti na mingo, može samo portošač-kupac te robe. Tako ne mogu ja riješiti problem, a čak i da to napravim opet to ne znači ništa za idući slučaj, jer svaki slučaj je za sebe..

odnosno, kako je recimo problem švicaraca-banaka riješen, udruga i sudski sporovi-presude, trajalo je godinama.. no i to je jedan od mogućih načina. No za potrošače već postoje udruge, posotji i zakon, tad se to ne radi tako kao za švicarce.. nema potrebe.

-naravno, da postoji uređeno tržište, pravila, jasni zakoni i provođenje, tad bi bili uređeno društvo, ne država slučaj, ne bi slučaj bio svaki za sebe.. mada je i eu po tome za sad jednako 'slučajna', papirnato pravo vs realnost-provedba..

 gle.. već ti je sve navedeno u postu malo iznad.. (klik i idući klik), gdje je dodatno link na poslovni.hr link koji govori upravo o ta tri jamstva, ne govore napamet nego po službenim izvorima, zakon-zakonodavac.

no riješimo sad 'jamstva', ok?

-prvo, ne kažem to ja, nisam ja zakonodavac, tumač zakona.. to kažu oni, relevantni, a ja 'samo' copypasteam kao i terminologiju.. ok?

vidi.. za tebe ponovo, ne moje tumačenje, ne moje riječi nego copy-paste...

iz starog zakona..

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE POSTOJI KOD SVAKE POTROŠAČKE PRODAJE, TEMELJI SE NA ZAKONU, ČESTO SE NAZIVA PRAVNIM JAMSTVOM

... što se u novoj terminologiji mijenja i naziva zakonskim jamstvom, ok? ili treba dokazivati da je riječ 'pravnim' zamjenjena 'zakonskim'?

-na službenim stranicama eu-vlade sad imamo tri termina jamstva, komercijalno (staro-klasično, ono što svi podrazumijevamo pod jamstvom, proizvođača ili uvoznika-distributera za tržište, kao i naziv garancja koji se više ne koristi), zakonsko, ono što propisuje eu-zakon (materijalni nedostatak, opet, ako je potrebno, zakonsko jamstvo je obveza po osnovi materjalnog nedostatka, jamstvo je obveza-odgovornost a materijalni nedostatak uzrok, temelj čime se to pravo ostvaruje, igra riječi, semantika.. je i nije isto, pokriva isto).. i ako ne vjeruješ nije ni važno, treće, produljeno (dodatno i sl) jer naprosto postoji i sjetili su se i tu riječ dodati u terminologiju a kad će u zakonima vidjet ćemo.. možda na jesen, možda nikad.. za sad su to tri termina, tri jamstva, ne zato jer ja to kažem ili tumačim nego relevantni izvori kao vlada i stručnjaci-pravnici-tumači koji na takva pitanja daju relevantan odgovor.

-odnosno, što misliš dobiti-poentirati ako ne postoje ta tri jamstva? samo dva? .. ok, meni je svejedno, može.. ok?

-zakonsko jamstvo ide na kičmu trgovca.. ok? pa to kažem i ja, ako primjetiš to sandokan111 ismijava.. ne ja. Ja kažem da je to na teret trgovca, njega zakon i zakonsko jamstvo terete... ili ne čitaš ili što.. :) odnosno upravo zato to trgovac želi osporiti, tj da je kao komercijalno jamstvo na teret nekog drugog, ne trgovca, tad on ne bi imao razlog to osporavati-opstruirati.. bio bi samo karika u lancu i tako bi se ponašao, no kad je na njegov teret-odgovornost tad se na sve načine želi izvući, APP metoda. To kažeš ti, ja.. no trebam dokazati da se (ne)slažemo? :)) .. pitaj snadokana ili čitaj.

**

ono što ostaješ 'dužan' na tvoje upite o vještačenju, trošku.. dao sam ti citat-zakon-članak, koji kaže..

(4) Materijalni nedostatak na robi i neusklađenost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom, kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka.

