Prava potrošača - reklamacije, povrat, zamjena...

Obavljena != ispunjena. Jesi sada i semanticki pravnik pa tvrdis da obavljena = ispunjena? Ne, obavljena znaci samo onaj dio o kojem si ti pisao, od trenutka dok je kupac dosao na webshop i klikao "naruci". To je obavljena narudzba.

To sto kaze zakon ostavljamo inspektoru i sudu da odluci. Jasno sam ukazao gdje je problem. Jasno sam iznio tezu. Nastranu sto ne razumijes, zauzmi stav/tezu/tumacenje zakona/hipotezu/da-ne izjavu, nesto, samo ne drobi bespotrebno i odgovori na pitanje ko je jasno i nedvosmisleno napisano. Iz tvojih eseja se i dalje ne moze jasno i nedvosmisleno naci odgovor na pitanje. Jasno je meni zasto ti ne zelis reci da ili ne, jer si onda zauzeo stav. Ovako kad nadrobis esej koji ne znaci nista od 5 stranica nikom se kasnije ne da citat sto si napisao i sto je pisac htio rec, a i ostavlja ti prostora da jednostavno kazes "nisam to rekao krivo si procitao". Stoga ponavljam.

 

Vidim poceo si izbjegavati direktne odgovore na pitanja, tako da se kasnije mozes izmotavati :)

Ponavljam opet pitanje

 

Da li je ugovor valjan ako ti nemas svoj primjerak ugovora?

1) da

2) ne

 

Ako ne, koji je tvoj primjerak ugovora o kupoprodaji na webshopu nakon klika "naruci"?

Osim sto nije. Imas neki dokaz da je? Svakako ga podastri osim "ja kazem da je tako jer tako pise" (a ne pise).

Racun je ugovor. Jel i ti tvrdis da racun nije ugovor? Ili ne razumijes svoje recenice? Dal je racun ugovor ili racun nije ugovor?

Ne pili naopako. Ne razumijem jel ti pokusavas sam sebe zbuniti, ili si sam ovako prirodno zbunjen. Znaci gle formulaciju recenice.

DOBIJANJE/IZDAVANJE racuna NE ZNACI da kupoprodajni ugovor NIJE sklopljen!!!

 

Dal je itko igdje to rekao? Ono sto je receno (odnosno sto sam ja rekao), je da je ugovor sklopljen KAD DOBIJES RACUN (ne prije). Znaci, prevedeno, NE MOZES DOBIT RACUN AKO UGOVOR NIJE SKLOPLJEN. I kakve veze tvoja recenica sada ima s icim? Tko je tvrdio da "dobijanje racuna NE ZNACI da ugovor NIJE SKLOPLJEN"? ??????????????????????? Pobogu suzdrzi se od kompliciranja, sam sebe zbunjujes.

Dal razlikujes online kupovinu od kupovine u fizickoj trgovini. Nadrobio si toliko bespotrebnih primjera da sad nisam siguran dal je tebi "kasa" kad stisnes "naruci" (jer o tome pricamo) ili si onako naovlas ubacio kasu iz fizicke trgovine :) Nadam se da je samo ubacivanje nove rijeci jer eto tako volis a ne ovo drugo.

Evo recimo, kao ovo trabunjanje.. I onda on zove moderatora. Kakve ovo ima veze s icim. Nekad imam osjecaj da ti je previse dosadno pa umjesto diskutiranja ovako ubacis koji citat nevezan za ista. Mozda neki haiku sljedeci put radije.

Nije. Da je identicno postojao bi jedan te isti zakona za oboje, ne bi postoja posebni zakona za ELEKTRONICKU TRGOVINU.

Pa ja sam odgovorio na ova pitanja. Ti nisi. Postavljas pitanja, imas li odgovor na njih? Ja sam svoj dao, evo ponavljam svoje.

 

1. Ugovor je sklopljen kad dobijes racun (koji je ugovor izmedju kupca i trgovca). Racun dobijes po placanju.

2. Postoji potvrda narudzbe koja stize na mail. Po opisu koji je Pero napisao inspektoru je to bilo dovoljno i uzeo je to ocito kao ugovor izmedju dvije stranke (znaci opet ima neki pisani trag). Ja sam i dalje napisao da nisam siguran 100% dal to vrijedi u svim slucajevima vec mozda samo u njegovom, opisao sam i zasto.

 

Ti pak sklapas ugovor klikom na "naruci". Sto ti imas? Kako dokazujes spor oko te kupnje? Sto ti imas kao potrdu kupnje? Imam samo neodgovorena pitanja s tvoje strane. Gore imas ovo ukratko, vec sam te 3ci puta pita, odgovori fino s da/ne jasno, bez uvijanja i ubacivanja gluposti.

To je zato jer ti logika ne radi. Pogresno izvlacis premise iz postojanja usmenog ugovora, koji povlaci jos x stvari koje ne znamo ni ja ni ti. Nekako ovako ide tvoje rezoniranje

Ugovor x ne mora imati pisani primjerak -> svi ugovori ne moraju imati pisani primjerak.

Ja razumijem, al ti si odlucio da je tvoje tumacenje tocno, a bilokoje drugo nije. Samo je problem, s tvojim tumacenjem se otvaraju drugi pravni problemi, s mojim ne. Samim time, ja u tvoje tumacenje sumnjam. Jel tebi sad jasnije?

Haha. Ne znam sto imam bit paranoican oko iceg. Dal ti znas sto je paranoja? Nije bas da se bojim da ces me zatuci negdje ili da me prate alieni zato jer nekom liku na forumu, koji je dokazano navlacio tumacenja odredjenih zakona, stovise u svojim tumacenjima krsio navedene zakone da bi pokusao opravdati krsenje zakona trgovca, ne vjerujem. Morat ces pogledati sto je paranoja u rijecnik. Ovo takodjer navodjenje nekakve "redakcije" ne kuzim kakve veze ima s raspravom. Malo logickih pogresaka i iz autoriteta vidim. Malo s kolegama popricaj o logici bi bilo pametnije.

Pa to je jednostavno forma ugovora. Samo eto, za potrebe foruma moram ti tocno citirati iz zakona, ali je jasno ako znas sto je ugovor i koju vaznost predstavlja, da obe strane moraju imati uvid u taj isti. Inace, kao sto sam naveo, mogao bi netko sutra doci s nekim ugovorom na sud i reci da je to ugovor izmedju tebe i njega bez ikakvih dokaza osim tog papira koji ti nikad u zivotu nisi vidio.

