Nekih stvari mi je u ovoj državi zbilja pun kufer...
Zamislite da u Hrvatskoj imate relativno malu IT firmu, utemeljenu na dugogodišnjem znanju i trudu, i da se želite probiti u hrvatskom poslovnom svijetu. Znate da na temelju iskustva, truda i znanja imate više nego dovoljne kvalifikacije da dobijete bar jedan od
velikih natječaja i značajnijih poslova za velike državne naručitelje, koji bi za Vašu firmu i zaposlenike značio jako puno u razvojnom smislu. Međutim, to se bez obzira na Vaše kvalifikacije ne dogodi niti jedan jedini put, i tako Vaša firma iz godine u godinu samo nastavlja preživljavati unatoč potencijalu za puno više.
Zašto je to tako? Zbog vrlo jednostavnog razloga. Zato što postoji netko tko po defaultu dobiva gotovo sve natječaje nabave informatičke opreme u državnoj administraciji i poduzećima, zahvaljujući prije svega "rođačkim" vezama i političkim poznanstvima, i imaju
zagarantirani monopol protiv koga se ne može ništa. Svi znaju sve o svemu, ali svi uplašeno šute. Nitko se ne usudi otvoreno progovoriti o tome, jer iza IT-istine ispod tepiha skrivaju se gigantski profiti koje bi istina ugrozila. A profiti se u nas štite baseball-palicama, masovnim pritiscima (para)državnih tijela, batinama, a nisu isključena ni radikalnija sredstva. Jedino što održava postojeće stanje je
strah.
Priča se o rebalansu proračuna? Iz Europske komisije nas već godinama bezuspješno upozoravaju kako bi poboljšanjem učinkovitosti i konkurentnosti u javnoj nabavi mogli uštedjeti na izdacima od 20 do 25 posto. Ali to državnim strukturama, koje će bez problema srezati plaće i financije običnim djelatnicima, umirovljenicima, zdravstvu i obrazovanju ne pada napamet, jer jako dobro profitiraju skrivenim nabavama pod krinkom viših interesa, već svima dobro poznatim "direktnim pogodbama", ili rutinskim mućkanjem s natječajnom dokumentacijom i slično. Umjesto toga muljatorima se dodjeljuju počasne plakete i stvara im se imidž uspješnih i
sposobnih poduzetnika.
Evo vam konkretan slučaj - u javnosti poznati kao "najuspješnija, najjača i najbolja IT firma u državi" - KING-ICT koji uz svesrdnu pomoć umirovljenog generala koji je naglo u sebi otkrio managerski talent dobija državne poslove. Naravno, i ministar može pomoći ako se
dogovorite. Korupcija? Ma kakvi! :)
Naišao sam na par linkova koji pokazuju kako to funkcionira:
Sukob interesa: M SAN grupa financirala kampanju Dragana Primorca?
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=817&Itemid=77
Primorčevo ministarstvo i Grad Zagreb namjestili 12 milijuna kuna vrijedne poslove tvrtki KING ICT?
http://www.index.hr/vijesti/clanak/primorcevo-ministarstvo-i-grad-zagreb-namjestili-12-milijuna-kuna-vrijedne-poslove-tvrtki-king-ict/326019.aspx
Kako se uništava mala konkurencija koja se bavila istim poslom:
http://wolfwoodscrowd.info/2006/06/06/ecdl-pelin/
Nakon svega ovoga stiže i nagrada: Sjaj i bijeda Kristalne kune Hrvatske gospodarske komore
http://cnn.blog.hr/arhiva-2006-02.html#1620709208
c/p:
---------------------------------------------
"Tvrtka koja je dobila kristalnu kunu zove se M-San i vlasnik joj je Stipo Matić. Tvrtka je s radom počela ranih devedesetih godina, sklapajući jeftine i nepouzdane kompjutore. Dijelovi koje su ugrađivali u kompjutore bili su loše kvalitete i što je još zanimljivije,
prošvercani su u Hrvatsku. Tih godina mnogi su radili tako, no neki su ipak imali bolje veze pa su i više toga uspjeli prošvercati.
No pravi uzlet firma M-San doživljava s dolaskom umirovljenog generala Damira Krstičevića na managersku poziciju. Na prvi pogled čini vam se krajnje neobično da jedna vojna osoba dolazi na čelo kompjutorske firme. Tajna je u tome da je s dolaskom Krstičevića M-San odjednom postao glavni dobavljač opreme mnogobrojnim državnim poduzećima. Jednostavno… Krstičević je svojim vezama i poznanstvima osigurao poslove tvrtki M-San koje smo svi mi porezni obveznici financirali. Tu se radi o desecima tisuća računala koje je M-San uvalio na račun poreznih obveznika. Eto to je razlog onog „bijeda“ u naslovu, jer se tu ne radi o nekakvoj domaćoj pameti već o tipično rođačko – prijateljskim vezama koje su igrale presudnu ulogu u mnogim javnim natječajima za nabavku informatičke opreme. M-San nije nikakav proizvođač već najobičniji trgovac i preprodavač. Možda najbolje tome u prilog govori da se M-San ne bavi samo
informatičkom opremom, već i prehrambenim proizvodima. Naime lanac trgovina „Prehrana“, također je u rukama Stipe Matića.
To je počelo doslovno ovako: ajde sad u ovoj sobi ti je s PDV-om, a u sobi kod stričeka SM je bez PDV-a. U samom početku bijaše I MSan i mnogo drugih sličnih. Svi su prodavali sa ili bez ondašnjeg poreza. A onda su negdje '96.-te ili 97.-me svi osim Msan-a pritisnuti
kontrolama prestali 'poslovati' na taj način. Jedino je MSan-u izgleda bilo dozvoljeno da radi tako još 2 godine."
---------
Mene zanima kako je moguće da nitko ne piše o ovako očitom primjeru korupcije? Ili su svi ovi tekstovi izmišljeni?