- vidi podvučeno-boldano, čitaj.. imaš tumačenje? Kad je to nužno? Kad nije? ili tko to radi, samo ovlašteni sudski vještak ili ovlaštene ustanove, što su svakako ovlašteni servisi, tj stručna osoba u bilo kojem poslu kao što je to za medicinu doktor medicine-liječnik, automehaničar, električar.. tj osoba koja ima odgovarajuće ateste-certifikate, kao onaj vještak sandokana koji ima certifikate za oracle-ibm-micosoft i time je ovlašten o tome prosuđivati, ali nije za onaj soft koji za koji nema certifikat.. slažemo li se? ili ništa ne odgovaraš, dao sam citate, linkove, šutiš...? Uz napomenu nisu to moje riječi, moje tumačenje.. to je naprosto text zakona, copy-paste a ako imamo problem s tumačenjem znaš tko je relevantan .. zakonodavac, ne ja-ti nego recimo ministartstvo, tj oni na kojim stranicama možeš to pronaći u recimo formi pitanje-odgovor kao mingo i ecc-eu centri, koji su svi pod eu zakonom kao i zakonom države kao hr.. nije to baba s placa, nije to neki forum, to je vlada, službeno, vrijedi i oni tumače čak i ako nije još u samom članku zakona kao terminologija ili tri jamstva koja te muče... ok?

**

-što imamo u konkretnom slučaju, imamo trgovinu mall.hr, imamo chuwi-laptop i (komercijalno) jamstvo 12mj.. zakonsko 2g.

-imamo odbijenu reklamaciju trgovca s obrazloženjem da je jamstvo isteklo.. -nije, zakonsko 2g.

-imamo obrazloženje.. tj nemamo, nego navode trošak vještačenja.. a to je samo to, trošak vještačenja ali nije odgovor, nije razlog odbijanja. Trošak ako do tog dođe snosi onaj tko izgubi, pri čemu je čak sporedno što je bilo 6mj i sad 12mj na trošak trgovca jer ako se pokaže da nije tad kupac snosi trošak.. tj uvjek ga snosi onaj tko izgubi spor. To snošenje troška i riješenje spora nije odgovor, nije obrazloženje odbijanja reklamacije, nije stručni nalaz odgovorne-relevantne osobe nego naprosto bezvezarija, kao 2+2=4 što je točno ali nema veze s pravom potrošača, jamstvom, prihvaćanje ili odbijanje reklamacije... jednako su mogli citirati sve ostale članke zakona i dalje to nije ono što su trebali u obrazloženju odbijanja navesti ako imaju osnovu za odbiti jamstvo.

-ako nemaju osnovu za odbiti? što tad?

-ako jamstvo nije isteklo, što tad? .. isteklo? koje? zakonsko nije isteklo.

-što misliš bi li sad trgovac napisao barem drugačiji odgovor, drugačije ga sročio? .. ili što bi recimo mingo mogao zaključiti? ti znaš ili misliš da će biti na strani trgovca? zašto? koja pravna osnova je na strani trgovca ili misliš da je to trošak vještačenja? .. nije, to nije pravna osnova po kojoj trgovac ima pravo odbiti reklamaciju, to je naprosto stvar plaćanja troška ovisno tko ga na kraju snosi, a bez da se dokaže krivnja kupca ili nešto takvo je na teret trgovca i on će na kraju snositi sve, tj tako bi trebalo biti u pravno uređenom društvu.. što priznam, često imaš pravo, nije baš .. no to nije pravni razlog, pravo-zakon je i dalje isti (mada samo papirnato).

**

-da je prošlo 2god, tad bi odgovor bio isteklo jamstvo, prihvatljivo-razumljivo, točno. Da barem rade distinkciju s ta dva ili tri jamstva, da kažu da je komercijalno isteklo i recimo zaborave zakonsko.. no tad bi i njima bilo jasno da je takav odgovor besmislen, netočan jer jamstvo-zakonsko traje u eu 2godine i pošto je roba kupljena u eu-trgovini tad spada pod taj zakon, da je kupljena izvan eu trgovine ne bi spadala pod eu zakon i zakon hr..

-kupljeno je u eu, primjenjuje se eu zakon, 2god, neovisno postoji li neko drugo jamstvo.

-da je u obrazloženju naveden razlog, kao npr baterija, tad bi to bilo ok, možda za osporavanje ili prihvaćanje.. recimo rizik ako kupac želi, platiti vještačenje i možda dobije možda izgubi, ali to bi tad bio odgovor-obrazloženje, dok navođenje vještačenja-troška to nije.

.. što je tad trgovac odgovorio na reklamaciju? -ništa ili bezvezariju...

kad to radi 'pravi' uvoznik, on riješi sve probleme jamstva, tad zakonsko jamstvo nije problem tj trgovac ima odgovarajući ugovorni odnos, logistiku i tad to nije njegov problem-trošak, tj ovisi o poslovnom odnosu maloprodaje i distributera.