Precizira, samo eto, nisam pravnik da ti znam tocno reci gdje i kako. A to sto tebe "ne zanima" i "nebitno" ti je, jasno je zasto. Jer i tebi glupo zvuci i ne znas na koji bi nacin dokazao usmeni ugovor izmedju mene i tebe bez ikakvih drugih dokaza. Samo eto, ako to napises onda sam sebi skaces u usta, pa se pravis glup. Ni prvi ni zadnji. Meni si u svakom slucaju odgovorio

Pa kako ti nisam odgovorio? Evo opet cu ti citirat, mozda nisi dobro gledao.

Pitanje : gdje u propisima stoji da plaćanjem bude sklopljen ugovor kako ti tvrdiš - i zašto onda u zakonu o elektroničkoj trovini kaže da je ugovor sklopljen kad kupac potvrdi narudžbu?

odgovor: Ono pak sto vrijedi je sto je pero dinamit napisao da ga je inspektor trazio "email s potvrdom narudzbe". To svakako mijenja na stvari i gore sam to napisao. Obzirom da imam gro prijava iza sebe i nikad dosad nisam naisao da me inspektor trazio email s potvrdom, vec su uvijek to izricito bili racuni, naravno da sam skeptican prema tome i naravno da cu tvrditi da je racun ugovor (i dlaje) jer on to i je. Da email s potvrdom o narudzbi moze sluziti kao ugovor nisam znao i u to ni dalje ne vjerujem i rekao sam da cu osobno testirati, ali svakako, u izjavu pere dinamita nema potrebe sumnjati obzirom da nema suspektno ponasanje prije kroz temu. Svejedno, sve treba provjeriti osobno jer postoje stvari koje je pero mozda izostavio (nenamjerno) koje su bile bitne da se ovako nesto uzme kao dovoljan dokaz o kupnji (bez obzira sto mozda nije ugovor). Recimo, pero je vec i platio online, sto smo ustanovili da je 100% kupnja na daljinu. Mi pricamo od pocetka o slucaju kad si ti izabrao placanje pri preuzimanju i preuzimanje u poslovnici. Tako da to nisu 100% isti slucajevi, te da li bi email s potvrdom i tada bio dovoljan je pitanje.

 

Ja stvarno ne znam kako drugacije da ti odgovorim pa sam se citirao. Dakle, postoji mogucnost da sam u krivu oko toga da je ugovor sklopljen tek kad dobijes racun, al to jos nije 100% utvrdjeno. A to da je kupnja na daljinu kad placas u trgovini i preuzimas u trgovini al si kliko "naruci" na webu ce biti potvrdjeno kao kupnja na daljinu kad se ovo s potvrdom narudzbe ustanovi 100% i kad kod ovakve kupnje ti stvarno dobijes takav email (jer ovo jos nismo ni utvrdili da li dobijes ovaj email kod ovakvih akcija).

Pa eto, to ja tebe pitam cijelo vrijeme.

Evo ihush je ogovorio. Nisam stigao previse detaljno citati sto je pisao jer pokusavam svoje odgovarati, nadam se da nije citirao srpsku wikipediju, al evo i on se slaze (ako sam dobro procitao) da je racun ugovor.

U biti jedinog kog treba moderirat je tebe. Ne odgovaras direktno na pitanja vec uvlacis uokolo neke eseje, vlasnicke listove auta, citate s srpske wikipedije, dok ujedno zagovaras u 100 postova da je ovo IT forum, a svako malo o automobilima pricas. Moderiraj prvo sebe, pa onda kreni dalje. Picajzla barem odgovori na pitanje direktno. Tebe sam vec 3 puta pitao isto, i dalje izbjegavas odgovoriti.

Osim sto ti klikom na "naruci" nisi obavio kupnju. Ako jesi, ponovno, pitanje od gore, koji dokaz imas

Zamisli, i meni je nevjerojatno. Imamo suprotna stajalista i obojici je nevjerojatno sto onaj drugi prica...

Pa nije tocno. Webshop doslovno salje razlicite poruke. Neki salju ovo sto si ti napisao, dok neki stvarno salju doslovno email s naslovom "potvrda narudzbe". Ovaj s obradom nekad posalju, nekad ne, ovisno kako koji. Ti sad zastupas 4tu tezu od pocetka rasprave.

 

Summary:

Ihush - ugovor sklopljen klikom na "naruci" u webshopu

Picajzla - Ugovor sklopljen kad si dobio email "potvrda narudzbe"

Damir22 - Ugovor sklopljen kad si dobio 2gi email s nazivom "obradili smo vasu narudzbu"

Sandokan - Ugovor sklopljen kad dobijes racun

Nije tesko za shvatit ,a 5 ljudi sudjeluje u raspravi s 4 razlicita tumacenja i jedan se nije izjasnio (bunker). Stvarno.

Obzirom da se ovo samo na mene odnosi pretpostavljam, a i odgovorio sam na ovo vec, evo ti ponovno.

1. Ne znam odgovor. Jedan od odgovora moze bit da je to samo po sebi jasno da nije kupnja na daljinu obzirom da si dosao u trgovinu, pregledao proizvod i kupio proizod. Pitanje bi imalo smisla da trgovine nikad nisu u nicemu pogrijesile. Obzirom da to nije tocno, najbolja pretpostavka koju mogu imati je da im je postotak ovakvih kupnji 0.0000001%, te samim time "povrata" od takvih kupnji jos i manji, a povrata koji zavrse na inspektoratu jos i manji, stoga nije bilo potrebe, odnosno, "powers that be" u trgovini uopce nisu svjesne ovog "problema"

2. Kupio si fizicki u poslovnici da. Zena ima ulogu kupca u tvoje ime.

 

Pitanje za tebe.

1. Da li znas iz kojeg je razloga uvedena zastita potrosaca kod kupnje na daljinu i povrata robe od 14 dana? Ako znas, koji od tih razloga su ispunjeni kad dodjes u trgovinu, preuzmes proizvod i platis ga pri preuzimanju?

2. Koja je razlika izmedju rezervacije proizvoda klikom na "naruci" na webshopu a placas i preuzimas u trgovini, i slanja emaila trgovini s naslovom "postovani, dosao bih kupiti taj i taj proizvod, da li ga imate i mozete li mi ga ostaviti za danas/sutra"?

 

 

jesi ti pijan?

 

 ako ti cijelo vrijeme tvrdiš da svaki ugovor mora imat pisane primjerke, a ja ti kaže da ne mora svaki, i pokažem da ima primjera kod kojih pisanih primjeraka nema, onda taj jedan primjer ne znači da zato svaki ugovor ne treba imati pisane primjerke

to samo znači da je tvoja tvrdnja kako svaki ugovor to mora imati nije točna - jer postoje i oni kod kojih pisanih primejraka nema

 

samo što ti naravno opet nemereš priznat grešku, pa izvodiš nekakvu iskrivljenu logiku koju pokušavaš pripisati meni

uostalom, ja sam dokazao da ima ugovora kod kojih to nije obavezno, a ti još uvijek nisi dokazao da u ovom konkretnom slučaju to jest obavezno kao što tvrdiš

tako da je po tom pitanju loptica prebačena kod tebe - izvoli dokaži svoju tvrdnju

 

 opet pogrešno, ja nisam rekao da su sva druga tumačenja kriva, ja sam rekao da je tvoje tumačenje krivo i da rečenice 'potvrđena narudžba' znači isto što i 'narudžba je potvrđena'

a tvoja teorija kako jedna znači da je narudžbu potvrdio kupac, a druga da je tu narudžbu potvrdio prodavač je bezvezna, jer niti u jednoj od njih nemaš subjekt koji je obavio radnju, pa u obje imaš dilemu tko je to napravio i u obje imaš samo podatak da je radnja napravljena, ne i tko ju je napravio

 

potvrđena narudžba znači potpuno isto što i narudžba biva potvrđena, a od koga biva potvrđena možeš znati samo ako je subjekt koji obavlja radnju potvrde bude negdje naveden (naveden je u onom članku 15. zakona o elektroničkoj trgovini, pa je ta dilema završena)

 

ovo su osnove hrvatskog jezika iz nižih razreda osnovne škole, tužno da ti to uopće treba objašnjavat, a kurčiš se sposobnošću tumačenja zakona

 

 

izvoli se svađaj sa zakonodavcem koji je u zakon uveo ugovor bez pisanih primjeraka i njih pitaj kako se to dokazuje na sudu

meni si više dosadan, bilo mi je bitno pobiti tvoju tvrdnju da svaki ugovor mora imati pisane primjerke i to sam ti pokazao konkretnim primjerom iz zakona

sve ostalo oko toga, kako se dokazuje na sudu, koji pravni problemi proizlaze, o tom raspravljaj s nekim drugim, meni je to nebitno

 

pa jebe mi se jel precizira ili ne, jebe mi se kako se dokazuje na sudu, tvoja tvrdnja je bila da svaki ugovor mora imati pisane primjerke, ja sam ti dao čisti primjer iz zakona koji dokazuje da ne mora i sve ostalo je po stoti put tvoje bacakanje kako ne bi priznao grešku

 

suma sumarum:

jesi tvrdio da svaki ugovor mora imati pisani primjerak - jesi

jesam li ti dokazao da svaki ugovor ne mora imati pisani primjerak - jesam

gotovo, tvoja tvrdnja je pobijena 

 

ponovo, jel možeš dati jednostavan odgovor na pitanje -  gdje u propisima stoji da plaćanjem bude sklopljen ugovor kako ti tvrdiš

probaj bez ove plahte teksta gore s perom dinamitom i time što si ti znao, a što nisi

jednostavno jebeno pitanje - gdje u propisima stoji da plaćanjem bude sklopljen ugovor kako ti tvrdiš

 

 koji je tebi kurac

jesam li te pitao da mi nađeš gdje je neki forumaš to odgovorio umjesto tebe, jel neki forumaš citirao srpsku wiki ili sam te pitao jedostavno pitanje:

gdje u jebenim propisima stoji račun = ugovor kao što tvrdiš?

 

da ti pomognem - nađeš propis, citiraš ga i navedeš izvor, vrlo jednostavno

bez pere dinamitaša, bez kako što na sudu, bez ihusha, bez srpske wiki i ostalih sranja koja natrpavaš bezveze

@picajzla

Ovako, pravo nije poput matematike nego je više poput medicine pa se često može desiti da isti ulazni parametri rezultiraju drugačijim ishodom jer su popratne okolnosti bile drugačije.

Nije mi namjera obezvređivati tvoje znanje ili mišljenje ali bar pročitaj ovo :

Postoji temeljni zakon svake države u kojem su taksativno navedena načela i stremljenja i vrijednosti kojima se teži u toj državi, obično se zove ustav.

Ta načela se onda dodatno određuju i razrađuju u nizu krovnih zakona koji pobliže definiraju one osnovne parametre koji će biti ishodište za niz drugih zakona, i to su ti npr zakon o kaznenom postupku, zakon o obveznim odnosima i sl.

Zatim imaš cjelu gomilu zakona koji klasificiraju, određuju i uređuju u detalje tematiku na koju se odnose, poput zakona o zaštiti potrošača, kazneni zakon, zakon o sigurnosti na cestama...

Ispod te kategorije zakona imaš podzakonske akte koje nije izglasao sabor pa nemaju status zakona ali svejedno možeš biti kažnjen temeljem tih akata jer su ih donijela različita tijela ili tvrtke i odnose se na boravaka i ponašanje unutar tih objekata ili njihovih vozila ili se njima uređuju uvjeti i načini korištenja njihovih usluga. Takav akt može biti neki zet-ov pravilnik ili proglas kućnog savjeta ...

Naravno da se desi da su ponekad neki dijelovi od zakona ili podzakonskih akata i međusobnoj suprotnosti pa zato i postoje mehanizmi provjere i usklađivanje zakonitosti. Postoji i propitkivanje usklađenosti zakona sa temeljnim ustavnim načelima.