-no zakona se to ne tiče, to je odnos dvaju partnera, trgovca-distributera i pošto jamstvo (komercijalno) nije obavezno, tad zakon svali sve na leđa trgovca kao mjesto maloprodaje, kao logično mjesto na kojem se susreće roba-kupac-novac i logistički + logički trgovca zakon obvezuje, pa tako zakon o zaštiti potrošača po zakonskom jamstvu tereti trgovca, ne proizvođača-uvoznika (mada su oni u proizvodnji ili uvozu dužni poštivati eu zakone i osigurati jamstvo, servis, support, deklaracije itd.. to je zasebni dio, nema veze s ovom temom, zaštitia potrošača i pripadni zakon koji ne regulira uvoznike itd.).

-to bi bio odgovor, tj nije važno jesi li zadovoljan, ja jesam..

-tvoj odgovor na pitanja ili date odgovore u prošlom postu? -nema, šutnja? ispravak nečega? čega?

-citiraš nešto što ja i ti kažemo jednako, no želiš to prikazati kao što, netočno? .. ili tko je odgovoran po zakonskom jamstvu? Uvoznik, proizvođač ili trgovac? -zakon kaže trgovac. Ja kažem trgovac. Ti? koliko vidim i ti kažeš trgovac.

-to nema veze s time što bi uvoznik 'pravi' morao osigurati kad uvozi robu na eu tržište, ateste, carinske papire, deklaracije.. tj svaki uređaj miš-stikić-nadalje ima deklaraciju uvoznika na sebi, ne trgovca, nego uvoznika koji navodi i ovlašteni servis, jamstvo itd.. no to se odnosi na komercijalno jamstvo, koje može i ne mora postojati, kao što nemaju sve robe recimo mrežu servisa, nema paradajz mada je uključen u zakone o trgovini, zoo itd.

-što odgovaraš na citat zakona kad je nužno vještačenje i tko je relevantan? -ništa?

-što odovaraš na razlog odbijanja jamstva? -ništa?

-što odgovaraš na pitanje koje postaviš, dobiješ odgovor i citat zakona.. -ništa?

-no nastaviš, vrijeđati, razmisliti o prgledu-psiholog, optužuješ za vrijeđanje .. ili kršenje pravila, pri čemu zaboraviš osnovno pravilo, pitanje-odgovor kao i ekvivalenciju, pa što možeš ti meni, mogu i ja tebi.. ili primjeti da ne vrijeđam, dok ti vrijeđaš.. jer nemaš nikakav odgovor, nemaš argument, jadno. Treba li zazivati moderatore? ... uzaludno, tj ili vide ili ne vide.

-ne, poslovni odnos, ugovore, podjelu troška ne regulira zakon nego naprosto poslovni ugovor-odnos dvaju firmi, distributer-trgovac, pod kojim uvjetima, cijena, logistika, i rješavanje jamstva-reklamacija kao i ovlašteni servis, to je stvar uređenog poslovanja distributera i ugovora kojeg ima s trgovinom-maloprodajom, svatko radi svoj dio posla.

-dok po zakonskom jamstvu odgovornost ima trgovac a kako će se on namiriti je njegov problem, koji zakon ne riješava niti ga zanima.. jer zakon ima naziv, zakon o zaštoti potrošača kao i zakonsko jamstvo u eu 2god. Ne uređuje odnose distributer-trgovac.. tj to je njihova stvar dok ne postane po nekoj trećoj osnovi stvar zakona recimo tužbi jendih prema drugima za recimo neplaćanje i sl.

-kad uvoznik osigura komercijalno jamstvo recimo 2-više godina za neku robu, tad trgovac naprosto nema problem troška-reklamacije, nema troška osim logistike što je zanemarivo i uključeno u cijenu-maržu kao dio posla. Npr kamion s dostavom robe, tko osigurava prijevoz, čije vozilo, vozač, radnik za utovar, može biti distributerovo, može biti trgovine, može treće strane kao dostava a tko to plaća je  interna stvar poslovanja tih firmi, ne stvar ove teme ili ovog zakona o zaštiti potrošača.

-ništa i dalje na odgovore ili pitanja, u vezi 2-3 jamstva, u vezi kad je nužno vještačenje i tko ga može izvršiti, ništa .. no nastavlja se vrijeđanje, čemu?

+edit: ili u svakom komercijalnom jamstvu imaš navedeno tko ga daje, to nije trgovac nego distributer (ili proizvođač).. i trgovac s tim nema 'ništa', tj nije njegovo, ne daje on, nije njegov trošak (jamstvo) dok može biti samo trošak logistike, zaprimanja reklamacije i rješavanja iste, no to mu je dio poslovne obaveze + zakon. Uračunato u cijenu-maržu.