Sad dolazimo na dio o potrošačima koji će ti možda zvučati zbunjujuće no vremenom će to leći na svije mjesto:

Da, zaista ćeš u cro zakonima pronaći tekstove koji kažu da je i usmeni dogovor važeći i obvezujući. No isto tako ćeš naći odredbe i članke poput npr čl 252 zakona o obveznim odnosima koji kaže da je ugovor sklopljen kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvata ponudu ( https://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima ). Iako taj članak ne govori striktno da usmeni ugovor nije važeći, iz činjeničnog zahtjeva dokazivosti načina i trenutka primanja izjave o prihvatanju ponude proizlazi da usmeni rzagovor u kojem si ti naveo da prihvaćaš nečiju ponudu neće biti oravno obvezujući ako ga druga strana negdje osporiti jer ti nećeš moći dokazati što ti je ponuđeno, kada i kako si ti to prihvatio....

Ja i ti se možemo dogovoriti da ćeš mi ti prodati svoj auto, i strogo pravno gledano naš usmeni dogovor bi imao snagu ugovora no mi nebismo mogli takvu kupnju dovršiti jer drugi zakoni i podzakonski akti određuju što se mora zadovoljiti u stanici za tehnički pregled ( bez pismenog ugovora ti neće izdati novu prometnu dozvolu, osiguravatelj ti nebu izdao novu policu pri produženju registracije, nebuš niti mogao produljiti registraciju ako vozilo nisi prenio...). Mup ti također neće unijeti vlasništvo nad vozilom bez ugovora ili računa jer djelatnik koji unosi podatke u bazu vozila ima interni akt koji mu propisuje koje sve dokumente mora priložiti u dosje vozila da bi utipkao promjenu vlasnika. Dokument može biti papirnati, može biti i digitalni, ali nemože biti usmeni....

Nadam se da ovo malo pojašnjava zašto se neki propisi iako su važeći neće primjeniti u apsolutno svakoj situaciji i zašto možeš biti u krivu iako si citirao članke zakona koji naizgled potvrđuju neku tvoju izjavu ili tezu . Pa da je sve crno bijelo onda nebi trebali pravosuđe koji u svakom konkretnom slučaju važu i procjenjuju sve okolnosti.


@sandokan

Nisam shvatio za kaj kažeš da se nisam odredio. Meni nije niti na koji način sporna kupnja na daljinu ukoliko sam naručio i platio "daljinski" ( izvan poslovnih prostorija trgovca ) neovisno o tome da li mi je onda devices dostavljen ili sam ga otišao osobno preuzeti u poslovnici. X puta sam čak i u prodavaonici odabrao devices i dok ga je trgovac pakirao ja sam ga platio mobitelom kroz njihov webshop , i nakon koju minutu ( kada je djelatniku bila vidljiva/potvrđena uplata ) sam odmah odnio devices i iako je takva kupnja na zakonski klimavom terenu nikad mi se nije desilo da pokušavaju osporiti da je to kupnja na daljinu ako sam došao vratiti taj proizvod pozivajući se na tih 14 dana zbog kupnje na daljinu...

-.. sandokan.

 

-ti kažeš, račun je ugovor. Svađaš se s picajzlom.. i meni postaviš pitanje o računu-ugovoru. Ja kažem, račun je ugovor, kažemo isto. Jasno? Problem nastaje što u istim postovima govoriš o kupnji na daljinu, tj pitanje oko kojeg raspravljamo x-stranica je kupnja na daljinu, zakon, ne račun kao sporedna rečenica oko koje se vas dvojica svađate.

-kupnja na daljinu je svaka koja je obavljena-započeta izvan fizičke trgovine, kad kupac i trgovac nisu fizički na istom mjestu-prostoru kao trgovini nego na daljinu, bilo kojim sredstvom, mail, telefon, pošta, webshop..

-webshop je kupnja na daljinu, time i po zakonu o zaštiti potrošača pravo povrata 14 dana, dok ista ta kupnja iste robe u trgovini ne daje to pravo jer tad nije kupnja na daljinu. U pitanju koje je postavljeno, kupac je robu naručio (kupio) online, to je time kupnja na daljinu, neovisno o mjestu i načinu isporuke-preuzimanja kao i plaćanju, jer to dvoje nije uvjet, nego ono što kaže zakon, na daljinu, nisu kupac i trgovac u prostoru kupovine prilikom sklapanja-ugovaranja kupnje ili inicijalni početak kupnje.  (na što ste zasrali narudžbama-potvrdama itd.. i ponavlja se u beskonačnost)

... sad i bunker, post s kojim se slažem, TU, kaže da je to kupnja na daljinu, da on nema problem i da je osobno tako kupovao itd., kao primjer 'suprotne stane', tj ne nešto što ja tvrdim nego je nešto naprosto zakon, tumačenje, ne neka teza i tvoje semantičko-preseravanje kojim pokušavaš pokriti promašaj od prije x-stranica.

 

-pitanje forumaša od kojeg smo krenuli, to je kupnja na daljinu (obavljena online-vebšop, ne isporuka i plaćanje koji nisu uvjet da se primjeni zakon-pravo o kupnji na daljinu). Ponavljati citate zakona nema smisla, tj ako želiš scrolaj par strana pa čitaj zakon i što piše o tome što je kupnja na daljinu.

 

-račun je ugovor. To što druge 'zbunjuje' je samo naziv-semantika, za mene-tebe to nije sporno, odnosno provjeri moje postove ako ne vjeruješ.. :)

-semantika, račun se naziva račun, ugovor ima naziv ugovor, u maloprodaji je račun=ugovor, ima pravnu snagu-učinak, ima sve relevantne podatke itd. (to tvrdiš ti i ja, jednako.. provjeri i tad ne traži da ti to dokazujem odnosno da sam time u krivu za gornji odgovor o kupnji na daljinu).

 

- ne miješati ugovaranje, izvršenje, uvjete, opcije, mogućnosti.. ugovor je sklopljen, može i usmeni (što ti picajzla pokušava reći, bezuspješno jer si 'gluh' dok bunker dodatno muti vodu jer je naprosto suprotna strana koja spama i zato mu je post obrisan nakon čega ima recimo 'normalan' post s kojim se slažem). Kod usmenog ugovoranja je problem pravnog dokazivanja ugovorenog i izvršenog, kontrola-sud itd.. ali je moguće. Račun se kupnjom na daljinu ne može dobiti trenutno jer to fizički nije moguće no ti tumačiš da dok nemaš račun, nemaš ugovor... imaš! tj ugovoreno je ono što je u košarici, na kasi, ugovorena je roba-cijena, način plaćanja, dostava.. to sve je vidljivo u zapisima transakcije, banke itd.. i to je dovoljan dokaz, ekvivalent papirnatom ugovoru ovjereno kod javnog bilježnika + pečat! :))

-ugovoreno u maloprodaji je sve što kupac donese na kasu u košarici, jednako u fizičkoj trgovini kao i virtualnoj-online.. a jedina razlika je što online ima i pravo povrata 14 dana po zakonu.