-po kojoj osnovi će nešto biti riješeno, reklamacija, kupca-potrošača realno ne zanima, reklamira i dobije popravljeno-novo-zamjenu ili povrat. .. komercijalno-zakonsko, nije važno dok ne postane važno tj neki spor. Pošto komercijalno ne mora postojati, dok zakonsko postoji, tad ako nema drugog načina ili drugog tko snosi trošak to jednostavno mora trgovac (u slučaju prihvaćene reklamacije, ne u slučaju odbijene).

-divno-krasno (točno, no generički).. npr ajfon-1god, je poznato jamstvo.. govorimo o eu-zakonskom jamstvu 2god.

-trenutno ne govorimo o kupnji online, pravu povrata i sl.

-sva roba na eu tržištu ima zakonsko jamstvo 2god, neovisno o tome postoji li komercijalno (proizvođača-distributera) ili koliko traje, tj kraće od 2god ili nula.. ista stvar, tj ako je to jamstvo recimo 1god i imaš kvar u drugoj god.. i problem kad trgovac obije reklamaciju s odgovorom da je jamstvo isteklo (komercijalno, zakonsko eu traje 2g, time je to netočno).. itd.

-ali da bi nešto bila eu roba, mora postati eu roba, uvozom-papirima-carinom-porezom, to nema veze ako kupac direktno kupi robu izvan eu tržišta npr kina, tad se taj zakon ne primjenjuje .. jer naprosto nije pod jurisdikcijom eu, jednako kao da osoba putuje svjietom i nešto kupi. Tad je država kupnje i njen zakon nadležan, ne eu-hr.

-roba koja se prodaje online, ako je roba za eu (papiri), tad recimo 'moraju' biti riješena i jamstvena pitanja, servis-logistika.. dok ista-identična roba koja nije za eu to nema, a moguće je kupiti oboje, tj postoji svašta i snalažljivost biznisa.. pa do sitnice da nije isto kupi li kupac nešto s recimo amazon.com (svijet) ili amazon.de (dojč) za sva prava pa i dostavu po državama i sl. (nešto povezano s online kupnjom u postu, točno ali nije baš tema..) :)

-smiješno da kupnjom online, recimo iz kine, preko hr-pošte i sustava, možemo imati dvije situacije, da je roba normalno ušla, na pošti carine, naknada, pdv.. i isporuče paket s računom. To je kako je sustav zamišljen. Problem, roba-paket čudotvornim prahom u nekom skladištu dobije etiketu eu, postane eu roba, .. prođe isti skener-traku u pošti i ništa, uruče ti paket bez računa za carinu+pdv.. i mada su željeli naplatiti poštarinu +5kn i to im je sud zabranio (ako je plaćena dostava pri kupnji ili freeshiping..). Ista roba ako ide korz recimo dhl, nema carine+pdv i nikad ne kemijaju s +5kn ili naknadom (koju su dobili kao obavljanje carinskog-špediterskog troška-posla, mada pri tome ne izdaju nikakvu carinsku deklaraciju kupcu, tj posotji famozna formulacija o 'usmenoj deklaraciji' što je nonsens u pravu, svemirski.. jer deklaracija-papiri su jedino papirnato neki dokumetn, ne postoji usmena deklaracija za robu.. no pošto ne izdaju nikakav papirić, smislili su tu formulaciju.. i tako se to naplati ovisno o vrijednosti paketa 18-38kn.. samo kod nas, smiješno-tužno.. usmena deklaracija za obavljanje carisnkih poslova koji se svode na čitanje etikete skenerom i ovisno o napisanom naplati carine+pdv+naknada ili ništa.. smiješno, samo kod nas.

++edit: kranji kupac, mali, osobno, ne za daljnu prodaju, je tim skupom zakona za online kupnju oslobođen carinskih papirologija, kao jednostavan uvoz a pošto to tad nije roba za prodaju na tržištu, zakon dozvoljava bez papira kao carinska deklaracija.. kranje pojednostavljeno, no kad se pita što naplati pošta, odgovor je 'izdavanje carinske deklaracije'.. što bi bilo točno da oni isprintaju neki papir.. no nema ničeg, ne treba jer zakon eu-hr dozvoljava jednostavno, bez, .. i tad smisle 'usmenu deklaraciju'... što ja 'prevodim' (karikirano) da na ulici ili uredu možemo pitati poštara i on nam ugodnim glasom prepriča deklaraciju, zgodno i za slabovidne osobe .. zgodno, smiješno pravno.. samo kod nas.

-no, nije baš tema :)