-veleprodaja, firme itd nisu tema, ponuda-potvrda-narudžba i sl su samo poslovno-birokratski nazivi-termini istih-raznih papira, neovisno nazoveš li ih ugovorom ili računom, nevažno-sporedno za temu ili semantika.

 

-korištenje dvije odvojene riječi-teze štoveć.. kao kupnja na daljinu i račun-ugovor, pokušavaš nemoguće tj dokazati da sam npr ja u krivu po pogrešnoj pretpostavci da ako je x tad je y .. bez korelacije tj impliciraš da ja tvrdim nešto drugo ili me kao bunker šalješ da pričam s picajzlom. Ako želiš odvojeno-zasebno o računu, može, o kupnji na daljinu, može, no ne možeš postaviti ili-ili i tražiti oba odgovora implicirajući da su moji neki nepostojeći suprotni, tj pogubio si se :))

 nema, naravno.. ili očekuješ da u zakonu mora pisati 2+2=4? riječ 'račun' je jedna riječ, riječ 'ugovor' je druga riječ, nisu iste, nisu sinonimi, .. no zakon se ne bavi semantikom ili lexikonskom obradom riječi, nego ih naprosto koristi, kao standardni hr jezik i pravila, kao razumljivo ili samorazumljivo, kao što zakon ne uči ljude čitati-pisati no da bi bilo što pravnog mogao moraš znati čitati-pisati (s razumijevanjem) itd..

 

-što je ugovor? sporazum dvaju strana o nečemu, recimo kupoprodajni (ugovor), ugovor o djelu, ugovor o ratu-miru itd. pri čemu možeš korisititi i riješ npr sporazum, dogovor, pakt, .. naravno nećeš reći pakt o kupnji ili pakt o najmu stana nego ćeš tu riječ koristiti u vojnoj terminologiji-politici, no to je isto, neki 'dokument'.

-što je dokument? .. račun je jedan od dokumenata, kao što je i osobna iskaznica, dokumetn kojom osoba dokazuje svoj identitet i potrebna je kod recimo kupoprodaje automobila (što navodi bunker za auto, dok ja govorim o žvakama na kiosku koje ne traže OiB ..) 

-ugovor je dokument, sporazum je možda-većinom isto to, ali sporazum može biti recimo usmeni, dok će se u tumačenju-značenu neke riječi ugovor smatrati paprinatim dokumentom, na kojem osim sadržaja ugovora-sporazuma imaš kao najbitniji dio potpis dvaju strana (bez tog nema ugovora, pravno-papirnato, značenje) i tim potpisom strane-stranke potvrđuju da su suglasne s ugovorenim, bez potpisa ugovor ne postoji.

-što je račun? .. osim google-računa, windows-login-računa, bankovonog-tekućeg-žiro računa, imaš i maloprodajni-račun, fikskaliziran, propisano što sadrži, ako nešto nema, kazna, ako se ne izda, kazna itd.. tj to je stvar države, poreza, kontrole kao i dvojno knjigovodstvo i obveza da poslovne knjige moraju čuvati 10 godina kao račune koje izdaju.. što je račun? nije ugovor, nego je dokumetn kojim se sve bitne stavke mogu provjeriti, komad papira koji služi kao dokaz, tj on je potvrda o postojanju ugovora-sporazuma u slučaju kupoprodaje (ne pakta jer je to za rat-mir.. ali može biti račun za danak u krvi kao slikovit prikaz lingvističkih mogućnosti i pravnih vratolomija..) :)

 

-to su sve dokumenti.. i osoba koja čita zakon uz to što je recimo odrasla, pismena, mora imati minimum građanskih znanja, razumijevanja, što je osobna iskaznica, što je potpis, što je automobil, kredit, banka.. i ako provjeriš zakon ne objašnjava što je banka, što je potpis, nego ih naprosto koristi kao termine za koje se smatra da ih svi u pravnom procesu razumiju (ostali su retardusi, djeca ili nesposobne pravne osobe koje imaju zastupnika-staratelja koji to razumije i tad on to obavlja)..

-kojim dokumentom ćeš ti dokazivati nešto? osobnom svoj identitet, računom .. kupnju.

-kako se 'ugovara' maloprodajna obična-jednostavna kupnja neke robe kao žvake? .. (da ne navodimo baš sve, podrazumijeva se da oni koji čitaju imaju osnovna znanja, npr da na svakoj robi u maloprodaji mora jasno biti istaknuta cijena i da se stavljanjem u košaricu na kasi obavlja kupoprodaja s implicitnim ugovorom-sporazumom tj da je kupac prihvatio istaknutu cijenu za robu dok je trgovac za novac tu robu prodao, to je implicitno uključeno-podrazumijevano u takvoj 'jednostavnoj' trgovini. To se ne radi s recimo pelješkim mostom, tad se ugovara-pregovara, stavke kao bonusi-malusi, nadležni sud itd.. a u običnoj ''potrošačkoj'' temi, to naprosto nije tema, jer potošač je maloprodaja, mali kupac, jednostavna trgovina-ugovor, ne firma, ne narudžba-potvrda itd. čak ne ime-oib osim ako tražiš recimo R1 račun, koji je identičan osim što običan nema podatak o imenu (fizičke) osobe, dok pravna osoba mora to navesti i mora sve transakcije obavljati kroz žiroračun firme itd.. mada može i za keš no to je ograničeno-kontrola (zbog provjere-malverzacija) .. i to firme rade kroz veleprodaju pa to nije tema.

 

-zato, kad pročitaš karikirano-pojednostavljenu rečenicu, 'račun je ugovor' u temi-kontekstu kao ova tema, tad je to uz prosječno razumijevanje jasno, no ako nije, sad ti je jasnije.. riječ račun naravno ne znači i ugovor kao i obrnuto, no to je u jednostavnoj trgovini zapravo isto, ima takvo značenje, takav status, smisao.. jer se naprosto ne sklapa neki ugovor za kupnju žvaki na kiosku, što ti je vjerojatno jasno, dok se auto ne kupuje kao žvake i kao vlasnik u vlasnički list moraš upisati ime osobe, broj šasije itd i to službeno atestirati, što nije za ovu temu 'potrošač' .. i zato primjer s autom i žvakama, zato je 'račun=ugovor' tj dokument kojim se neki mogući spor-problem-reklamacija može riješiti. Račun, jer drugi 'papir' tad ne postoji, dokaz, činjenica.. + fiskalizacija pa je to i sa strane države vrlo jednostavno provjeriti kao i plaćanje karticama pa postoji bankovna transakcija itd.

-to je smisao ili 'prijevod' kad se u ovom kontektsu kaže 'račun je ugovor'.. ok?

-nije ako želimo precizno, kao što pakt ili ugovor ili sporazum imaju različite specifične definicije-primjene no u srži su istoznačni.

-tako neki dokument možeš nazvati 'dokaz' npr osobna kao dokaz identiteta, no nije pravni dokaz neke činjenične radnje, nije dokaz na sudu kao recimo materijalni dokaz snimka, otisak, neke osobe u recimo krađi.. osobnom dokazuješ identitet osobe, zato ne nazivamo osobnu dokazom nego potvrdom, mada se u takvoj rečenici mogu koristiti kao sinonimi jer je osobna dokaz/potvrda identiteta itd. no mogu biti lažne, mogu se dodatno provjeriti kao recimo diplome i tražiti izvode policije ili završene škole.. i tad se može otkriti da su lažne ili da su točne-istinite pa se tako može reći da smo dokazali točnost dokaza.. opet jezična vratolomija no u kontekstu je jasno .. ili nije? :))

 

-što je sadržaj računa? .. vidiš, to su recimo činjenice, vrijeme, mjesto, roba, cijena.. to je dovoljno da država kroz instrumente kontrole kao porezna-fiskalna itd provjeri tu kupoprodaju-transakciju, .. zato je račun dokument, dokaz, pravno snage ugovora, no za jednokratnu jednostavnu kupnju ugovor kao pravni dokument ne sklapaš, tj bilo bi besmisleno za žvake sklapati ugovor na kiosku, zar ne? + pečat i javni bilježnik.. zato je račun jednako ugovor mada naravno nije jer je druga riječ, značenje i naravno da nećeš u zakonu nači definicje osim ako čitaš između redova s razumijevanjem :)) .. pa čitaj i tad će ti to biti jasnije ili neće i tad trebaš pravnog zastupnika :) NHF ..

 

 

edit: ili za djecu i laike.. pokušaj jednostavnijeg odgovora na pitanje o računu i to što recimo nema ime osobe što je inače uvijet ugovora, kao i potpis...

-nema jer je nepotrebno, tj ne sklapa se klasičan ugovor koji bi sadžavao sve navedeno i kao potpis potvrdio da su stranke sukladne-sporazumne oko recimo kupoporodaje ili prijenosa vlasništva, što se mora za takvu robu kao automobil, kuća i sl. ali ne radi se za žvake i trice-kučine :) .. jasno?

-račun je dokaz takvog jednostavnog sporazuma, čak bez verbalnog-govornog-usmenog, možeš šutke doći na kiosk, uzeti novine, nešto što ti je na dohvat kao u samoposluzi i daš novac-iznos.. tad nemaš čak ni usmeni dogvovor, možeš biti gluhonjijema osoba, možeš biti marsovac bez osobne.. no ako si platio i dobio račun imaš dokaz da tu robu nisi ukrao, da ti ne može doći trgovac ili policajac i oduzeti ti robu kao ukradenu, što bi bez računa bilo moguće, pa i kažnjivo do izlaska iz trgovine, odnosno trgovac ti mora izdati račun a ti ga moraš tražiti-uzeti (u fizičkoj kupnji).

-račun je naprosto dokaz takve sporazumne trgovine, plaćanja, promjene vlasništva (kao i fiskalna kontrola)... a bez računa kao dokumenta koji to dokazuje bi za svakim kupcem mogao trčati trgovac-zaštitar-policija i oduzimati robu, kažnjavati za krađu.. i to bi se teoretski moglo dešavati, tj trgovac bi tad prodajom jednih žvaka mogao neograničeno poslvati, sve dok kupac ne umakne :) jer kupac naprosto ne bi imao dokaz da je legalno postao vlasnik robe i pred zakonom je tad lopov ako ga trgovac (lažno) optuži, pa čak i slučajno-greškom neki portir-zaštitar jer on ne mora znati jeli kupac nešto kupio ili ukrao i legitimno je da ga zaustavi i traži račun.

-što je tad račun? -dokaz. Dokaz čega? .. sporazumne kupoprodaje, prijenosa vlasništva, .. jednako kao što bi to bio kupoprodajni ugovor, ali ga ne sklapamo jer bi bilo besmisleno, kontraproduktivno za žvake, dok to moramo za kuću-auto i sl.

-račun nije ugovor, no kad drugog papira nema tad je to dokument-ugovor tj osoba koja posjeduje račun je u očima zakona vlasnik robe s računa, nemaš račun, nemaš dokaz-vlasništva neovisno o tome jesi li nešto kupio ili ukrao a pošto su računi fisklaizirani i dvojno knjigovodstvo + obaveza čuvana, tad je to provjerljivo i može se utvrditi jesi li ukrao ili kupio. Ako si kupio i račun nestane ili te trgovac optuži za krađu tad će on dobiti kaznu tj malverzacija, porezna prevara itd.

 

-ugovor, pravna forma, dokument, kojim stranke nešto ugovaraju, sporazmno, bez prisile, svojevoljno, to potvrđuju potpisom + osoba da bi bila pravno sposobna i mogla pravno sklopiti ugovor mora biti recimo punoljetna, mentalno sposobna itd. .. bez tog ugovor je ništetan, komad papira.

-kako bi netko nešto prodao, recimo žvake ako bi za tu robu morali sklopiti ugovor-sporazum, potpis-pečat itd.. to bi tad bilo besmisleno tj tome služi račun.

 

-ugovor ima neko trajanje, opseg.. npr izvršenje nekih radova, za poslove koji su trenutni kao kupoprodaja žvake je ugovor kao forma nepotreban besmislen.. kao i za klasičnu prodaju viđene robe ili cijene, vidio si robu, prihvatio cijenu, dao novac.. nema smisla-potrebe za ugovaranjem, tj možeš ugovorom od recimo kraša tražiti da ti proizvedu određene žvake, dinamiku, cijenu, okus, ambalažu, penale itd.. no to je biz, veleprodaja, a ovo je tema 'potrošač' .. i maloprodaja, jednostavne kupnje robe za koje se u pravilu ne traži ugovorna pravna forma. Ostalo nije tema.

 

-suglasnost, izvršenje, način plaćanja, odgoda plaćanja.. to su sve stavke koje se mogu ugovarati-pregovarati-cjenkati.. može u veleprodaji, može na placu, ne u maloprodaji-trgovini s kasom i zakonom jer je cijena robe istaknuta na polici i u bazi kase, tj ne može ti trgovac dati drugu cijenu odnosno bio bi kažnjen (može ti dati popust, time ne mijenja cijenu, nego iznos..) :)

-upnja u fizičkoj trgovini ili virtualno-online.. ista stvar, uz fizičko ograničenje isporuke, robe i računa.. + pošto kupac nije u prostoru trgovine ne mora do izaza čuvati račun kao dokaz, može ga baciti u smeće tj ne mora ga nikad ni zatražiti-dobiti a trgovac ako misli da ga država-porezna neće kazniti može maštovito korigirati promet i prijaviti manje poreza (porezna utaja, pdv i sl.) pa recimo sebi stavi pdv u džep no to nije tema 'potrošača' itd.

 

 -opet, ponavljaš.. i baš ništa ne razumiješ? :) .. ponavljati može i papagaj.

-račun je jedna riječ, ugovor je druga.. nisu istoznačnice. Slažemo se u tome da račun nije ugovor. OK?

-račun je ugovor, u slučaju maloprodaje, 'potrošač', tema, to je ugovor, dokumetn s pravnom snagom, jedini komad papira koji u kupoprodajnom poslu s jednostavnim maloprodajnim robama imaš, nema ugovora, nema narudžbe, potvrde, nema ništa, potpisa.. ima samo račun. On je dokaz, sporazumne kupoporodaje, dokaz da je kupoprodaja obavljena, da je porez plaćen, da je vlasništvo robe s trgovca prešlo na kupca, račun je dokument, jedini i time kao prečica-kratica-karikirano = ugovor, koji bi u poslovima koji to traže definirao sve uvijete, datume, dinamiku, penale.. no to se ne radi za jednostavne kupnje.

-u tom značenju račun=ugovor, ako to ne možeš nikako prihvatiti.. a što ćemo tad, ništa.. čitaj, ponavljaj, kao papiga.. jednog dana ćeš razumjeti, možda :) NHF.

 

edit: ili pročitaš gornji post pod edit-dodatkom... :)

 -textić ti je obrisan jer modovi rade svoj posao, odnosno, post nema ništa korisno-konstrukivno, isključivo spam i vrijeđanje.

 

-ovaj post nema čak ni to, ništa.. pa ne citiram ostatak, a fiksacija na to što ja kažem .. proći će :) tj što ti kažeš, račun=ugovor, što kaže zakon? račun je jedini papirnati dokumetn u maloprodaji, jednostavnoj kupnji .. nema imena, pečata, oiba, nema ugovora koji bi detaljno-specificirao ugovoreno, nego je račun generički dokaz o kupoprodaji, kad ugovor nije potreban, ako je potreban tad je to izuzetak i vjerojatno ne spada pod ovu temu koja se odnosi na 'potrošača' tj maloprodaju (ne veleprodaju, ne biz-firme i sl.).

-da, račun je praktički jednostavan kupoprodajni ugovor, dokaz sporazuma-ugovora oko bitnih stavki kao roba-cijena + datum-mjesto-trgovina i prijenosa vlasništva... samo što nema naziv ugovor i nije formalno npr nema potpisa stranaka bez čega klasičnog-formalnog ugoora nema.

-u slučaju reklamacije-spora, tad je račun=ugovor... praktično, dok je formalno svaka različita riječ nešto drugo kao što je drugo precizno značenje sinonima kao ugovor-pakt-sporazum itd. mada su u osnovi sve to ugovori.

 

-sve to su dokumenti, svaki dokument ima svrhu dokaza, u slučaju problema-spora, tad se traži nešto takvo, nešto 'papirnato' pa ako nema tad dokazivanje usmenog dogovora-ugovora-sporazuma što je pravno najgore tj sud-zakon to ne želi ako ikako može izbjeći jer se tad svodi na 'riječ' stranaka i sve je ok ako se obje strane usuglase u izjavi a problem ako su izjave kontradiktorne-suprotne-različite (u pravilu u sporu je tako). Tad se ekšli recimo svjedicima utvrđuje činjenica, no to i dalje nije činjenica, jer i svjedoci mogu biti lažni.. činjenica kao matematički 2+2=4 ili račun su provjerljive-dokazive, jednoznačne.. izjave-svjedoci nisu ako ništa drugo ljudi se ne sjećaju jednako istih događaja ili se naprosto ne moraju sjećati detalja kao cijene ili datuma kupnje.

-porezno-poslovno, račun služi kontroli države za uredno poslovanje, poslovne knjige ili utaje.. dok kupcu služi u ostvarivanju prava recimo reklamacije.

-ako nešto hoda kao patka, gače kao patka, izgleda kao patka.. račun je tad ugovor, kupoprodajni jednostavan ugovor-dokaz da je posao kupoprodaje obavljen suglasno i izvršen, tj da je kupac dobio robu a trgovac novac, tj za ostalo se ipak skapa ugovor, npr ako se plaća s odgodom ili kredit ili u slučaju izvršenaj posla kao građevina itd.. to je tad nešto drugo, ne klasična maloprodaja i jednostavna kupnja klasične robe-usluge, tj 99% ... ostalo su recimo 'izuzetci', specifično, različito, neki dodatni uvijet, .. nešto što ne piše na polici s cijenom i time njie 'ugovoreno' kupnjom u košarici-kasi-računom.

 

-npr, možemo naručiti pizzu-dostavom, normalan svakodnevni posao za koji se ne sklapa ugovor, telefonom, kupac naruči željenu pizzu, šunka-sir, kvatrostađoni, fungi, štrucu, extra sir-kečap.. što želi, to dobije. Ne ugovara način dostave, prijevozno sredstvo kao auto-bicikl-rikša, pješice ili avionom.. ali teoretski može, može sad iz tokija naručiti pizzu s jagodama sa vrha fuji planine i dostavu avio-jetlerom s tri pilota u tajicama i konkubinama koji će mu na vratima otpjevati happy-rođendan i dati felacio.. ako tako ugovori tad je svaki detalj takvog ugovora potrebno staviti na papir tj ugovor, uvjeti.. tad će to platiti ali neće platiti ako nisu ispunjeni uvijeti ugovora, npr dostava biciklom umjesto avio ili bez gejši.. tad račun nije dovoljan za reklamaciju-spor jer se iz njega takvi ugovoreni detalji ne bi mogli jednoznačno-činjenično utvrditi-dokazati u slučaju recimo suda-spora, osim da recimo imamo audiosnimku narudžbe i da ona dobije status dokaza (snimke građana nemaju taj pravni status, čak su 'kažnjive'.. tj mora biti dozvoljeno da bi bilo prihvatljivo kao dokaz na sudu, tj prethodna dozvola zakona-suda kao što policija mora imati nalog..).

 

-kad se sklapa ugovor? onda kad je posao takav da to zahtijeva, odnosno kad u slučaju spora postoji problem dokazivanja ugovorenog, dok je račun dio koji se u oba slučaja pojavi kao dokument kojim se potvrđuje plaćanje-roba i prijenos vlasništva. Ne sklapa se ugovor za kupnju žvaki na kiosku, nepotrebno, jer nema uvjeta, nema dostave, nema dodatnih kriterija, nema potrebe.. kad potreba postoji, kad je posao specifičan tad se to detaljno ugovori i stavi na papir, tad se to nazove ugovor, odnosno i dalje je to komad papira.. kao što su svi papiri i dalje papiri pa neke nazovemo diploma, plaketa, račun, svjedodžba, reklama, novine itd.. do wc-papira a razlika između ugovora i wc-ostalih papira je u sadržaju-formi kao potpis stranaka i sl.

 

-sad netko može reći, ugovor = papir.. može reći da nije.. račun=ugovor, za jednostavan posao, tj dokaz, papirnati-provjerljivi-dokazivi, dovoljan za većinu jednostavnih poslova kupnje, odnosno za ovu temu 'potrošač'.

Imam jednu situaciju pa me zanima vaše misljenje?

Na web shopu ducana sam vidio ventilator za kuciste di je u specifikacijama pisalo da je 1800 rpm i odlucio sam kupit, kad je ventilator stigao na kutiji pise 800rpm.. slikao sam web shop i poslao im slike i ne zele mi vratit novce odnosno zamijenit ventilator.. istina je da su isporucili tu marku ventilatora , ali specifikacije se razlikuju znaci isto kao da kupim 8gb ram ,a dobijem 4gb.. imam li osnove za prijavu i tko je tu u pravu?

Reci da raskidas pozivajuci se na pravo na raskid unutar 14 dana za kupnju na daljinu. pitaj gdje da doneses vent. Ako to odbiju, reklamacija pa ako ne prode, prijava mingo

 Da su oni isporučili ventilator koji sam ja naručio(ta marka), kupio sam to prije 2 tjedna i tek sad nasao vremena da montiram, radi se o 10 ventilatora, samo sam jedan otvorio i primijetio da uzasno slabo puše pa sam isao provjeravati zasto i vidio da na kutiji pise 800 rpm umjesto 1800.. dakle ono sto mene zanima ako ja naručim npr. ram memoriju 16gb ,a oni meni isporuce 4gb da li ja imam pravo se zaliti, zar nije ovo ista situacija?ili npr. ides kupit grafičku sa 4gb vrama ,a oni isporuce sa 2gb vrama?pa zar bi ja trebao ic provjeravat njihove specifikacije za svaki artikl?meni ne pada napamet da idem provjeravat brzinu ventilatora ako na njihovoj stranici pise 1800, pa koja je onda poanta web shopa ako pisu totalno krive informacije?kako da onda covjek zna sta kupuje?dakle narucis jedno dobis 3x slabiju stvar?

Kojeg datuma točno si preuzeo paket?

 

Najbitnije je pregledat stvar kada dobiješ a ne čekati danima. Ak nikak drugačije onda samo ambalažu i vidit jel sve ok.

 

Tak je paket mogao biti i polomljen, a rok je 48h da se javi dostavnoj službi i onda problemi...

 

Isto je i radnik koji pakuje robu, mogao zabunom uzeti nešto slično ali drugo pa si opet na istome...

Ma da, previše je tu vremena prošlo za 1min posla pregledati sve...

 

Probaj pisati, zamoliti ih da ti zamjene to i gotovo. Dobre trgovine inače izađu u susret za takve sitnice pa ako si uzeo u nekoj dobro budu izašli u susret samo eto, lijepo ih zamoli, nisi mogao prije pregledati pa nisi ni znao da su poslali nešto što nisi naručio.

Koje sitnice, ispručen je proizvod koji ne odgovara navedenoj specifikaciji?

 

Moje laičko razmišlanje  bi bilo da se OP pozove na  članak 35. Zozp gdje je trgovac iznio netočne informacije, u tom stilu mu napisati mail i napomenuti da u slučaju da ne isporuči proizvod tih specifikacija ili povrat sredstava, prijava na Mingo.

 

 

I idemo ispocetka.....

Dali je to taj ventilator? Je. Opis artikla je pogresan, i naveo je kupca u zabludu. Na stranu sto se kupac nije dodatno informirao vec je vjerovao prodavacu.

Dali je njemu isporucen tocno taj ventilator koji je narucio? Je, isporucen je.

I bas kao tvoj primjer s autom, da, to je auto koji si narucio, i ne mozes se sporiti oko te cinjenice, mozes i i trebas se sporiti oko dovodjenja u zabludu jer karakteristike proizvoda, auta...ne odgovaraju napisanome, onome sto je prevagnulo da kupis bas taj proizvod ili auto.

Da je platio corsair vent, dobio ms, da je platio rbg, dobio obicni, da je platio crveni a dobio zeleni onda mozes pricati o pogresno poslanom proizvodu.

No ako je kupio vent xy sa rgb-om, a ispostavi se da je rgb samo pogresno prepisana znacajka proizvoda, onda trgovina nije pogresno poslala, vec ga dovela u zabludu, sto je veci problem nego da je pogresno poslan artikl....